KOMENTAR

Specijalno za Antimigrant: Poraženi ISIL stiže među Bošnjake!

Piše: mr. sc. EMIR OMEROVIĆ

Nakon Trampovog “Plana za Bliski Istok (Palestinu)” nisam uopće reagovao. Želio sam da razni “analitičari” i medijski “mediokriteti” prvo kažu šta o njegovom planu misle i da po običaju amnestiraju sve što ta “cionistička marioneta” koja sjedi u Bijeloj kući objavi i kaže! Nisam uopće iznenađen onim što je Tramp prezentirao kao rješenje za “cionističku okupaciju” Palestine, jer cionistčki plan nakon potpune okupacije Palestine podrazumjeva kontinuirano širenje Izraela na druge dijelove Bliskog Istoka, gdje bi se prema tom planu u budućnosti trebala uspostaviti veliku jevrejska država (Veliki Izrael).

Plan je da ta cionistička tvorevina (jevrejska država) obuhvati ogromni prostor Bliskog Istoka. Zapadna granica “Velikog Izraela“ je rijeka Nil u Egiptu, gdje su Jevreji bili u ropstvu. Istočna granica te zamišljene tvorevine je rijeka Eufrat u Mezopotamiji (Irak) gdje je drevni Grad Babilon kod Bagdada, gdje su Jevreji također bili u Babilonskom ropstvu. Sjeverna granica te tvorevine koja je u svojoj srži genocidna, je u današnjoj Turskoj, a južna granica je linija koja je povučena zapadno od velikog kamenoloma u Asuanu na Nilu do Perzijskog zaljeva na Istoku.

Da bi se osnovala jevrejska država u Palestini, bilo je neophodno Jevreje širom svijeta ubijediti, da je Palestina prazan i nenastanjen prostor, gdje Jevreji iz cijelog svijeta treba da se nasele i osnuju svoju državu. Iako je to bilo u suprotnosti sa činjenicama, jer Palestina je oduvijek bila nastanjen prostor gdje su u međusbnom skladu hiljadama godina živjeli zajedno svi, bez obzira na etničku, rasnu ili religijsku pripadnost, cionisti su ipak istrajali u svom planu, te su masovnom kolonizacijom Palestine stvorili uslove za osnivanje jevrejske države na prostoru gdje takva država nikad nije postojala.

Ideju i plan o jevrejskoj državi u Palestini cionisti su javno obznanili na Cionističkom kongresu u Bazelu 1897. godine, gdje su između ostalog iznijeli tvrdnju da je Eretz Yisrael (Palestina) prazan prostor, nenastanjen prostor, koji je obećan Jevrejima još u Bibliji, na koju se oni pozivaju kad govore o jevrejskoj državi u Palestini. Ova tvrdnja je pretočena u moto “zemlja bez naroda za narod bez zemlje “ i trebala je da pokaže da je Palestina samo čekala povratak jevrejskih doseljenika, koji su Palestinu masovno započeli naseljavati nakon objave Balfurove deklaracije o Palestini 1917. godine. Migriranje (useljavanje) Jevreja u Palestinu intenzivirano je u periodu između dva svjetska rata, posebno nakon dolaska nacista na vlast u Njemačkoj 1933. godine i tokom Drugog svjetskog rata, kad se broj Jevreja u Palestni višestruko povećao, u čemu je značajnu ulogu imala Velika Britanija, kojoj je odlukom Lige naroda dodijeljena Mandatna uprava nad Palestinom.

Da bi se uspostavila jevrejska država u Palestini bilo je neophodno pokrenuti naseljavanje (migraciju) Jevreja u Palestinu gdje Jevreja gotovo da nije ni bilo, tek oko 2% u vrijeme donošenja Balfurove deklaracije. Da bi kolonizacija Palestine bila uspješno okončana, bilo je neophodno izvršiti etničko čišćenje domicijelnog stanovništva, prisiliti ga da napusti Palestinu i na taj način stvoriti životni prostor za Jevreje. Tako je David Ben Gurion 1937. godine napisao “Arapi će motrati otići, ali je potreban pogodan trenutak za to, kao što je rat“.

Ako uzmemo u obzir činjenicu da Jevreji na Bliskom Istoku planiraju stvoriti veliku jevrejsku državu (Veliki Izrael), moramo znati da se taj plan nikako ne može ostvariti bez rata, bez eksterminacije stanovništva, etničkog čišćenja i genocida postojećih etničkih grupa koje žive na tom ogromnom prostoru, koji se nalazi u granicama zamišljene velike jevrejske države. Također moramo znati da je Sirija jedna od najvažnijih teritorija u toj zamišljenoj tvorevini, koja je sa Izraelom zvanično u ratu već više od 50 godina. Za razliku od Sirije najveći saveznik i zaštitnik Izraela u tom dijelu svijeta je Egipat. Ono što Egipat drži izvan svih važnijih događaja na Bliskom Istoku je mirovni sporazum sa Izraelom koji je potpisan 1979. godine u Kemp Davidu. Na račun tog sporazuma Egipat svake gode prima 2 milijarde US dolara vojne pomoći od SAD, uz obavezu da poštuje sporazum koji isključuje bilo kakav sukob sa Izraelom.

