DOKUMENTI Oslobađajuća prvostepena Presuda u predmetu protiv Fatmira Alispahića (19.11.2021.)

SUD BOSNE I HERCEGOVINE (Sud BiH, Sud), sudija Radević Goran kao sudija pojedinac, uz sudjelovanje zapisničarke stručne saradnice Janković Biljane, u krivičnom predmetu protiv optuženog ALISPAHIĆ FATMIRA iz Tuzle, po optužnici Tužilaštva Bosne i Hercegovine (Tužilaštvo BiH, Tužilaštvo), broj T20 0 KT 0018409 20 od

26.08.2021.   godine, koja je potvrđena dana 02.09.2021. godine, zbog produženog krivičnog djela Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145a. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), u vezi sa članom 54. istog Zakona, nakon provedenog glavnog, usmenog i javnog pretresa od dana

12.11.2021.    godine u prisustvu tužioca Tužilaštva BiH Halilčević Kasima, optuženog Alispahić Fatmira i njegovog branioca Radončić Mensura, advokata iz Tuzle, donio je i javno objavio dana 19.11.2021. godine u odsustvu uredno obaviještenih tužioca Tužilaštva BiH, optuženog i njegovog branitelja slijedeću:

Na osnovu člana 284. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

U vremenskom periodu od aprila 2019. godine do oktobra 2020. godine, u Tuzli, kao administrativni kontakt i urednik portala www.antimigrant.ba, sa e-mail adrese antimigrant.ba@gmail.com, IP domene 198.54.119.161, registrovane na Namecheap Ine., United States, u namjeri da izazove i raspiri nacionalnu i vjersku mržnju prema narodima koji se nalaze u Bosni i Hercegovini, kontinuirano javno objavljivao tekstove i video zapise koji obiluju izjavama koje potiču i šire mržnju kako prema migrantima, tako i između konstitutivnih naroda, a što je protivno i odredbama člana 2. i člana 4. Zakona o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br.59/09 i br.66/16), kao i odredbama člana 2. člana 3., člana 4. i člana 5. Kodeksa za štampu i online medije BiH, pa je tako:

1. (tačka 1. optužnice) Dana 30.04.2019. godine, napisao i javno objavio tekst, naslova: „Ako ne pohapsimo tzv. migrante.sljedećeg sadržaja:

Ako su tzv. migranti maska za poražene trupe ISIL-a čiji je cilj da se pod muslimanskim identitetom ubijaju muslimani;

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88              4

Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

–     Ako su srpsko-hrvatski separatisti u uvozu tzv. migranta među Bošnjake, a potom u ISIL-ovskom genocidu nad Bošnjacima, vidjeli šansu da dovrše genocidnu agresiju iz 90-tih i da zauvijek podijele BiH na srpski i hrvatski dio;

–     Ako su Bošnjaci naivno povjerovali u vjerski sentiment, da im dolaze „braća u vjeri¹¹, a ne Isilovske ubice muslimana, pa su bez rezerve dozvolili da budu okupirani, sa neizvjesnim ishodom;

–     Ako su bošnjačke političke i vjerske strukture nasjele na vazalsko služenje turskim, a zapravo ruskim interesima, u ime čega se pokušala destabilizirati Evropska unija kroz uvoz migranata, sve dok EU nije zatvorila granice i kretanje tzv. migranata zaustavila u „muslimanskim” krajevima BiH;

–     Ako bošnjačke vjerske i političke strukture više hisu odgovorne zemlji Bosni i narodu Bošnjaka, već su duboko zagazili u izdaju države, naroda i vjere, pa u ime toga mjesecima već šute i proračunato ignoriraju teror tzv. migranata nad Bošnjacima, kao i sve prijetnje koje proizlaze iz ovog uvoza ISIL-ovaca iz Srbije;

–     Ako uskoro, nakon višemjesečnog terora, uslijedi migrantski terorizam nad Bošnjacima, ubistva, bombe, pljačke, silovanja Bošnjakinja – kako bi se izazvao bošnjački odgovor;

–     Ako usljed bošnjačkog samoorganiziranja, u odbrani protiv tzv. migranata, srpsko- hrvatski faktor preko noći naoruža ISIL-ovske vojne formacije, kada bi se hiljade vojno sposobnih tzv. migranata formatirali u nekoliko brigada;

–     Ako bošnjačka većina postane neorganizirana manjina, u odnosu na ISIL-ovsku, tzv. migrantsku manjinu, koja će takva, naoružana, u vojnim formacijama, postati dominantna okupatorska većina;

–     Ako veliko srpski agenti doture oružje do bošnjačkih paravojnih formacija, tipa kriminalne grupe tzv. Antidejton, koja je već 2014. godine piromanski terorizirala Bošnjake, s istim ciljem, a koja bi sada mogla biti angažirana za unutarnji teror, u progonu tzv. narodnih neprijatnija, dok bi navodna odbrana naroda bila samo paravan, u predstavi čiji je cilj da entitet Republika Srpska entitetsku granicu pretvori u državnu, aktiviranjem rezervnog sastava MUP-a RS;

–     Ako se usljed tzv. među muslimanskog sukoba dogodi egzodus Bošnjaka iz USK prema dijaspori i prema unutrašnjosti;

–     Ako veliko srpski i veliko hrvatski teroristi krenu u preostalim krajevima sa bošnjačkom

većinom poturati bombe, napadati vozače na putevima, kidnapovati ljude, kako bi se ratna psihoza pretvorila u egzodus Bošnjaka iz BiH, dok bi u međuvremenu srpski i hrvatski separatizam dobijao državne granice;                                         .

–     Ako usljed bošnjačko-migrantskog rata, usljed stradanja i egzodusa Bošnjaka, više niko ne bi postavio pitanje šutnje Islamske zajednice, šutnje SDA, tog kompletnog mehanizma laži i obmane, u kojoj su Bošnjaci prvo natjerani da u ime vjerskog sentimenta odšute dolazak tzv. migranata, da ne vide da među tim vojnicima ISIL-a nema žena, djece, staraca, da bi potom bili natjerani da trpe teror i budu žrtve zločinačke političke i medijske zavjere protiv istine, koja se skriva – u ime čega?!

–     …U ime zločina koji se priprema u rukavicama, i uz bošnjačko institucionalno saučesništvo.

RJEŠENJE JE: Aktivirati sve dobrovoljce, sve organizacije demobilisanih boraca, kroz institucionalnu mrežu MUP-ova i Civilne zaštite, sa isključivim ciljem hapšenja svih tzv. migranata, smještanja u logore, uz humanitarni tretman, hranu i zdravstvenu zaštitu, sve do njihovog povratka u njihove zemlje. Sve ispod stavljanja tzv. migranata pod zatvorsku kontrolu je opasnost za sigurnost i opstanak bošnjačkog naroda!!!

Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

sljedećeg sadržaja;

“Bošnjaci su pred ponorom najveće izdaje u svojoj historiji-jer ova izdaja vodi Bošnjake u nestanak, a hiljadugodišnju državu Bosnu pretvara u geografski pojam.

Šta se događa? Političko i vjersko liderstvo u Bošnjaka aktivno je uključeno u uvoz oko milion migranata u krajeve sa bošnjačkom većinom!

Islamska zajednica finansijski, hutbama, tekstovima i emisijama podstiče ovaj migrantski haos među Bošnjacima. Nekad će se saznati kako se dogodilo da se bošnjačko liderstvo nađe na istom zadatku sa veliko srpskim i veliko hrvatskim razarateljima Bosne.

Uvoz agresivnih migrantskih hordi neminovno će rezultirati sukobom sa Bošnjacima, dakle, krvoprolićem, a što će poslužiti kao alibi za s&h secesionizam.

Zbog izdaje Bošnjaka, od strane otete i okupirane Islamske zajednice, od strane paralizirane SDA – Bošnjaci su momentalno poput kurbana: u totalnoj paralizi dočekuju vijest da milion migranata iz “prijateljske” Turske kreće prema Bosni.

Ima li spasa? Ima! Bošnjaci moraju razumjeti da su izdani i prodani – od svojih.

I moraju se braniti. Kako? Tako što će odbiti poslušnost domaćim izdajnicima, tako što će se samoorganizirati i – krenuti u napade na migrante. Te horde migranata treba mlatiti svim sredstvima, treba ih tjerati poput bijesnih kerova, treba im staviti do znanja da među nama neće živjeti – jer ćemo ih mlatiti, tjerati, progoniti – sve dok ne nestanu sa naše zemlje. Važno je početi napade na migrante iz najmanje dva razloga:

1.   kako bi se otvorio proces njihovog povratka;

2.   Kako bi onaj milion bijesnih Isilovaca u Turskoj saznao da ih u Bosni kod Bošnjaka čeka batina i progon, a ne dobrodošlica.

3.            (tačka 3. optužnice)              Dana 16.07.2019.godine, javno objavio prisvojeni

tekst – članak iz lista „Dnevni avaz“, koji je originalno objavljen sa podnaslovom „Donacija Islamske zajednice u BiH“ i naslovom „Za migrante 8.200 obroka’¹, prethodno svjesno dodavši naslov: „Islamska zajednica bošnjačkim parama hrani migrantske okupatore”, sve u cilju zavođenja javnosti i manipulacija kojima se podstiče netolerancija, diskriminacija i neprijateljstvo prema migrantima koji se nalaze u Bosni i Hercegovini;

4.            (tačka 4. optužnice) Dana 01.08.2019. godine, napisao i javno objavio tekst naslova: „Podsjećanje na upozorenje iz aprila: Migrante zatvoriti u logore do povratka u njihove zemlje”, podsjećajući na ranije objavljen tekst, sljedećeg sadržaja:

1.            Da reisu-l-ulema Kavazović ODMAH sazove načelnike Općina i Gradova sa bošnjačkom većinom s ciljem formiranja privremenog kriznog štaba u povodu agresije ISI LOVACA, tzv. migranata, na bošnjački životni prostor;

2.            Da se usvoji strategija zatvaranja tzv. migranata u privremene logore, bez mogućnosti kretanja, uz obezbjeđenje hrane i humanitarnog tretmana, sa ponudom da im se obezbijedi povratak u njihove zemlje;

3.            Da se migranti popišu po državama porijekla i da se traži intervencija njihovih ambasada;

4.            Da se privremeni logori za ISILOVCE u BiH, tzv. migrante, otvore na što više lokacija, kako bi se razbila masa od nekoliko hiljada na jednom mjestu, i kako bi se lakše kontrolirala ova paravojna i teroristička opasnost, te spriječila mogućnost doturanja oružja genocidnim ISILOVCIMA preko veliko srpskih i veliko hrvatskih faktora;

5.            Da se nađu pravni modaliteti da se preko štabova Civilne zaštite angažira ljudski potencijal po općinama koji je potreban da kontrolira privremene logore za ISILOVCE u Bosni, tako što će uz upotrebu sile u logore vraćati sve migrante koji su izvan tog područja;

6.            Da se odluka o formiranju logora i zatvaranju tzv. migranata na sve načine dostavi do tzv.migranata koji preko Srbije namjeravaju ući u BiH, kako bi znali da ih u BiH čeka zatvor ili deportacija;

7.            Da se međunarodnim faktorima koji kriminalno i zlonamjerno sponzoriraju uvoz tzv. migranata u krajeve sa bošnjačkom većinom otvoreno odbije poslušnost i da ih se obavijesti da će Bošnjaci u logore pozatvarati sve tzv.migrante, do njihovog povratka kući, ili do njihovog prolaska prema Evropskoj uniji.

…Uskoro će biti nemoguće uspostaviti kontrolu nad paravojnim i terorističkim formacijama putujuće ISIL-ove vojske koja je dovedena da za veliko srpske i veliko hrvatske potrebe dovrši genocid nad Bošnjacima“;

5. (tačka 5. optužnice) Dana 02.10.2019. godine, javno objavio tekst naslova: „Nećemo ukloniti tekst Fatmira Alispahića kojim poziva na hapšenje i protjerivanje migranata!“, ponovo podsjećajući na ranije objavljen tekst, sljedećeg sadržaja:

“Portal Antimigrant dobio je zahtjev od nekakve organizacije koja se zove “Mreža za izgradnju mira” koja tvrdi da okuplja 190 članica i da – “djeluje sa ciljem da gradi održivi mir te teži ka dugoročnom povećanju sposobnosti cijelog bosanskohercegovačkog društva da se ophodi s različitostima i sukobima na konstruktivan i nenasilan način”.

Vidjeli smo ovu organizaciju na zlodjelu kada je u istu ravan stavila davanje naziva Studentskom domu na Palama po ratnom zločincu osuđenom za genocid Radovanu Karadžiću, sa inicijativom da se podigne spomenik specijalcima Dragana Vikića koji su odbranili Sarajevo 2.maja 1992.godine.

Toj lažnoj pacifističkoj organizaciji su u istoj ravni Karadžić i antifašisti, pa je otud i logično što na ovaj način sponzoriraju kriminalni uvoz ilegalnih migranata, koji su otvorena prijetnja miru i stabilnosti u BiH.

Ta tzv. “Mreža za izgradnju mira” od Antimigranta traži da uklonimo tekst mr.sc.Fatmira Alispahića u kome se traži hapšenje migranata, njihovo zatvaranje u humane logore,

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88             7

Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

U nastavku ponavljamo teze koje je objavio mr.sc.Fatmir Alispahić iz aprila ove godine, i još jednom poručujemo da je to jedino razumno rješenje: PROTJERATI MIGRANTE!!!

U nastavku donosimo tekst mr.sc.Fatmira Alispahića pod nazivom “Migrante zatvoriti u logore do povratka u njihove zemlje”

“Ako odmah u logore ne zatvorimo tzv.migrante, probudit ćemo se pod terorom genocidnog ISIL-a.

1.    Da reisu-l-ulema Kavazović ODMAH sazove načelnike Općina i Gradova sa bošnjačkom većinom s ciljem formiranja privremenog kriznog štaba u povodu agresije ISILOVAGA, tzv.migranata, na bošnjački životni prostor;

2.    Da se usvoji strategija zatvaranja tzv.migranata u privremene logore, bez mogućnosti kretanja, uz obezbjeđenje hrane i humanitarnog tretmana, sa ponudom da im se obezbijedi povratak u njihove zemlje;

3.    Da se migranti■;popišu po državama porijekla i da se traži intervencija njihovih ambasada;

4.    Da se privremeni logori za ISILOVCE u BiH, tzv.migrante, otvore na što više lokacija, kako bi se razbila masa od nekoliko hiljada na jednom mjestu, i kako bi se lakše kontrolirala ova paravojna i teroristička opasnost, te spriječila mogućnost doturanja oružja genocidnim ISILOVCIMA preko veliko srpskih i veliko hrvatskih faktora;

5.    Da se iznađu pravni modaliteti da se preko štabova Civilne zaštite angažira ljudski potencijal po općinama koji je potreban da kontrolira privremene logore za ISILOVCE u Bosni, tako što će uz upotrebu sile u logore vraćati sve migrante koji su izvan tog područja;

6.    Da se odluka o formiranju logora i zatvaranju tzv.migranata na sve načine dostavi do tzv.migranata koji preko Srbije namjeravaju ući u BiH, kako bi znali da ih u BiH čeka zatvor ili deportacija;

7.    Da se međunarodnim faktorima koji kriminalno i zlonamjerno sponzoriraju uvoz tzv.migranata u krajeve sa bošnjačkom većinom otvoreno odbije poslušnost i da ih se obavijesti da će Bošnjaci u logore pozatvarati sve tzv.migrante, do njihovog povratka kući, ili do njihovog prolaska prema Evropskoj uniji.

6. (tačka 6. optužnice) Dana 04.03.2020. godine, javno objavio tekst naslova: „Da li će sada „volonter” promigrantske mafije Senad Pirić Čupo pobjeći iz zemlje?”,

sljedećeg sadržaja:

“Nakon što je dvije godine dočekivao migrante u Tuzli – bezbeli ne besplatno — glavni diler migranata iz Tuzle Senad Pirić Čupo najavljuje da prestaje sa radom. Da li se i on sprema na bijeg iz Tuzle, i na azil vani, kao što je to dobio Aldin Širanović nakon što je popalio Tuzlu 2014.godine.

Uskoro ćemo saznati da li se Čupo pridružio Širanoviću.

U nastavku informacija o prestanku rada tzv.volontera…

Nakon dolaska sve većeg broja migranata u Tuzlu, situacija je postala nepodnošljiva, tvrde volonteri sa autobuske stanice koji su danas zvanično prestali sa radom.

Od danas i zvanično prestaje rad volontera na stanici. Ostaje samo hrana od Merhameta i Emmausa jer ne može se hrana uskratiti ljudima. I standardna podrška organizacija osjetljivim kategorijama. Za dvije godine smo uradili i previše posla umjesto onih koji bi to trebali raditi.

Zbog nerazmijevanja vlasti, politike, ali i pritisaka od strane pojedinih građana donijeli smo takvu odluku. Također, bitno je napomenuti da je na ovu odluku uticao i povećan broj ljudi u pokretu. Jednostavno je postalo nemoguće odgovoriti na najosnovnije potrebe.

7. (tačka 7. optužnice) Dana 04.03.2020. godine, javno objavio tekst, naslova: „Pročitajte apel Fatmira Alispahića iz aprila 2019. godine”, podsjećajući na ranije objavljen tekst, sljedećeg sadržaja:

–     Ako su tzv. migranti maska za poražene trupe ISIL-a čiji je cilj daše pod muslimanskim identitetom ubijaju muslimani;

–     Ako su evropski krstaški fundamentalisti smislili plan da se zauvijek uništi jedini starosjedilački muslimanski narod u Evropi – Bošnjaci;

–     Ako su srpsko-hrvatski separatisti u uvozu tzv. migranta među Bošnjake, a potom u ISIL-ovskom genocidu nad Bošnjacima, vidjeli šansu da dovrše genocidnu agresiju iz 90-tih i da zauvijek podijele BiH na srpski i hrvatski dio;

–     Ako su Bošnjaci naivno povjerovali u vjerski sentiment, da im dolaze „braća u vjeri”, a ne Isilovske ubice muslimana, pa su bez rezerve dozvolili da budu okupirani, sa neizvjesnim ishodom;

–     Ako su bošnjačke političke i vjerske strukture nasjele na vazalsko služenje turskim, a zapravo ruskim interesima, u ime čega se pokušala destabilizirati Evropska unija kroz uvoz migranata, sve dok EU nije zatvorila granice i kretanje tzv. migranata zaustavila u „muslimanskim“ krajevima BiH;

–     Ako bošnjačke vjerske i političke strukture više nisu odgovorne zemlji Bosni i narodu Bošnjaka, već su duboko zagazili u izdaju države, naroda i vjere, pa u ime toga mjesecima već šute i proračunato ignoriraju teror tzv. migranata nad Bošnjacima, kao i sve prijetnje koje proizlaze iz ovog uvoza ISIL-ovaca iz Srbije;

–     Ako uskoro, nakon višemjesečnog terora, uslijedi migrantski terorizam nad Bošnjacima, ubistva, bombe, pljačke, silovanja Bošnjakinja – kako bi se izazvao bošnjački odgovor;

–     Ako usljed bošnjačkog samoorganiziranja, u odbrani protiv tzv. migranata, srpsko- hrvatski faktor preko noći naoruža ISIL-ovske vojne formacije, kada bi se hiljade vojno sposobnih tzv. migranata formatirali u nekoliko brigada;

–     Ako bošnjačka većina postane neorganizirana manjina, u odnosu na ISIL-ovsku, tzv. migrantsku manjinu, koja će takva, naoružana, u vojnim formacijama, postati dominantna okupatorska većina;

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88              9

Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

–     Ako se usljed tzv. među muslimanskog sukoba dogodi egzodus Bošnjaka iz USK prema dijaspori i prema unutrašnjosti;

–     Ako veliko srpski i veliko hrvatski teroristi krenu u preostalim krajevima sa bošnjačkom većinom poturati bombe, napadati vozače na putevima, kidnapovati ljude, kako bi se ratna psihoza pretvorila u egzodus Bošnjaka iz BiH, dok bi u međuvremenu srpski i hrvatski separatizam dobivao državne granice;

–     Ako usljed bošnjačko-migrantskog rata, usljed stradanja i egzodusa Bošnjaka, više niko ne bi postavio pitanje šutnje Islamske zajednice, šutnje SDA, tog kompletnog mehanizma laži i obmane, u kojoj su Bošnjaci prvo natjerani da u ime vjerskog sentimenta odšpte dolazak tzv. migranata, da ne vide da među tim vojnicima ISIL-a nema žena, djece, staraca, da bi potom bili natjerani da trpe terori budu žrtve zločinačke političke i medijske zavjere protiv istine, koja se skriva – u ime čega?!

–     …U ime zločina koji se priprema u rukavicama, i uz bošnjačko institucionalno saučesništvo.

RJEŠENJE JE: Aktivirati sve dobrovoljce) sve organizacije demobilisanih boraca, kroz institucionalnu mrežu MUP-ova i Civilne zaštite, sa isključivim ciljem hapšenja svih tzv. migranata, smještanja u logore, uz humanitarni tretman, hranu i zdravstvenu zaštitu, sve do njihovog povratka u njihove zemlje. Sve ispod stavljanja tzv. migranata pod zatvorsku kontrolu je opasnost za sigurnost i opstanak bošnjačkog naroda!!! 30.04.2019. “;

8. (tačka 8. optužnice) Dana 11.03.2020. godine, javno objavio tekst, naslova: „Alarmantno upozorenje: BOŠNJACI ODMAH MORAJU POČETI NAPADE NA MIGRANTE!”, sljedećeg-sadržaja:                                                                <

„Podjećamo na tekst Fatmira Alispahića od 23.06.2019. godine kojim je upozorio na scenarij kojem danas svjedočimo, jer se trenutno nalazimo pred izborom: Ml ili ONI.

S obzirom da su ilegalni migranti okupirali naše gradove, da napadaju, pljačkaju i presreću građane, čine razna zlodjela a da niko od zvaničnika na to ne reagira niti proglašava vanredno stanje, postavlja se pitanje šta nam je činiti.

Jedino moguće rješenje za naš opstanak dato je u tekstu koji možete pročitati u nastavku. Podsjećamo da je zbog ovakvih upozorenja i objave ovog teksta Mreža za izgradnju mira uputila žalbu Vijeću za štampu. Već tada se moglo naslutiti da je na sceni medijska blokada istine kako se do naroda ne bi dostavila istina.

Bošnjaci su pred ponorom najveće izdaje u svojoj istoriji – jer ova izdaja vodi Bošnjake u nestanak, a hiljadugodišnju državu Bosnu pretvara u geografski pojam.

Šta se događa? Političko i vjersko liderstvo u Bošnjaka aktivno je uključeno u uvoz oko milion migranata u krajeve sa bošnjačkom većinom!

Islamska zajednica finansijski, hutbama, tekstovima i emisijama podstiče ovaj migrantski haos među Bošnjacima. Nekad će se saznati kako se dogodilo da se bošnjačko liderstvo nađe na istom zadatku sa veliko srpskim i veliko hrvatskim razarateljima Bosne.

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88             10

Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

Zbog izdaje Bošnjaka, od strane otete i okupirane Islamske zajednice, od strane paralizirane SDA – Bošnjaci su momentalno poput kurbana: u totalnoj paralizi dočekuju vijest da milion migranata iz “prijateljske” Turske kreće prema Bosni.

Ima li spasa ? Ima! Bošnjaci moraju razumjeti da su izdani i prodani – od svojih.

I moraju se braniti. Kako? Tako sto će odbiti poslušnost domaćim izdajnicima, tako što će se samoorganizirati i – krenuti u napade na migrante. Te horde migranata treba mlatiti svim sredstvima, treba ih tjerati poput bijesnih kerova, treba im staviti do znanja da među nama neće živjeti – jer ćemo ih mlatiti, tjerati, progoniti – sve dok ne nestanu sa naše zemlje. Važno je početi napade na migrante iz najmanje dva razloga:

1.  kako bi se otvorio proces njihovog povratka;

2.   Kako bi onaj milion bijesnih Isilovaca u Turskoj saznao da ih u Bosni kod Bošnjaka čeka batina i progon, a ne dobrodošlica.

Koliko god ovo bilo okrutno, drugog rješenja nema. Bošnjaci moraju odmah početi napade na migrante! Oko toga nema kompromisa i nema polovičnih rješenja. Dok posljednji migrant ne bude protjeran sa naše zemlje – nema stajanja! Objavljeno 23.06.2019.godine“;

9.             (tačka 9. optužnice) Dana 01.04.2020. godine, javno objavio prisvojeni tekst – apel Rekić Amile od 30.ožujka u 23:46, sljedećeg teksta: „Ako neko ima da bi poklonio maske, rukavice, sredstva za dezinfekciju, paracetamol, vitamin C za ljude na ulici koji zaslužuju biti zaštićeni i zbog sebe i zbog građana može mi se javiti u privatnoj poruci. Kampovi su puni, policija odveze i vrati ljude iz Sarajeva u istom danu, ovdje nikad nije dobiveno zeleno svjetlo za centar, privatni smještaj skoro da ne postoji, a ako bi i neko izdao uz prijavu cijene su previsoke, za posljedicu imamo sigurna sam stotine ljudi koji žive bez struje, vode, najčešće i obroka. Da napomenem da je podjela hrane GLADNIMA ZABRANJENA. Svi se igraju s ovim ljudima, njihovim potrebama, emocijama, sigurnosti, a niko nije odgovoran. Tuzla. Bosna i Hercegovina, 2020., Koga briga za migrante/izbjeglice“, koji je objavljen na domeni Pomozi.ba., prethodno svjesno dodavši naslov: „Promigrantska organizacija Pomozi.ba pomaže migrantske horde u Tuzli” i sljedeći tekst: „Dok tuzlanski ,,Merhamet“ upućuje apel kantonalnim i gradskim vlastima i najavljuje zatvaranje Narodne kuhinje zb u narednom periodu, dotle organizacija Pomozi.ba svoj fokus interesovanja stavlja na tzv. migrante, ne mareći za vlastiti narod.

10.          (tačka 10. optužnice) Dana 08.04.2020. godine, javno objavio prisvojeni tekst – objavu Harry Mededović, sljedećeg teksta: „Trgovci ljudima Selma Džafić i Amiia Rekić SU NASTANILI MIGRANTSKE HORDE u kuću Seimine mame. To znači da će dva spomenuta trgovca ljudima nastaviti sa nastanjivanjem migranata po TK. Ovo je samo jedna destinacija.“, prethodno svjesno dodavši naslov: ,,U čije ime i za čiji račun naši sugrađani nastanjuju migrantske horde po našim kućama?”;

11.          (tačka 11. optužnice) Dana 17.04.2020. godine, javno objavio prisvojeni tekst – objavu Selme Džafić od 12.travnja u 20,13, na facebook-u, sljedećeg teksta: „Ovih dana je koordinacija u fokusu. Želim zahvaliti organizacijama i privatnim donatorima koji nam vjeruju i pomažu nam da nahranimo sve te ljude. Želim zahvaliti onima koji pomažu u

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88             11

Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

“Nakon što je Regulatoma agencija za komunikacije kaznila Defter hefte zbog tema o ilegalnim migrantima, iz 303. izdanja je morao bit izbačen ovaj prilog koji govori o sve češćim napadima migranata na naše građane, pri čemu se vlasti, usljed korupcije, stavljaju na stranu migrantskih barbara, namjesto da hapšenjem i deportacijom migranata zaštite državu i narod. Islamska zajednica, na čelu sa ucijenjenim tzv. “reisu- l-ulemom” Kavazovićem, i SDA, na čelu sa zagubljenim Bakirom izetbegovićem, već su dubpko:. zagazilhu -.izdaju, naroda i države, kroz uvoz migrantskih bandita, pa je teško vjerovati u zaokret u njihovoj promigrantskoj politici – jer bi morali i pred narodom i pred historijom snositi odgovornost. Ali… Alternativa je odlazak u haos!“;

13.   (tačka 13. optužnice) Dana 30.06.2020. godine, javno objavio svoj intervju, naslova: „NEOBJAVLJENI INTERVJU Fatmira Alispahića za Faktor.ba“, sljedećeg sadržaja:

,,U povodu poziva na saslušanje u Sipu, u ponedjeljak, 29.06.2020, a u vezi sa pisanjem na portalu antimigrant.ba, publicisti Fatmiru Alispahiću javio se novinar “Faktora” (www.faktor.ba) Jasmin Bojić, s namjerom da tematizira ovaj slučaj.

