Krijumčarenje migranata je usko vezano za trgovinu ljudima koja se ispoljava u vidu radne eksploatacije (najviše izražena u Hercegovini) i seksualne eksploatacije koja je, prema do sada prikupljenim podacima, najzastupljenija u Krajini. U jednom od kampova, migrant iz Alžira, noćima je seksualno zlostavljao dvojicu 15-godišnjih migranata. Slučaj prijavljen policiji i jednoj međunarodnoj organizaciji, ali je njihova reakcija izostala.
Noćima je migrant iz Alžira, za kojeg se sumnjalo da je uvezan sa krijumčarima ljudi, u svom šatoru smještenom u jednom od kampova na području Krajine (tačna lokacija poznata redakciji, op.a.) fizički i seksualno zlostavljao dvojicu 15-godišnjih migranata.
“On je bio ogroman, a sa sobom je jedno vrijeme vodao i psa kojeg je doveo iz Srbije. U svoj šator bi nekada na silu uveo obojicu mladića, a nekada samo jednog od njih. Ostajali bi po čitavu noć. Ujutro, kada bi on izašao iz šatora, jedan od mladića (ime poznato redakciji, op.a.) izlazio bi iz šatora i odlazio malo dalje od kampa, gdje bi sjedio po čitav dan, odbijajući hranu”, otkrivaju izvori Žurnala.
U međuvremenu, uz pomoć prijatelja, oba mladića su se uspjela spasiti. Danas su na sigurnom u Italiji.
Počinje sa krijumčarenjem, završava sa trgovinom ljudima
Saznajemo da je sve prijavljeno policiji i jednoj međunarodnoj organizaciji (naziv, također, poznat redakciji, op.a.), ali su njihove reakcije izostale.
Ovo je samo jedan od primjera horora koji se dešavaju u nekim od kampova za migrante do kojih je Žurnal došao tokom svog istraživanja o krijumčarenju migranata. Većina naših sagovornika ne želi da im se objavljuju identiteti, iz razumljivih razloga.
Krijumčarenje migranata je usko vezano za trgovinu ljudima koja se ispoljava u vidu radne eksploatacije (najviše izražena u Hercegovini) i seksualne eksploatacije koja je, prema dosad prikupljenim podacima, najzastupljenija u Krajini, kroz koju i prođe najveći broj ljudi u pokretu.
Anesa Agović, kordinator Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala za BiH (GI-TOC) ističe da se ova dva krivična djela jako često prepliću.
“Čitav svijet je okrenut krijumčarenju migranata, ali svi zaboravljaju i ne razmišljaju o trgovini ljudima, a jako je tanka linija između njih. Kreće se sa krijumčarenjem, a završi sa trgovinom ljudima, bilo da je radna ili seksualna eksploatacija”, kaže Agović.
Često dolazi i do situacija da migranti-krijumčari uzimaju “pod zaštitu” dječake od 14, 15 ili 16 godina, koji putuju sami, i predstavljaju se kao njihovi članovi porodice. Dok imaju novca, tinejdžeri im plaćaju za pomoć prelaska preko granice, ali kad ostanu bez novca onda bivaju seksualno iskorišteni i podvođeni. Oni na taj način plaćaju krijumčarima prelazak“.
Naši sagovornici ističu da je ovako nešto i teško otkriti, jer niko od njih nema dokumente, pa je skoro nemoguće dokazati da li tinejdžeri putuju s članovima porodice ili ne.
Otežavajuća okolnost je i to što žrtve ne žele da svjedoče, niti da prijave krijumčare, pa ni one koji ih seksualno iskorištavaju. Znaju da će u tom slučaju ostati u BiH i da će ih na kraju vratiti u matičnu zemlju. Sve dok šute postoji nada da će otići dalje. Osim toga, nemaju povjerenja u bh. institucije.
„Prema mojim saznanjima i kada dođe do hapšenja oni njih ponovo smjeste u Prihvatne centre, ali dok policajci dođu po njih radi svjedočenja, oni odu. Na taj način slučajevi propadaju, ima hapšenja, optužnica, ali ne i sudskih epiloga”, ističe Agović.
Migranticu držao kao ropkinju
Trgovina ljudima je, čak, i unosniji posao od krijumčarenja. Ipak, broj optužnica za to krivično djelo znatno je manji. U junu prošle godine Tužilaštvo BiH je podiglo optužnicu protiv državljanina Irana, nastanjenog u Mostaru Ebrahimi Hushangija (1994.) zbog sumnje da je iskoristio težak položaj migrantice s područja Irana s maloljetnim djetetom od tri godine, a koja je boravila u BiH.
