Pročitajte tekst izvjesne promigrantske aktivistice koja podstiče migrantske bandite na nasilje, i zapitajte se da li će organi sigurnosti reagirati na ovaj kriminalni čin!
“De da i ja nešto kažem. Postoji jedno stanje u kojem stvari iz mašte oživiš do te mjere da ih osjećaš kao stvarne. Zamisliš sebe, ustvari osjetiš sebe u ovoj situaciji. Zatvori oči i probaj. U početku bude teško jer mozak zna da sve zamišljaš. Kasnije se uživi sam od sebe. Trebaš se potruditi da osjetiš pogled mržnje na sebi, probaj da osjetiš kako je kad ti dobacuju, osjetiš izbacivanje iz kafića, osjetiš NE u marketu. Doživiš, udahneš taj osjećaj. Sjediš danonoćno napolju, ležiš, jedeš, piješ napolju. +40 ili -10, osjećaš na koži vrelinu i hladnoću. Osjetiš da smrdiš a tuša nema, ne daju ti ni za novce da uđeš u neki sobičak da se okupaš toplom vodom.
Upala pluća ili smrditi na tri metra, velika je dilema?! Hm?!
Ali pazi, pusti njih, ne misli o njima, doživi to, sve nabrojano TI osjećaš. Možeš li da zamisliš?Osjećaš li da ti se plače? Osjećaš li da ne možeš?
Možda bi flaša piva ili tableta učinila da svijet bude ljepši? Probaj?!
Koliko bi tvoja ljudskost i moral izdržali? Dan, pet dana, mjesec, godinu?! Odgovori sebi i budi iskren.
Postoje 2 ishoda akonse nađemo u gore navedenoj situaciji:
1. Psihičko prsnuće do momenta kada osobu nije briga ni za šta, il’ živ il’ mrtav, svejedno ti. Tih slučajeva je najmanje.
2.Stanje u kojem mozak upali modul “preživljavanje”.
Instinkt je jači od svakog morala, uživila sam se i osjetila. Doznala sam ko bih bila da se nađem u ovoj situaciji u kojoj su oni.
Stoga, sada moram biti potpuno iskrena i reći ovo svima koji me znaju:
Da sam tu gdje su oni, da preživim – učinila bih sve sem prodavanja vlastitog tijela. Koje sve? Sve sine, majko, oče, sestro, komšija!
Uzela bih sve što mi srce želi a niko mi ne da ni za moje novce! Ne želiš me na svojoj prljavoj smrdljivoj ulici? Super, ne želim ni ja tebe, ovdje sam silom, ne voljom. Nisam došla, gurnuta sam. Želimo isto, želim da odem i ti želiš da odem – pomozi nam da ja odem. Nećeš? A što? Kakav sadizam i mazohizam! Sad ćeš vidjet.
Kako ovo strašno zvuči kad se pročita, ali da – ovako sam mislila i ovako sam se osjećala kad sam se zamislila u njihovij situaciji. Držala bih vjerovatno nož pod mnogo grla! Je li ovo ponašanje uredu? – NE!
Je li uredu da se čovjek u 2021. godini u januaru kupa na minusu, ledenom vodom na 700+ metara nadmorske visine??? Je li to uredu? Ako je to uredu, onda je i ovo iznad sve što sam rekla također uredu.
Preostaje vam samo Boga da molite da se nikad ne nađem u njihovoj situaciji dok ste vi u mojoj blizni. Vjerujte, meni je moj život svetinja, ne znam je li vama vaš. Moje postojanje meni je svetinja, moj um, duh i tijelo meni su svetinja. Ja ne bih spustila glavu na psovku upućenu mojim očima. Voljela bih da nije tako, ali ja to jesam. Voljela bih da na nepravdu odšutim, jer ionako ništa neću postići. Ne mogu, jer ja takva nisam.
Može se u neimaštini neko vrijeme izdržati. Ali ova situacija u kojoj su oni daleko je viša od neimaštine. Ovo nije nemanje, ovo je NEDAVANJE, NEBRIGA, NEMAR, NELJUDSKI!
Jebi se svijete, na ovoj planeti ima mjesta za sve nas!