Bilo je to u subotu, 27.06., ali, ni u nedjelju, ni u ponedjeljak, intervju se nije pojavio na stranici Faktor ba. Razlog vjerovatno leži u odgovorima Fatmira Alispahića, koji, se ne uklapaju u “profesionalnu nezavisnost” ovog medija.

– Na medijskoj i političkoj sceni su zamjene teza, gdje se patriotizam, zaštita zakona i građana proglašava govorom mržnje i ekstremizmom, dok se kriminalni uvoz ilegalnih migranata, trgovina ljudima, zloupotreba vjerskih osjećanja kod Bošnjaka i zloupotreba žrtava genocida, kako bi nam se ilegalni migranti predstavili kao ratni stradalnici.., sve to nam se predstavlja kao humanitarna obaveza.

Centralna tačka ove obmane je Islamska zajednica, koja je čak i kroz bajramske hutbe nagovarala Bošnjake da su dužni, u ime vjerske obaveze, da zbrinjavaju migrantske horde, među kojima se najvjerovatnije nalaze pripadnici poraženog terorističkog ISIL-a.

Islamska zajednica je stavila i materijalne resurse u ovaj kriminalni posao, pa je angažirala Merhamet da hrani migrantske putujuće bande, a što od Bošnjaka stvara antiterorističku metu, jer su Bošnjaci danas jedini narod u Evropi, koji u ime vjerskog sentimenta, prihvata i zbrinjava tu potencijalnu terorističku opasnost.

Jeste li iznenađeni pozivom u SIPA-u?

– Kao i 2014. godine, prilikom terorističkih paljevina državnih institutcija, a s ciljem stvaranja haosa u krajevima sa bošnjačkom većinom, i u ovaj opasni projekat uvoza ilegalnih migranata, uvučene su dejtonske državne strukture. Tužilaštvo i SIPA su dosada morali pohapsiti promigrantsku mafiju, koja djeluje unutar državnih struktura, ali i unutar brojnih nevladinih organizacija.

Bjelodano je da je pred nama podrivanje državne šigurnosti od strane državnih organa, koji su uvučeni u mrežu korupcije i antidržavnog djelovanja. Ko od toga ima interes, pitat će se neko?

Veliko srpski i veliko hrvatski projekti zakonomjerno su zaintersirani za haos u krajevima sa bošnjačkom većinom, kako 2014. prilikom paljevina, kako 2018. prilikom tzv. boračkih protesta, tako i danas.

Zainteresirani su za kompromitaciju bošnjačkog političkog faktora, za njegovo vezivanje za terorističke mreže, i u tom smislu se angažiraju banditi u bošnjačkim političkim i vjerskim strukturama koji odrađuju ove prljave poslove. Trenutno smo dovedeni u klopku, u bezizlaz, jer kada se migranti probude kao terorističke jedinice, Bošnjaci, zbog Islamske zajednice i SDA, više neće moći nazad. SIPA radi svoj posao, vjerovatno, ali, pola pije, pola Šarcu daje.

U mojim tekstovima nema ništa sporno, osim istine, osim činjenica, koje otkrivaju jednu stravičnu zavjeru protiv bošnjačkog naroda u izvedbi bošnjačkih političkih i vjerskih struktura. “,

14. (tačka 14. optužnice) Dana 06.10.2020. godine, napisao i javno objavio tekst naslova: „Apel iz maja 2019. koji niko nije čuo: Budite neljubazni i nasilni, ne dajte im u svoje čaršije, tjerajte ih riječima, tjerajte iz silom! …Progon migranata nema alternativu!!!“, ponovo podsjećajući na ranije objavljen tekst, sljedećeg sadržaja;

(14. maj 2019.) Tolika količina gluposti, mutavosti, korumpiranosti u bošnjačkoj politici nema čime drugim rezultirati do li neminovnom tragedijom bošnjačkog naroda. A kako će izgledati ta tragedija? Da li tako što će uz Bošnjake živjeti još oko 100.000 tzv. migranata, zapravo nasilnih, prljavih, zaraženih, kriminalu i razvratu sklonih hordi? Da li tako što će horde migranata skinuti maske i otkriti se kao ISIL-ova plaćena vojska, zadužena da „oslobodi“ Bosnu od islama? Da li tako što će uslijediti masovni egzodus Bošnjaka prema Evropi? Svejedno – bošnjačka tragedija je neminovna. Teško je razumjeti ponašanje bošnjačke političke i vjerske elite u odnosu na bjelodanu agresiju migranata na Bosnu i Bošnjake. Ne samo da nema svijesti o tome, i da nema otpora,

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88             13

Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

Bošnjačka politika i Islamska zajednica – podrškom useljavanju migranata – bagatelišu žrtvu šehida, bagatelišu život Bošnjaka, rade ono zlo zbog kojega će Bošnjaci doživjeti sudbinu bivšeg naroda.

Nema opstanka Bošnjacima ako se otpor protiv migranata ne izdigne na pijedestal patriotske i vjerske vrline.

Bošnjački je i muslimanski kazati: Naš cilj je humano protjerivanje migranata iz Bosne i Hercegovine!

Još jednom: Naš cilj je humano protjerivanje migranata iz Bosne i Hercegovine! Dakle, deportacija, ili u njihove zemlje porijekla, ili ma gdje drugo. Ostanak u našoj zemlji ne dolazi u obzir!

Zato: budite neljubazni, agresivni, nasilni, ne dajte im u svoje čaršije, tjerajte ih riječima, tjerajte ih silom, stavite im do znanja da moraju čim prije napustiti našu zemlju.

… Progon migranata nema alternativu. Ili mi ili oni. ;

Na osnovu člana 189. stav 1. Zakona o krivičnom postupku BIH, troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava.

Ovo obrazloženje presude ■ ima sedam poglavlja, svako poglavlje osim prvog i posljednjeg ima odsjeke.

Nakon šestog poglavlja slijedi pouka u vezi sa pravom na pravni lijek.

Slijede kratke uvodne napomene vezane za pripreme i početak suđenja.

Tužilaštvo BiH je podiglo kod ovog Suda optužnicu protiv Alispahić Fatmira, broj T20 0 KT 0018409 20 od 26.08.2021. godine, zbog osnovane sumnje da je počinio produženo krivično djelo Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145a. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), krivično cijelo tzv “govor mržnje’’, u vezi sa članom 54. istog Zakona (produženo krivično djelo).

Navedena optužnica je sadržavala zahtjev Tužilaštva da Sud, na osnovu odredbe člana 334. Zakona o krivičnom postupku BiH (ZKP BiH), izda kazneni nalog kojim bi se (tada) osumnjičenom Alispahić Fatmiru zbog produženog krivičnog djela Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145a. stav 1. KZ BiH, u vezi sa članom 54. istog Zakona, izrekla uslovna osuda, tako što bi se istom utvrdila kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine i istovremeno odredilo da se ova kazna neće izvršiti ako optuženi u roku od tri (3) godine od dana pravosnažnosti presude ne počini novo krivično djelo, kao i da mu se na osnovu odredbi čl. 40, i 41. stav 2. Krivičnog zakona BiH kao sporedna kazna izrekne novčana kazna u iznosu od 1.000,00 KM (hiljadu konvertibilnih maraka), za koju je određeno da se ima platiti u roku i na način koji odredi Sud Bosne i Hercegovine, a na osnovu odredbi člana 46. KZ BiH.

Sudija za prethodno saslušanje ovog Suda je u fazi razmatranja podignute predmetne optužnice istu potvrdio dana 02.09.2021. godine nakon čega je, u skladu sa odredbama čl 336. i 337. ZKP BiH zakazao ročište radi saslušanja optuženog u postupku razmatranja zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga.

Na ročištu koje je održano dana 16.09.2021. godine radi saslušanja optuženog u postupku razmatranja zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga pred sudijom za prethodno saslušanje Suda BiH, u prisustvu tužioca Tužilaštva BiH Halilčević Kasima, te optuženog Alispahić Fatmira lično i bez branitelja, optuženi se na zapisnik izjasnio da nije kriv te da ne prihvata krivično pravnu sankciju koja je od strane Tužilaštva BiH predložena kaznenim nalogom.

Nakon toga je predmet dostavljen ovom sudiji kao pojedincu radi zakazivanja glavnog pretresa i suđenja.

Optuženi je tokom cijelog postupka zastupan po izabranom braniocu, advokatu Mensuru Radončiću iz Tuzle.

Glavni pretres je započeo dana 01.10.2021. godine čitanjem optužnice Tužilaštva BiH, te okončan dana 12.11.2021. godine završnim riječima, presuda je donesena i javno objavljena dana 19.11.2021. godine.

2. HRONOLOGIJA GLAVNOG PRETRESA

2.1. Pripremno ročište

Sud je u ovom predmetu prije započinjanja glavnog pretresa, u smislu odredbe člana 233a. Zakona o krivičnom postupku BiH, zakazao i održao pretpretresno ročište za dan 24.09.2021. godine kako bi se razmotrila pitanja relevantna za glavni pretres, posebno dinamika održavanja ročišta za glavni pretres u ovom predmetu, te dinamika provođenja dokaznog postupka tokom glavnog pretresa. Na navedeno ročište pristupili su tužilac Tužilaštva BiH Jasmin Šoše, u zamjeni za tužioca Kasima Halilčevića, optuženi Alispahić Fatmir, te njegov izabrani branilac, advokat Mensur Radončić iz Tuzle.

Na pretpretresnom ročištu održanom dana 24.09.2021. godine Sud je u cilju optimalnog planiranja dinamike provođenja dokaznog postupka tokom glavnog pretresa prisutnog tužioca Tužilaštva BiH pozvao da se izjasni na koje okolnosti je predloženo saslušanje svakog pojedinačno optužnicom predloženom svjedoka, kako bi se Sud opredijelio za dinamiku izvođenja dokaza, odnosno utvrdio i ocijenio potrebu za saslušanjem svih svjedoka predloženih optužnim aktom. Ovo posebno iz razloga utvrđivanja nespornih činjenica, imajući u vidu da optuženi, iako se na ročištu za izjašnjenje o krivici izjasnio da je kriv, istovremeno nije osporio djelimično autorstvo nad spornim objavama, odnosno tekstovima koji su sadržani u činjeničnom opisu optužnog akta, odnosno vezano za drugi dio tekstova da nije osporio da se radi o prenesenim objava drugih lica* objavljenim na portalu “www.antimigrant.ba” čiji je on administrativni kontakt.

Optužnicom Tužilaštva BiH, broj: T20 0 KT 0018409 20 od 26.08.2021. godine, koja je potvrđena dana 02.09.2021. godine, predloženo je, u cilju dokazivanja; navoda sadržanih u optužnom aktu, izvođenje subjektivnih dokaza saslušanjem devet (9) svjedoka, i to svjedoci: Burek Dženana, Bahto-Kestendžić Maida, Zagorac Maida, Odobašić Amela, Ibrahimefendić Edin, Bojić Jasmin, Đžafić Selma, Rekie Amila i Pirić Sonad

Očitujući se na upit Suda, tužilac Tužilaštva BiH u zamjeni istaknuo je da Tužilaštvo BiH u toku pretresa namjerava izvesti sve dokaze, odnosno saslušati sve predložene svjedoke kako su navedeni u prijedlogu dokaza iz optužnice, dodajući da bi predloženi svjedoci trebali svjedočiti o svemu što im je poznato, odnosno o objavljenim tekstovima na portalu “www.antimigrant.ba”, vezano za reakcije građana i institucija na navedene tekstove. Tužilac je istovremeno naglasio da Tužilaštvo za početak ima namjeru predložiti prva tri svjedoka koji su navedeni u prijedlogu dokaza u optužnici, pa da bi se u nastavku postupka, u slučaju ocjene da se preklapaju okolnosti na koje se pojedini svjedoci saslušavaju, eventualno razmotrila mogućnost odustajanja od prijedloga za saslušanje nekog od svjedoka.

Na pretpretresnom ročištu odlučeno je da će ročište za početak glavnog pretresa biti održano dana 01.10.2021. godine za koje je planirano da na istom, pored čitanja optužnice, iznošenja uvodnog izlaganja Tužilaštva, te eventualno uvodnog izlaganja odbrane, započne dokazni postupak, saslušanjem najmanje jednog svjedoka optužbe. Nadalje, na navedenom ročištu odlučeno je da će se tokom dokaznog postupka Tužilaštva izvesti subjektivni dokazi saslušanjem najmanje tri (3) svjedoka optužbe, i to predstavnika ključnih institucija koje su inicirale pokretanje ovog krivičnog postupka, odnosno koje su prema Tužilaštvu BiH reagovale na pisanja na portalu “www.antimigrant.ba”, konkretno (1) predstavnika Institucije Ombudsmena za zaštitu ljudskih prava li BiH, zatim (2) predstavnika Vijeća za štampu i Online medije u BiH, te (3) predstavnika Regulatorne agencije za komunikacije BiH. Vezano za prijedlog za saslušanje ostalih predloženih svjedoka odlučeno je da će se Sud odrediti o potrebi njihovog saslušanja u nastavku suđenja, a nakon što se Tužilaštvo izjasni u vezi okolnosti na koje predloženi svjedoci treba da daju svoj iskaz, te nakon što se provede saslušanje prva tri svjedoka, predstavnika ključnih institucija.

2.2. Dokazi Tužilaštva BiH

Tužilaštvo je, kako je već istaknuto, u potvrđenoj optužnici predložilo izvođenje osamnaest (18) materijalnih dokaza, a od subjektivnih dokaza predložilo je saslušanje devet (9) svjedoka, kao u potvrđenoj optužnici, i to:

saslušanje svjedoka: Burek Dženana, Bahto-Kestendžić Maida, Zagorac Maida, Odobašić Amela, Ibrahimefendić Edin, Bojić Jasmin, Džafić Selma, Rekić Amila i Pirić Senad,

kao i u potvrđenoj optužnici čitanje i vršenje uvida u sljedeće materijalne dokaze: 1. Akt Institucije ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine, od 23.12.2019. godine, broj predmeta: Ž-SA-05-1043/19; 2. Prijavu govora mržnje na

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88             17

Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

23.06.2019.   godine; 8. Tekst isprintan sa portala antimigrant.ba, naslova: „Islamska zajednica bošnjačkim parama hrani migrantske okupatore”, od 16.07.2019. godine; 9. Tekst isprintan sa portala antimigrant.ba, naslova: „Podsjećanje na upozorenje iz aprila: Migrante zatvoriti u logore do povratka u njihove zemlje”, od 01.08.2019. godine; 10. Tekst isprintan sa portala antimigrant.ba, naslova: „Nećemo ukloniti tekst Fatmira Alispahića kojim poziva na hapšenje i protjerivanje imigranata!”, od 02.10.2019. godine; 11. Tekst isprintan sa portala antimigrant.ba, naslova: „Da li će sada „volonter” promigrantske mafije Senad Pirić Čupo pobjeći iz zemlje?”, od 04.03.2020. godine; 12. Tekst isprintan sa portala antimigrant.ba, naslova: „Alarmantno upozorenje: BOŠNJACI ODMAH MORAJU POČETI NAPADE NA MIGRANTE!”, od 11.03.2020. godine; 13. Tekst isprintan sa portala antimigrant.ba, naslova: „Promigrantska organizacija Pomozi.ba pomaže migrantske horde u Tuzli”, od 01.04.2020. godine; 14. Tekst isprintan sa portala antimigrant.ba, naslova: ,,U čije ime i za čiji račun naši sugrađani nastanjuju migrantske horde po našim kućama?”, od 08.04.2020. godine; 15. Tekst isprintan sa portala antimigrant.ba, naslova: „Da li promigrantska organizacija Pomozi.ba pomaže naše građane?”, od 17.04.2020. godine; 16. Tekst isprintan sa portala antimigrant.ba, naslova: „Cenzurisano: Čekajućrmigrantske zločine u Bosni”, od

26.04.2020.   godine; 17. Tekst isprintan sa portala antimigrant.ba, naslova: „Neobjavljeni intervju Fatmira Alispahića za Faktor.ba”, od 30.06.2020. fjođjne i 18. Izvod iz kaznene evidencije za Alispahić Fatmira, izdat od Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog Kantona, Policijska uprava Tuzla, Odjeljenje kriminalističke policije, broj: 08-06/7-1- 03.7-3*5-11146/21 -IM*od 23.08.2021. godine.

17.07.2020.   godine u službenim prostorijama Ministarstva sigurnosti BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu, br.16-04/1-15/20; 21. Zapisnik © saslušanju svjedoka, Zagorac Maida, sačinjen dana 29.06.2021. godine u službenim prostorijama Ministarstva sigurnosti BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu, br.16-04/1-11721; 22. Zapisnik o saslušanju svjedoka, Odobašić Amela, sačinjen dana 02.07.2021. godine u službenim prostorijama Ministarstva sigurnosti BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu, br. 16-04/1-12/21; 23. Zapisnik o saslušanju svjedoka, Ibrahimefendić Edin, sačinjen dana 22.06.2021. godine u službenim prostorijama Ministarstva sigurnosti BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu, br. 16-04/1-9/21; 24. Zapisnik o saslušanju svjedoka, Bojić Jasmin, sačinjen dana 07.07.2021. godine u službenim prostorijama Ministarstva sigurnosti BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu, br.16-04/1-14/21; 25. Zapisnik o saslušanju svjedoka, Džafić Selma, sačinjen dana 09.07.2021. godine u službenim prostorijama Ministarstva sigurnosti BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu, br.16-04/1-17/21; 26. Zapisnik o saslušanju svjedoka, Rekić Amila, sačinjen

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88             18

Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

Glavni pretres u ovom krivičnom postupku započeo je čitanjem optužnice Tužilaštva BiH dana 01.10.2021. godine. Nakon čitanja optužnice, tužilac Tužilaštva BiH, kao i branilac optuženog, iznijeli su svoja uvodna izlaganja.

U skladu sa odlukom sa pretpretresnog ročišta (održanog dana 24.09.2021. godine), na ročištu održanom dana 01.10.2021. godine, nakon otpočinjanja glavnog pretresa, odnosno čitanja optužnice i iznošenja uvodnih riječi, započeo je dokazni postupak optužbe, i to saslušanjem Svjedoka navedenog pod rednim brojem 2. u optužnici, MAIDE BAHTO-KESTENDŽIĆ, predstavnice Vijeća za štampu i online medije u BiH, koja je svoj iskaz dala na okolnosti zaprimanja žalbe na pisanje portala ,,www.antimigrant.ba“, izjavljenu od strane nevladine organizacije „Mreža za izgradnju mira“. U nastavku dokaznog postupka optužbe, na ročištu za nastavak glavnog pretresa, održanom dana 08.10.2021. godine, saslušana je svjedokinja navedena pod rednim brojem 4. u optužnici, AMELA ODOBAŠIĆ, predstavnica Regulatome agencije za komunikacije BiH, a na okolnosti informacije zaprimljene od strane Institucije ombudsmena u BiH, o pisanju portala ,,www.antimigrant.ba“, te svjedok naveden pod brojem 5. u optužnici; EDIN IBRAHIMEFENDIĆ, predstavnik Institucije Ombudsmena za ljudska prava u BiH, koji je saslušan na okolnosti zaprimanja žalbe nevladine organizacije „Mreža za izgradnju mira” i žalbe„Asocijacije za demokratske inicijative” na pisanje portala „www.antimigrant.ba“.

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

Upitana da pojasni da li Vijeće postupa na osnovu određenih akata temeljem kojih razmatra slučaj (npr. pravilnici, zakoni, uputstva i si.), svjedokinja je navela da je Vijeće tijelo koje čine predstavnici novinarskih udruženja, odnosno medijske zajednice u BiH, koje u svom radu njeguje principe samoregulacije medija. Osnovni dokument kojim se Vijeće koristi u radu je Kodeks za štampu i online medije BiH, koji u svojoj suštini predstavlja zbir najznačajnijih dokumenata evropske i svjetske prakse kada je u pitanju zaštita principa slobode izražavanja i uzusa novinarske profesije, te da se sve odluke žalbene komisije donose isključivo po odredbama Kodeksa, ali da se u određenim slučajevima primjenjuju i ostali međunarodni dokumenti, kao što su Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i sloboda i Deklaracije Komiteta ministara Vijeća Evrope. Svjedokinja se na poseban upit jasno izjasnila da žalbena komisija Vijeća u svom radu ne primjenjuje Zakon o zabrani diskriminacije, dodajući da se Vijeće kao samoregulacijsko tijelo ne bavi primjenom zakona, ali da u slučaju sumnje da je počinjeno krivično djelo, kao svaki građanin ili bilo koje pravno lice, imaju pravo reagovati.

Na upit tužioca vezano za datum podnošenja krivične prijave, svjedok je istakla da je ista podnesena'27.12.2019. godine, poslana je poštom i lično u određene institucije. Nastavno, na dalji upit tužioca, svjedokinja je istakla da joj je poznato da je preporuka izdata od strane Institucije ombudsmena imala istu pouku, odnosno da je dostavljena Tužilaštvu BiH i da se zahtijevalo postupanje na osnovu nalaza koji su iznijeli u preporuci.

Na upit da objasni o čemu se radilo u konkretnom slučaju, a vezano za predmet postupka, svjedokinja je istakla da je prvi tekst koji je bio predmet žalbe, naslovljen kao “Islamska zajednica bošnjačkim parama hrani imigrantske okupatore”, objavljen 16.07.2019. godine, z koji je Žalbena komisija utvdila kršenje Kodeksa za štampu i online medije BiH, i to člana 2. urednička odgovornost, 3. huškanje i 7. mogućnost odgovora. Napomenula je da je u oba slučaja po žalbama na dva teksta koja su predmet krivične prijave, žalbena procedura provedena u potpunosti, što znači da su žalba i zahtjev za izjašnjenje bili upućeni na adresu koja je bila javno dostupna na portalu ,,www.antimigrant.ba“, istakavši i da odgovor uredništva portala nije dostavljen do dana održavanja sjednice. Žalbena komisija Vijeća za štampu je za tekst naslovljen kao “Islamska zajednica bošnjačkim parama hrani migrantske okupatore” konstatovala da

Drugi tekst portala ,,www.antimigrant.ba“ koji je bio predmet razmatranja Žalbene komisije, naslovljen je kao “Podsjećanje na upozorenje iz aprila – migrante zatvoriti u logore”. Svjedokinja je istakla da je u oba slučaja Komisija utvrdila da se radi o drastičnom kršenju Kodeksa za štampu, koji kolokvijalno rečeno, predstavlja stepen iznad klasičnog kršenja, i gdje i sam naziv portala predstavlja huškanje i može izazvati posljedice po grupu o kojoj se izvještava u sadržajima teksta. Naglasila je i da je opasnost tim veća što je portal ,,www.antimigrant.ba“ registrovan sa domenom “.ha”, što znači da je u pitanju veći stepen opasnosti, odnosno da postoje veće mogućnosti za otkrivanje jer je portal registrovan na teritoriju BiH, za razliku od redovne prakse u sličnim slučajevima, prema kojoj se mnogi internet portali registruju pod inostranim domenama koje ne dozvoljavaju proeesuiranje i otkrivanje osoba koji su autori tekstova.

Žalbena komisija Vijeća je u skladu sa svojom nadležnosti da na osnovu objavljenog teksta i navoda iz žalbe, profesionalno, objektivno i nepristrano cijeni da li je prekršen Kodeks, u konkretnom slučaju, vezano za objave na portalu ,,www.antimigrant.ba“, utvrdila da huškačka retorika spada pod ingerenciju nadležnih organa, što je (Komisija) i konstatovala. Na dalji upit tužioca, vezano za konkretni predmet, svjedokinja je istakla da joj je poznato da je u 2019./2020. godini zaprimljeno još sedam žalbi na tekstove objavljene na portalu ,,www.antimigrant.ba“, precizirajući da se radi o žalbama gospođe Amile Rekić, udruženja “Val”, te Senada Pirića. Vezano za spomenute žalbe napomenula je da je stav Vijeća za štampu, s obzirom na činjenicu da je u odnosu na portal ,,www.antimigrant.ba“ već bio pokrenut postupak, odnosno upućena prijava Tužilaštvu BiH, bio da se sačeka sa odgovorom Tužilaštva, o čemu su žalbenici bili obaviješteni. Dakle, u slučajevima prijava pomenutih žalbenika Komisija nije razmatrala odluke, već se čekao zvanični odgovor Tužilaštva kako bi se moglo utvrditi dalje postupanje. Vezano za žalbe podešene od strane Amile Rekić, svjedokinja je precizirala da se radi o screenshot-ovima njenih objava na društvenoj mreži “Facebook”, koji su preuzeti i objavljeni na portalu „www.aniimigrant.ba“ u formi teksta gdje je ona optužena da pomaže migrantima, istaknuvši da su u tom slučaju, svi tekstovi bili uklonjeni sa portala. Vezano za slučaj Senada Pirića, svjedok je navela da se takođe radilo o optužbama za pomaganje migrantima. Na kasniji upit odbrane da pojasni šta je u konkretnim tekstovima koji su bili predmet prijava spomenutih lica bilo huškačko, svjedokinja je istakla da njena lična nadležnost nije da procjeni da li su sadržaji tekstova protivni Kodeksu i važećim propisima i u BiH, već primarno, da se medijacijski postupak provede, te da Žalbena komisija u konačnici utvrdi da li je prekršen Kodeks ili ne. Dodatno, svjedokinja je jasno potvrdila da u nadležnosti Žalbene komisije nije utvrđivanje da li je nešto što je prijavljeno krivično djelo, odnosno da se ista ograničava samo na utvrđenje da li je došlo do povrede odredbi Kodeksa za štampu, naglasivši da Komisija može izdati preporuku nadležnim institucijama da se konkretno postupanje procesuira u skladu sa zakonom o krivičnom postupku, ukoliko postoji osnov za tako nešto. Istakla je da je u konkretnom slučaju Žalbena komisija procjenila da postoje saznanja, na osnovu objavljenih tekstova, daje počinjeno krivično djelo.

Do uključivanja Institucije ombudsmena u konkretan slučaj, kako je svjedokinja pojasnila, došlo je s obzirom na činjenicu da je nadležnost spomenute Institucije promoviranje i zaštita ljudskih prava, zbog čega je sa Vijećem u bliskim kontaktima i odnosu saradnje. Često Institucija ombudsmena traži izjašnjenje od Vijeća za štampu, a u slučaju da zaprime predstavke o kršenju prava u medijskim izvještajima, Vijeće Instituciji dostavlja sve informacije i podatke, ukoliko istim raspolaže.

Vezano za rad Žalbene komisije Vijeća za štampu, svjedokinja je istakla da odluke donose isključivo njeni članovi, dok je zadatak stručne službe da pripremi materijale i prisustvuje sjednicama, ali bez prava učešća u odlučivanju, osim davanja dodatnih informacija radi donošenja što pravilnijih odluka. Svjedokinja je potvrdila da je i ona bila prisutna sjednicama. Nakon što su joj od strane tužioca prezentovane Odluke Vijeća za štampu vezano za prijave protiv portal ,,www.antimigrant.ba“, koji su uloženi kao dokazi u sudski spis, pod brojevima DT-3² i ĐT-4³, svjedokinja se izjasnila da su joj poznati navedeni akti, u dijelu u kojem je navedeno koji članovi Kodeksa za štampu su prekršeni u konkretnom slučaju, dok se tačnih izreka Odluka Komisije ne može sjetiti, s obzirom da se radi o obimnom tekstu.