Optuženi joj je uzeo oko 2.000 eura kako bi osigurao njen transport prema zemljama EU, ali je umjesto toga zadržao i uz prijetnje je primoravao da čisti stanove i prostorije u koje je smještao ilegalne migrante radi njihovog daljeg krijumčarenja prema zemljama EU.
Vezano za krijumčarenje ljudi, Tužilaštvo BiH je u posljednje dvije godine podiglo 44 optužnice protiv 56 osoba.
“Također, podignute su optužnice u 13 predmeta protiv 58 osoba za kaznena djela krijumčarenja ljudi, u obliku organizirane grupe radi počinjenja ovih kaznenih djela, organiziranog kriminala i udruživanja radi činjenja kaznenih djela”, potvrdili su iz Tužilaštva BiH.
Samo u ovoj godini istraga je otvorena u 57 predmeta protiv 89 osoba zbog krijumčarenja ljudi. Iz Tužilaštva BiH kažu da su među optuženima osobe različitih profila i zanimanja, a bilo je i optuženih policijskih službenika.
U septembru ove godine, Zejid Šabić (1969.) iz Velike Kladuše priznao je krivicu za organiziranje grupe ili udruženja za izvršenje krivičnog djela krijumčarenje migranata. Na osnovu sporazuma osuđen je na tri godine zatvora, a oduzeto mu je 3.300 KM koje je stekao činjenjem ovog krivičnog djela.
Tužilaštvo BiH nedavno je podiglo i optužnicu protiv graničnog policajca Bogoljuba Dačevića koji je učestvovao u krijumčarenju 12 državljana Sirije, koje je prevozio službenim kombijem za 1.200 eura. Dio novca je dao pomagačima Branislavu Blagojeviću i Vladimiru Matoviću iz Foče.
Godišnja zarada od oko 50 miliona eura
Krijumčarenje migranata je dobro uvezani lanac u kojem svi akteri imaju novčanu korist. To je biznis u kojem je samo u 2020. godini kroz Zapadni Balkan procirkulisalo između 34 i 50 miliona eura, podatak je do kojeg je došao GI-TOC.
Iz Granične policije BiH kažu nam da su saslušavajući krijumčarene osobe, s ciljem prikupljanja dokaza, došli do saznanja da je tarifa krijumčara oko 6.000 eura za organizaciju putovanja iz zemalja visokog migracijskog rizika do neke od država EU. U određenim slučajevima, ova organizacija uključuje nabavku lažnih putnih isprava, pribavljanje viza, transport, avionske karte, smještaj i druge usluge.
U analizi koju je radila Globalna inicijativa stoji da su 6.000 eura po osobi plaćali migranti iz Pakistana, dok je cijena za migrante iz Irana ili Afganistana bila od 3.000 do 3.500 eura po osobi kako bi stigli do EU.
Cjenovnik usluga koji je u svojoj analizi objavio GI-TOC
Veći dio ovog novca odlazi u zemlje u kojima se nalaze glavni krijumčarski lanci. To su uglavnom Turska i Grčka, mada se u nekim slučajevima mrežama rukovodi iz neke od evropskih zemalja.
Krijumčarske mreže razvijene su i u zemljama Balkana na kojem uglavnom ostaje “sitan novac” koji uzimaju lokalni taksisti, policajci, granični policajci i ostali umiješani u ovo krivično djelo.
Najveći krijumčarski krugovi, unutar BiH, nalaze se unutar Prihvatnih centara. Kao i klijenti. Novina je da u posljednje vrijeme među migrantima dolazi do samoorganizacije: oni koji su prošli određenu rutu sami prave svoju krijumčarsku mrežu.
Krijumčarske mreže u velikokladuškom hotelu
Naši izvori otkrivaju da se neke od krijumčarskih mreža nalaze u Velikoj Kladuši, a sve je povezano sa grupom turskih državljana, koji sa urednim dokumentima, odsjedaju u jednom hotelu. Mještani viđaju da u isti hotel ulaze i migranti, koji se zadrže jednu noć, i već sljedeći dan odlaze dalje.
Izvor Žurnala otkriva da je u jednom periodu u Sarajevu bilo dosta Afganistanaca krijumčara koji su imali čitavu mrežu. Sve su dogovarali iz Sarajeva. Tačno su znali koji granični policajci i na kojim graničnim prelazima su potkupljivi, koliko treba platiti, kada su im smjene, kojim rutama ići i slično.
Jedan migrant iz Velike Kladuše, otkrivaju nam naši sagovornici, četiri puta je prelazio u Tursku. Sam je otkrio kojim putevima treba ići, tako da se vraćao po druge, uzimao im novac i dovodio do BiH.
