Poštovani, Javljam Vam se iz Srebrenika.
S obzirom da je Vaš portal napravljen isključivo zbog ove “migrantske krize” i upućena sam da ste jedanput već objavili članak pod nazivom “Migrantski teror u Srebreniku”, odlučila sam da Vam se javim.
Tada se nekolicina migranata “izbola” u ulici u kojoj živim ja sa roditeljima, mužem i djetetom. U ulici u kojoj ima djece, u ulici u kojoj su svi uznemireni i žive u strahu. Zašto? Zato jer su migranti odlučili da okupiraju jednu napuštenu kuću koju su, prije par noći, čak i zapalili. Na našu žalost, što je možda i ružno reći, vatrogasci iz PVJ Srebrenik su brzo reagovali i sve se smirilo. Međutim, njima ne smeta što je ta kuća do pola zapaljena, oni su se vratili.
Prema nezvaničim informacijama, saznajem da su izboli čovjeka, prolaznika. Zatim su sigurno odvedeni u policijsku stanicu, gdje su ispitani, i vrlo moguće da su vraćeni u istu tu kuću, PREKO PUTA MENE I MOJE PORODICE. Nije mi stalo samo do moje sigurnosti, stalo mi je do toga da ih maknemo iz tog objekta, i da svi ljudi u mojoj ulici budu mirni.
Kako to riješiti, kako dokazati “nadležnima” da migranti predstavljaju opasnost za nas, zaista ne znam.
Zato sam odlučila kontaktirati Vas, i pokušati nešto, na neki način. Znam da je jako teško riješiti taj problem, jer ga ne rješavaju ni oni koji trebaju, ali osjetim da moram nešto pokušati.
Iskreno bih voljela da ovaj mail dođe do onog “pravog”, da se zapita kako je svaku noć pod strahom ići na spavanje, kako je svako jutro pod strahom prolaziti pored te kuće jer morate na posao!
Počeli su nasrtati na nedužne ljude, obične prolaznike, a sutra to mogu biti ja, možete biti Vi, može biti bilo ko, a to najmanje želim ikome.
Hvala na strpljenju dok ste čitali ovaj mail. I nadam se da ćemo nekako, zajedničkim snagama, uspjeti da dokažemo da im mjesto nije ovdje.
Srdačan pozdrav.