Nakon burnih događaja koji su zahvatili Sjevernu Afriku i Bliski Istok, čija kulminacija je višegodišnji rat u Siriji, konačni rasplet situacije na na Bliskom Istoku iz naše perspektive teško je predvidjeti. U jedno smo sasvim sigurni. Nakon “demokratskih“ promjena u Libiji, u kojima je od strane razularene mase Gadafi na brutalan način ubijen, na dnevni red stavljena je Sirija i Bašar el Asad (Bašar al Asad). Izrael (cionisti) je više nego ikada odlučan, da uz pomoć svojih saveznika “demokratizira“ Siriju. “Demokratske promjene“ uvode se “čistotom oružja“ kojim je u prošlosti Izrael počinio desetine pokolja i genocida nad Palestincima. U “ratu protiv terorizma“ koalicione snage predvođene SAD na Bliskom Istoku kontinuirano tragaju i “ne-uspješno“ pronalaze oružje za “masovno uništenje“.

Oružje za “masovno uništenje“ koje bez ikakve kontrole i bez straha od bilo kakvih sankcija Izrael posjeduje, kao i u slučaju Iraka ponovo je izgovor za “izvoz demokratije“ u Siriju i oslobađanje sirijskog naroda od “neposlušnog“ diktatora. Uvođenjem demokratskih promjena (podsticanjem pobune) u Siriji, Zapad želi zauvijek ukloniti još jednog “drskog“ diktatora, koji se na izraelsko (cionističko) “zaprepaštenje“ usudio usprotiviti njihovim zahtjevima. Svrgavanjem Asada Izrael (cionstički režim) uz pomoć SAD i zapadnih saveznika, pokušava osigurati svoje zaleđe i proširiti se do Eufrata, da bi na taj način zauvijek otklonio potencijalnu opasnost i prijetnju za vlastiti opstanak.

Najuočljivija posljedica višegodišnjeg rata u Siriji je masovno migriranje domicijelnog stanovništva. U toj višemilionskoj masi onih koji napuštaju Bliski Istok ogroman je broj mladih, zdravih i vojnosposobnmih muškaraca u dobi od 20 do 40 godina. Pod izgovorom da žele u Evropu već nekoliko godina oni u talasima bez bilo kakvih dokumenata kojima se može dokazati njihov identitet stižu u BiH. Ako znamo da je vojska pod kontrolom Vlade Sirije u protekle tri godine izvršila niz uspješnih operacija u cilju oslobađanja Sirije, neminovno se nameće pitanje, gdje je sad poražena vojska ISIL-a? Gdje je ona vojska koja je ne tako davno bila pred vratima Damaska? Gdje je vojska koja je jurišala na Damask s namjerom da pred tv. kamerama i širokim svjetskim auditorijem, na jednom od centralnih trgova u Damasku javno presudi Bašaru el Asadu, po uzoru na presudu Gadafiju ili Sadamu Huseinu? Ako ISIL-a više nema u Sirji, ili su od te “silne“ vojske tamo ostale male razbijene grupice, onda jedini ispravan odgovor na prethodna pitanja galasi, ISIL je u masovnom egzodusu napustio Siriju i putuje svijetom pod imenom “migranti“.

Ako je za konačnu realizaciju cionističkog plana koji se zove “Veliki Izrael“ potrebno etnički očistiti Bliski Istok i ako je za tu svrhu neophodno prisiliti domicijelno stanovništvo da napusti vlastiti živtni prostor, onda je za to potreban “pogodan trenutak“, kao što je rat, kako je govorio Ben Gurion. S obzirom da je nakon višegodišnjeg rata u Siriji uslijedio masovni egzodus domicijelnog stanovništva iz Sirije i Bliskog Istoka, onda ja odgovorno tvrdim da poraženu vojsku ISIL-a mi u BiH od milja zovemo “migranti“. S tim u vezi tvrdim da su oni, ili najveći broj njih, bili “cionistička vojska“ u Libiji, Iraku, Afganistanu i Siriji. Ta poražena vojska u posljednje tri godine u kilometarskim kolonama bez ikakve kontrole stiže u BiH i smješta se na prostor (životni prostor) gdje dominantno žive Bošnjaci.

Ono što Bošnjake posebno treba zabrinuti u slučaju tzv. “migranata” je da oni u BiH stižu kao posljedica “cionističkog plana za Bliski Istok”, o kojem sam gore već govorio, čiju najnoviju etapu na putu uspostave “Velikog Izraela” u tom dijelu svijeta, upravo je Donald Tramp javno obznanio. Zabrinjavajuća činjenica je da oni iz Evrope dolaze u BiH. Grčka i Bugarska su dio Evropske Unije, a migraniti (ISIL) sa Bliskog Istoka prvo uđu u Grčku ili Bugarsku (Evropu), pa onda u BiH iz koje samo mogu gledati Evropu.

Ono što je Tramp objavio 28.01.2020. godine kao “Plan za Palestinu”, samo je još jedna etapa na putu, koji treba da se završi uspostavom “Velikog Izraela” u tom dijelu svijeta. Trampov plan za Bliski Istok je dokaz koji je potvrdio ono što sam u magistarskoj disertaciji pod naslovom “Međunarodne i političke posljedice Balfurove deklaracije“ nagovijestio da će se dogoditi, a to je “eksterminacija” postojećih etničkih grupa koje žive na tom prostoru. To podrazumjeva etničko čišćenje, genocid i masovnu deportaciju stanovništva, čiji konačni cilj je stvaranje etnički čistog prostora na Bliskom Istoku, gdje Jevreji namjeravaju uspostaviti veliku jevrejsku državu (Veliki Izrael).