U konačnici, svjedokinja je na izričit upit Suda, potvrdila da je njena lična uloga da pruža stručnu pomoć Žalbenoj komisiji Vijeća za štampu, koja se sastoji u pripremi dokumentacije za sjednicu i praćenja da li je ispoštovan postupak medijacije, te da li su

Na upit tužioca vezano za njeno postupanje u konkretnom predmetu, svjedokinja je prvenstveno istakla da Regulatorna agencija za komunikacije nije nadležna za regulaciju sadržaja u Online medijima, odnosno na portalima, uključujući i portal ,,www.antimigrant:ba“, pojasnivši da se RAK putem dopisa Institucije ombudsmena u BiH od 23.12.2019. godine, koji dopis je pored RAK-a, upućen i Tužilaštvu BiH i Federalnoj upravi policije, upoznao sa žalbom koja je zaprimljena od strane “Mreže za izgradnju mira”, u kojoj je ukazano na pisanje Online medija „www.antimigrant.ba“;

Na upit tužioca koja je procedura u RAK-u, po saznanjima o objavama spornog sadržaja, svjedokinja je pojasnila da s obzirom na specifično definirane nadležnosti RAK-a Zakonom o komunikacijama, a prema kojem RAK nema ovlaštenje za regulaciju sadržaja na online medijima, RAK samo razmjenjuje informacije i sarađuje sa institucijama ukoliko im se obrate. U konkretnom slučaju RAK je 26.12.2019. godine je zaprimila preporuku Institucije ombudsmena BiH, kojom se od Agencije tražilo da poduzme mjere u skladu sa svojim nadležnostima, a u vezi sa sadržajem objavljenim na online mediju ,,www.antimigrant.ba“, koji sadržaji su, prema toj preporuci predstavljali poticanje na diskriminaciju i ukazivali na govor mržnje i činjenje drugih krivičnih djela. Agencija je u ovom slučaju 14.01.2020. godine uputila odgovor Instituciji ombudsmena BiH, kojim je istaknuto da Agencija nema zakonske ovlasti da poduzme bilo kakve mjere u vezi sa sadržajem portala ,,www.antimigrant.ba“, te je skrenuta pažnja da postoji pravilo Pravilo 60/2012 koje je u nadležnosti Agencije, o obavljanju djelatnosti davaoca pristupa internetu, u kojem je regulisano da su davaoci pristupa Internetu u BiH dužni onemogućiti pristup internet adresama za sadržaje koji su posebnim propisima ili odlukama nadležnih institucija utvrđeno da su štetni ili nezakoniti. Pored toga, svjedokinja je navela da je Agencija dana 27.12.2019. godine dobila i dopis Vijeća za štampu BiH, kojim je Vijeće informisalo Agenciju da je postupajući u skladu sa svojim ovlaštenjima prijavilo govor mržnje i zatražio ukidanje^jortala,,www.antimigrant.ba“, kao i sankcinisanje odgovornih osoba koje objavljuju diskriminirajuće i huškačke sadržaje, suprotno Kodeksu za štampu i online medije BiH. Na navedeni dopis, Agencija je dostavila odgovor 14.01.2020. godine, u kojem je konstatovano da je navedena informacija zaprimljena, kao i da je RAK u vezi sa navedenim slučajem obavijestila Instituciju ombudsmena, što je prema navodima svjedoka, sve što je RAK mogla uraditi, u skladu sa svojim nadležnostima.

Na upit tužioca da li su 2019/2020. godine imali saznanja vezano za istupanja Fatmira Alispahića, a koja podsjećaju na govor mržnje i izazivanje rasne i vjerske netrpeljivosti, svjedokinja je istakla da ispred RAK-a na navedeno pitanje ne može odgovoriti, obzirom da se Agencija nije bavila analizom sadržaja, niti izjavama ili pisanjima Alispahića, a

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

Na upit odbrane, svjedokinja je ponovila da RAK prema Zakonu o komunikacijama, nema nikakvu nadležnost za regulaciju sadržaja objavljenih u online medijima, zbog čega niti ona lično, niti bilo ko u Agenciji nije pratio pisanja na portalu ,,www.antimigrant.ba“, niti pristupao bilo kakvoj analizi sadržaja objavljenog na navedenom portalu. Konačno, istakla je da kompletan sadržaj njenog svjedočenja vezan isključivo za službenu korespondenciju koja se vodila između pomenutih nadležnih institucija.

Svjedok se izjasnio da Fatmira Alispahića lično ne poznaje, ali kroz praćenje medija i publicistike u BiH je saznao o kome se radi. Vezano za slučaj naslova koji su objavljeni na portalu ,,www.antimigrant.ba“, svjedok se izjasnio da je za iste saznao kroz žalbe koje je Institucija ombudsmena zaprimila, i na osnovu kojih je formirala predmete koji su signirani lično njemu. Pojasnio je da se radi o žalbama “Mreže za izgradnju mira” i kasnije “Asocijacije ža demokratske inicijative”. Pojašnjavajući kako je konkretni predmet dobio u rad, svjedok je naveo da se predmeti u Instituciji ombudsmena po zaprimanju registruju i signiraju na rad pravnicima od strane Ombudsmena, te je na taj način dobio u rad konkretni predmet. Dalje je istakao da istraga u ovom konkretnom predmetu nije bila tipična. Pojasnio je da je to iz razloga što se građani obično žale na povredu od strane tijela vlasti, u kojim prilikama Institucija ombudsmena od strane organa traže izjašnjenja povodom konkretnih činjenica. U tim slučajevima, radi se po Zakonu o ombudsmenu za ljudska prava BiH. Međutim, Zakon o zabrani diskriminacije koji je donesen 2009. godine, pa proširen 2016. godine, proširio je nadležnost Institucije ombudsmena na pojave diskriminacije. Pošto se u konkretnom slučaju predmet odnosio na jedan od oblika diskriminacije, a to je poticanje na diskriminaciju, kroz taj osnov je rađeno na predmetima. S obzirom na to da se radilo o objavama na jednom portalu, istakao je da u tom periodu nije znao ko je autor tih tekstova, jer je u tom momentu samo postojao portal kao takav, i nisu se na drugi način mogle pribaviti informacije. Zbog toga su analizirani samo tekstovi i njihov sadržaj. Prema shvaćanju svjedoka, to je bio vid istrage koju su poduzeli.

Vezano za predmetni slučaj, svjedok je objasnio da je nakon zaprimanja žalbe od strane “Mreže za izgradnju mira”, postupajući pravnik predmet razmotrio u smislu njene formalne ispravnosti, da li je žalba osnovana ili neosnovana, dopuštena, te da li se odnosi na organ ili tijelo vlasti BiH. Nakon toga su sačinjene dvije preporuke koje su potpisane od strane sva tri ombudsmena koje su upućene nadležnim tijelima. S obzirom na to da je bilo evidentno da su poruke na portalu ,,www.antimigrant.ba“ sadržavale vrlo “teške izjave i navode”, preporuka u konkretnom predmetu bila je da njih obrate pažnju nadležna tijela, konkretno Regulatorna agencija za komunikacije, Federalna uprava

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

Na upit tužidca da li je navedenom Preporukom ukazivano na krivična djela i širenje govora mržnje, svjedok je potvrdio da jeste, dodavši da u konkretnom slučaju za Instituciju Ombudsmena nije bilo sporno da navedene objave predstavljaju poticanje na diskriminaciju. Pojasnio je da je diskriminacija svaki različit tretman koji je nezakonit ili nije utemeljen na pravnim; osnovama, ali zbog postojanja određenih indicija da je u konkretnom slučaju počinjeno krivično djelo, Preporuke koje su sačinjene upućene su nadležnim tijelima na dalje postupanje. Sjeća se da je u toku 2019. godine Institucija ombudsmena uputila preporuku, čijeg sadržaja se ne sjeća napamet, ali mu je poznato da se u istoj ukazuje na niz neprimjerenih termina, zašto se određeni vid izdržavanja ne može tolerirati u demokratskom, civilizovanom, pluralnom društvu, te da se iz samih tekstova provlači određeni vid mržnje i dehumaniziranje određene grupe, itd.

Svjedoku je od strane tužioca prezentovan akt Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine – Uvod/Preporuka broj predmeta: Ž-SA-05-1043/19 od 23.12.2019. godine, koji je u sudski spis uložen kao dokaz DT-1 čiju autentičnost je svjedok potvrdio, kao i činjenicu da je učestvovao u radu na konkretnom predmetu. Na upit tužioca da iznese mišljenje da li je konkretnom Preporukom ukazano da su postojala krivična djela izazivanje rasne i vjerske mržnje ili eventualno poticaj na vršnje tih djela, svjedok je odgovorio potvrdno, dodavši da se u tekstovima koji su objavljivani pozivalo na jedan vid djela koje bi počinili sami građani. Objasnio je svoj stav navodima da samo država ima monopol fizičke sile, odnosno da samo državni organi; mogu koristiti silu, u skladu sa zakonskom nadležnostima, a da su se u spornim tekstovima građani pozivali da na određeni način poduzmu mjere koje bi bile nezakonite prema njima.

Na upit da li je Institucija ombudsmena u konkretnom slučaju zaključila da je počinjeno krivično djelo izazivanja rasne i vjerske mržnje, svjedok se izjasnio da je nadležnost za takvu vrstu utvrđenja u ingerenciji Tužilaštva, dok je Institucija ombudsmena, našavši da postoji dovoljno indicija i činjenica koji upućuju na to, o tome upoznala nadležne organe. Izričito je na upit tužioca naveo da su Preporuku koja je prezentovana, potpisala sva tri ombudsmena koja predstavljaju Instituciju, a koji su zaključili da bi se u konkretnom slučaju radilo o krivičnom djelu.

Na upit odbrane, svjedok je naveo da su autentičnost tektova objavljenih na portalu ,,www.antimigrant,ba“, koji su dostavljeni uz žalbu “Mreže za izgradnju mira” i “Asocijacije za demokratske inicijative”, provjerili direktnim pristupom na navedeni portal i uspoređivanjem sadržaja, dodavši da nemaju vještaka informatičke struke koji bi utvrdio da li je došlo do manipulacije, odnosno promjene sadržaja, zbog čega se ne može izjasniti da li su neki od. tekstova naknadno korigovani, odnosno modifikovani. Na primjedbu odbrane da u Preporuci nije ukazano na dijelove teksta objavljene na portalu ,,www.antimigrant.ba“ koji upućuju na govor mržnje, svjedok je pojasnio da Institucija

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88            26

Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

Ne slaže se u potpunosti sa konstatacijom odbrane da se sva kretanja imigranata svode na njihov dolazak i boravak u BiH do odgovarajućeg postupka povratka u domicilne zemlje, ako se ima u vidu da su isti došli preko R. Srbije, a da sa druge strane, R. Hrvatska predstavlja branu za njihovo dalje kretanje, pojašnjavajući svoj stav navodom da određeni broj migrantske populacije ipak uspijeva preći granicu pri izlasku iz BiH.

Vezano za označavanje imigranata kao ISIL-ovaca, a na konstataciju odbrane da postoji prostor za takvo percipiranje, obzirom na udio muške populacije u toj kategoriji, svjedok je potvrdio da mu je lično poznato da je oko 90% migranata u BiH muškog pola, te da se obzirom na geografska područja koja su bila pod komandom ISIL-a, a sa kojih neki od njih dolaze, može opravdati tvrdnja da su neki od migranata bezbjednosno sumnjivi, istovremeno naglasivši da se takva kategorizacija ne može se primijeniti na cijelu grupu.

Na upit branioca potvrdio je da među migrantima dominira muslimansko stanovništvo, te na opasku da je nelogično da optuženi, koji je iste vjeroispovijesti, .0 migrantima piše negativno na temelju vjerskog opredjeljenja, svjedok je iznio stav da ta činjenica ne mora podrazumjevati isključivanje određenih negativnih stavova i prema pripadnicima svoje religije. U odnosu na pisanje Fatmira Alispahića u kontekstu izazivanja mržnje među konstitutivnim narodima u BiH, svjedok je istakao da su prema zakonskoj formulaciji zaštitni objekt sva lica koja imaju prebivalište, žive i borave u BiH, dodavši da je stava da takvo pisanje, koje je kontinuirano, u kombinaciji sa drugim faktorima, eventualno može izazvati kod nekog negativne reakcije. Potvrdio je da je pročitao sporne tekstove, kao i činjenicu da su isti često uslovno postavljeni, na način da rečenice počinju riječju “ako”.

Vezano za pojmove “logor” i “sabirni centar” za koje je odbrana iznijela tvrdnju da su istoznačni, odnosno da se radi o prostoru na kojem je licima ograničeno kretanje, svjedok je izrazio neslaganje, te istakao da se ne radi o istim terminima, s obzirom na to da je, prema njegovom shvatanju, pojam “centar” znatno šireg značenja od pojma “logor”, koji podrazumijeva potpuno lišenje slobode. Potvrdio je da je primjetio tekstove

Pojasnio je, na upit odbrane, da se predmeti u Instituciji ombudsmena najčešće formiraju po prijavama građana, ali da postoji i mogućnost formiranja predmeta ex officio. Na dalju opasku da nije formiran nijedan predmet protiv novinara koji su prenosili stavove političara iz Republike Srpske koji su za migrante iznosili mnogo teže kvalifikacije nego je to činio optuženi, svjedok je naveo da nema uvid u djelovodnik predmeta da bi se precizno izjasnio, ali da se ne sjeća da je on lično formirao jedan takav predmet.

Upitan kao autor Preporuke koju je izdala Institucija Ombudsmena, u vezi tvrdnje da se narušavaju odnosi među konstitutivnim narodima, ako se zanemare insinuacije oko “veliko srpskih” i “veliko hrvatskih” aspiracija, svjedok nije mogao odgovoriti na pitanje da li u spornim tekstovima postoji ijedna tvrdnja ili aluzija kojom se ugrožava konstitutivnost naroda u BiH. Na upit da pojasni kako bi negativan odnos prema migrantima mogao uticati na odnos među konstitutivnim narodima, obzirom da je takav navod iznesen u Preporuci Institucije ombudsmena, svjedok je istakao da takva konstatacija nije iznesena, nego se Preporukom ukazalo drugim nadležnim tijelima da provedu istrage u vezi spornih navoda i utvrde relevantne činjenice u okviru svojih nadležnosti.

Referišući se na navod sadržan u Preporuci Institucije ombudsmena, koja je prezentovana svjedoku, dio: “u spornom članku, kao i u jednom broju drugih članaka, građani se pozivaju da migrante tretiraju na nezakonit način, da im ograničavaju prava, da se sa istima generalno postupa nezakonito samo na osnovu njihovih karakteristika”, optuženi je tokom unakrsnog ispitivanja, pozvao svjedoka da ukaže na konkretan navod iz tekstova koji potiče na mržnju prema migrantima, ili među konstitutivnim narodima. U odgovoru na navedeno pitanje, svjedok je citirajući dijelove spornih tekstova, ukazao da se u istima spominju krizni štabovi i vjerski službenik koji bi trebao sazvati građane da se “spriječi agresija na bošnjački životni prostor”, dodajući da riječ “agresija” podrazumijeva konkretnu silu, odnosno izazivanje neke opasnosti na nekom određenom prostoru. Zatim, ukazao je na korištenje termina “ISIL-ovac” koji kod javnosti povlači konotaciju sa terorističkom organizacijom ISIL, kao i spominjanje “doturanja oružja genocidnim ISIL-ovcima, preko veliko srpskih i veliko hrvatskih faktora”, koji termini, prema svjedoku, kod pojedinih osoba mogu izazvati osjećaj straha. Na upit optuženog da li je u nekom od tekstova pozivao građane da migrante tretiraju na nezakonit način ili da se migrantima ograničavaju prava, svjedok je naveo da se u određenim tekstovima spominje upotreba sile, uz ograđivanje da se ne može sjetiti svih tekstova i objava. Na tvrdnju optuženog da je u mnogo navrata u svojim aktima i izlaganju govorio o tome da se poziva na diskriminaciju migranata, nasilje nad njima, te da država ima. apsolutni monopol nad upotrebom sile, te da li sve te tvrdnje opovrgava rečenica “da se usvoji strategija zatvaranja tzv. migranata u privremene logore, bez

Na upit Suda, svjedok se izričito izjasnio da je njegova uloga u donošenju Preporuke Institucije ombudsmena, broj: Ž-SA-05-1043/19, a koja je u pretežnom dijelu bila predmet njegovog svjedočenja, bila sačinjavanje nacrta navedenog akta, te da je u vezi sa donošenjem konkretne odluke imao komunikaciju sa sva tri ombudsmena, ali da nije učestovao u njihovom zasjedanju, te tako niti u njihovom odlučivanju na bilo koji način.

2.2.1. Procesne odluke po prijedlozima dokaza optužbe

Izjašnjavajući se na prijedlog Tužilaštva BiH, branilac optuženog Fatmira Alispahića, advokat Mensur Radončić, naveo je da je izvršio analizu iskaza predloženih svjedoka, te zaključio da se između optuženog i navedenih svjedoka radi o odnosu koji eventualno reguliše Zakon o zaštiti od klevete, odnosno da se ne radi o svjedocima koji imaju saznanja relevantna za predmet optuženja, te predložio da Sud donese odluku da se odbije izvođenje navedenih dokaza.

Prema izjašnjenju Tužilaštva BiH, broj: T20 0 KT 0018409 20 od 24.09.2021. godine, precizirano je da se saslušanje pomenutih svjedoka predlaže na okolnosti kako slijedi:

–       Svjedokinja Dženana Burek, izvršna direktorica Vijeća za štampu i online medije BiH, predložena je na okolnost podnošenja prijave koju je Vijeće zaprimilo protiv portala www.antimigrant.ba,

–       Svjedokinja Zagorac Maida, iz udruženja “Mreža za izgradnju mira”, predložena je na okolnost podnošenja četiri žalbe na pisanje medija www.antimigrant.ba,

\

\

\

Na osnovu citirane zakonske odredbe, a imajući u vidu do tada provedene dokaze, izjašnjenje Tužilaštva BiH i odbrane, te nakon uvida u spis, Sud je na ročištu za nastavak glavnog pretresa donio rješenje kojim se odbija prijedlog Tužilaštva BiH za provođenje subjektivnih dokaza, saslušanjem svjedoka Burek Dženane, Zagorac Maide, Bojić Jamisna, Džafić Selme, Rekić Amile i Pirić Senada, iz razloga jer je Sud zaključio da su ovi dokazi nepotrebni ili nemaju značaj za ovaj predmet.

Prilikom donošenja ovakve odluke, Sud je analizirao okolnosti na koje je predloženo saslušanje navedenih svjedoka, te je zaključio sljedeće:

Vezano za predloženu svjedokinju Dženanu Burek, izvršnu direktoricu Vijeća za štampu i online medije BiH, koja je predložena na okolnost podnošenja prijave koju je Vijeće zaprimilo protiv portala www.antimiqrant.ba, kao i svjedokinju Zagorac Maidu, predstavnicu udruženja “Mreža za izgradnju mira”, koja je predložena je na okolnost podnošenja četiri žalbe na pisanje medija “www.antimigrant.ba”, Sud je Zaključio da je provođenje navedenih dokaza nepotrebno, ocjenivši da saslušanje navedenih svjedokinja na okolnosti koje je najavila optužba ne bi doprinijelo razjašnjenju bitnih činjenica, a istovremeno bi dovelo do odugovlačenja postupka. Prema ocjeni Suda, okolnost podnošenja prijava, odnosno žalbi Vijeću za štampu i online medije BiH, dovoljno je razjašnjena ranije provedenim dokazima, prije svega iskazom svjedokinje Maide Bahto-Kestendžić, koja je na vrlo detaljan i iscrpan način pojasnila postupak zaprimanja prijave/žalbe nevladine organizacije “Mreže za izgradnju mira” protiv portala “www.antimigrant.ba”, kao i postupak odlučivanja po istoj.

Vezano za predložene svjedoke Bojić Jasmina, Džafić Selmu, Rekić Amilu i Pirić Senada, koji su predloženi na okolnosti objava na portalu “www.antimigrant.ba”, a koje su optuženom stavljene na teret u tač. 9., 10., 11. i 13. činjeničnog opisa optužnice, Sud je zaključio da provođenje navedenih dokaza nema značaja za ovaj predmet i da ne bi doprinijelo razjašnjenju bitnih činjenica, imajući u vidu da optuženi nije sporio djelomično autorstvo nad spornim objavama, tj. tekstovima koji su sadržani u činjeničnom opisu optužpog akta, odnosno vezano za drugi dio tekstova nije sporio da se radi o prenesenim objavama drugih lica, objavljenim na portalu “www.antimigrant.ba” čiji je on administrativni kontakt.

–       Svjedokinja Džafić Selma, predložena je na okolnost objave na portalu “www.antimigrant.ba” prisvojenog teksta Harry Međedović, pod naslovom „Trgovci ljudima Selma Džafić i Amila Rekić su nastanili migrantske horde u kuću Selmine mame”

–       Svjedokinja Rekić Amila, predložena je na iste okolnosti kao i svjedok Selma Džafić

–       Svjedok Pirić Senad, predložen je na okolnost objavljenog teksta na portalu “www.antimigrant.ba”: ,,Đa li će sada volonter promigrantske mafije Senad Pirić- Čupo pobjeći iz zemlje”.

DT-1 – Akt Institucije ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine, od 23.12.2019. godine, broj predmeta: Ž-SA-05-1043/19;

DT-2 – Prijava govora mržnje na portalu antimigrant.ba, Vijeća za štampu u Bosni i Hercegovini, samoregulacijsko tijelo za štampane i online medije, broj: 386-02/19 od 16.12.2019. godine;

DT-3 – Odluku Vijeća za štampu u Bosni i Hercegovini, samoregulacijsko tijelo za štampane i online medije, broj Odluke: 321-02/19 od 18.10.2019. godine;

DT-4 – Odluku Vijeća za štampu u Bosni i Hercegovini, samoregulacijsko tijelo za štampane i online medije, broj Odluke: 322-02/19 od 18.10.2019. godine;

DT-5 – Službenu zabilješku, Ministarstva sigurnosti BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu BiH, br. 16-04/1-105/20 od 16,07.2020. godine;

DT-6 – Tekst isprintan sa portala antimigrant.ba, naslova: „Pročitajte apel Fatmira Alispahića iz aprila 2019.godine”, od 04.03.2020. godine;

DT-7 – Tekst isprintan sa portala antimigrant.ba, naslova: „Fatmir Alispahić: Bošnjaci moraju odmah početi napadati migrante!¹‘, od 23.06.2019. godine;

DT-8 – Tekst isprintan sa portala antimigrant.ba, naslova: „Islamska zajednica bošnjačkim parama hrani migrantske okupatore”, od 16.07.2019. godine;

DT-9 – Tekst isprintan sa portala antimigrant.ba, naslova: „Podsjećanje na upozorenje iz aprila: Migrante zatvoriti u logore do povratka u njihove zemlje”, od 01.08.2019. godine;

DT-10 – Tekst isprintan sa portala antimigrant.ba, naslova: „Nećemo ukloniti tekst Fatmira Alispahića kojim poziva na hapšenje i protjerivanje imigranata!”, od 02.10.2019. godine;

DT-11 – Tekst isprintan sa portala antimigrant.ba, naslova: „Da li će sada „volonter” promigrantske mafije Senad Pirić Čupo pobjeći iz zemlje?”, od 04.03.2020. godine; DT-12 – Tekst isprintan sa portala antimigrant.ba, naslova: „Alarmantno upozorenje: BOŠNJACI ODMAH MORAJU POČETI NAPADE NA MIGRANTE!”, od 11.03.2020. godine;

DT-13 – Tekst isprintan sa portala antimigrant.ba, naslova: „Promigrantska organizacija Pomozi.ba pomaže migrantske horde u Tuzli”, od 01.04.2020. godine;

DT-14 – Tekst isprintan sa portala antimigrant.ba, naslova: „U čije ime i za čiji račun naši sugrađani nastanjuju migrantske horde po našim kućama?”, od 08.04.2020. godine; DT-15 – Tekst isprintan sa portala antimigrant.ba, naslova: „Da li promigrantska organizacija Pomozi.ba pomaže naše građane?”, od 17.04.2020. godine;

DT-16 – Tekst isprintan sa portala antimigrant.ba, naslova: „Cenzurisano: Čekajući migrantske zločine u Bosni”, od 26.04.2020. godine;

DT-17 – Tekst isprintan sa portala antimigrant.ba, naslova: „Neobjavljeni intervju Fatmira Alispahića za Faktor.ba”, od 30.06.2020. godine i

DT-18 – Izvod iz kaznene evidencije za Alispahić Fatmira, izdat od Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog Kantona, Policijska uprava Tuzla, Odjeljenje kriminalističke policije, broj: 08-06/7-1-03.7-3-5-11146/21-IM od 23.08.2021. godine.

Sud je odbio prigovor zakonitosti dokaza od DT-1 do DT-4, te je iste uvrstio u sudski spis. Prilikom donošenja ovakve odluke, Sud je imao u vidu da su navedeni dokazi korišteni prilikom saslušanja svjedoka Maide Bahto-Kestendžić (dokazi DT-2, DT-3 i DT- 4), te svjedoka Edina Ibrahimefendića (DT-1) koji su u svojim iskazima detaljno pojasnili razloge i način sačinjavanja navedenih akata, te je Sud navedene dokaze cijenio u okviru zadobijanja “potpunije i šire slike”, odnosno potkrepljenja navoda koje su iznijeli svjedoci prilikom njihovog saslušanja na glavnom pretresu.

Konačno, Tužilaštvo je na istom ročištu, održanom 08.10.2021. godine, predložilo da se kao materijalni dokazi provedu i u sudski spis uvrsti dio dokaza navedenih u optužnici je pod tačkom C), podnaslova „Dokazi koji potkrepljuju navode optužnice¹¹, i to zapisnici o iskazima datim u istrazi svjedoka čije je saslušanje Sud odbio procesnom odlukom donesenom na istom ročištu¹⁰:                   :

Odredba člana 273. Zakona o krivičnom postupku BiH (ZKP BiH), koja propisuje izuzetke od neposrednog provođenja dokaza, u stavu 2. regulira da se “zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu po odluci sudije, odnosno vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u slučaju ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele, ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred Sud nemoguć, ili je znatno otežan iz važnih uzroka.

⁷     Prijava govora mržnje na portalu antimigrant.ba, Vijeća za štampu u Bosni i Hercegovini, samoregulacijsko tijelo za štanipane i online medije, broj: 386-02/19 od 16.12.2019. godine;

⁸     Odluku Vijeća za štampu u Bosni i Hercegovini, samoregulacijsko tijelo za štampane i online medije, broj Odluke: 321-02/19 od 18.10.2019. godine

⁹     Odluku Vijeća za štampu u Bosni i Hercegovini, samoregulacijsko tijelo za štampane i online medije, broj Odluke: 322-02/19 od 18.10:2019. godine

¹⁰      Radi se o sljedećim dokazima: 19. Zapisnik o saslušanju svjedoka, Burek Dženana, sačinjen dana 17.07.2020. godine u službenim prostorijama Ministarstva sigurnosti BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu, br. 16-04/1-16/20; 21. Zapisnik o saslušanju svjedoka, Zagorac Maida, sačinjen dana 29.06.2021. godine u službenim prostorijama Ministarstva sigurnosti BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu, br.16- 04/1-11/21; 24. Zapisnik o saslušanju svjedoka, Bojić Jasmin, sačinjen dana 07.07.2021. godine u službenim prostorijama Ministarstva sigurnosti BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu, br.16-04/1- 14/21; 25. Zapisnik o saslušanju svjedoka, Džafić Selma, sačinjen dana 09.07.2021. godine u službenim prostorijama Ministarstva sigurnosti BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu, br. 16-04/1 -17/21; 26. Zapisnik o saslušanju svjedoka, Rekić Amila, sačinjen dana 07.07.2021. godine u službenim prostorijama Ministarstva sigurnosti BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu, br.16-04/1 -15/21 i 27. Zapisnik o saslušanju svjedoka, Pirić Senad, sačinjen dana 23.06.2021. godine u službenim prostorijama Ministarstva sigurnosti BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu, br.16-04/1 -10/21.

