Kritika na rad uposlenika Ziraat banke – filijala Bihać i Travnik
Ovo je Petar Rosandić, veliki humanista kog poznajem dvije godine. Ovih dana proglašen je za ličnost godine u Austriji. Petar se bori za prava migranata i pomaže sve volontere u Bosni kroz svoje udruženje SOS BALKANROUTE.
Petar je drugu godinu na ovom polju i moj angažman na humanitarnom planu je za njega inspiracija.
I dok se Petar u svojoj domovini poštuje, cijeni i podržava, volonteri i humanitarci u Bosni trpe svaki oblik diskriminacije, omalovažavanja, napada, pritiska, žigosanja, etiketiranja .
U Bosni je stroga kontrola humanitarnih udruženja i transakcija koja ona imaju, sukladno zakonu o borbi protiv Terorizma.
Često smo svjedoci neljubaznosti, neprofesionalizma, neznanja uposlenika u našim institiucijama, pa i u bankama.
Jučer sam doživjela vrhuunac takvog odnosa prema nama od strane naše banke čiji smo klijenti punih deset godina.
Petar Rosandić je čovjek koji je želio pomoći naš rad kupovinom vozila meni za rad sa migrantima. U tu svrhu poslao je novac s računa svoga udruženja u iznosu od 5.000 eura na račun mog udruženja.
Ne znajući da ću imati ikakav problem, krećem za Travnik gdje sam pronašla vozilo. Zovem uposlenika filijale u Bihaću i pitam: Da li mogu podići novac u banci u Travniku? Odgovor je: Da, isto kao i u Bihaću. I rekla sam u koju svrhu. Dolazim u banku i vadim pečat. Službenica me pogleda. Što trebate? Objasnim joj što trebam. U tom momentu kolegica do nje joj nešto šapne, ova ustaje i odlazi.
Tad nastaje ponižavanje punih 4 sata. Sjediš, niko ti ništa ne govori. Nakon reagovanja, rečeno nam je da provjeravaju sa Filijalom u Bihaću.
Potom se zove uposlenica iz Bihaća Jasmina N.
„Traži dokaz (mail) poruku da je to novac za auto: objašnjavam da to jasno piše u svrhi navedenoj u Izvodu, u kojoj je jasno navedeno da je novac . I da ću joj dostaviti sutra dokument od Donatora. Ali to nije dovoljno. Opet nam niko ništa ne govori, nego sjedimo i čekamo. Opet reagujemo, onda se traži ugovor o prodaji, potom odluka da udruženje kupuje auto. Obećavam sve to dostaviti po povratku. I mislim da smo se dogovorili. I opet čekam. I opet reagujem uposlenici koja se ponaša kao da ne postojimo. Kaže: Ne mogu ih stalno zvati, kad sam rekla da smo se dogovorili, zove opet Bihać. I opet čekanje. Sad je problem ugovor jer je na moje ime.
I na kraju ne dozvoljavaju da podignemo novac.
Zovem knjigovođu. Kaže mi neka ti isplate blagajnički maksimum, po zakonu ti moraju isplatiti i ne tiče ih se što ćeš sa tim novcem.
Pišem odluku i odlazim opet do banke. I opet čekam, ignorisanje. Primila je dokument i nestala. 15 minuta čekamo, a da nam iko nešto objasni. Kad je došla, pitamo je: Da li vi namjeravate isplatiti novac? Odgovara: Ne, ugovor je problem.
Nazovem Jasminu N., uposlenicu u Bihaću i kažem joj da se vraćamo neobavlejna posla i da ću sutra doći i podići novac. Ista odgovara: Nećete moći. Pitam zašto, kaže: jel vi imate kasu? Odgovaram: Da. Njen stav je novac može samo otići za kupovinu auta na ime udruženja Solidarnost.
Moram napomenuti da smo sa ovom službenicom i protekle godine imali nekoliko problema zbog njenih propusta.
Ova situacija je bila vrhunac da smo odlučili promijeniti banku.
O svim dešavanjima donator je bio upoznat. Nije mogao vjerovati da se takve stvari dešavaju.
Po povratku u Bihać, danas smo izvršili povrat sredstava donatoru.
Po dolasku u banku niko od uposlenih se nije potrudio razgovarati i riješiti problem.
Svjedok svih ovih dešavanja bio je moj suprug, naš prijatelj, čovjek od kog smo trebali kupiti auto.
OD JUNA INŠALLAH DRUGA BANKA.
Objavljum tekst danas, nakon što sam malo došla sebi i emocije se malo smiril. Nisam mogla spavati. nisam mogla normlno funkconistati stalo sam se pitala: Da li je ovo mogće? Moj um, nije mogao pojmiti i shvatiti da se neko može ovako ophoditi i ponašati. Bila sam potpuno slomljena, ogorčena.
Presudilo je da ih napuštamo kao banku.
