Kao čovjek koji prati društvenu i političku situaciju u Bosni i Hercegovini, često analiziram i kritično sagledavam stanje. Društveno sam aktivan i svoje mišljenje i stav često iznosim putem društvenih mreža i elektronskih medija, pa stoga želim ovog puta da iznesem svoje mišljenje i stav kada je Tužilaštvo BiH 10. septembara saopštilo da se Fatmir Alispahić optužuje i tereti da je u više navrata, tokom objavljivao tekstove i video zapise koji obiluju izjavama koje potiču i šire mržnju prema migrantima, kao i između konstitutivnih naroda u BiH.
Naravno moram priznati da čitajući i prateći tekstove i video zapise Fatmira Alispahića nisam se se uvjek slagao istim ali sigurno nikad nisam mogao zaključiti da su tekstovi Fatmira isključivo vezani i rađeni sa mržnjom prema drugom i drugačijem ili je usmjeren prema mržnji bilo kome što iziskuje ksenofobiju, homofobiji ili da imaju šovinistički ili fašistički predznak.
S toga koristim ovu priliku da podržim Fatmira Alispahića i tako negodujem , dignem svoj glas i osudim sve montirane procese protiv bilo koga usmjerene protiv kritičke slobode govora i misli koje su objektivno usmjereni protiv kriminalnog političkog pa i vjerskog konstitutivnog podzemlja mafije, kao i uopšteno pisanoj rječi o lošem stanju u društvenoj zajednici kakva je BiH.
Mislim da ućutkavanje ljudi je treća faza realizacije plana kako na “fini” način oduzeti sva građanska i ljudska prava i sloobode ne dovršene države ratom i ne uspjele države političkim stedstvima.
Specijalni rat koji se vodi “i poslije rata je rat” u konačnici služi podjeli i disoluciji kroz konstituisano konstitutivne narode za koje Fatmir Alispahić ukazuje ili za one koji su kao strani ne idetifikovani ljudi, koji bez identiteta slobodno hodaju i borave ovom državom a mnogi od njih su počinili neviđene pljačke, upad u stanove, privatne posjede,vršili nasilja, čak silovanja i ubistva i takvi su oslobođeni, pušteni ili nisu pronađeni jer nemaju svog identitetskog lista ili dokumenata, pa se postavlja pitanje jeli ova optužnica o “migrantskoj krizi” o kojoj je često pisao Fatmir Alispahic upućena na pravu adresu.
Senad Bajrić