2.3. Dokazi odbrane

U nastavku suđenja na ročištu održanom dana 08.10.2021. godine, nakon što su provedeni subjektivni dokazi optužbe saslušanjem tri predložena svjedoka, te provedeni i u sudski spis uvršteni i materijalni dokazi Tužilaštva BiH, odnosno nakon što je Sud odbio provođenje prostalih predloženih subjektivnih i materijalnih dokaza Tužilaštva, okončan je dokazni postupak optužbe, te je postupak prešao u fazu provođenja dokaza odbrane.

Odbrana je na istom ročištu predložila da se kao njen subjektivni dokaz provede saslušanje optuženog Fatmira Alispahića u svojstvu svjedoka, te da se provedu i u sudski spis uvrste i materijalni dokazi odbrane, uz obavezu njihovog prethodnog blagovremenog dostavljanja suprotnoj, tužilačkoj strani, radi pripreme.

Na poseban upit branitelja, vezano za njegov odnos prema konstitutivnim narodima BiH i ostalim političkim grupama, tokom rata i neposredno iza rata, optuženi je u vrlo iscrpnom izlaganju, uz primjerično navođenje pojedinih situacija, pojasnio da je u svojoj karijeri radio na planu afirmacije, tolerancije i na planu razvijanja katarze, prije svega kod svoga naroda, želeći na taj način potaknuti pozitivne procese među narodima, istaknuvši da je sav njegov publicistički opus usmjeren ka razvijanju tolerancije, sloge i onoga što je bosanskohercegovačka civilizacijska paradigma.

Vezano za okolnosti pod kojima se susreo sa problemom dolaska migranata, njihovog smještaja i ostalih okolnosti vezanih za njihov boravak u BiH, istakao je da je kroz svoje tekstove i televizijske emisije pratio cjelokupnu bosanskohercegovačku stvarnost, između ostalog, i pojavu migranata, poslije i ilegalnih migranata, dodajući da je novinar koji je otišao da obiđe prvi kolektivni sabirni centar za migrante, kada su migranti iz centra Velike Kladuše prebačeni na periferiju, za što tvrdi da je dostupno na video

Na upit zbog čega je došlo do promjene njegovog odnosa prema problemu migranata, istakao je prvenstveno da se njegov odnos prema migrantima nikada nije promijenio u humanitarnom smislu, ali za one koji su u humanitarnoj potrebi, dodavši da sa druge strane, sa legalističkog i sigurnosnog aspekta, ima jasan stav spram ilegalnim migracijama, odnosno, kako je naveo, spram činjenice da se humanitrani identitet i humanitarni resursi kradu i pod kriminalnim okolnostima uzurpiraju kako bi se sakrila trgovina ljudima. Pojasnio je svoj stav navodom da su mnoge informacije bile u opticaju koje su ukazivale da postoje aktivne kriminalne mreže trgovaca ljudima, koji su u to vrijeme krali humanitarni identitet, kako bi pod humanitranošću sakrili ono što je kršenje zakona, ilegalni prelazak granice i si., zaključivši da je njegov stav prema ilegalnim migrantima u skladu sa legalizmom i sa imperativima legalizma.

Saznanja o ilegalnim ulascima migranata i nedozvoljenim aktivnostima koje su poduzimali, djelomično je crpio putem medija, a djelomično od zvaničnika države BiH, istaknuvši da su njegova saznanja naslonjena na Ministarstvo sigurnosti i tadašnjeg ministra Fahrudina Radončića, na govore člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, kao i na brojne druge analize gdje se govorilo da se radi o krijumčarima ljudi, sigurnosnoj prijetnji i da je vrlo moguće da je među ilegalnim migrantima nalaze i pripadnici poraženog ISIL-a. Istakao je da se pojavio niz dokaza koji ukazuju da se u BiH pojavila velika formacija vojno sposobnih muškaraca koji ilegalnim putevima ulaze u BiH i skrivaju svoj identitet i skrivaju ili spaljuju svoje dokumente, te da su se te informacije suprotstavljale isključivoj humanitarnoj ili vjerskoj priči koja je dolazila od strane islamske zajednice. Istakao je i da se na društvenoj mreži “Facebook” pojavio veliki broj grupa koje su objavljivale različite informacije, a kojih nije bilo u medijima. Na upit o saznanjima koja je sticao putem medija o načinima ulaska ilegalnih migranata u državu, njihovoj daljoj sudbini i mogućnosti izlaska, te o njegovoj percepciji boravka migranata na ovim prostorima, referišući se na opštepoznate činjenice da se migranti smještaju na područjima sa većinskim bošnjačkim stanovništvom, dok vlasti druga dva konstitutivna naroda ne dozvoljavaju njihov boravak na prostorima gdje su većina^ kod optuženog je, kako se izrazio, otvorilo sasvim opravdanu sumnju da postoji neka moguća zavjera, u smislu smještanja vojno sposobnih muškaraca, bez identiteta, na prostor gdje su Bošnjaci u većini, a o čemu je govorio i tadašnji ministar sigurnosti Radončić. Ilustracije radi, istakao je da je Evropska komisija objavila izvještaj o BiH, u kojem je konstatovano da su migranti u BiH teroristička prijetnja za Evropu, zaključivši da je sve na šta je ukazivao vezano za migrante, dobilo potvrdu u zvaničnim evropskim stavovima, konkretno da postoje realne terorističke prijetnje u okviru ilegalne migrantske populacije.

Na upit vezano za saznanja o konkretnim incidentima migranata, odnosno napadima na domicilno stanovništvo u BiH, istakao je da je upravo ta činjenica bila dodatni razlog da se angažuje na ovoj temi, konkretizujući da brojni migrantski napadi na domaće stanovništvo, provalne krađe, nisu dolazile do medija, niti su mediji objavljivali vijesti o tome, nego je većina takvih informacija objavljivana u zatvorenim “Facebook” grupama. To je optuženog, kako je istakao, navelo da vjeruje da se i dio medijskog sistema nalazi

Na upit kako je došlo do toga se medijski angažuje vezano za migrantsko pitanje, optuženi je naveo da je još od 2018. godine primjetio da je prisutna javna i medijska cenzura vezano za to pitanje, na način da isti ne prenose, kako se izrazio, objektivnu sliku migrantskog nasilja nad našim građanima i ugrožavanja sigurnosti, zbog čega je smatrao da bi bilo korisno da se otvori jedan medijski prostor u kojem neće vladati cenzura informacija vezano generalno za migrantski problem, ali i problem ugrožavanja sigurnosti domaćih građana. Raspitao se tada i saznao da se jedan portal pod domenom “ba.” može otvoriti za nekih stotinjak maraka, te je odlučio da jedan takav portal otvori, kako bi na jednom mjestu cirkulisale vijesti vezano za imigrantsku krizu. Pojasnio je da je otvorio portal “antimigrant.ba”, gdje je imao ulogu administrativnog kontakta, naglasivši da je imao mogućnost da portal otvori u inostranstvu na međunarodnoj domeni, da neko drugi bude administrativni kontakt, ili da ga uopšte ne bude, što nije učinio, budući da se, kako je smatrao, radilo o časnim ciljevima, zaštiti legalizma i sigurnosti građana, zbog čega nije postojao razlog da svoje ime ukloni kao administativni kontakt, ili da portal osnuje izvan domene “ba.” negdje u inostranstvu. Apostrofira da je cilj osnivanja portala bio da potakne državne organe da revnosnije rade svoj posao, dodavši da on, kao novinar, ima pravo da kritikuje i potiče države organe, ako uoči da ne rade svoj posao kako treba. To je i uradio, te iznio zaključak da je situacija danas, vezano za taj problem, umnogom drugačija od one kakva je bila u vrijeme kada je portal “antimigrant.ba” osnovan, u aprliu 2019. godine, Pojasnio je na poseban upit da je administrativni kontakt bio uvjet za registraciju, pojednostavivši navodom da je to neko ko ima ključ od portala, te da ta funkcija ne podliježe nikakvoj vrsti odgovornosti, u smislu da to podrazumijeva paralelno funkciju glavnog i odgovornog urednika. Pojasnio je i da nije uspostavio redakciju portala, niti mrežu šaradnika, jedino je postojala grupa osoba koja je slala vijesti. Cilj je bio da se napravi mediji gdje će cirkulisati vijesti o migrantima, jer se ispostavilo da je već 2019. i 2020. godine postojalo mnoštvo vijesti o migrantima na dnevnoj bazi, te je prema stavu optuženog postojao medijski i društveni imperativ da te vijesti budu koncentrirane na jednom mjestu.

Izričito je naveo da nije bio urednik portala “antimigrant.ba”, pojasnivši da je prema njegovom stavu urednički posao složeniji od posla prenošenja vijesti, te je namjera bila da budu centrište gdje će se objavljivati vijesti o migrantima. Nije bilo nikakvog uređivačkog posla, osim što su raspoređene rubrike na portal “antimigrant.ba” i što su po rubrikama su raspoređene vijesti, što prema stavu optuženog, nije uređivački posao. Istakao je da su postojali vremenski intervali, posebno kada je SIPA (Državna agencija za istrage i zaštitu) krenula u akciju istraživanja, da po 10-ak dana nije ništa objavljivano, jer je, kako navodi, uvidio da ukoliko nekom smeta sadržaj tog portala, onda isti može i da ne postoji ili da promjeni strukturu postojanja.

Vezano za dolazak migranata na prostor Bosne i Hercegovine, u kontekstu odnosa sa R. Srbijom i R. Hrvatskom, optuženi je iznio stav da se to ne može odvojiti od pitanja uloge, sudjelovanja ili nerada bosanskohercegovačkih državnih organa sigurnosti, budući da je postojao duži period kada bh organi sigurnosti nisu ništa radili ili nisu dovoljno radili na zaštiti granice prema Srbiji, a kada su migranti iz Srbije distribuirani preko Drine u BiH i usmjeravani iz pravca Zvornika ili Bijeljine sa bošnjačkom većinom,

Upitan da li je u člancima, odnosno objavama iznosio mišljenje o angažovanju R. Srbije ili R. Hrvatske ili je govorio o eventualnom ispoljavanju njihovih hegemonističkih uticaja, te da pojasni distinkciju među tim pojmovima, optuženi je naveo da postoji razlika između onoga što je civilizacijski imperativ sklada među bh narodima i onoga što su rigidne i negativne veliko srpske i veliko hrvatske aspiracije, dodajući da zavjere protiv multietničke suštine BiH, ravnoteže i sklada u BiH može biti naslovljena na neutihle i negativne veliko srpske i veliko hrvatske težnje, koje nemaju ništa zajedničko sa istinskim domoljubnim interesima Srba i Hrvata u BiH. Na portalu “antimigrant.ba” jć govorio govorio o aspektu moguće zavjere veliko srpskog i veliko hrvatskog uticaja na to da se pravi parking za migrante među Bošnjacima, što bi dugoročno, kako optuženi navodi, ukoliko se radi o poraženoj vojsci ISIL-a vodilo trajnoj destabilizaciji sigurnosnih prilika u BiH, ističući da je imao pravo i moralnu obavezu da bude zbog toga zabrinut i da kritički upozorava državne organe na tu opasnost putem navedenog medija, koliko god minorno bilo.

Vezano za praćenost i pregled portala “antimigrant.ba”, navodi da se radi oko hiljadu pregleda dnevno, što je u odnosu na druge portale, koji imaju stotine hiljada pregleda, minorno, zaključivši da se putem tog portala informisalo ono stanovništvo koje je bio zainteresovano za to, prije svega građani Bihaća i Velike Kladuše, čija sigurnost je bila ugrožena, u šta se lično uvjerio prilikom pravljenja reportaža na tom prostoru.

Nije nailazio na rekacije građana vezano za pisanja na portalu “antimigrant.ba”, pojasnivši to navodom da portal nije bio popularan. U člancima koji u navedeni u činjeničnom opisu! optužnice, zagovarao je, kako navodi, mjere legalističkog samoorganiziranja građana, ukoliko se uvidi da zaštita ne može biti pružena od strane organa sigurnosti, te da se migranti sklone u sabirne centre, da im se ograniči kretanje, gdje će im biti omogućen humanitarni tretman, zdravstvena zaštita i mogućnost povratka u matične zemlje, a što je u konačnici bio i odgovor državnih organa na taj problem. Pojasnio je da iako je koristio termin “logor”, Smatra da je suština ista, odnosilo se na sabirne centre. Kasnije, na upit tužioca vezano za navedeni termin, optuženi se izjasnio da je semantika (proučavanje značenja riječi) upravo njegova struka; te da je prema opštem tumačenju riječ “logor” istoznačna riječi “sabirni centar”.

Smatra da je njegova kritika državnih organa urodila plodom, da su se smještanjem migranata u sabirne centre i ograničavanjem njihovog kretanja zaštitili građani, te je onemogućeno da se krijumčari ljudima predstavljaju kao humanitarni radnici.

Činjenica da je Evropska komisija objavila izvještaj u kojem su migranti označeni kao teroristička prijetnja, uz naglasak da se navedeni izvještaji uvijek zasnivaju na obavještajnim podacima, prema stavu optuženog, jasno ukazuje da jedan dio među migrantima, veći ili manji, jesu sigurnosna i teroristička prijetnja za BiH. Naveo je da je ostanak većeg broja vojno sposobnih muškaraca bez identiteta, trajna sigurnosna prijetnja, sa neizvjesnim trenutkom eventualne eskalacije, zbog čega se, kako ističe, trudio da kroz glasnije naslove i rečenice kritički djeluje i potiče državne organe da djeluju u cilju zaštite sigurnosti građana BiH. Kasnije, odgovarajući na pitanja tužioca, vezano za mogućnost sukoba migranata i građana BiH, istakao je da da su se ti sukobi zaista i desili, što je primjerično argumentirao referišući se na napad migranata na policiju na Bradini, te na desetine dokaza da su napadali i domaće stanovništvo. Na dalju opasku tužioca da je u inkriminiranim tekstovima pozivao građane na samoorganiziranje radi zaštite od migranata, optuženi je naveo da je poziv glasio na organiziranje isključivo kroz legalističku institucionalnu mrežu.

Izričito se izjasnio da je od otprilike 200 do 300 prenesenih članaka, broj njegovih autorskih tekstova bio 1 ili 2, zaključivši da se dominantno radi o člancima prenesenim iz drugih medija, te medijski netretiranim stavovima građana sa društvenih mreža. Portal “antimigrant.ba” nije prestao sa radom, obzirom da nema razloga za to, jer je osnovna ideja portala borba protiv ilegalnih migracija i trgovine ljudi, ali je isti sada isključivo baziran na prenošenje objava drugih medija o problemu migranata.

Na pitanje da li je baveći se problematikom migranata, lično osjetio ili ispoljavao bilo kakvu netrpeljivost ili mržnju prema istima, ističe da i sada kada ima pravo da bude povrijeđen, jer je njegova legalistička i humanistička nakana dovedena na optuženičku klupu, ne osjeća nikakav oblik netrpeljivosti prema migrantima, od kojih su mnogi, kako tvrdi, prevareni i dovedeni u BiH, ali isto tako osjeća i dalje obavezu da se apelira na sigurnosni aspekt, jer smatra da i dalje postoji prijetnja da bi sigurnost građana BiH mogla biti ugrožena.

U unakrsnom ispitivanju, referišući se na tačku 3. optužnice, u kojoj je tekst pod naslovom Islamska zajednica bošnjačkim parama hrani migrantske okupatore”, tužilac je pozvao optuženog da se izjasni o navedenom. Optuženi je u tom pravcu istakao da postoji stotine dokaza, u vidu fotografija, da je islamska zajednica bošnjačkim parama hranila migrante kroz mrežu Merhametovih narodnih kuhinja. Na konstataciju tužioca da nema dokaza za izjavu da je među migrantima određeni broj pripadnika ISIL-u, optuženi je replicirao da dokaze za to ima u desetinama izjava bh. zvaničnika odgovornih za sigurnosna pitanja, navodeći da se upravo tako izrazio tadašnji ministar sigurnosti Fahrudin Radončić.

Vezano za činjenične navode tačke 6. optužnice u kojoj je konstatovano da je Senad Pirić Čupo vođa “promigrantske mafije”, optuženi se izjasnio da se radi o tekstu prenesenom sa društvenih mreža.

Vezano za navode sadržane u tački 8. podtačka 4. optužnice u kojima se spominje islamska zajednica, konkretno izjava “Šta se događa – političko-vjersko liderstvo Bošnjaka aktivno je uključeno u uvoz oko milion migranata u krajeve sa bošnjačkom većinom”, optužni se izjasnio da su tada postojale najave da će oko million migranata krenuti iz Turske u BiH, te je kao i ranije, insistirao da se radi o pretpostavci, odnosno upitnoj rečenici. Nastavno, vezano za istu tačku optužnice, odnosno teksta “Zbog izdaje Bošnjaka od strane okupirane, otete islamske zajednice, od strane paralizirane SDA, Bošnjaci su mentalno poput Kurbana, u totalnoj paralizi dočekuju vijest da million migranata dolazi iz Turske koji se kreću prema Bosni”, optuženi je potvrdio da se radi o tačnim navodima. Nadalje, vezano za navode iste tačke “kako bi million bijesnih ISIL- ovaca saznao da ih u Bosni u Bošnjaka čeka batina i progon, a ne dobrodošlica”, optuženi pojašnjava da je njegovo mišljenje da će svako normalan spram terorističke prijetnje imati otpor, ponovivši da je to njegovo viđenje naslonjeno na izvore iz sigurnosnih službi; te je dodao i da za njegove tvrdnje da se radi o ISIL-ovcima, postoje materijalni dokazi.

Na upit tužioca da pojasni navode iz teksta objavljenog dana 23.06.2019. godine “koliko god ovo bilo okrutno drugog rješenja nema, Bošnjaci moraju odmah početi napade na migrante. Oko toga nema kompromisa i nema polovičnih rješenja, dok posljednji migrant ne bude protjeran sa naše zemlje, nema stajanja”, optuženi je replicirao da se taj navod ne može posmatrati izvan konteksta, a kontekst je ugrožena sigurnost naših građana, dodavši da taj navod pravda time da tada naši organi sigurnosti nisu imali kapacitete da zaštite građane, bile su desetine napada na imovinu i sigurnost građana, i da je to nastalo u ambijentu straha.

Vezano za tekst objavljen dana 06.12.2020. godine “Budite neljubazni, nasilnici, ne dajte im u svoje čaršije, tjerajte ih riječima, tjerajte ih silom, progon migranata nema alternativu”, optuženi je potvrdio da je autor citirane rečenice, apostrofirajući da je ista izvučena iz konteksta, ponovo iz konteksta ugrožene sigurnosti naših građana, naglasivši da i za te navode ima dokaze kroz pojedinačne primjere napada migranata na sigurnost i imovinu građana. Potvrdio je na upit tužioca da slična nedjela čini i lokalno stanovništvo, dodajući opasku da ta činjenica ne može opravdati takvo migrantsko djelovanje, te daje razlog zašto na portalu nisu objavljivani tekstovi o nedjelima lokalnog

Optuženi je potvrdio da je na e-mail adresu portala “antimigrant.ba” zaprimio upozorenje Vijeća za štampu i online medije BiH, te istakao da Vijeće nije zakonska kategorija, a da je Kodeks za štampu dobrovoljni kodeks kojeg su mediji usvojili između sebe, i koji nije obavezujućeg karaktera. Izrazio je čuđenje zašto jedan neformalni dokument (Kodeks za štampu), koji nije dio legislative BiH, koji su potpisali mediji, Tužilaštvo tretira kao dio zakonodavstva.

Na upit da li je nakoh intervencije Vijeća za štampu i Institucije ombudsmena umanjio pisanje ili promijenio način pisanja tekstova, koji je kako tužilac navodi, bio ekstreman, optuženi se izjasnio da u tom sadržaju nije bilo ništa ekstremno, s obzirom na to da se radi u zalaganju protiv mreže trgovine ljudima, te dodao da je nakon što je SIPA obavila sa njim informativni razgovor, portal “antimigrant.ba” preusmjerio isključivo na prenošenje vijesti.

Na upit je ponovo naglasio da se zalagao za humanistički i legalistički pristup u rješavanju imigrantskog problema, te zaključno istakao da je cjelokupno njegovo pisanje bilo usmjereno na rješavanje sigurnosnog problema, te da se niti jedan dio istog ne može dovesti u kontekst raspirivanja mržnje među konstitutivnim narodima, kako je postavljeno optužnim aktom.

Nakon što je proveden subjektivni dokaz odbrane, saslušanjem optuženog u svojstvu svjedoka, po prijedlogu odbrane, na ročištu održanom dana 29.10.2021. godine provedeni su i u sudski spis uvršteni sljedeći materijalni dokazi:

Prvi set materijalnih dokaza odbrane, oznake od DO 1-1 do DO I-49, Novinski članci sljedećih naslova:

DO 1-1 Članak naslova „Migranti pretukli bubnjara ispred ulaza u zgradu”, Noviglas.info od 05.02.2019. godine; DO I-2 Članak naslova „Migranti opljačkali košarkaše Čapljine, uzeli mobitele i novac“, Večernji.ba od 13.01.2019. godine; DO I-3 Članak naslova „Migranti opljačkali putnike, pa zaustavili voz i pobjegli”, Srna.rs od 17.01.2019. godine; DO I-4 Članak naslova „Migranti pretukli i opljačkali mladića”, https://www.bljesak.info

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88            39

Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

15.07.2019.   godine; DO 1-13 Članak naslova „Migranti prave haos u Bihaću: jednog napali sjekirom, drugi teško povrijeđen” Klix od 11.08.2019. godine; DO 1-14 Članak naslova „Migranti napali djevojku u Bihaću” Bigportal.ba od 25.08.2019. godine; DO I- 15 Članak naslova „Migranti napali i opljačkali turistkinju u Starom Gradu” Tnt.portal od

30.11.2019.   godine; DO 1-16 Članak naslova „Migranti napali policiju u „Vučjaku” Glas srpske od 03.12.2019. godine; DO 1-17 Članak naslova „Migranti napali, a zatim opljačkali tinejdžera! Užas u Sarajevu” Informer.rs od 12.12.2019. godine; DO 1-18 Članak naslova „Drama u Nedžarićima: Migranti se potukli, Marokanac ih razdvajao pa izboden nožem” Dnevni avaz od 25.12.2019. godine; DO 1-19 Članak naslova „Migranti napali maloljetnika, Presreli ga, pa mu ukrali mobitel” Srpskainfo.com od 09.03.2020. godine; DO I-20 Članak naslova „Krvavi obračun u Tuzli: Migranti nožem napali sunarodnjaka” Dnevni avaz od 08.03.2020. godine; DO 1-21 Članak naslova „Tuzla: Migranti pretukli maloljetnika i ukrali mu telefon” Srna od 10.03.2020. godine; DO I-22 Članak naslova „Alžirci i Sirijci napali muškarce koji su skupljali sekundarne sirovine u Sarajevu” Klix od 09.04.2020. godine; DO I-23 Članak naslova „Kamp lipa: Migranti napali policiju i zaštitare” Krajina.ba od 13.05.2020. godine; DO I-24 Članak naslova „Migranti zapalili halu u kampu Miral” Trend radio od 19.05.2020. godine; DO I-25 Članak naslova „Migranti zapalili više objekata u Velikoj Kladuši, policija upotrijebila silu da ih smiri” Nethr.danas od 22.05.2020. godine; DO I-26 Članak naslova „Žestoka tuča migranata na llidži, razbježali se dok je došla policija” Faktor.ba od 29.05.2020. godine; DO I-27 Članak naslova „Mostar Migranti napali djecu, a MUP HNK ne zna ništa o tome” Hercegovina.info od 17.06.2020. godine; DO I-28 Članak naslova „MUP RS: Migranti pucali na policiju Republike Srpske” BN od 17.06.2020. godine; DO I-29 Članak naslova „Ispovijest sarajevske balerine: Migranti su me toliko tukli; da sam povraćala” Mondo rs od 24.06.2020. godine; DO I-30 Članak naslova .^Migranti provalili u lovačku kuću u Bihaću, lovci ih zatekli u objektu i sukobili se s njima, jedna osoba ranjena u rame”, USKinfo.ba od 22.07.2020. godine; DO 1-31 Članak naslova „Migranti opljačkali visočku porodicu dok su spavali, provalili u kuću u centru Visokog” Visoko.co.ba/Redakcija od

20.07.2020.   godine; DO I-32 Članak naslova „Migranti zapalili kuću kod Cazina” Avaz.ba od 27.07.2020. godine; DO 1-33 Članak naslova „Migranti napali i opljačkali dvije dvjevojke na Vilsonovom šetalištu u Sarajevu” od 01.08.2020. godine; DO 1-34 Članak naslova „Zikret Kantarević: Trojica migranata su me tukla, mislio sam da će me ubiti” Avaz.ba od 04.08.2020. godine; DO 1-35 Članak naslova „Migranti u Bužimu krali obuću iz džamije” od 09.08.2020. godine; DO 1-36 Članak naslova „Ovo je Cikotiću seksi? Migranti napali i davili čovjeka ispred kućnog praga” Centralna.ba od 05.09.2020. godine; DO 1-37 Članak naslova „Mostar: Migranti napali ženu i dijete ispred tržnog centra Bingo” www.jabuka.tvod 10.11.2020. godine; DO I-38 Članak naslova „Zenica: Migranti napali policiju” Društvene mreže od 14.09.2020. godine; DO I-39 Članak naslova „Bihać Migranti zapalili zgradu Kombiteksa” Normala.ba od 02.10.2020. godine; DO I-40 Članak naslova „Migranti zapalili kuću, mještani u strahu” Avaz.ba od

24.12.2020.   godine

Drugi set dokaza, oznake od DO 11-1 do DO II-22, članci sa web stranica:

DO 11-1 Članak naslova „Teroristi koriste migrantsku Krizu kako bi činili zvjerstva diljem kontinenta” Izvor: https://dnevnik.hr/vijesti od 06.04,2016. godine; DO li-2 Članak naslova „BiH kao alternativna ruta za                         krijumčarenje imigranata”        Izvor:

https://www.slobodnaevropa.org od 23.03.2017. godine; DO II-3 Članak naslova „Kovačević: Migranti ili sigurnosna prijetnja?” Izvor: https://www.slobodnaevropa.org od 03.04.2018. godine; DO II-4 Članak naslova ,,Ko planira kamp ISIL-a, imigranata… u BiH” Izvor:   https://www.laburistibih.ba od 09.07.2018. godine; DO II-5 Članak naslova

„Mektie: Bosni i Hercegovini prijeti priliv velikog broja imigranata iz Grčke” Izvor: https://balkans.aljazeera.net od 19.02.2019. godine; DO II-6 Članak naslova „Avdo Avdić: Kako su u BiH otkriveni migranti povezani sa terorizmom” Izvor: https://ba.ntinfo.com od 20.02.2019. godine; DO II-7 članak naslova „Migranti i terorizam – BiH treba jaču kontrolu granica” Izvor: https://www.dw.com/hr/migranti-i- terorizam od 24.02.2019. godine; DO II-8 Članak naslova „Srbija i Crna Gora prebacuju migrante u BiH” Izvor: https://balkans.aljazeera.net/opinions od 12.03.2019. godine; DO II-9 Članak naslova „Akademik Đuraković: Migrantska kriza kao krunski argument za razbijanje BiH” Izvor: https://source.ba od 15.06.2019. godine; DO 11-10 Članak naslova „Milionske zarade na krijumčarenju imigranata u BiH” Izvor: https://balkans.aljazeera.net od 28.06.2019. godine; DO 11-11 Članak naslova „Radončić: „BiH neće biti plato s kojeg će migranti kao skakavci uskakati u Hrvatsku i EU““ Izvor: https://www.večernji.hr/vijesti od 15.02.2020. godine; DO 11-12 Članak naslova „Radončić najavljuje pritvaranje imigranata koji kriju lični identitet” Izvor: https://www.slobodnaevropa.org od 24.04.2020. godine; DO 11-13 Članak naslova „Deportovaćemo migrante, među njima ima i terorista – spavača!” Izvor: https://www.slobodna-bosna.ba od 23.04.2020. godine; DO 11-14 Članak naslova „Austrijski ministar unutrašnjih poslova Nehammer i Radončić istakli slična gledišta na migrantsku krizu” Izvor:                                         https://www.msb.gov.ba od 14.05.2020.

godine; DO 11-15 Članak naslova „Srpska više ne srne da ćuti, 40.000 lažnih migranata, talibana i terorista ISIS čekaju znak za napad! Sarajevo sprovodi tihu agresiju na BiH” Izvor: https://informer.rs/svet/balkan od 10.09.2020. godine; DO 11-16 Članak naslova „Bihać „sjedi na buretu baruta”; u USK 4.500 migranata bez ikakvih dokumenata” Izvor: https://lat.rtrs.tv/vijesti od 10.08.2018. godine; DO 11-17 Članak naslova „Velik broj ilegalnih prelazaka granice BiH, Granična policija BiH za devet mjeseci ove godine registrovala je prelazak 39.570.140 lica preko granice BiH, pri čemu je otkrila 3.394 lica u pokušaju ilegalnog prelaska” Izvor: https://mondo.ba od 03.11.2018. godine; DO 11-18 Članak naslova „Čović bi zbog migranata zatvorio bh. granicu prema Srbiji” Izvor: https://balkans.aljazeera.net/news/balkan od 01.01.2019. godine; DO 11-19 Članak naslova „Za tri mjeseca u BiH ušlo više od 1.500 migranata” Izvor:

Treći set dokaza, oznaka DO III:

DO III Izvodi iz javnih istupa Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH i ministra sigurnosti Fahrudina Radončića.

