Kako je bošnjačka politika izgubila smjelost: Svi smiju reći NE osim Bošnjaka!

Piše: Rasim Belko

Republika Srpska ne može primati migrante jer nema uslove za njihov smještaj, a pored toga, postoje i sigurnosni, zdravstveni, društveni i socijalni problemi kada je riječ o ovom pitanju, poručila je danas predsjednica bh. entiteta Republika Srpska Željka Cvijanović.

Ne znam kada sam bio u prilici da budem u potpunoj saglasnosti s liderima iz manjeg bh. entiteta, kao što sam danas sa Željkom Cvijanović.

Cvijanović u nastavku izjave kaže: “Niti su RS i BiH pravile probleme na istoku, niti su pokrenule cijeli proces migracija”, ukazujući na one koji to jesu, a danas nam pametuju da moramo biti humani prema migrantima.

Čak je Cvijanović otvoreno, kao rijetko ko iz oba entiteta i sa nivoa države, pozvala Evropsku uniju da štiti svoju granicu tamo gdje je ona problematična, a ne na granici Hrvatske.

I sada se pokušavam preslušati, razabirem unatrag i ne mogu se sjetiti apsolutno niti jedne izjave s federalnog ili državnog nivoa u kojem neko poručuje ne možemo primiti migrante zbog rizika i nepostojanja uslova.

Tri godine su bošnjački političari držali glavu u pijesku, pogeti pod evropskim ucjenama i milionima.  A migranti se “množili”, u BiH ih uvozili trgovci ljudima, srpski i srbijanski policajci, te šverceri i kriminalci raznih nacija i profila.

Danas imamo nekoliko zona žarišta. Unsko – sanski i Tuzlanski kanton primarno. Temperatura raste, naročito u Krajini. Svi na izmaku snaga i svima je već i previše migrantske krize.
Policija i medicinari iscrpljeni i na izmaku snaga. Građani u strahu, mandale kuće u prvi mrak, nose oružje u svrhu samozaštite.

A migranti, oko Une, Bihaća i drugih krajiških gradova. Uz cestu, kroz šumu. Malo je teritorije USK na kojoj nećete sresti grupe ljudi s ruksacima kako se kreću.
Protesti održani krajem prošlog mjeseca u Bihaću ujedinili su Bošnjake koji su tri decenije razjedinjeni. Babini i dedini stali su na istu crtu s istim ciljem i poručili: “Mi više nećemo da živimo u strahu, vodite migrante u Sarajevo”.

Bošnjačka politika uglavnom je ostala nijema na krajiški vapaj. Kao i u mnogo čemu što se Krajine tiče.

Ali ovaj vapaj uskoro bi mogao biti i poklič. Onaj ratni, što najavljuje sukobe i belaje.

Na pitanje može li u Krajinu doći do ratnih sukoba, gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić nedavno je za Patriju kazao: “Teška je to riječ, ali da može doći do problema je evidentno, zbog toga što je to evidentno osjetljivo područje. Mi smo ovdje imali sukob u ratu, a bojim se samo da to sada može poprimiti neke druge dimenzije”.

Pitanje je imaju li bošnjačka politika i političari, ako takvo što postoji, sluha za poruke iz Krajine. To što su prije tri godine bili nespremni, neorganizovani i što nisu izveli dovoljno sigurnosnih snaga na granicu da zaštite državu od mogućih problema sada koriste kao izgovore. Ali izgovora više ne može i ne smije biti.

Trube koje najavljuju sukobe lagano pojačavaju ton. Ko ih ne čuje ili je politički gluh ili laže.
No, vratimo se na poruku Cvijanović s počeka teksta. “Migranti neće u RS, ne damo im!”. Odlučno, jasno i glasno poručuje predsjednica manjeg bh. entiteta. Slična je i poruka njenog partijskog šefa i člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika.

Zapravo jasna je i glasna poruka svih političkih faktora iz RS. U Federaciji takvih faktora nema. Ne računam tu Dragana Čovića, on je jasan i u savezu s Dodikom.

U bošnjačkoj politici ključno je, pak, ko će vladati Sarajevom, OSA-om, gdje uhljebiti koga, i koju sarajevsku općinu “osvojiti” na narednim Lokalnim izborima. Sve izvan je nebitno.
Gdje se i kako izgubila politička odvažnost Bošnjaka vjerovatno je pitanje za naučna istraživanja. Ali problem je evidentan i neko bi ga uskoro morao početi rješavati. Jer, Bošnjaci se olako poginju pred svakom porukom iz EU, ne razmišljajući o pozadini i posljedicama tih poruka.

Primjerice, o policiji Hrvatske pisali su svi relevantni mediji svijeta, uključujući i najjače internacionalne organizacije za ljudska prava. Nisu ih hvalili, pisali su o nasilju koje provode nad migrantima i različitim metodama mučenja. Je li Hrvatska promijenila djelovanje svoje policije. Nije, jer Hrvatski političari znaju šta bi se desilo ako popuste.

U Sarajevu je postala javna tajna da neke organizacije poput IOM-a preko međunarodne politike ucjenjuju naše policijske strukture da ne djeluju po pitanju migrantske krize.
Čak ne dozvoljavaju vlastima zabranu kretanja migrantima izvan kampova.

Migranti su ljudska bića i treba im osigurati normalne uslove u mjestima gdje su smještena. Ali su uglavnom NN osobe, često sklone kriminogenom ponašanju i neko bi se morao pobrinuti da ne budu prijetnja po domicilno stanovništvo.

Ne dobije li bošnjačka politika uskoro nekog ko će znati izaći na crtu i kazati dosta, ne može više, prostori s bošnjačkim življem mogli bi postati getoizirane zajednice među kojima će doći do sukoba onih koji su došli i onih koji su tu rođeni. Dođe li do toga, neka nam je Bog na pomoći.

https://nap.ba/news/70202?fbclid=IwAR01uIhg3zIVDqq7lTDnooFB2bghJeRq4DWOw5jL2aAbtFVzpwY5iNEH2Ls