Islamska zajednica nastavlja sa kampanjom pomaganja trgovcima ljudima i podrške promigrantskoj mafiji i ilegalnim migrantima, koje lažno predstavlja kao ratne stradalnike, iako oni ne dolaze iz ratom zahvaćenih zemalja i koji (iz kojeg razloga?) skrivaju svoj identitet pred zakonom BiH! Na Facebook stranici jednog zvorničkog džemata objavljen je tekst jednog hodže, koji su prenijeli mnogi bošnjački portali, a koji je pun neistina i sugestija narodu da je prihvat ilegalnih migranata verska i humanitarna obaveza. Time se jedan kriminalni posao pakuje u humanizam, a vjera se zloupotrebljava da zbuni ljude.
Hodža priznaje da već tri godina naziva selam ljudima bez identiteta, da plače s njima – pa bismo i mi trebali plakati, a ne plače sa roditeljima Jasmina Berovića, kojega su migranti ubili, i ne plače sa roditeljima djevojčice koju su migranti silovali, i ne plače sa stotinama Bošnjaka kojima su migranti djecu prestrašili i kuće opljačkali. Migranti, kaže hodža, prolaze „pored naših toplih kuća, punih svega“, pa bismo trebali, možebit, upustiti te ilegalce u svoje kuće, da ne osjećamo grižnju savjesti!? Hodža znade da među ljudima bez identiteta ima „hafiza,doktora,učitelja,spotista“, a morebit da je i neki reisu-l-ulema zalutao… Uostalom, evo tog teksta, pa procijenite sami!
***
I oni su nečija djeca!
Majke i za njima brinu!
Gotovo svakodnevno,u grupama ili pojedinačno,u kolonama većim ili manjim prolaze pored nas.
Tu pored naših toplih kuća,punih svega.
Prolaze pored naših sinova i kćeri,koji uživaju slobodu.
Pored naše djece koja nisu zadovoljna toplom večerom koju im je majka spremila,koji se žale na mnogo što šta a svega u izobilju imaju.
Prolaze migranti.Golobradi dječaci.
Tek zakoračili u život.
Bježe od diktatorskih režima,nesreće,siromaštva,ratova,ubijanja,gladi,neizvjesnosti i straha.
Putuju danima,mjesecima,godinama.
Svaki korak koji naprave moze ih odvesti u smrt.
Preko mora,rijeka,brda,planina i šuma.
Nesretni prolaze pored nas.
Mi ih gotovo i ne primjećujemo.
Navikli smo se..
Kao da su ptice.Kao da ih nevidimo.
Zatvaramo se u naše domove,a oni ih nemaju,liježemo u tople postelje a njima ni u šumi,u mrkloj hladnoj noći slobodno nije.
Traže i oni parče slobodnog neba,mjesto gdje će biti sigurni i bar približno sretni kao naša djeca.
Više od tri godine drugujem s njima.
Izlazim pred njih.
Selam im nazovem,poklonim osmjeh kada se zadesi da im nemam šta drugo dati.
Plačem zajedno s njima,slušam njihove priče ,teške sudbine a tek im je 16,18,20 i neka godina.
Gledam u njih pa me bude strah božanskog ajeta:
“Zaista su muslimani -vjernici braća”.
Jesmo li doista braća?
Pomažemo im koliko možemo moje džematlije i ja.
Adem i Džemila me zovnuše da uzmem ispred njih večeru koju su za sebe spremili,da nosim ovim nesretnim ljudima koji se u dvorištu moje dzamije onako umorni,sa krvavim nogama pripremaju za akšam namaz.
Da ,klanjaće sa mnom džematile akšam.
Onako iscrpljeni,gladni,umorni,ali farza ne ispuštaju.
Adem jeca i sa svojom Džemilom kupi po kući suhe čarape,tople džempere,jakne i daje mi da ih nosim migrantima.
O Allahu,srce mi se steglo.
Nedjelja je .Rade li pekare? Moram dosta hljeba kupiti.
Braća ne smiju biti gladna.
Zar da legnem sit a oni gladni?
Estagfirullah.
Mujezin naše džamije,moj dobri hadžija iz svojih džepova nešto vadi pa im djeli.
Gleda u njihove bose noge pa skida svoje tople čarape pa im daje…
O Allahu hvala Ti na ovakvim ljudima,mojim džematlijama.
A oni dostojanstveni..
Nisu to ptice…
Ljudi su to.
Među njima i hafiza,doktora,učitelja,spotista ima.
Lijepi,pošteni i dostojanstveni.
Nikada nisam čuo za ovo vremena koliko prolaze kroz moju Vitinicu da su ikome napravili i najmanji zijan.
Uprkos svome bolu,nesreći i patnji ostaju dostojanstveni i stameni.
Divim im se na tome.
Ne traže hranu iako znam da su gladni.
Traže abdesthanu da se za namaz spreme,da mi džemat budu..
Da,baš oni .
Iz dalekog Pakistana,Afganistana,Indije,Bangladeša i sl.
Porazmislimo malo gledajući u ove slike naše braće okupljene ispred mihraba naše džamije!
Gdje je naš mihrab!
Zahvaljujemo li se Allahu na njimetu dina,domovine,hrane i slobode?
Jel naša zahvala Allahu dovoljna?
Zapitajmo se!!!