Tužilac nije imao primjedbi na provedene materijalne dokaze odbrane, odnosno nije sporilo da su navedeni tekstovi objavljeni u medijima na način kako je prezentirano i navedeno u dokazima odbrane.

2.4. Procesna odluka po prijedlogu optužbe za provođenje dodatnih dokaza

Nakon što je okončan dokazni postupak odbrane, na ročištu održanom dana 29.10.2021. godine Tužilaštvo BiH je predložilo izvođenje dodatnih dokaza (dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi odbrane, tzv. replika) i to subjektivne prirode, saslušanjem svjedoka: Jasminke Džumhur i Nives Jukić, ombudsmena Institucije Ombudsmena za ljudska prava u BiH, te svjedoka Dražena Zubaka i Fuada Kovačevića kao predstavnika Žalbene komisije Vijeća za štampu i online medije BiH.

Vezano za prijedlog za saslušanje predstavnika Žalbene komisije Vijeća za štampu i online medije BiH, Dražena Zubaka i Fuada Kovačevića, tužilac je naveo da isti kao direktni učesnici u razmatranju prijave/žalbe podnesene protiv portala “vyww.antimigrant.ba”, mogu pružiti detaljnija i preciznija saznanja o samom procesu odlučivanja po navedenoj žalbi. Tužilac je apostrofirao da je navedena okolnost značajna iz razloga što je Žalbena komisija donijela Odluku po žalbi, koja je dalje dostavljena Insifiuciji ombudsmena, koja je rezultirala sačinjavanjem Preporuke te Institucije, a koja Preporuka je dostavljanjem Tužilaštvu ishodila podnošenje krivične prijave protiv optuženog. U tom smislu, navedeni svjedoci su predloženi kako bi na sve ove okolnosti iznijeli detaljnije informacije, u smislu šta je bio motiv navedenih institucija za sačinjavanje navedenih akata, čime to obrazlažu, kakve posljedice su nastupile, odnosno kakve su mogle nastupiti, te posebno imajući u vidu da se radi o prijedlogu za saslušanje ombudsmena, šta je bio razlog podnošenja krivične prijave, te u konačnici, u čemu se ogleda diskriminacija u medijskom istupanju optuženog.

Odbrana je istakla svoje protivljenje navedenim prijedlozima Tužilaštva. Obrazlažući takav svoj stav, branilac je istakao da su dodatni dokazi optužbe dozvoljeni nakon okončanja redovnog dokaznog postupka (optužbe i odbrane), ali uz imperativno zakonsko ograničenje koje podrazumijeva da se isti mogu predložiti samo u cilju pobijanja navoda odbrane. Kako odbrana nije provela nijedan dokaz koji bi se pobijao

Cijeneći okolnosti na koje je tužilac predložio provođenje dodatnih dokaza saslušanjem navedenih svjedoka, kao i izjašnjenje odbrane u tom pravcu, a imajući u vidu dokaze provedene u redovnom dokaznom postupku, kako optužbe, tako i odbrane, te nakon uvida u spis, Sud je na osnovu odredbe člana 236. stav 2. Zakona o krivičnom postupku BiH (ranije citirana), donio rješenje kojim se odbija prijedlog Tužilaštva BiH za provođenje dodatnih dokaza saslušanjem svjedoka svjedoka Jasminke Džumhur, Nives Jukić, Dražena Zubaka i Fuada Kovačevića, iz razloga jer je Sud zaključio da su ovi dokazi nepotrebni, s obzirom na to da ne bi doprinijeli razjašnjenju bitnih činjenica, a istovremeno bi njihovo provođenje dovelo do odugovlačenja postupka.

Ovakvu odluku je Sud donio iz razloga što su tokom redovnog dokaznog postupka saslušani predstavnici Vijeća za štampu i Online medije BiH (svjedokinja Maida Bahto- Kestendžić), kao i Institucije Ombudsmena za ljudska prava u BiH (svjedok Edin Ibrahimefendić), koji su na okolnosti procedura koje su vođene pred njihovim institucijama, koje su rezultirale podnošenjem krivične prijave Tužilaštvu protiv optuženog, te kasnijim podizanjem optužnice, dali detaljne i iscrpne iskaze. Osim toga, razlozi koji su ove svjedoke, predstavnike navedenih institucija, rukovodili prilikom podnošenja krivične prijave, te njihov stav o elementima diskriminacije u medijskom istupanju optuženog za ovaj Sud nije relevantno, s obzirom na činjenicu da je jedino Sud nadležan da cijeni da li radnje optuženog predstavljaju ,krivično djelo, kako je to pravilno istakao i branilac, navodeći da bi saslušanje predloženih svjedoka radi pojašnjenja njihovih motiva za sačinjavanje krivične prijave, bilo nepotrebno i da bi derogiralo zakonsku ulogu Suda.

Kod donošenja ovakve procesne odluke Sud je posebno imao u vidu činjenicu da je u konkretnom krivičnom predmetu jedino Sud ovlašten za tumačenje pravnih pitanja, pravnih instituta i pravnog kvalificiranja, pa se stim u vezi ne mogu provoditi stranački dokazi saslušavanjem svjedoka, stručnih lica ili vještaka.

Nakon donošenja ovakve odluke Sud je objavio da je stranački dokazni postupak okončan, nakon čega se prešlo u postupak provođenja dokaza po odluci Suda.

2.5. Dokazi po odluci Suda

Sud je dopisom od 12.10.2021. godine najavio i obavijestio stranke i branitelja da će Sud nakon provedenih stranačkih dokaza, po osnovu ovlaštenja iz odredbe člana 261.

Kako je i najavljeno, a nakon provedenog redovnog dokaznog postupka optužbe i odbrane, te nakon što je odbijen prijedlog Tužilaštva za provođenje dodatnih dokaza, Sud je na ročištu za nastavak glavnog pretresa proveo najavljene dokaze po odluci Suda, čije izvođenje je odredio, i to:

Neposredni javni uvid na ročištu u internetsku stranicu portal ,,www.antimigrant.ba“, imajući u vidu činjenice da se optuženi tereti u optužnici da je krivično pravne radnje počinio “kao administrativni kontakt i urednik portala www.antimiprant.baodnosno da su sporni „tekstovi i video zapisi“ objavljeni na tom portalu, Sud je našao potrebnim da se tokom dokaznog postupka u prisustvu stranaka i branioca izvrši uvid u spomenuti internet portal, lak© im je data prilika, stranke i branilac prilikom provođenja ovog dokaza nisu iznosili objašnjenja, primjedbe ili postavljali pitanja.

Nadalje, s obzirom na to daje tokom postupka odbrana problematizirala nadležnost Suda, mada formalno nije istaknut prigovor nenadležnosti, kao i primjenu materijalnog prava, Sud je našao potrebnim da se tokom dokaznog postupka konstatuje “de lege lata” i “de lege ferenda” normativno pravno stanje, odnosno materijalno pravne odredbe koje se primjenjuju u konkretnoj situaciji, tako da su po odluci Suda na ročištu provedeni sljedeći materijalni dokazi::

DS-1.1 „Službeni glasnik BiH“, broj 8/10 (02.02.2010.) Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine;

ĐS-1.2 „Službeni glasnik BiH“, broj 46/21 (27.07.2021.), Odluka Visokog Predstavnika br. 26/21, Zakon o dopuni Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine; DS-2 Pregled pisanja pojedinih elektronskih medija o inicijativi dopredsjedavajućeg doma Denisa Zvizdića za izmjene Krivičnog zakona BiH koje bi trebale regulirati pitanje govora mržnje u maju 2021. (članak objavljen na internet stranici /https://avaz.ba/vijesti/bih/654057/da-li-ce-govor-mrznje-na-internetu-ubuduce-biti-

sankcioniran?_ cf_chlJschLtk___ =pmd_EAKAFjfAaP€yiOJNsYBz4HgO

V1z6nCrlEoy9Ani6lukr1632291868~0-gqNtZGzNAjujcnBszQc9 i

DS-3 Tekst Prijedloga Zakona o izmjeni Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, čiji je predlagatelj zastupnik Denis Zvizdić.

Vezano i za ovu grupu provedenih dokaza po odluci Suda, stranke i branilac nisu iznosili objašnjenja, primjedbe ili postavljali pitanja, iako im je za to data prilika.

Osim ako sudija, odnosno vijeće u interesu pravde ne odredi drugačije, dokazi se na glavnom pretresu

izvode sljedećim redom:

a)   dokazi optužbe,

b)   dokazi odbrane,

c)   dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi odbrane (replika),

d)   dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje (duplika),

e)   dokazi čije je izvođenje naredio sudija, odnosno vijeće,

f)    sve dokaze relevantne za izricanje krivičnopravne sankcije.______________

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

Prije početka izlaganja završnih riječi na ročištu glavnog pretresa od 12.11.2021. godine, nakon konstatovano okončanog dokaznog postupka na ročištu glavnog pretresa od 10.11.2021. godine, Sud je saopštio odluku da se spomenuti dopis Tužilaštva BiH, broj: T 20 0 KT 00 18409 20 od 10.11.2021. godine, sa mailom Pirić Senada, odbija kao dokaz optužbe ne samo iz razloga okončanog dokaznog postupka, već i zbog njegove nezakonitosti jer spomenuta osoba (Pirić Senad) nije saslušana u svojstvu svjedoka u ovom predmetu pa se stoga ne može prihvatiti bilo kakva pismena izjava takvog lica. Sud je istovremeno usmeno opomenuo Tužilaštvo zbog nepoštivanja Suda za tvrdnju u dopisu Tužilaštva kako je navodno opisano postupanje optuženog posljedica „najvjerojatnije zato što je isti ohrabren od strane Suda da se on ne pozove i sasluša u svojstvu svjedoka“, jer Sud tokom postupka nije ohrabrivao bilo koga na nepropisno i nepravilno postupanje kako se to Sudu impliciralo u spomenutom za Sud neprihvatljivom i nepotrebnom dopisu Tužilaštva.

2.6. Stranačka dokazna rekapitulacija, stranačka završna izlaganja 2.6.1. Izlaganje Tužilaštva

Tokom iznošenja završne riječi Tužilaštvo je detaljno interpretiralo iskaze svih saslušanih svjedoka, zaposlenika Vijeća za štampu i institucije Ombudsmana u Bosni i Hercegovini, te analiziralo provedene materijalne dokaze, te istaklo činjenicu da je optužnicom bilo predloženo devet svjedoka, ali da je Sud prilikom odlučivanja o prijedlozima optužbe odbio da se pozovu svi svjedoci osim tri svjedoka koje je smatrao relevantnim, zbog čega Tužilaštvo smatra da Sud zbog toga nije u mogućnosti donijeti ispravnu odluku.

Tužilaštvo se posebno osvrnulo na analizu bića krivičnog djela predviđenog članom 145a. stav 1. KZ BiH koje se optuženom Alispahiću stavlja na teret, te navelo da je nesporno da je navedeno krivično djelo bilo na snazi u vrijeme kada je i izvršeno ođ strane optuženog Alispahića, kao i da se novim prijedlogom izmjena i dopuna krivičnog zakona, suštinski vrši samo detaljniji opis izvršenja krivičnog djela, što u konkretnom slučaju nije relevantno jer je krivično djelo izvršeno. U tom smislu, tužilac je istakao da Sud u slučaju određene kolizije ili nedovoljne preciziranosti načina izvršenja krivičnog djela ima obavezu da primjeni Konvenciju o kibernetičkom kriminalu, kao i Dodatni protokol Konvencije u vezi sa kažnjavanjem djela rasističke i ksenofobne prirode počinjenih putem kompjuterskih sistema, koji detaljno razrađuju navedenu problematiku, a kojih međunarodnih akata je Bosna i Hercegovina potpisnica.

Nadalje, Tužilaštvo je Sudu skrenulo pažnju na činjenicu da je javni prostor Bosne i Hercegovine već dugo zatrovan govorom mržnje, da se situacija s vremenom pogoršava, naročito kada se radi o izvorima informacija na internetu koje najčešće šire anonimni posjetioci/korisnici, a da istovremeno nadležna regulirajuća tijela, osim zaprimanja prijava građana, nemaju efikasan način sankcioniranja takvog ponašanja. S tim u vezi su objavljeni dokazni materijali, uloženi tekstovi napisani od strane optuženog Fatmira Alispahića na portalu Antimigrant.ba, svojom sadržinom i vremenom objavljivanja direktno izazvali javno zgražanje neodređenog broja lica, imajući¹ za svoj cilj stvaranje uslova za izazivanje sukoba između migranata koji su trenutno u Bosni i Hercegovini i domaćeg – civilnog stanovništva (pozivanjem na otpor, osnivanjem logora), što je u svojoj sveukupnosti, moglo izazvati neželjene posljedice po život građana u Bosni i Hercegovini.

Dakle, uz zaključak da iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da je optuženi Fatmir Alispahić, izvršio krivično djelo na način kako je to opisano u optužnici, Tužilaštvo predlaže da se optuženi oglasi krivim, odnosno da mu se izrekne odgovarajuća krivičnopravna sankcija, sve imajući u vidu činjenice i okolnosti koje bi uticale da utvrđena i izrečena krivičnopravna sankcija bude blaža ili strožija, istovremeno postižući svrhu generalne i specijalne prevencije.

2.6.2. Izlaganje odbrane

U završnoj riječi branilac optuženog je istakao da je Tužilaštvo BiH propustilo izvršiti svoje zakonske obaveze koje se odnose na činjenicu da optužni akt mora biti tačan, konkretan, te da ponuđeni dokazi moraju dokazivati tvrdnju tužioca.

Odbrana optuženog je dalje navela, da kompletna optužnica sadrži niz netačnih tvrdnji, koja se najprije ogleda u činjenici da optuženi nije bio urednik web portala na kojem su izlazili sporni tekstovi, kako ga je Sudu predstavilo Tužilaštvo BiH, nego isključivo administrativni kontakt Online portala, za kojeg, suprotno navodima tužioca, regulaciona tijela koje je tužilac spominjao tokom postupka, nemaju stvarno ovlaštenje da na bilo koji način reaguju, osim da zaprime prijavu. Branilac optuženog Fatmira Alispahića je posebno istakao činjenicu da Tužilaštvo BiH ni u jednom trenutku ne nudi izričitu tvrdnju, misao ili rečenicu u tekstu optuženog, koje sadrže elemente krivičnog djela koje mogu poticati ili izazvati nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju. Vezano za obilježja krivičnog djela iz člana 145.a Kz BiH, odbrana ističe, suprotno tvrdnjama tužioca, da netrpeljivost i netolerancija na koje se tužilac poziva nisu elementi krivičnog djela, odnosno da mogu biti društveno neprihvatljiva ponašanja sa manjim stepenom animoziteta prema određenim skupinama, ali da ne uživaju zaštitu citiranom zakonskom odredbom.

Branilac je dalje istakao da je optuženi nezavisni intelektualac koji je radio isključivo što se od njega očekuje, a to je da izražava svoje mišljenje koje nužno ne mora uvijek biti ispravno i opšteprihvaćeno. S tim u vezi, branilac tvrdi da je optuženi postupao u dobroj namjeri, analizirajući situaciju dolaska većeg broja migranata u Bosnu i Hercegovinu, kao jednog jedinstvenog političkog trenutka, sve sa namjerom da preko portala Antimigrant.ba upozori javnost o opasnostima koje prijete Bosne i Hercegovini, koje su kompiikovanije i kompleksnije, nego što na prvi pogled izgledaju.

Tokom iznošenja završne riječi odbrana optuženog se osvrnula na zahtjev tužioca Sudu da direktno primjeni Konvenciju o kibernetičkom kriminalu prilikom odlučivanja o meritumu, te istakla da se i odbrana zalaže za direktnu primjenu konvencije, ali i člana 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima kojim se, kao i odredbama Ustava BiH, koji svakom građaninu garantuje sloboda izražavanja, kao i određena ograničenja istog, navodeći da je zadatak Tužilaštva BiH bio da dokaže da je optuženi svojim radnjama, tekstovima i ponašanjem izašao iz navedenih okvira čime bi prouzrokovao određenu zabranjenu posljedicu ili stvarnu štetu, a što je tužilac propustio učiniti.

Na kraju, branilac optuženog Alispahića je ponovio da je optuženi u svemu postupao u dobroj namjeri, te da istovremeno tužilac nije dokazao da su tekstovi optuženog sačinjeni u namjeri da se izaziva ili raspiruje nacionalna i vjerska mržnja, što implicira izostanak bilo kakvog elementa krivičnog djela koje se optuženom Fatmiru Alispahiću stavlja na teret, iz kojih razloga odbrana predlaže da Sud donese oslobađajuću presudu.

Optuženi Fatmir Alispahić se pridružio navodima svog branioca, nije imao što dodati.

Nakon prethodna dva poglavlja obrazloženja, prvog uvodnog dijela, te drugog koji sadrži hronologiju postupka sa posebnim osvrtom na održano pretpretresno ročište, dokazni postupak optužbe uključujući i procesne odluke donesene po prijedlozima dokaza optužbe, provedene dokaze odbrane, dokaze izvedene po odluci Suda, završna izlaganja stranaka i branitelja, slijede četiri završna poglavlja ovog obrazloženja.

Treće poglavlje sadrži pravno teoretska razmatranja određenih, za presudu relevantnih procesnih i materijalnih pravnih instituta, razmatranje slobode govora i krivičnog djela “govor mržnje” sa osvrtom na određenu relevantnu pravnu teoriju i sudsku praksu u Bosni i Hercegovini, te na određenu teoriju i praksu Evropskog suda za ljudska prava i drugih međunarodnih institucija. Četvrti dio sadrži pravno normativnu analizu krivičnog djela Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145a. stav 1. Krivičnog zakona BiH. Peti i šesti, ključni dijelovi presude, bave se suštinskim razlozima donošenja ovakve presude nakon izložene analize krivičnog djela i činjeničnog dijela optuženja kojim se obrazlaže odluka Suda o oslobađanju optuženog od optužbe, te stim u vezi odluka Suda o troškovima postupka.

3. SLOBODA GOVORA IGOVOR MRŽNJE

Ovo poglavlje, treće po redu, bavi se osnovnim pravno političkim pojmovima slobode mišljenja, slobode izražavanja, slobode govora, slobode štampe i pojmom govora mržnje, te međunarodnom pravnom teorijom i sudskom praksom, kao i kratkim pregledom pravne regulacije, sve za potrebe pravne i činjenične analize i stim u vezi obrazloženjem razloga sudskih odluka ove presude u završnim dijelovima tovOg obrazloženja.

3.1. Uvodne napomene o slobodi mišljenja, izražavanja, govora i štampe

Sloboda mišljenja je pravo na slobodu lične autonomije da se misli i vjeruje po vlastitom izboru koja je neodvojiva od slobode očitovanja, slobode izražavanja, prava da se javno demonstriraju svoje misli ili uvjerenja, te bi trebala uživati apsolutnu zaštitu u demokratskim državama sa vladavinom zakona, kako je to naveo i Komitet Ministara (Komitet ministara Vijeća Evrope): „sva ograničenja ovog prava smatraju se nespojivima sa prirodom demokratskog društva”. Opšti je stav da države ne smiju pokušavati da indoktriniraju svoje građane i ne treba im se omogućiti da prave razliku između pojedinaca na osnovu posjedovanja nekog mišljenja: „štaviše, promovisanje jednostranih informacija od strane države može da predstavlja tešku i neprihvatljivu prepreku za slobodu posjedovanja mišljenja

Sloboda mišljenja, izražavanja> te stim u vezi govora i štampe, kao jedna od temeljnih ljudskih prava garantiraju se i štite međunarodnim propisima, poput Opšte deklaracije o ljudskim pravima (1948.), Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (1976.), Povelje o temeljnim pravima Evropske unije (2010.), kao i Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava (1950).

Sloboda govora je pravo izražavanja vlastitih stajališta i razmišljanja pojedinca govorom bez straha da će ga neko u tom pokušati spriječiti ili zbog toga kazniti. Naziva se često i slobodom izražavanja, što je vrlo sličan pojam ali širi jer se ne odnosi samo na govor.

Sloboda izražavanja, odnosno sloboda govora se razumije kao višeslojno pravo koje uključuje ne samo pravo izražavanja, ili širenja informacija i ideja, već i tri različita stanovišta: pravo na traženje informacija i ideja, pravo na primanje informacija i ideja, te pravo davanja informacija i ideja.

Sloboda štampe obuhvata pravo da se primaju informacije, pravo da se one prikupe i da se traže kroz sve moguće zakonske izvore, da se saopštavaju informacije i ideje građanima, ali Evropski sud takođe u okviru ove slobode vidi i pravo građana da budu adekvatno informirani, posebno o pitanjima od javnog interesa.

Uloga masovnih medija je posebno važna za funkcioniranje demokratije i za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Evropski sud za ljudska prava je naglasio njihovu funkciju “psa čuvara demokracije” u mnogim slučajevima: Ne samo da štampa ima zadatak širenja informacija i ideja: javnost isto tako ima pravo da ih primi. Kad bi bilo drukčije, tisak bi bio onemogućen u obavljanju svoje uloge ‘javnog psa čuvara”, i još: Sloboda štampe omogućuje javnosti najbolji način otkrivanja i stvaranja mišljenja o idejama i stavovima njihovih političkih vođa. Osobito važno je da pruža mogućnost političarima da se izjašnjavaju i komentiraju o temama koje zaokupljaju javno mnijenje; na taj način je svima omogućeno sudjelovanje u slobodnoj političkoj debati koja je u srži koncepta demokratskog društva. Francuski Conseil constitutionnel (Upravno Vijeće) smatra da ovo pravo podjednako pripada onima koji pišu, uređuju i izdaju ali i onima koji čitaju.

lako član 10. Konvencije (EKLJP) ne spominje eksplicitno slobodu štampe, Sud je stvorio opsežnu sudsku praksu koja predstavlja skup principa i pravila kojima se štampi daje poseban status u uživanju sloboda garantovanih članom 10. Konvencije. Još jedan argument za poseban tretman slobode štampe jeste i činjenica zabilježena u sudskoj praksi da su češće od drugih pojedinaca novinari žrtve državnih organa u oblasti kršenja prava na slobodu izražavanja.

Evropski sud (ESLJP) je prvi put naglasio ulogu štampe kao političkog čuvara u predmetu Lingens, u kojem je sud je izrazio mišljenje da je stav domaćih sudova bio pogrešan pošto mišljenja (vrijednosni sudovi) ne mogu da se demonstriraju i ne mogu da se dokažu. Razmatrajući osnove za osuđujuću presudu novinaru, Sud je istakao značaj slobode štampe u političkoj debati:..Ovi principi su od posebnog značaja kada je riječ o štampi, lako štampa ne smije da pređe postavljene granice, između ostalog, zbog “zaštite ugleda drugih”, ipak je obaveza štampe da saopštava informacije i ideje o političkim pitanjima kao i o drugim pitanjima od javnog interesa. Ne samo da štampa ima zadatak da saopštava takve informacije i ideje, već i građani imaju pravo da ih primaju. (…)”.

U istoj presudi Sud je izrazio stav da sloboda štampe pruža građanima jedan od najboljih mehanizama da sagledaju ideje i stavove političkih lidera i oforme mišljenje o njima, a kao posljedica toga, sloboda političke debate leži u samoj suštini koncepta demokratskog društva. Zbog toga Sud daje jaku zaštitu političkoj debati štampe po članu

Govor mržnje se uobičajeno označava kao javno izražavanje koje širi, potiče, promovira ili opravdava mržnju, diskriminaciju ili neprijateljstvo prema određenoj grupi ili pojedincu. Na društvenim internet mrežama ono uključuje pogrdne komentare, slike, video materijale ili grupe u kojima se poziva na mržnju i nasilje. Bilo ko može biti metom govora mržnje. Takvi govori mogu biti usmjereni protiv pojedinaca, određenih skupina, nacija. Riječ je o vrijeđanju, klevetama, prijetnjama ili huškanju pojedinaca, grupa, naroda. Njegov cilj nije samo uvrijediti ili poniziti određenu društvenu skupinu i njene pripadnike zbog njihovog biološkog, istorijskog ili društveno uvjetovanog grupnog identiteta, nego ih i ušutkati, zastrašiti, segregirati, getoizirati, od drugih članova šire društvene zajednice, negirati im pravo na jednakost i ravnopravnost. Ukratko, cilj je stvoriti društveno okruženje pogodno za različite oblike i prakse njihove diskriminacije, pa čak i nasilje.

U tom smislu, jedan od ključnih UN-ovih dokumenata koji razlaže problematiku i odnose slobode govora i govora mržnje prema Konvenciji, tzv. Rabat plan navodi određene stupnjeve pojavnosti govora mržnje – “u smislu općih načela, trebalo bi napraviti jasnu razliku između tri vrste izraza: izraz koji predstavlja krivično djelo; izraz koji nije kazneno kažnjiv, ali može opravdati parničnu tužbu ili administrativne sankcije; izraz koji ne izaziva kaznene, građanske ili administrativne sankcije, ali ipak izaziva zabrinutost u pogledu tolerancije, uljudnosti i poštivanja prava drugih.” Također, u istom dokumentu se razlaže tzv “šestorazinski test”, koji daje smjernice za prepoznavanje najtežih oblika govora mržnje koji podliježu kaznenim sankcijama.