Za primjer navode i momka koji je 12 puta pokušao da pređe granicu prema Francuskoj i to mu je tek 13 put uspjelo. Nakon toga, stalno se vraćao po druge i prevodio ih preko granice. Naravno, za tu uslugu je tražio i dobijao novac. Njegovo odredište je bila Velika Britanija gdje ima tetku, ali je prije toga, trebao zaraditi i okrenuo se krijumčarenju.
„Ovo je biznis. Organizovani kriminal na djelu. Dešavalo se da uhapse krijumčara, ali on negira krivicu, kao on je njima samo želio pomoći. A, i oni koje krijumčare šute, štite ih. I to je problem prilikom procesuiranja, jedni druge štite, iako je migrant platio uslugu krijumčarenja”, ističe Agović. Ona nam otkriva i to da krijumčari najviše koriste messenger iz razloga kada im oduzmu telefone ovu aplikaciju i sve podatke na njoj vrlo lako mogu vratiti jer se instalira s imenom.
GI-TOC je u analizi o protoku ljudi, droge i novca na Zapadnom Balkanu, napravio kategorizaciju krijumčara: fixers (oni koji popravljaju, rješavaju probleme migranata), gate keepers (čuvari kapija/granica) i package dealers (osobe koje nude ili pružaju paket aranžmane). Ovi posljednji zarađuju najveće sume novca.
U fixers spadaju manje organizovane grupe ili pojedinci, uglavnom taksisti koji migrante prevoze iz jednog grada u drugi i ostavljaju ih blizu granice. Ovdje se radi uglavnom o lokalnom stanovništvu.
Gate keepers su uglavnom „migranti s iskustvom u prelaženju granica“. Rute znaju napamet i druge migrante odvode preko granica. Dešava se da ih često ostave na mjestima za koja znaju da se neće moći snaći, dok one sretnije među njima ipak neko preuzme iz Slovenije ili Hrvatske pa ih vodi dalje. Oni tačno znaju koji graničar u kojoj smjeni radi, kada će se moći preći preko granice, ko se od policajaca može potkupiti.
Izvori Žurnala navode da su vodiči i taksisti svoje usluge ranije obavljali po tarifi od 1.000 eura po osobi, bilo da se radi o odrasloj osobi ili djetetu, ali danas je ta cijena znatno veća – 2.000 eura.
Dešava se da taksisti, koji su pretežno bh. državljani, u Krajini varaju migrante na način da im uzmu novac, po osobi, smjeste ih nekoliko u automobil, odvezu ih nedaleko od grada i slažu im da su stigli u Zagreb ili Karlovac. Kako bi lakše prevarili migrante, taksisti na svoja vozila često stavljaju i ukradene hrvatske registarske oznake.
Dešavalo se i to da im kažu da odmah moraju platiti dio novca, pa im uzmu po 500 eura, a da ostatak daju kada dođu po njih. I nikada se ne vrate.
Sve ovo je, također, prijavljivano MUP-u USK, ali adekvatna reakcija je opet izostala, navode naši izvori.
S prezirom ih gledaju, ali na njima zarađuju
Anesa Agović ističe da su tokom svog istraživanja došli do saznanja da krijumčari sve znaju, pa čak i gazišta na Drini: “Jedni druge pripremaju. Sezona je od marta do septembra ili oktobra. Kad uđemo u zimu, manji je broj migranata, jer se primire, pokušavaju se snaći i skupiti novca za dalji put, prikupljaju saznanja kojim rutama ići “.
Isto istraživanje otkiva i da se krijumčarenje migranata odvija istim putevima kao i krijumčarenje droge.
Saznajemo i to da krijumčari pojedine migrante, posebno one mlađe životne dobi, uvlače u svoje mreže koje se bave trgovinom narkoticima: obećaju im da će ih prebaciti do neke evropske zemlje, a oni u zamjenu za tu uslugu za njih prodaju drogu.
Ovakve situacije su, također, uočene u Krajini, posebno u općini Velika Kladuša.
Inače, u Velikoj Kladuši su bili najglasniji u tome da migrante ne žele u svojoj općini. U ovoj Općini je, čak, krivično djelo ukoliko u vašem vozilu zateknu migrante. U tom slučaju, bit ćete uhapšeni.
li, ono o čemu niko javno ne govori jeste da neki od mještana na migrantima zarađuju enormne sume novca: samo za 10 minuta tuširanja naplaćuju im 10 eura. Noćenje, u sobici, po migrantu je 10 eura. Za noć, oni u istu sobu naguraju i do njih 20.
Ljudi u pokretu ili migranti na putu koji bi trebao za njih biti spas prolaze pakao. Tuku ih, pljačkaju, fizički i seksualno zlostavljaju… Na njihovoj patnji svi zarađuju od krijumčara, mještana, pa i do onih koji uzimaju milionske iznose kako bi im pomogli – domaće i međunarodne organizacije.
(zurnal.info)
