Tekst počinjem riječima građanke grada Srebrenika a isto bi potvrdili i drugi. “Ono kad nisi siguran u svojoj kući a naša vlast ništa ne poduzima.
Svakodnevno susrećemo pijane i drogirane migrante.
Ponašaju se kao da je sve njihovo, kao da su centar svijeta. Ulaze u dvorišta,provaljuju u privremeno napuštene kuće. Strah te biti u svom. Policija savjetuje da ih ne diramo kada ulaze u kasnim noćnim satima u dvorišta jer su svi naoružani.
Niko ništa ne poduzima. Šta uraditi? Kome se obratiti? Kako se zaštititi? Zasad se obračunavaju između sebe, kaže ova sugrađanka Srebrenika.
Prije nekoliko dana u jednoj napuštenoj kući u centru Srebrenika gdje već duže vrijeme boravi veći broj migranata došlo je do međusobnog obračuna noževima i drugim hladnim oružjem migranata iz Pakistana i Afganistana/po informaciji policajca/bilo ih je šestorica i svi su imali ubodne rane.
Policija je intervenisala. Okružila tu kuću ali informacija nije išla u javnost. Zašto? Kuća je inače u blizini sportske dvorane i opštine. Dalje, prema informaciji od policajca konstantno imaju prijave o provaljivanju u kuće i po njegovom mišljenju, do sada se radi oko 30 slučajeva. Zašto se niko ne oglašava? Gradsko vijeće. Gradonačelnik. Njihovi problemi su psi lutalice a ne naoružani migranti. Građani su uznemireni i boje se direktnih napada. Mediji šute.