Dakle, slobodu izražavanja moguće je ograničiti kada se radi o govoru mržnje, pritom se misli na govor koji vrijeđa druga temeljna ljudska prava, poput dostojanstva. Definicija govora mržnje i njegovo zakonsko omeđivanje su još uvijek sporni, iako u evropskom

Stoga, bez obzira na zagarantovano pravo na slobodu izražavanja (govora štampe) ono podliježe i određenim formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili sankcijama (građanskim, upravnim, prekršajnim, krivičnim) predviđenim zakonom koje su neophodne su demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, integriteta ili javne sigurnosti, zaštite od zločina, zaštite zdravlja i morala, ugleda ili prava drugih, kao i širenja povjerljivih informacija, ili u interesu očuvanja autoriteta i nepristranosti sudstva.

Govor mržnje često se uspoređuje, pa čak i jednim dijelom izjednačuje s klevetom i/ili uvredom. No, govor mržnje širi je pojam, te predstavlja jedan od najsloženijih i najtežih oblika zloupotrebe slobode izražavanja koji se na određene načine sankcioniraju. Neki oblici govora mržnje mogu predstavljati krivično djelo, a neki mogu spadati pod prekršaj. Neki blaži oblici govora mržnje mogu spadati u područje povrede etičkih načela ili pravilnika, stim u vezi mogu imati drugačiji vid sankcije.

Većina razvijenih demokratija ima zakone koji ograničavaju govor mržnje. Sjedinjene Države nemaju zakone o govoru mržnje, budući da je američki Vrhovni sud više puta presudio da zakoni koji kriminaliziraju govor mržnje krše jamstvo slobode govora sadržano u Prvom amandmanu na Ustav SAD. U Sjedinjenim Državama govor mržnje zaštićen je Prvim amandmanom. Sudovi proširuju ovu zaštitu na temelju toga što Prvi amandman zahtijeva od vlade da strogo štiti snažnu raspravu o pitanjima od javnog interesa čak i kada se takva rasprava pretvori u neukusan, uvredljiv ili govor mržnje koji uzrokuje da drugi osjećaju tugu, bijes ili strah. (Odluka Vrhovnog suda u predmetu Snyder protiv Phelpsa daje primjer ovog pravnog obrazloženja.) Prema sadašnjoj jurisprudenciji Prvog amandmana, govor mržnje može se kriminalizirati samo kada izravno potiče neposrednu kriminalnu aktivnost ili se sastoji od specifičnih prijetnji nasiljem usmjerenih protiv osobe ili skupina

Ne postoji propis koji jasno definira gdje završava sloboda izražavanja i kada se izraženo počinje-smatrati govorom mržnje, lako postoje brojni zakoni koji štite i jamče slobodu izražavanja i dalje nije usvojena univerzalna definicija govora mržnje, pa tako nije uspostavljena ni jasna granica između slobode izražavanja i govora mržnje, te je teško je jasno razlučiti njezine granice, granica je poprilično tanka.

Veoma važnu ulogu pritom imaju i subjektivne percepcije slobode izražavanja i govora mržnje. Ono što je za nekoga govor mržnje, za drugoga je samo izražavanje vlastitog mišljenja. Upravo se zato pred pravosuđe postavlja zahtjev za određivanjem univerzalne definicije govora mržnje, kao i adekvatnih kazni za širenje i poticanje na isti.

Član 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava (1950.) ističe da svako ima pravo na slobodu izražavanja. Pod tim se podrazumijeva sloboda mišljenja i sloboda primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Pojedini autori ističu da pritom treba obratiti pažnju na ustaljenu praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj se pravo na slobodu izražavanja ne odnosi samo na blagonaklone i neškodljive izjave i informacije, nego i na one izjave i informacije koje „vrijeđaju, šokiraju i uznemiruju¹‘. U predmetu Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Evropski sud za ljudska prava (ECHR, ESLJP) smatrao je da pravo na slobodu izražavanja, kako je predviđeno člankom 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima, “štiti ne samo izraze koji su pozitivno prihvaćeni, već i one da ‘vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju’.

Nadalje, takvi autori naglašavaju da je kod takvog govora, koji vrijeđa, šokira ili uznemiruje zaštita slobode izražavanja krucijalna jer sloboda ne postoji ako ne uključuje i takav govor. Ipak, član 10. stav 2. ranije spomenute konvencije naglašava da ostvarivanje slobode izražavanja obuhvaća dužnosti i odgovornosti, te da stoga ono može biti podvrgnuto formalnostima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom.

U uvodu je spomenuto da nema jedinstvene i opšteprihvaćene definicije govora mržnje, no, u raspravama se najčešće spominje Preporuka Vijeća Evrope koja govor mržnje definira kao „sve oblike izražavanja koji šire, potiču, promiču ili opravdavaju rasnu mržnju, ksenofobiju, antisemitizam i druge oblike mržnje temeljene na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu agresivnim nacionalizmom i etnocentrizmom, diskriminacijom ili neprijateljstvom prema manjinama, imigrantima ili ljudima imigrantskog porijekla.” lako sam izraz „govor mržnje” upućuje na verbalnu komponentu kao glavnu karakteristiku govora mržnje, pod tim se pojmom podrazumjevaju i neverbalni izričaji poput slika, znakova, simbola, gesti i si. Govor mržnje je svaka

Opšta preporuka br. 15, “Borba protiv govora mržnje” Evropske komisije protiv rasizma i netolerancije, pod govorom mržnje podrazumijeva „upotrebu jednog ili više posebnih oblika izražavanja – naime, zastupanje, promociju ili poticanje na omalovažavanje, mržnju ili osudu neke osobe ili skupine ljudi, kao i uznemiravanje, uvrede, negativne stereotipe, stigmatizaciju ili prijetnje toj osobi ili osobama i bilo kakvo opravdavanje svih ovih oblika izražavanja – koji se zasniva na ilustrativnom popisu osobnih obilježja ili statusa koji uključuju rasu, boju, jezik, vjeru ili uvjerenje, nacionalnost ili nacionalno, etničko ili drugo podrijetlo, dob, invaliditet, spol, rod, rodni identitet i seksualnu orijentaciju”.

Izložene definicije u svojoj srži sadrže pojedine jednake komponente. Može se uočiti da je u većini definicija naglasak stavljen na verbalnu komponentu, no, također se naglašava da se pod govorom mržnje podrazumijeva i poticanje na samu mržnju ili diskriminaciju. Nadalje, eksplicitno se spominju manjinske skupine (dobne, polne, nacionalne, rasne…), kao ciljane skupine kojima je govor mržnje upućen.

lako je uočeno da su definicije različitih autora u mnogočemu slične, ipak se u određenim segmentima razlikuju, te stoga postoji tendencija da izraz „govor mržnje” dobije univerzalnu i općeprihvaćenu definiciju. Takva bi definicija uvelike doprinijela zakonodavnim tijelima u donošenju odluka i presuda.

3.3. Govor mržnje, Vijeće Evrope, Evropska Konvencija, Evropski sud

Jedan od prvih koraka u borbi protiv govora mržnje preduzelo je Vijeće Evrope 1997. godine. Tada je Odbor ministara pokušao je dati definiciju govora mržnje u Preporuci o govoru mržnje (Preporuka o govoru mržnje (No. R (97) 20), 1997.), Govorom mržnje okarakterizirani su svi oblici izražavanja kojima se širi, potiče, promovira ili opravdava rasna mržnja, ksenofobija, antisemitizam ili drugi oblici mržnje koji se temelje na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu agresivnim nacionalizmom ili etnocentrizmom, diskriminacijom ili neprijateljstvom prema manjinama, migrantima ili ljudima imigrantskog podrijetla. Zanimljivo je primijetiti izostanak netolerancije prema različitom polu, rodu, seksualnoj orijentaciji i dobi. Pritom ipak valja napomenuti kako je Preporuka donesena kako bi nadopunila Konvenciju, ali i da nije pravno obvezujuća.

U ovome se instrumentu poziva na Bečku deklaraciju (Vijeće Evrope) iz 1993. koja je isticala ozbiljnu zabrinutost zbog tadašnjeg ponovnog uspona rasizma, ksenofobije i antisemitizma i razvoja ozračja netolerancije, kao i da je imala za cilj potaknuti države na borbu protiv svih ideologija, politika i praksi koji predstavljaju podsticanje rasne mržnje, nasilja i diskriminacije, kao i bilo koje akcije ili jezika koji bi mogao ojačati strahove i napetosti između skupina različitog rasnog, etničkog, nacionalnog, religijskog ili društvenog porijekla. Važnost ove Preporuke ogleda se u činjenici što se njome pozivaju sve države članice Vijeća Evrope da preduzmu sve adekvatne korake u borbi protiv govora mržnje.

Također, u okviru Vijeća Evrope djeluje i Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije koja je 2002. godine usvojila Opštu političku preporuku br. 7 o nacionalnom zakonodavstvu za borbu protiv rasizma i rasizma i rasne diskriminacije (Opšta politička preporuka b:r. 7 o nacionalnom zakonodavstvu za borbu protiv rasizma i rasizma i rasne diskriminacije:*^; Vijeće Evrope, 2002.,) kojom se preporučuje državama članicama usvajanje zakonodavnog okvira za borbu protiv rasizma i rasne diskriminacije, kako su definirani u samom dokumentu, te njegovo usklađivanje s postulatima iznesenim u dokumentu.

Na razini Evropske unije, u Okvirnoj odluci Vijeća 2008/913/PUP o suzbijanju određenih obrazaca i izraza rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima, navode se i definiraju određeni oblici govora mržnje tj. ponašanja koji su kažnjivi su kao krivična djela: a) javno poticanje na nasilje ili mržnju usmjerenu na skupinu osoba ili člana takve skupine na osnovu rase, boje kože* porijekla, vjere ili uvjerenja ili nacionalnog ili etničkog podrijetla; b) gore navedeno kazneno djelo kada je izvršeno širenjem ili distribucijom letaka, slika ili ostalih materijala u javnosti.

Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP) i danas je „živući i u Evropi temeljni akt u pogledu navedene tematike, stvorena nakon užasa Drugog svjetskog rata, tokom njenog šezdesetogodišnjeg postojanja, možemo reći da je Evropu učinila boljim mjestom“. Budući da je Konvencijom osnovan i Evropski sud za ljudska prava u Strazburu (ESLJP) ovaj međunarodni mehanizam zaštite ljudskih prava s vremenom je postao jedan od najvažnijih i najpostojanijih, a zahvaljujući njegovoj praksi i interpretaciji Konvencije, mnoga nacionalna zakonodavstva država članica Vijeća Evrope dosegla su određene standarde zaštite ljudskih prava.

Kada odlučuje o predmetima koji se odnose na govor mržnje i poticanje na mržnju u kojima se stranke pozivaju na slobodu izražavanja, Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) primjenjuje dva pristupa rješavanju takvih predmeta. Prvi pristup se primjenjuje na ekstremne oblike govora mržnje koje negiraju temeljne vrijednosti Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP), naročito toleranciju, društveni mir i neđiskriminaciju, koje ESLJP primjenom člana 17. EKLJP isključuje iz Konvencijske zaštite (zabrana zloupotrebe prava). Drugi pristup se primjenjuje u predmetima kada sporno izražavanje, iako ima karakter govora mržnje, nije takvog intenziteta da negira temeljne vrijednosti EKLJP., U toj situaciji Evropski sud za ljudska prava ispituje neophodnost ograničenja primjenom stava 2. člana 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP).

Dakle, ovisno o intenzitetu govora mržnje te uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, Sud će pri razmatranju prava na slobodu izražavanja primijeniti ili član 10. (pravo na izražavanje, te dopuštena propisana ograničenja) ili član 17. Temeljna razlika između njih jest u jačini spornog izražavanja te (mogućih) posljedica.

Pravo na izražavanje iz člana 10. Konvencije nije apsolutno pravo. Nesporno je da se u svakoj, pa i u najdemokratskijoj državi, podrazumijevaju i određene dužnosti i odgovornosti sudionika javnog komuniciranja. Njegova ograničenja moguća su temeljem člana 10. stav 2. Konvencije: “Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprečavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti. ”

Onda kada je izražavanjem pitanju okvalificirano kao govor mržnje, bit će ispitano pod članom 10., ukoliko on nije takvog intenziteta da teži negiranju fundamentalnih ljudskih prava. Za potrebe ovog rada, bitno je napomenuti kako je praksa Suda u pogledu interneta za sada još uvijek izrazito oskudna. U presudama koje su pak do sada izrečene, analogijom iz drugih medija primjenjuju se formulirana pravna načela.

Sud je utvrdio da član 10. ne štiti samo informacije ili ideje koje se povoljno primaju ili se smatraju neuvredljivima ili nečim što ne izaziva reakcije, već i one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju, takvi su zahtjevi pluralizma, tolerancije i širokoumnosti bez kojih nema demokratskog društva.

U evropskom kontekstu, sudska praksa Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) razlikuje s jedne strane istinsko i ozbiljno poticanje na ekstremizam te s druge strane pravo pojedinaca (uključujući novinare i političare) da slobodno izražavaju svoje stavove te da „uvrijede, šokiraju ili uznemire”. U skladu sa sudskom praksom ESLJP-a, Okvirna odluka EU-a o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima određuje da države članice proglašavaju kažnjivim namjerno javno poticanje na nasilje ili mržnju kao i javno odobravanje, nijekanje ili grubo trivijaliziranje određenih međunarodnih kaznenih djela koja su počinjena na način koji će vjerojatno potaknuti nasilje ili mržnju.

Sud je utvrdio da član 10. ne štiti samo informacije ili ideje koje se povoljno primaju ili se smatraju neuvredljivima ili nečim što ne izaziva reakcije, ‘Već / one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju, takvi su zahtjevi pluralizma, tolerancije i širokoumnosti bez kojih nema demokratskog društva”.

Mišljenja ‘‘izražena oštrim i prenaglašenim jezikom ta kode su zaštićena, a obim zaštite zavisi od konteksta i svrhe kritike”. U pitanjima javnih kontroverzi ili javnog interesa, tokom političke debate, u izbornim kampanjama ili kada se kritike upućuju Vladi, političarima ili državnim organima, oštre riječi i gruba kritika mogu se očekivati i Sud ih tolerira u većoj mjeri. Upotrebi nasilnih termina daje se više zaštite kada je u pitanju odgovor na provokaciju. Podstrekavanje nasilja ne spada u okvir zaštite po članu 10. kada namjerna i direktna formulacija podstiče nasilje i kada postoji stvarna mogućnost da može doći do nasilja.

Međutim, vrijednosni sudovi moraju biti potkrijepljeni dovoljnom činjeničnom osnovom. Kako je Sud istaknuo: „Čak i kada se za neku konstataciju na kraju može reći da je vrijednosni sud, proporcionalnost intervencije može da zavisi od toga da li postoji dovoljna činjenična osnova za spornu izjavu, pošto čak i vrijednosni sud ako nema činjenične osnove koja ga potkrepljuje može da se smatra pretjeranim”.

Razvoj tehnologije doveo je do pojave novih medija koji su se u razmjerno kratkom vremenskom periodu rasprostranili diljem svijeta i preuzeli vodeću ulogu u informiranju ljudi. Tradicionalni mediji, svakako, još uvijek imaju važnu ulogu, no, sve veći broj ljudi odlučuje se informirati putem novih medija poput interneta i tzv društvenih mreža, te tako danas možemo razlikovati govor mržnje izražen online (putem internet) koji ga razlikuju od offline govora mržnje (izvan interneta).

Upravo su ograničavanje slobode izražavanja i sankcioniranje govora mržnje jedan od glavnih izazova u zaštiti slobode izražavanja u digitalnom okruženju. Govor mržnje se sve učestalije pojavljuje na Internetu i širi razvojem društvenih mreža, te je zbog masovnosti, dosega i količine sadržaja koji nastaje u vrlo kratko vrijeme poseban izazov za regulaciju.

Krajem 2001. godine usvojena je Konvencija o kibernetičkom kriminalitetu i inkriminiranju djela rasističke i ksenofobne naravi počinjenih pomoću računalnih sustava. Cilj te konvencije jest uspostavljanje međunarodnog mehanizma inkriminiranja djela počinjenih pomoću „računalnih sistema na način da se nacionalna zakonodavstva trebaju harmonizirati, a suradnja ojačati”. Prilikom pisanja prve verzije konvencije, Sjedinjene Američke Države (SAD), koje imaju status promatrača u Vijeću Evrope, imale su namjeru potpisati konvenciju. Međutim, kasnije su odlučile da na to ipak neće pristati

Dodatni protokol proširuje opseg konvencije, uključujući i govor mržnje. Međutim, takav sadržaj nije eksplicitno nazvan govorom mržnje, nego se njegova pojavnost imenuje i definira kao „rasni i ksenofobni materijal” koji je svaki pisani materijal, svaka slika ili bilo kakav drugi prikaz ideja ili teorija koje zagovaraju, promiču ili potiču mržnju, diskriminaciju ili nasilje bilo prema pojedincu ili skupini pojedinaca, a temelje se na fasi, boji kože, podrijetlu ili nacionalnom ili etničkom podrijetlu te vjeri, ako se ona koristi kao povod za bilo koje od spomenutog.

Protokolom su se države potpisnice obvezale osigurati procesuiranje i sankcioniranje autore rasnog i ksenofobnog materijala te zakonodavnim usklađenjem i uvođenjem drugih potrebnih mjera spriječiti distribuiranje ili činjenje dostupnim javnosti pomoću računalnoga sustava.

3.5. Kratak pregled pravne regulacije govora mržnje i diskriminacije u BiH

U Bosni i Hercegovini sloboda izražavanja zajamčena je Ustavom BiH, kao i međunarodnim aktima uključujući direktnu primjenu Evropske konvencije (EKLJP) i relevantne presude Evropskog suda (ESLJP), te se građanima jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli koja obuhvata slobodu štampe i drugih sredstava priopštavanja, slobodu govora i javnog nastupa, kao i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopštavanja.

Neki oblici govora mržnje mogu predstavljati krivično djelo, a neki mogu spadati pod prekršaj. Neki blaži oblici govora mržnje mogu spadati u područje povrede etičkih načela ili pravilnika, te stim u vezi mogu imati drugačiji vid sankcije.

Pored krivičnih zakona, nedozvoljeni oblici slobode govora, posebno govor mržnje i njegovi diskriminatorski elementi, propisuju se i u drugim zakonima u kojima, međutim, nemaju obilježja krivičnih djela.

U praksi je ponekad teško razlikovati diskriminaciju i govor mržnje. I diskriminacija i govor mržnje podrazumijevaju ugrožavanje prava pojedinaca ili grupa i onih koji su s njima u rodbinskoj ili drugoj vezi na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama (rasa, boje kože, jezik, vjera, etnička pripadnost, invaliditet, starosna dob, nacionalno ili socijalno porijeklo, veze s nacionalnom manjinom, političko ili drugo uvjerenje, imovno stanje, članstvo u sindikatu ili drugom udruženju, obrazovanje, društveni položaj i spol, seksualna orijentacija, rodni identitet, spolne karakteristike).

3.5.1. Zakoni u BiH

Zakonski propisi od značaja za regulaciju govora mržnje i njegovih diskriminatorskih elemenata u BiH su:                                                            ■

–    Zakon o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine, čl. 2., 28,

–    Izborni zakon Bosne i Hercegovine, čl. 7., 3. ,29,

–    Zakon e ravnopravnosti polova u Bosni i Hercegovini, čl. 3., 30,

–    Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini, čl. 5., 31,

–    krivični zakoni u BiH.

Krivični zakon Bosne i Hercegovine (član 145a.)

Krivični zakon FBiH (član 163. i član 363. st.2.),

Krivični zakonik RS (član 359.)

Krivični zakon Brčko Distrikta BiH (član 2., član 49., član 160. i član 357. st. 2.). 3.5.2. Drugi propisi u BiH

Ostali propisi (podzakonski) od značaja za regulaciju govora mržnje i njegovih diskriminatorskih elemenata u BiH su:

–    Kodeks o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija koji je donijela Regulatorna agencija za komunikacije za oblast elektronskih medija,

–    Kodeks za štampu Bosne i Hercegovine koji je donijelo Vijeće za štampu u Bosni i Hercegovini,

–    Kodeks za štampu i online medije.

4. ANALIZA KRIVIČNOG DJELA IZAZIVANJE NACIONALNE, RASNE I VJERSKE MRŽNJE, RAZDORA I NETRPELJIVOSTI IZ ČLANA 145A. STAV 1. KRIVIČNOG ZAKONA BiH (tzv. GOVOR MRŽNJE)

Imajući u vidu činjenicu da Tužilaštvo stavlja na teret optuženom izvršenje krivičnog djela Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, tzv. govor mržnje prema bh. konstitutivnim narodima, kao i prema migrantima u BiH, te da pojmovi “mržnja”, “konstitutivni narodi u BiH”, te “migrant/migrant” nisu krivično pravno definirani odredbama Krivičnog zakona BiH, kao i činjenicu da se Tužilaštvo u optuženju koristilo

4.1.        Osnovni pojmovi

4.1.1.    Blanketna krivična djela

Sud zapaža da se Tužilaštvo u pravnom opisu optuženja, nakon činjeničnog dijela optužnice, pogrešno pozvalo na pojedine odredbe „Zakona o zabrani diskriminacije¹¹ i „Kodeksa za štampu i online medije BiH“, zanemarujući činjenicu da ovo krivično djelo za koje se optuženi optužuje nijevkrivično djelo tzv. blanketnog karaktera, odnosno da se ovo krivično djelo ne dopunjuje dopunskim normama drugih propisa ili normama međunarodnih ugovora kao uslova kažnjavanja, što se jasno uočava iz teksta citirane odredbe člana 145a. Krivičnog zakona BiH.

4.1.2.    Konstitutivni narodi u BiH

Konstitutivni narodi u Bosni i Hercegovini (BiH) su, prema Ustavu BiH Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kako se to navodi u Preambuli Ustava BiH:

39                                                                                                                                                                                                                                  ‘

4.1.3.    Migracija, ljudi u pokretu, pojmovi Migracija

U savremenom pravno političkom i sociološkom pojmovniku, vokabularu i diskursu pojavom savremenih migracija odomaćio se pojam tzv. „ljudi u pokretu”, pod kojom se misli specifična socijalna skupina koju čine izbjeglice i migranti, osobe različite rase, nacionalnosti i vjeroispovijesti, koje su u pokretu, u svojevrsnoj migraciji.

Sud polazi od sljedećih pojmova o migrantima i izbjeglicama, tzv. ljudima u pokretu, utvrđenih dokumentima Međunarodne organizacija za migracije (IOM, https://www.iom.int/)

Izbjeglica

Prema dokumentima Međunarodne organizacija za migracije, izbjeglice su osobe koje su napustile svoje zemlje porijekla zbog osnovanog straha od progona, zbog rase, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkoj opciji, zbog sukoba, općeg nasilja ili drugih okolnosti koje su ozbiljno narušile javni poredak i kojima je, kao rezultat toga, potrebna međunarodna zaštita. Definicija izbjeglice nalazi se u Konvenciji iz 1951. godine, kao i u statutu UNHCR-a.

Izbjeglica ne uživa zaštitu svoje države i progonom mu može prijetiti i njezina vlada. Priznati status izbjeglice pruža zaštitu u skladu s međunarodnim pravom i konvencijama.

Migrant

Međunarodna organizacija za migracije definira migranta kao svaku osobu koja se kreće ili je prešla međunarodnu granicu, ili napušta svoje uobičajeno mjesto stanovanja unutar svoje države, bez obzira na (1) pravni status osobe; (2) je li kretanje dobrovoljno ili prisilno; (3) uzroke pokreta; ili (4) duljinu boravka.

Razlike između ovih pojmova prema dokumentima Međunarodne organizacija za migracije:

Migranti i izbjeglice često putuju na isti način, ali migranti napuštaju zemlju iz razloga koji nisu povezani s progonom, zbog želje studiranja u inozemstvu, ujediniti se sa svojom obitelji ili poboljšati svoje buduće ekonomske perspektive. Migrant nastavlja uživati zaštitu svoje vlade čak i kada je u inozemstvu. Izbjeglice moraju napustiti svoju zemlju zbog straha za vlastiti život ili slobodu.

Regulama migracija

Migracije koje se dešavaju putem priznatih, službenih kanala.

Neregularna migracija

Kretanje ljudi koje se odvija izvan regulatornih normi država po pitanju odlaska, tranzita i prijema. Ne postoji jasna ili univerzalno prihvaćena definicija neregularne migracije. Iz

Neregularni migrant

Osoba koja je zbog neovlaštenog ulaska u zemlju prekršila u slove ulaska, ili joj je istekla viza ili je u nedostatku pravnog statusa zemlje kroz koju prolazi ili zemlje odredišta.

4.1.4. Mržnja

U Krivičnom zakonu BiH ne postoji definicija mržnje, niti međunarodno dogovorena definicija govora mržnje. U bh. krivičnom zakonodavstvu jedino Krivični zakon Brčko Distrikta BiH definira mržnju u članu 2. (Osnovni pojmovi). Mržnja odnosno krivična djela počinjena iz mržnje se u bh. entitetima i Brčko Distriktu (Krivični zakon Brčko Distrikta BiH, KZ BD, u članu 2. Osnovni pojmovi; Krivični zakon Federacije, KZ FBIH, u članu 2. “Značaj izraza u ovom zakonu”; Krivični zakon Republike Srpske, KZ RS, u članu 123. Značenje izraza) definiraju se na sljedeće načine:

KZ BD: “Mržnja predstavlja pobudu za izvršenje krivičnog djela, propisanog ovim zakonom, koja je u cjelini ili djelimično zasnovana na razlikama po osnovu stvarnog ili pretpostavljenog etničkog ili nacionalnog porijekla, jezika ili pisma, vjerskih uvjerenja, rase, boje kože, spola, spolne orijentacije, političkog ili drugog uvjerenja, socijalnog porijekla, društvenog položaja, dobi, zdravstvenog statusa ili drugih osobina, ili zbog dovođenja u vezu sa licima koja imaju neku od navedenih različitih osobina”.

KZ FBiH: “Krivično djelo iz mržnje je svako krivično djelo učinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjerskog uvjerenja, nacionalnog ili etničkog porijekla, jezika, invaliditeta, spola, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta druge osobe. Takvo postupanje uzet će se kao otežavajuća okolnost ako ovim zakonom nije izričito propisano teže kažnjavanje za kvalifikovani oblik krivičnog djela počinjenog iz mržnje.”

KZ RS: “Krivično djelo iz mržnje je djelo izvršeno u potpunosti ili djelimično zbog rasne, nacionalne ili etničke pripadnosti, jezika, vjerskog uvjerenja, boje kože, pola ili seksualnog opredjeljenja, zdravstvenog statusa ili rodnog identiteta nekog lica”

O načinima upotrebe ovih definicija, njenih elemenata, te stim u vezi njihovih indikatora, više u narednom poglavlju koje se bavi analizom činjeničnog opisa i kvalifikacijama.

4.2. Istorijat pravne regulacije govora mržnje u Krivičnom zakonu BiH, de lege lata i de lege ferenda

De lege ferenda (lat. ferendus: koji treba, valja, mora biti donesen), po zakonu koji tek treba donijeti, po budućem zakonu, tj. rješavanje nekoga pravnog slučaja ili razmatranje pravnoga pitanja prema propisima kakvi bi trebali biti da bi se takav slučaj, odn. pitanje pravilno i svrhovito riješilo. Prva metoda naziva se još i pozitivno-pravnom, a druga političko-pravnom.¹⁴

4.2.1.    “Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti”, tzv govor mržnje, Krivični zakon BiH – de lege lata

“(1) Ko javno izaziva ili raspiruje nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima, kao i drugima koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine”

Ova odredba je dopunjena odlukom Visokog predstavnika za BiH (br. 26/21), objavljeno u “Službenom glasniku BiH”, broj 46/21 od 27.7.2021., na način da se u Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10, 47/14, 22/15, 40/15 i 35/18), u članu 145a., iza stava (1), dodaje novi stav (2) koji glasi:

“(2) Ko javno podstrekne na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv grupe osoba ili člana grupe određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, ako takvo ponašanje ne predstavlja krivično djelo iz stava (1) ovog člana, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine”.

4.2.1.1.       Analiza krivičnog djela iz člana 145a. stav 1. Krivičnog zakona BiH

Pri tumačenju krivično pravne norme uobičajeno je korištenje gramatičke metode i logičko tumačenje, pored drugih metoda. Logičko tumačenje je ono kojim se pravi i tačan smisao krivično pravne norme utvrđuje pomoću pravila logike kojima se određuju zakoni mišljenja i zaključivanja, te određivanja i povezivanja pojmova. Logičko tumačenje je usko povezano sa gramatičkim tumačenjem. Kod gramatičkog tumačenja mora se prije svega voditi računa o svakom upotrijebljenom izrazu, u smislu da li se određeni izraz koji je upotrijebljen u zakonu ima shvatiti u njegovom općem jezičkom značenju ili ima posebno pravno značenje.

4.2.1.2.       Pravna analiza krivičnog djela, pravno tumačenje

Imajući u vidu da se optužnom stavlja na teret izvršenje krivičnog djela za period „od aprila 2019. godine do oktobra 2020. godine”, jasno je da se na optuženog ima primijeniti

Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

“Ko javno izaziva ili raspiruje nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima, kao i drugima koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine”.

Iz same dispozicije se pak može zaključiti da se propisivanjem ovog krivičnog djela štite, prije svega, “ustavni poredak, država i njeno unutarnje harmonično funkcioniranje, zajednički život i tolerancija između konstitutivnih naroda i ostalih te drugih koji žive i borave u BiH, a putem zaštite prava na dostojanstvo i putem zaštite ugleda i prava s obzirom na njihov identitet i pojedinci kao pripadnici konstitutivnih naroda i ostalih te drugi koji žive i borave u BiH”(L). Filipović).

Počinitelj osnovnog oblika ovog krivičnog djela može biti svaka osoba.

Neposredni zaštitni objekt ovog krivičnog djela je nacionalna, vjerska i rasna jednakost pripadnika bh. konstitutivnih naroda, ostalih, kao i drugih koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini.

S obzirom na to da se za određivanje radnje učinjenja ovih krivičnih djela koriste nesvršeni (“ko izaziva ili raspiruje”) a ne svršeni glagolski oblik (na primjer, ,,ko je izazvao ili raspirio”), za postojanje svršenog krivičnog djela nije potrebno i da je mržnja, razdor ili netrpeljivost izazvana ili rasplamsana. Potrebno je samo da je preduzeta radnja koja je objektivno pogodna da prouzrokuje ili intenzivira nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju. Da li određena radnja ima takav kapacitet procjenjuje se s obzirom na njenu sadržinu i značaj, kontekst u kojem je preduzeta, status njenog počinitelja i kome je i na koji način bila upućena.

Mržnja je jedno od alternativno propisanih zakonskih obilježja ovog krivičnog djela pa ukoliko radnja učinjenja nije pogodna da izazove ili raspiri (raspali) nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili ukoliko umišljaj počinitelja nije obuhvatio izazivanje ili raspirivanje mržnje, neće postojati onaj oblik tih krivičnih djela koji se sastoji u izazivanju ili raspirivanju mržnje.

Za ostvarenje krivičnog djela potrebno je da se ostvari jedna od propisanih alternativa. U slučaju da je ostvareno više alternativa, i dalje će postojati samo jedno krivično djelo, a ne sticaj krivičnih djela.

Kako zakon ne propisuje kažnjavanje i za nehatni oblik ovog krivičnog djela, krivično djelo izazivanja ili raspirivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti može se učiniti samo s umišljajem.

Zbog izostanka u zakonskom opisu ovih krivičnih djela posebne namjere izazivanja ili raspirivanja nacionalne, rasne ili vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti, nije isključena mogućnost učinjenja ovog krivičnog djela i s eventualnim umišljajem. Naime, spomenuta odredba ne traži za postojanje ovog krivičnog djela da je radnja iz zakonskog opisa preduzeta s ciljem izazivanja ili raspirivanja ovih oblika mržnje, pa se ovo krivično djelo

Sud Bosne i Hercegovine u svojoj presudi, broj S1 3 K 020812 16 K od 24.05:2017. godine, konstatuje da je ,,u pogledu krivične odgovornosti potrebno prisustvo umišljaja kod učinioca krivičnog djela, direktnog ili eventualnog.74.)

Kao predmet izazivanja ili raspirivanja (raspaljivanja) u zakonskim opisima ovih krivičnih djela određeni su nacionalna (narodnosna), rasna i vjerska mržnja, razdor i/ili netrpeljivost.

Osnovnim oblicima navedenih krivičnih djela kažnjavanje nije ograničeno na određeni način izazivanja ili raspirivanja nacionalne, rasne ili vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti.

Iz analizirane odredbe krivičnog djela iz člana 145a. stav 1. Krivičnog zakona BiH jasno je vidljiv element javnosti, odnosno činjenica da je za postojanje ovog krivičnog djela potrebno da je učinjeno u javnoj sferi. Međutim, kako se radnjom učinjenja ovog krivičnog djela može smatrati samo ona radnja koja je pogodna da izazove ili rasplamsa navedene oblike mržnje, razdora ili netrpeljivosti, takav efekat teško će se moći pripisati radnji koja nije javno preduzeta. I u teoriji i u sudskoj praksi postoji saglasnost da se ovi oblici mržnje mogu izazvati i raznim oblicima izražavanja (govorom, slikama, crtežima, pokretima, tekstom).

Zahtjev da se radi o javnom izazivanju ili raspirivanju nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti odnosno da je određena radnja pogodna, s obzirom na mogućnost njenog saznavanja od strane drugih osoba, da izazove ili raspiri ove oblike mržnje, biće ispunjen i u slučaju kada se izazivanje ili raspirivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti vrši govorom mržnje na elektronskim medijima ili na internetu, tekstovima, člancima, audio video objavama.

Apelaciono vijeće Suda BiH je u svojoj presudi broj S1 3 K 012995 14 Kž od 27.10.2014. godine iznijelo stav: „…javnost, kao element krivičnog djela, podrazumijeva širu javnost, odnosno da učinilac može javno izazivati i raspirivati nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost ukoliko je to izazivanje i raspirivanje učinjeno dostupnim široj društvenoj zajednici, tj. neograničenom krugu ljudi, a što se može postići i izazivanjem ili raspirivanjem nacionalne mržnje putem javnih mitinga, sredstvima javnog informisanja, putem štampanih i elektronskih medija, internet portala i si. Dakle, u definiciji predmetnog krivičnog djela, javnost kao element krivičnog djela je široko postavljena…”.

To dalje znači da će djelo postojati kako u situaciji kada nije prisutna nacionalna, rasna, vjerska mržnja ili netrpeljivost među narodima ili etničkim zajednica, pa se ona na različite načine izaziva (tj. stvara, prouzrokuje), tako i onda kada ona postoji kao latentno stanje ili kao stanje manjeg intenziteta, pa se onda dalje raspiruje.

Modaliteti radnji: Izazivanje znači da se u situacijama kada ne postoji nacionalna, rasna ili vjerska mržnja, ona različitim načinima ili sredstvima izaziva, dok se raspirivanje pretpostavlja da navedena mržnja već postoji u manjem intenzitetu, kao latentno stanje, koje se dodatno intenzivira.

Dakle, izazivanje ili raspirivanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje ili netrpeljivosti može se izvršiti na različite načine i različitim sredstvima: govorom, natpisom i drugim radnjama, čime se utiče na to da se stvaraju ili jačaju određena osjećanja ili stav prema nekom narodu ili etničkoj zajednici. U smislu bića ovog krivičnog djela mržnja se shvata kao negativno osjećanje visokog intenziteta. Izazivanje podrazumijeva stvaranje mržnje ili netrpeljivosti po pomenutim osnovama u situaciji gdje takve pojave nisu postojale, dok je raspirivanje uvećavanje (produbljivanje, odnosno proširivanje) već postojeće mržnje, netolerancije i netrpeljivosti. Kada je u pitanju netrpeljivost, ona se u odnosu na mržnju shvata kao negativno osjećanje “blažeg” intenziteta (tzv. predvorje osjećanja mržnje), koje takođe može prouzrokovati određena negativna ponašanja koja u krajnjoj liniji mogu doprinijeti izvršenju ovog krivičnog djela.

Apelaciono vijeće Suda BiH je u svojoj presudi, broj S1 3K012995 14 Kž od 27.10.2014. godine, iznijelo stav: „… radnja izvršenja kod osnovnog oblika krivičnog djela iz člana 145a. stav 1. KZ B iH nije postavljena alternativno na način da se predmetno krivično djelo ne može izvršiti i sa više različitih radnji: S tim u vezi, ovo vijeće cijeni kako se istovremeno može izazivati i raspirivati nacionalna, rasna ili vjerska mržnja, razdor ili netrpeljivost, obzirom da riječ izazivanje podrazumijeva stvaranje kod drugih negativnog osjećanja koje do tada nije postojalo, dok raspirivanje podrazumije va širenje tog stvorenog straha. To znači da krivično djelo postoji kako u situacijama kada ne postoji nacionalna, rasna ili vjerska mržnja, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima, kao i drugima koji žive ili borave na teritoriji BiH pa se ona na različite načine izaziva, tj. stvara, tako i onda kada je ona već stvorena u većem ili manjem intenzitetu pa se onda raspiruje tj. proširuje. Stoga jedan Hi više optuženih mogu istovremeno stvarati nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnje ili razdor ili netrpeljivost (koji do tada nisu postojali) te onda tako stvoreni strah dalje raspirivati.“ (§ 25.) Međutim, ovakva situacija ne isključuje stav da su radnje počinjenja u zakonskom opisu ovog krivičnog djela alternativno propisane’’.

Apelaciono vijeće Suda BiH u presudi, brojSI 3 K 012995 14 Kžod 27.10.2014. godine, je konstatiralo da se krivično djelo iz člana 145a. stav 1. KZ BiH može izvršiti i vrijeđanjem (bez određene naznake vrijeđanjem koga), ali da u tom slučaju vrijeđanje „mora biti podvedeno pod zakonska obilježja krivičnog djela u činjeničnom opisu¹‘. (§ 29.)

Djelo je svršeno samim preduzimanjem neke aktivnosti sa ciljem izazivanja ili raspirivanja mržnje ili netrpeljivosti, tj. nije neophodno da su te aktivnosti i dovele do izazivanja ili raspirivanja mržnje ili netrpeljivosti, odnosno da je nastupila posljedica. Dakle, sama posljedica ovog djela je ugrožavanje ravnopravnosti građana, bez obzira na nacionalnu, rasnu ili vjersku pripadnost, odnosno ugrožavanje zajedničkog života svih građana, pripadnika bh. konstitutivnih naroda, ostalih, kao i drugih koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini.

Iz zakonskog teksta je vidljivo da su krivičnopravni zaštitni objekti ovog krivičnog djela konstitutivni narodi (Bošnjaci, Hrvati i Srbi) i ostali, kao i drugi koji žive'ili borave u Bosni i Hercegovini, ali samo u odnosu na govor mržnje po nacionalnom, vjerskom ili rasnom osnovu. Prema tome, tumačenjem zakonskog teksta ove odredbe, koja se ima primijeniti na ovaj slučaj, je vidljivo da se ovo krivično djelo, govor mržnje, može počiniti na državnoj razini, prema državnom krivičnom zakonodavstvu, govorom mržnje po tri osnova, na nacionalnoj, vjerskoj ili rasnoj osnovi.

Djelo se može počiniti prema pripadnicima bh. konstitutivnih naroda, prema Bošnjacima, Hrvatima i Srbima, kao i prema građanima koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici bh. konstitutivnih naroda – prema “Ostalim”, prema pripadnicima nacionalnih manjina, kao i prema svakom drugom licu na teritoriji BiH, što se zaključuje tumačenjem izraza odredbe da se djelo može počiniti i prema “ostalima, kao i drugima koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini”.

4.2.2.1. Uvodne napomene

U osnovi govora mržnje je zloupotreba slobode govora koja potiče na netoleranciju i diskriminaciju. Određeni međunarodni pravni dokumenti propisali su obaveze države da zabrane,; s neki i da krivično sankcioniraju govor mržnje određene sadržine i oblika njegovog ispoljavanja. Obaveza države BiH da na odgovarajući, djelotvorni način inkriminira govor mržnje proističe iz nekoliko međunarodnih dokumenata:

Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. (MPGPP) je, nakon što je odredio da se garantirana sloboda izražavanja može podvrći određenim ograničenjima ali koja moraju biti utvrđena zakonom i biti neophodna za a) poštovanje prava drugoga ili ugleda drugih osoba, b) za zaštitu državne sigurnosti ili javnog reda ili javnog zdravlja ili morala, propisao i da svako pozivanje na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju koje predstavlja podšticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje treba biti zabranjeno zakonom.

MPGPP obavezuje države potpisnice da zakonom zabrane “svaku propagandu za rat”, te “svako pozivanje na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju koje predstavlja poticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje” (čl.20.)

Kancelarija Visokog komesara Ujedinjenih nacija za ljudska prava je tokom 2011. godine organizirala četiri regionalne ekspertske radionice iz čijeg rada su proistekli zaključci i preporuke usvojene u Rabatu (Maroko) 05. 10. 2012. godine i koji su poznati kao Rabatski akcioni plan o zabrani javnog zagovaranja nacionalne, rasne ili vjerske mržnje koja predstavlja podšticanje na diskriminaciju, netrpeljivost ili nasilje. U tački 22. Rabatskog akcionog plana preporučeno je „uspostavljanje visokog praga za definisanje ograničenja slobode izražavanja i definisanje podsticanja na mržnju kao i za primjenu člana 20. MPGPP”.

Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije zahtijeva od država članica da proglase kao krivično djelo svako širenje ideja zasnovanih na rasnoj superiornosti ili mržnji, svako podšticanje na rasnu diskriminaciju, sva djela nasilja ili pozivanja na takva nasilja, usmjerena protiv ma koje rase ili grupe osoba druge boje ili drugog etničkog porijekla, kao i pružanje pomoći rasističkim aktivnostima, uključujući tu i njihovo finansiranje.

Međunarodna konvencija o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije u članu 4. propisuje da se države članice naročito obavezuju:

Evropska konvencija o zaštiti ljudskih pravia i osnovnih sloboda (EKLJP, Konvencija) garantuje uživanje prava i sloboda priznatih Konvencijom bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status (čl.14.). Istovremeno zabranjuje zloupotrebe garantovanih prava, pa tako propisuje da se ništa u Konvenciji ne može tumačiti kao da uključuje neko pravo da se država, skupina ili pojedinac upusti u neku djelatnost ili da učini nešto što bi smjeralo na uništenje prava ili sloboda priznatih u Konvenciji ili ipak na njihovo ograničenje u većoj mjeri nego što je predviđeno.

Ovom Konvencijom Vijeća Evrope zagarantirana je sloboda govora, kao osnovno ljudsko pravo, ali Konvencija uspostavlja i njegove granice, član 10. Konvencije propisuje sljedeće

„1. Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu mišljenja i slobodu primanja i prenošenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj član ne sprječava države da zahtijevaju dozvole za rad od radio, televizijskih i filmskih kompanija”.

„2. Ostvarivanje ovih sloboda, budući da uključuje obaveze i odgovornosti, može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudstva.”

U Preporuci Ministarskog odbora Vijeća Evrope iz 1997. godine, govor mržnje obuhvata: ‘‘sve oblike izražavanja kojima se šire, raspiruju, potiču ili opravdavaju rasna mržnja, ksenofobija, antisemitizam ili drugi oblici mržnje temeljeni na netoleranciji, uključujući tu i netoleranciju izraženu u obliku agresivnog nacionalizma i etnocentrizma, te diskriminacija i neprijateljstvo prema manjinama, migrantima i osobama imigrantskog porijekla”. U ovoj Preporuci Ministarskog odbora Vijeća Evrope o govoru mržnje No. R (97) 20 savjetuje se državama članicama da u okviru sveobuhvatnog pristupa govoru mržnje “utvrde i održavaju cjelovit pravni okvir koji se sastoji od građanskih, krivičnih i upravnih zakonskih odredbi o govoru mržnje”. Posebno se preporučuje da se protiv govora mržnje koriste sredstva civilno pravne zaštite, uključujući mogućnost da nevladine organizacije podnose tužbe u korist žrtava govora mržnje. Upozoreno je kako

Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

\

pojedini oblici govora mržnje mogu biti toliko uvredljivi za pojedince ili grupe da im uopće ne bude osigurana zaštita slobode izražavanja zajamčena člankom 10. Konvencije.

Činjenica je da Bosna i Hercegovina nije« članica Evropske unije. Međutim, kao država čiji je cilj članstvo u EU, BiH ima obavezu da svoje zakonodavstvo uskladi sa pravnom stečevinom Evropske unije. Kada je u pitanju govor mržnje, u EU je na snazi Okvirna odluka Vijeća EU unije 2008/913/PUP od 28. novembra 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije krivično pravnim sredstvima. Ova Odluka određuje usklađivanje propisa država članica u odnosu na krivična djela koja uključuju rasizam i ksenofobiju: „Rasističko i ksenofobno djelovanje mora predstavljati krivično djelo u svim državama članicama i mora biti kažnjeno djelotvornim, srazmjernim i odvraćajušim kaznama”. Prema Odluci, sljedeći oblici djelovanja se kažnjavaju kao krivična djela:

–      javno poticanje na nasilje ili mržnju

–      javne uvrede ili mržnja

–      javno opraštanje, poricanje ili grubo umanjenje zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina koji su definirani Statutom stalnog Međunarodnog krivičnog suda;

–      javno širenje ili distribucija letaka, slika ili drugih materijala koji sadrže izražavanje rasizma i ksenofobije…

Dodatni protokol uz Konvenciju o kibernetičkom kriminalu o inkriminiranju djela rasističke i ksenofobne naravi počinjenih pomoću računarskih sistema, zahtijeva da se na nacionalnoj razini usvoje zakonodavne i druge potrebne mjere kako bi se kao krivična djela utvrdili radnje učinjene pomoću računarskog sistema: širenje rasnog i ksenofobnog materijala (član 3.), prijetnje motivirane rasizmom i ksenofobijom (član 4.), uvrede motivirane rasizmom i ksenofobijom (član 5.), poricanje, bitno umanjivanje, odobravanje ili opravdavanje genocida ili zločina protiv čovječnosti (član 6.) te pomaganje i poticanje bilo kojeg od krivičnih djela utvrđenih ovim Protokolom (član 7). U samom Protokolu „rasni i ksenofobni materijal¹‘ se označava kao svaki pisani materijal, svaka slika ili bilo kakav drugi prikaz ideja ili teorija koje zagovaraju, promiču ili potiču mržnju, diskriminaciju ili nasilje bilo prema pojedincu ili skupini pojedinaca, a temelje se na rasi, boji kože, podrijetlu ili nacionalnom ili etničkom porijeklu te vjeri, ako se ona koristi kao povod za bilo koje od spomenutih (član 2.1).

Dopunskim protokolom se propisuje inkriminacija rasističkih i ksenofobnih djela počinjenih u informacijskim sistemima, dakle zabranjuje se širenje poruka mržnje na internetu. U tom smislu, Dopunski protokol određuje sljedeće: „Svaka stranka će usvojiti zakonodavne i druge potrebne mjere kako bi se, u skladu s njezinim domaćim pravom, utvrdilo kao krivično djelo, ako je počinjeno namjerno i neovlašteno, sljedeće ponašanje: distribuiranje ili omogućavanje dostupnim javnosti na neki drugi način, rasnog i ksenofobnog materijala, pomoću kompjuterskog sistema.¹‘

Prema Dopunskom protokolu, rasni i ksenofobni materijal označava svaki pisani materijal, svaku sliku ili bilo kakav drugi prikaz ideja ili teorija koje zagovaraju, promiču ili potiču mržnju, diskriminaciju ili nasilje bilo prema pojedincu ili grupi pojedinaca, a temelje se na rasi, boji kože, porijeklu ili nacionalnom ili etničkom porijeklu te vjeri, ako se ona koristi kao povod za bilo koje od spomenutog. Također, sljedeća djela se, prema Dopunskom protokolu, trebaju tretirati kao krivična djela:

prijetnja da će se počiniti teško krivično djelo motivirano rasizmom i ksenofobijom;

–       negiranje, umanjivanje, odobravanje ili opravdavanje genocida ili zločina protiv čovječnosti;

–       pomaganje ili poticanje na počinjenje navedenih krivičnih djela.

4.2.3. Zakonodavna inicijativa i postupak izmjene krivičnog djela “Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti”, govor mržnje, Krivični zakon BiH – de lege ferenda

U maju ove 2021. godine u Parlamentarnoj skupštini vodila zakonodavna rasprava, po prijedlogu dopredsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamenta BiH, gosp. Denisa Zvizdića, koji je uputio u parlamentarnu proceduru Prijedlog izmjene Krivičnog zakona BiH krivičnog djela Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145a. stav 1. Krivičnog zakona BiH, sa ciljem proširenja kažnjavanja govora mržnje, na način da se ovo krivično djelo izmjeni li dopuni tako da se propišu i ostali oblici tzv. govora mržnje i to, kako se navodi u zakonskom prijedlogu:

“prema pojedincu ili grupi ljudi zbog njihove nacionalne, vjerske ili etničke pripadnosti, jezika, boje kože, spola, seksualnog opredjeljenja, invaliditeta, rodnog identiteta, porijekla ili kakvih drugih osobina”

Ovo krivično djelo, dakle, nije izmijeno i dopunjeno na predložene načine, međutim i da jeste, zbog zabrane retroaktivne primjene zakona ne bi se moglo primijeniti na optuženog koji se optužuje za radnje počinjene u vremenskom periodu od aprila 2019. godine do oktobra 2020. godine.

Iz medija se saznaje i zaključuje da je ovaj prijedlog za izmjenu člana 145a. Krivičnog zakona BiH bio potaknut upravo činjenicom da BiH nije izvršila svoje zakonodavne obaveze, koje proizlaze iz ranije citiranih odredbi Dodatnog protokola uz Konvenciju o kibernetičkom kriminalu, o inkriminiranju djela rasističke i ksenofobne naravi počinjenih pomoću računarskih sistema, koji je stupio na snagu u odnosu na BiH kada i Konvencija, 01.09.2006. godine, donošenjem posebnog Zakona o sprečavanju nezakonitog govora mržnje na internetu za BiH.

Prijedlog za izmjene Krivičnog zakona BiH krivičnog djela Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145a. stav 1. Krivičnog zakona BiH, podnesen od strane dopredsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamenta BiH, gosp. Denisa Zvizdića, bio je predmetom iscrpnog medijskog izvještavanja i komentarisanja¹⁵, o čemu su na glavnom pretresu provedeni dokazi po odluci Suda (DS-2).

1)                                                                                   https://avaz.ba/vijesti/bih/654057/da-li-ce-govor-mrznje-na-intenietu-ubuduce-biti

sankcioniran? _cf chl jschl tk___ =pmd_EAK.AFjfAaPCyiOJNsYBz4HgOVlz6nCrlEoy9Ani61uk-l 632291868-0-

gqNtZGzNAjujcnBszQc9

2)     https://www.klix.ba/vijesti/bih/zvizdic-predlozio-izmjenu-krivicnog-zakona-bih-za-govor-mrznje-do-] 0-godina-
zatvora/210426120

3)     https://www.portal-udar.net/zvizdic-izmjenama-krivicnog-zakona-bih-preventivno-djelovati-na-govor-mrznje/

4)                      https://www. parlament. ba/Publication/Read/1 8836?title=odrzana-22.-sjeđmca-ustavnopravne-komisije-

predstavnickog-doma%09&pageld=238&lang=hr

5)     https://www.slobodnaevropa.Org/a/zakon-vije%C4%87e-ministara-bih-ravnopravnost-polova/31309498.html

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

Prijedlog izmjena i dopuna odredbe ovog krivičnog djela su predložene sa sljedećim obrazloženjem, iz materijala “Govor mržnje – inicijativa za izmjenu Krivičnog zakona BiH“, Sarajevo, juni 2G21. godine, koji se prenosi u cijelosti imajući u vidu njegov značaj za ovo obrazloženje:

Na ovaj način, Bosna i Hercegovina osigurat će sveobuhvatnu pravnu zaštitu svojim građanima, a samim tim otvoriti put investicijskim ulaganjima, poboljšati svoju sigurnosnu situaciju i doprinijeti ostvarivanju boljeg ugleda među ostalim državama u svijetu¹¹.

4.2.3.2. Prijedlog izmjena Krivičnog zakona BiH u vezi sa članom 145a.

Važećim KZ BiH i to članom 145a. propisano je krivično djelo Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, koje glasi:

“(1) Ko javno izaziva Hi raspiruje nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima, kao i drugima koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Prijedlog izmjena ovog člana KZ BiH bi glasio:

“Ja vno izazivanje i podsticanje nasilja i mržnje

(1)     Ko putem štampe, radija, televizije, kompjuterskog sistema ili društvene mreže, na javnom skupu ili javnom mjestu ili na drugi način javno poziva, izaziva ili podstiče ili učini dostupnim javnosti letke, slike ili neke druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema određenoj osobi ili skupinama zbog njihove nacionalne, rasne, vjerske ili etničke pripadnosti, boje kože, pola, seksualnog opredjeljenja, invaliditeta, rodnog identiteta, porijekla ili kakvih drugih osobina, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

(2)     Ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini prinudom, zlostavljanjem, ugrožavanjem sigurnosti, izlaganjem poruzi nacionalnih, etničkih ili vjerskih simbola, oštećenjem tuđih stvari, skrnavljenjem spomenika, spomen-obilježja ili grobova, kaznit će kaznom zatvora od jedne do osam godina.

(4)    Ako je usljed djela iz stavova 1., 2. i 3. ovog člana došlo do nereda, nasilja ili drugih teških posljedica za zajednički život naroda i ostalih koji žive u Bosni i Hercegovini, kaznit će se kaznom zatvora od dvije do dvanaest godina.

(5)    Ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini javnim poricanjem Hi opravdanjem genocida, zločina protiv čovječnosti ili počinjenih ratnih zločina utvrđenih pravosnažnom odlukom Međunarodnog suda pravde, Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ili domaćeg suda kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

(6)    Materijal i predmeti koji nose poruke iz stava 1. ovog člana, kao i sredstva za njihovu izradu, umnožavanje ili rasturanje, oduzet će se.”

4.2.3.3. Obrazloženje predloženih izmjena Krivičnog zakona BiH

4.2.3.3.1.    Nužnost usklađivanja objekta krivičnopravne zaštite

Važeći KZ BiH ovo krivično djelo svrstava u Glavu XV – Krivična djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina, kojima se štite građanska i politička prava državljana BiH.

Međutim, iz samog opisa bića krivičnog djela vidljivo je da je objekt krivičnopravne zaštite zapravo ustavni poredak BiH, država i njeno unutrašnje funkcioniranje, tolerancija i suživot konstitutivnih i ostalih naroda koji žive na njenoj teritoriji, ali istovremeno i sva ljudska prava i slobode, kao i druge vrijednosti zaštićene ustavom. Zbog toga, smatramo prikladnijim premještanje ovog krivičnog djela u Glavu XVI – Krivična djela protiv integriteta Bosne i Hercegovine kojima se štiti objekt krivičnopravne zaštite normiran ovim krivičnim djelom.

4.2.3.3.2.    Potreba modifikacije naziva krivičnog djela

Što se tiče samog naziva ovog krivičnog djela, neminovno je izvršiti izmjenu važećeg krivičnog zakona, obzirom da je u nazivu istog sadržano samo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, a što implicira da se ne može krivično sankcionisati izazivanje drugih oblika mržnje, odnosno mržnje koja ima druge osnove.

Budući da objekt krivičnopravne zaštite zasigurno ne uključuje samo narodnosnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrepeljivost, prihvatljivije je zakonsko rješenje koje nudi KZ RS, koji ovo krivično djelo naziva Javno izazivanje i podsticanje nasilja i mržnje, a što je daleko šira formulacije od one sadržane u KZ BiH, zbog čega i predlažemo ovakvu izmjenu naziva krivičnog djela.

4.2.3.3.3.   Potreba modifikacije osnovnog oblika radnje počinjenja djela i minimuma predviđene krivičnopravne sankcije

Trenutačno određenje osnovnog oblika radnje učinjenja ovog krivičnog djela uopćeno je navedeno, dakle bez da su precizirani načini ili sredstva kojima bi se biće ovog krivičnog djela moglo i ostvariti. Ovakva formulacija za posljedicu može imati sljedeće:

2.   Poteškoće u primjeni instituta sticaja krivičnih djela.

U tom smislu, predlažemo sljedeće izmjene i dopune:

Član 145a. stav 1. KZ BiH mijenja se i glasi:

Ko putem štampe, radija, televizije, kompjuterskog sistema ili društvene mreže, na javnom skupu ili javnom mjestu ili na drugi način javno poziva, izaziva ili podstiče ili učini dostupnim javnosti letke, slike ili neke druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema određenoj osobi ili skupinama zbog njihove nacionalne, rasne, vjerske ili etničke pripadnosti, boje kože, pola, seksualnog opredjeljenja, invaliditeta, rodnog identiteta, porijekla ili kakvih drugih osobina, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

Izmjene stava 1. člana 145a. KZ BiH bi se prije svega odnosile na preciznije određivanje načina na koji se vrši javno pozivanje, izazivanje ili podsticanje na nasilje i mržnju i to „putem štampe, radija, televizije, kompjuterskog sistema ili društvene mreže, na javnom skupu ili javnom mjestu^u ali i „ili na drugi način“. Osim preciziranja načina, ovim bi se definisao i drugi vid učinjenja osnovnog oblika ovog krivičnog djela, koji se sastoji u „učinjenju dostupnim javnosti letaka, slika Hi nekih drugih materijala kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema određenoj osobi ili grupama zbog pomenutih pripadnostiNa ovaj način bi se osiguralo krivično kažnjavanje ne samo autora letaka, slika ili nekih drugih materijala kojima se poziva na nasilje ili mržnju, čije je kažnjavanje osigurano samim inkriminisanjem javnog pozivanja, izazivanja ili podsticanja na nasilje ili mržnju nego i učinjenje javnosti dostupnim tog materijala od strane osoba koje nisu autori tog materijala. Ovakva zakonska formulacija bi mogla biti osnov za kažnjavanje i određenih emitera koji učine dostupnim javnosti bilo koji materijal kojim se poziva na nasilje ili mržnju. Zasigurno bi ovako formulisano krivično djelo omogućilo sveobuhvatnije krivičnopravno suprotstavljanje govoru mržnje, a na istovjetan način je propisano u KZ RS, čime bi se izvršila i harmonizacija propisa i preuzimanje dobrih krivičnopravnih rješenja i praksi.

Nadalje, ovakvom formulacijom osnovnog oblika krivičnog djela bi se kriminaliziralo, između ostalog, Javno pozivanje, izazivanje ili podsticanje na nasilje ili mržnju usmjerenu prema određenom licu ili grupama zbog njihove nacionalne, rasne i vjerske pripadnosti”. Dakle,^ kriminaliziralo bi se izazivanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje ne samo prema određenim narodima kao grupama nego i prema određenoj osobi zbog njene nacionalne, rasne, vjerske ili etničke pripadnosti. Takav koncept zakonskog opisa ovog krivičnog djela u skladu je s načinom na koji se Okvirnom odlukom od država članica Evropske unije zahtijeva kažnjavanje javnog poticanja na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv grupe osoba ili nekog člana takve grupe određene obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalno ili etničko podrijetlo.

Ovakvim izmjenama bi bilo propisano i krivično pravno sankcionisanje javnog pozivanja, izazivanja ili podsticanja mržnje usmjerene prema određenoj osobi ili grupama (neovisno da li one žive ili borave u BiH) i zbog njihove etničke pripadnosti, boje kože,

Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

U odnosu na propisani raspon krivičnopravne sankcije, stava smo da je prihvatljivije rješenje neodređivanja minimuma krivičnopravne sankcije, čime se ostavlja sudovima mogućnost veće procjene otežavajućih i olakšavajućih okolnosti u svakom konkretnom slučaju, što u konačnici osigurava dosljednu primjenu principa zakonske, sudske i penalne individualizacije.

Za regulisanje prvog kvalificiranog oblika počinjenja ovog krivičnog djela potrebno je član 145.a stav 2. KZ BiH izmijeniti na način da se doda novi stav 2. koji glasi:

(2)   Ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini prinudom, zlostavljanjem, ugrožavanjem sigurnosti, izlaganjem poruzi nacionalnih, etničkih ili vjerskih simbola, oštećenjem tuđih stvari, skrnavljenjem spomenika, spomen-obilježja ili grobova, kaznit će kaznom zatvora od jedne do osam godina.

KZ FBiH, KZ RS i KZ BD BiH propisuju kvalificirani oblik ovog krivičnog djela, kažnjiv sa kaznom zatvora od jedne do osam godina, ukoliko je osnovno krivično djelo izazivanja narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti učinjeno prisilom, zlostavljanjem, ugrožavanjem sigurnosti, izlaganjem poruzi narodnosnih, etničkih ili vjerskih simbola, oštećenjem tuđih simbola odnosno stvari, skrnavljenjem spomenika, spomen obilježja ili grobova. Ovakav kvalifikovani oblik jedino nije propisan u KZ BiH u kojem smislu je isto potrebno harmonizirati sa odredbama ostalih krivičnih zakona u BiH, zbog čega i predlažemo ovakvu izmjenu.

Sa prethodnim izmjenama, dosadašnji stav 2. člana 145.a KZ BiH bi postao stav 3. i ostao bi nepromijenjen:

(3)   Ko krivično djelo iz stava (1) ovog člana učini zloupotrebom svog položaja ili ovlaštenja, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina

Drugi kvalifikovani oblik ovog krivičnog djela bi postao stav 4. i glasio bi:

(4)   Ako je usljed djela iz stavova 1., 2. i 3. ovog člana došlo do nereda, nasilja ili drugih teških posljedica za zajednički život naroda i ostalih koji žive u Bosni i Hercegovini, kaznit će se kaznom zatvora od dvije do dvanaest godina.

KZ FBiH, KZ RS i KZ BD BiH propisuju kvalificirani oblik krivičnog djela i u slučaju kada je zbog tog djela došlo do nereda, nasilja ili drugih teških posljedica za zajednički život konstitutivnih naroda i ostalih koji žive u FBiH, RS odnosno BD. Za taj kvalificirani oblik u FBiH i BD propisana je kazna zatvora od jedne do deset godina, osim u RS gdje je propisana kazna zatvora od dvije do dvanaest godina. Međutim, ovog kvalifikovanog oblika jedino nema u KZ BiH, a što je svakako potrebno harmonizirati.

Kao treći kvalifikatorni oblik ovog krivičnog djela predlažemo da se iza stava 4. člana 145a. KZ BiH doda stav 5. koji glasi:

4.2.3.3.5,   Potreba modifikacije izricanjem mjere sigurnosti oduzimanja

‘-predmeta                                                                     ■……..        *

Prijedlog je da se iza stava 5. doda stav 6. koji glasi:

(6)   Materijal i predmeti koji nose poruke iz stava 1. ovog člana, kao i sredstva za njihovu izradu, umnožavanje ili rasturanje, oduzet će se.

KZ RS i KZ BD BiH predviđaju i obavezno izricanje mjere sigurnosti oduzimanja predmeta na način da će se materijal i predmeti koji nose poruke iz stava 1. ovog člana kao i sredstva za njihovu izradu, umnožavanje ili rasturanje oduzeti. Druga dva krivična zakona nemaju ovakvu krivično pravnu odredbu, a što bi sve trebalo ujednačiti, zbog čega i predlažemo ovu dopunu člana 145.a KZ BiH. Opravdanost uvođenja ove odredbe nužno je uvjetovana i savremenim razvojem tehnologije, pa je sasvim opravdano da sredstva izvršenja ovog krivičnog djela trebaju biti oduzeta, obzirom na važnost objekta krivičnopravne zaštite.

4.2.3.3.6.    Potreba modifikacije osnovnih pojmova KZ BiH

Kako je “mržnja” konstitutivni element bića ovog krivičnog djela, neophodno je u sklopu osnovnih pojmova u članu 1. KZ BiH normirati pojmovno određenje “mržnje”, čime bi se otklonila svaka dilema glede toga kada sloboda govora prelazi u govor mržnje, što je entitetskim KZ FBiH, KZ RS i distriktnim KZ BD BiH dobro definirano.

Ovo posebno stoga, što se objekt krivičnopravne zaštite određuje prema potrebama i karakteristikama države i njenog društva, prilikom čega se uzimaju u obzir različiti kriteriji koje nije moguće sveobuhvatno navesti, ali je poželjno naznačiti barem osnovne pokazatelje koji će moći ukazati da se zaista radi o ovom krivičnom djelu i otkloniti dileme u pogledu njegove kvalifikacije.

Dakle, nužno je pružiti pojmovno određenje “mržnje” koja predstavlja motiv izvršenja ovog krivičnog djela, bez obzira da li se radi o djelomičnoj ili isključivoj pobudi.

Stoga, predlažemo sljedeću dopunu člana 1. KZ BiH, iza stava 43. dodaje se stav 44. koji glasi:

4.3. Završna razmatranja

Sloboda govora potiče raspravu, dok govor mržnje potiče nasilje. Kod uočavanja govora mržnje važno je prepoznati sadržaj sporne izjave, u kojoj formi i na koji način se on iznosi, da li se ponavlja, također je vrlo je važan i društveni kontekst u kojem se izjava događa. Govor mržnje je zapravo zloupotreba slobode govora, kao takav je krivično djelo i u tome je suština. U tom slučaju važno je poznavati razliku između ta dva pojma i na koji način zadržati slobodu izražavanja, a s druge strane kako spriječiti širenje govora mržnje.

Svako demokratsko društvo treba osviještenu kritičku javnost i slobodne medije, ali vremenom se ove potrebe zloupotrebljavaju i usmjeravaju ka ostvarivanju individualnih, političkih ili drugih degradirajućih ciljeva. Često se dešava da se govor mržnje ponovo pojavljuje na javnoj sceni i u medijima i društvu uopće. Pravo na slobodno izražavanje se vrlo često zloupotrebljava, a u prvi plan dolazi do izražaja nacionalna, vjerska i rasna netrpeljivost, najprije u virtualnoj formi. Nerijetko se i fizički sukobi generišu na osnovu učestalog govora mržnje, što predstavlja prijetnju ne samo na razvoj demokratije u zemlji, već i za opću sigurnost građana.

Bosna i Hercegovina, je u skladu sa međunarodnim okvirom, usvojila niz propisa kojima reguliše govor mržnje, te uspostavila institucije koje imaju zadatak da se bore protiv ove pojave.

Govor mržnje se kao pojam eksplicitno ne nalazi u krivičnim zakonima BiH, ali se ovi slučajevi podvode pod “izazivanje vjerske i nacionalne mržnje i netrpeljivosti”, iako je adekvatan, u suštini nije dovoljan za sprovođenje sankcija, koje bi u konačnici imale efikasniji učinak.

5. ANALIZA ČINJENIČNOG OPISA OPTUŽENJA 5.1. Uvodne napomene

Tužilaštvo tvrdi u uvodnom dijelu optuženja da je optuženi u vremenskom periodu od aprila 2019. godine do oktobra 2020. godine, u Tuzli, kao administrativni kontakt i urednik portala www.antimiqrant.ba „u namjeri da izazove i raspiri nacionalnu i vjersku mržnju prema narodima koji se nalaze u Bosni i Hercegovini, kontinuirano javno objavljivao tekstove i video zapise koji obiluju izjavama koje potiču i šire mržnju kako prema migrantima, tako i između konstitutivnih naroda, a što je protivno i odredbama člana 2. I člana 4. Zakona o zabrani diskriminacije kao i odredbama člana 2. člana 3.,

U slučaju optuženja za veći broj izjava koje su sadržane u većem broju članaka za tzv. govor mržnje u njima, kao u ovom konkretnom predmetu, stav je ovog Suda da je nedovoljno u činjeničnom optuženju optužnice samo navesti te izjave, Sud je analizom utvrdio 166 izjava u ovom slučaju sadržanih u 14 članaka, koji imaju od jedne izjave, rečenice (članak pod rednim brojem 1.), pa do 23 izjave, rečenice (članak pod rednim brojem 8.) bez dalje konkretizacije tvrdnje govora mržnje u tim člancima i izjavama, tvrditi da su objavljeni u „namjeri“ da se njima „izazove i raspiri nacionalna i vjerska mržnja prema narodima koji se nalaze u Bosni i Hercegovini¹, te tome dodati da ovi tekstovi – članci „obiluju izjavama koje potiču i šire mržnju kako prema migrantima, tako i između konstitutivnih naroda, a što je protivno i odredbama Zakona o zabrani diskriminacije, kao i odredbama Kodeksa za štampu i Online medije BiH“, sve bez konkretizacije, identifikacije onih tvrdnji, izjava kojim se vrši govor mržnje.

Nedovoljno je u optužnici činjenično navesti 14 članaka i zaključiti da je na taj način optuženi „izazvao uznemirenje kod većeg broja osoba, članova Mreže za izgradnju mira, Vijeća za štampu u Bosni i Hercegovini i drugih osoba koje su imale mogućnost da pročitaju sadržaj navedenih poruka objavljenih na portalu … te reakciju Institucije Ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine”, potom dati tzv. pravni opis optuženja ‘dakle, javno izazivao ili raspirivao nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među: konstitutivnim narodima i ostalima, kao i drugima koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini¹¹, bez u optužnici jasnog i određenog identificiranja svih spornih izjava sa aspekta nacionalne i vjerske mržnje kojima se „raspirivala nacionalna, rasna ili vjerska mržnja, razdor ili netrpeljivost“.

Konkretizacijom takvih tvrdnji, izjava kojima se vrši govor mržnje u optužnici, optuženjem bi se postavio kao osnovan i dokaziv zaključak da je time počinjeno (produženo) krivično djelo Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145a. stav 1. Krivičnog zakona BiH, u vezi sa članom 54. istog Zakona, kako to Tužilaštvo tvrdi.

Sud zaključuje da je Tužilaštvo propustilo da Sudu, kao i optuženom, jasno naznači za što se tačno optužuje optuženi u 14 objavljenih članaka, sa oko 166 rečenica, izjava i tvrdnji u tekstovima da je počinio govor mržnje prema konstitutivnim bh. narodima i migrantima u BiH, odnosno da jasno i određeno identificira sporne izjave sa aspekta izazivanja nacionalne i vjerske mržnje, te tako na iste ukaže Sudu kao predmet optuženja, dokazivanja i raspravljanja.

Sud zapaža činjenicu daje Tužilaštvo podiglo ovakvu optužnicu temeljem odredbe člana 334. Zakona o krivičnom postupku BiH, dakle s prijedlogom Sudu da se izda Kazneni nalog, u skraćenom postupku bez provođenja glavne rasprave, smatrajući da je optuženi tokom istrage priznao djelo, da će stoga priznati krivnju Sudu i potom prihvatiti kazneni nalog, zbog čega se sadržaj optužnice u takvim slučajevima, primijećeno je u praksi, redovno skraćuje i pojednostavljuje, za razliku od optužnice koja se sastavlja i podiže u situaciji kada se očekuje kontradiktoran postupak, odnosno postupak stranačkog sučeljavanja, dokazivanja i suđenja, sprovođenja glavne rasprave.

Nedostatak određivanja i preciziranja u optužnom aktu sintagmi i izjava objavljenih tekstova kojima se čini inkriminirani govor mržnje, ne može se nadomjestiti na način da se u tom dijelu optužnica dopuni, “razjasni” izvan optužnim intervencijama i za Tužilaštvo očekivanim rezultatima dokaznog postupka, jer se u optužnom aktu mora dati optužni sadržaj i okvir koji je predmet optuženja, kao predmet dokazivanja, raspravljanja i odlučivanja.

Stim u vezi, pogrešan je stav Tužilaštva da je Sud pogriješio kada je odbio provođenje određenih predloženih svjedoka Tužilaštva koji bi, kako tvrdi Tužilaštvo, Sudu “razjasnili” i “bacili svjetlo” na ove članke i izjave, jer se iskazima svjedoka (rezultatima dokaznog postupka) ne mogu nadomjestiti spomenute uočene praznine u optuženju, niti se mogu provoditi dokazi pravnog tumačenja i pravnog kvalificiranja, što je bliže obrazloženo u drugim dijelovima ovog obrazloženje (u poglavlju o dokaznom postupku i stim u vezi procesnim odlukama Suda, kao i u dijelu ocjene dokaza).

Izostavljanje tužilačkog određivanja i preciziranja u optužnom aktu sintagmi i izjava objavljenih tekstova kojima se čini inkriminirani govor mržnje, Sud navodi na zaključak kako Tužilaštvo tvrdi da svaki od 14 objavljenih članaka i da svaka od izjava u objavljenim člancima (direktno ili indirektno, implicitno u vezi sa ostalim) predstavlja tkzv. govor mržnje, izazivanje i raspirivanje nacionalne i vjerske mržnje prema narodima koji se nalaze u Bosni i Hercegovim”, „kako prema migrantima, tako i između konstitutivnih naroda“. Dakle, Sudu se nameće zaključak o stavu Tužilaštva da svaki objavljeni tekst, svaki u 14. članaka, jeste govor mržnje, kao sastavni dio cjeline kojoj je svrha izazivanje nacionalne i vjerske mržnje, kao i da je svaka od izjava u objavljenim člancima direktno ili implicitno i posredno u vezi sa ostalim izjavama, u funkciji tzv. govora mržnje.

Stoga je zbog izostavljanja određivanja i preciziranja u optužnom aktu sintagmi i izjava objavljenih tekstova kojima se čini inkriminirani govor mržnje, za Sud prva obaveza bila ta da izvrši analizu svih izjava i elemenata u izjavama poput ključnih termina i rečeničnih sintagmi, odnosno svih tvrdnji u tekstovima 14 objavljenih članaka, pojedinačno i u kontekstu članka, kako u odnosu na konstitutivne bh. narode (Bošnjaci, Hrvati i Srbi) i između konstitutivnih bh. naroda, tako i u odnosu na migrante u BiH, pojedinačno kao i u njihovoj međusobnoj vezi sa konstitutivnim narodima, te dovodeći iste u zajednički

Sud je za potrebe odlučivanja i presuđenja morao da svim tekstovima (14 tekstova) pristupi analitički, kvalitativnom i kvantitativnom analizom sadržaja, da svaki tekst početno raščlani na njegove sastavne elemente u lingvističkom i sadržajnom smislu, na imenice, sintagme, rečenice, odnosno na termine i tvrdnje, u odnosu na konstitutivne bh. narode (Bošnjaci, Hrvati i Srbi) i migrante u BiH, kao i u odnosu na vjerske sadržaje, nakon toga da izvrši analizu pojedinačnih ključnih elemenata, potom analizu svakog članka kao cjeline, utvrdi činjenično stanje, izvede odgovarajuće zaključke primjenom metoda analize sadržaja, diskurzivnom analizom, te na kraju izvede zaključke i utvrđenja koja će supsumirati pod odgovarajuće! pravne norme, pri tome se rukovodeći kriterijima, indikatorima, testovima i drugim alatima za identificiranje govora mržnje, te rezultatima dokaznog postupka.

Za potrebe završnog dijela analize Sud polazi od definicije govora mržnje prema preporuci Vijeća Evrope br. R(97)20:

Prema ovoj Preporuci, da bi jedan iskaz bio pravno i politički kvalifikovan kao govor mržnje, mora ispuniti ova tri bitna elementa:

Prvi, da je govor mržnje svaki oblik izražavanja (pisanom ili izgovorenom riječi, slikom, crtežom, filmom ili drugim video zapisom itd.).

Drugo, navedeni oblik izražavanja služi raspirivanju, podsticanju ili opravdavanju određene vrste mržnje.

Najzad treće^ mržnja koja se na opisani način širi nije bilo kakva, već usmjerena na netoleranciju koja se izražava kao agresivni nacionalizam ili etnocentrizam, ili kao diskriminacija (nedopuštena povreda jednakosti) prema manjinama i licima imigrantskog porekla.

Evropska mreža protiv nacionalizma, rasizma, fašizma i za podršku migrantima i izbjeglicama UNITED for Intercultural Action dopunila je i proširila definiciju govora mržnje: „Govor mržnje je pojam koji označava govor čiji je cilj degradirati (poniziti), prestrašiti ili poticati nasilje i predrasude protiv osobe ili grupe ljudi zbog rasne pripadnosti, spola, starosti, etničke ili nacionalne pripadnosti, religije, seksualne orijentacije, spolnog identiteta, invaliditeta, jezika, moralnih ili političkih stajališta, socijalno-ekonomske pripadnosti, zanimanja ili izgleda (npr. visine, težine, boje kose), mentalnih sposobnosti ili drugih sličnih razlika. Pojam obuhvaća pisane i usmene te vizualne komunikacije i uključuje masovne medije (sredstva masovnog saopćavanja), kao i neke druge forme djelovanja u javnosti, npr. na internetu.“

Dakle, iako postoji više različitih međunarodno priznatih definicija govora mržnje, zajednička su im tri ključna elementa definicije. To su sljedeći:

Govor mržnje je govor koji za cilj ima napasti, ocrniti, obezvrijediti, dehumanizirati, demonizirati, obespraviti, zastrašiti ili nahuškati na neku osobu ili skupinu ljudi, a najčešće se radi o pripadnicama manjinskih skupina koje žive u nekom društvu Hi drugim skupinama koje su zbog svojeg položaja izvrgnute diskriminaciji ili marginalizaciji.

Osoba ili skupina ljudi koja je izložena govoru mržnje mora biti prepoznatljiva po nekoj tzv. zaštićenoj karakteristici zbog koje je izvrgnuta govoru mržnje. Popis ovih zaštićenih karakteristika u kontekstu savremenog evropskog zakonodavstva uključuje sljedeće karakteristike: rasa ili etnička pripadnost ili boja kože; pol, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovno stanje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, društveni položaj, bračni ili obiteljski status, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko naslijeđe, rodni identitet, izražavanje ili spolna orijentacija.

Sud zapaža kako je u praksi teško stvoriti model koji može bez problema i poteškoća, automatski identificirati govor mržnje u tekstovima koji se objavljuju na internetu. Većina pristupa oslanja se na popise riječi, pristupe u obliku sintagmi i grupa riječi u “kombinaciji s ovisnostima riječi kako bi identificirali sintaktičke gramatičke odnose u rečenici”. Mnoge od ovih studija ističu poteškoće svojstvene takvom procesu, posebno problem odvajanja govora mržnje od drugih vrsta uvredljivog jezika, primjer: “važne su metode koje na neki način uzimaju u obzir kontekst riječi: na primjer, rečenica “Pošalji ih sve kući.”ukazuje na prikriveni oblik govora mržnje: niti jedna riječ kao takva ne ukazuje na mržnju, ali kombinacija riječi generira poziv na akciju, osobito kada se o njima raspravlja u kontekstu imigranata’’. Dakle, većina pristupa oslanja se na popise riječi, pristupe u obliku sintagmi i grupa ključnih riječi koje su sporne sa aspekta napada na zaštićene karakteristike. Ustavni sud BiH je, stim u vezi u određenim predmetima koje je razmatrao, naveo kako je cijenio vrstu izražavanja, sveukupni kontekst u kojem je preduzeta konkretna radnja počinjenja, ton i sadržaj izražavanja kao i činjenicu kome je objava bila namijenjena.

Imajući u vidu sadržaj odredbe krivičnog djela koje se stavlja na teret optuženom (produženo krivično djelo Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145a. stav 1. Krivičnog zakona BiH, u vezi sa članom 54. istog Zakona), te činjenični opis optuženja (izazivanje nacionalne i vjerske mržnju prema narodima koji se nalaze u Bosni i Hercegovini… kako prema migrantima, tako i između konstitutivnih naroda), Sud se prilikom indiciranja govora mržnje za 14 članaka, tekstova, koje su „kao javni govor, izrečene i/ili proširene u javni prostor putem medija, internetske platforme”, rukovodio sljedećim grupama indikatora u svrhu identificiranja inkriminiranog spornog govora mržnje:

Govor mržnje kao govor koji za cilj ima napasti, ocrniti, obezvrijediti, dehumanizirati, demonizirati, obespraviti, zastrašiti ili nahuškati na neku osobu, pripadnike bh. konstitutivnih naroda – Bošnjake, Srbe i Hrvate, te druge skupine koje su zbog svojeg položaja izvrgnute diskriminaciji ili marginalizaciji, poput migranata u BiH.

Govor mržnje upućen prema zaštićenim karakteristikama: rasa, vjera, nacionalno porijeklo.

1.       Kontekst je izuzetno bitan za procjenu mogu li određene izjave potaknuti diskriminaciju, nasilje ili nesnošljivost prema ciljanoj skupini.

2.       Govornici, odnosno njihova pozicija ili status u društvu, trebaju biti uzeti u obzir.

3.       Namjera: potreban je trosmjeran odnos između subjekta, objekta i publike, nije dovoljan samo nehaj.

4.       Sadržaj ili forma: analiza sadržaja može uključiti i procjenu razine provokativnosti i izravnosti govora mržnje, ali i u pogledu forme, stila, prirode argumenata ili načina na koji su argumenti prezentirani.

5.       Opseg govora: odnosno domet govora, pitanje javnost, metoda diseminacije, frekvencija, količina i intenzitet komunikacije.

6.       Vjerojatnost, uključujući i neposrednu vjerojatnost pojave nasilja ili mržnje: poticanje je po definiciji zločin u pokušaju, a ono na što se potiče se ne mora dogoditi da bi poticanje bilo kažnjivo. Ipak, potrebno je utvrditi stupanj rizika za nastanak određene štete.

5.2. Kvantitativna i kvalitativna analiza sadržaja članaka

5.2.1. Ključne izjave, sintagme, termini u odnosu na konstitutivne narode u BiH

Imajući u vidu optužnu tvrdnju, izloženu na početku činjeničnog dijela optužnice, da je optuženi tekstove 14 članaka objavio “u namjeri da izazove i raspiri nacionalnu i vjersku mržnju prema narodima koji se nalaze u Bosni i HercegoviniSud je za potrebe kvantitativne i kvalitativne analize prvo morao izdvojiti izjave i tvrdnje u kojima se pominju konstitutivni bh. narodi (Bošnjaci, Hrvati i Srbi) i i vjerske sadržaje iz svakog od 14 objavljenih tekstova u 14 tačaka optuženja, na način da se rukovodio ključnim terminima (nazivima, u lingvističkom smislu imenicama), kao i sintagmama (u

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88             82

Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

Početnom, kvantitativnom analizom svih izjava u tekstovima 14 objavljenih članaka Sud je utvrdio određene kvantitative – brojčane vrijednosti od značaja za nastavak analize, koji se odnose na lingvističke elemente u kvantitativnom smislu, ukupan broj rečenica po člancima i ukupno za 14 članaka, broj imenica/naziva (koje se odnose na bh. konstitutivne narode) po člancima i ukupno za 14 članaka, kao i u odnosu na vjeru.

Slijedi analiza pojmova i termina po elementima u rečenicama u odnosu na bh. konstitutivne narode (Srbi, Hrvati, Bošnjaci), vjersko religiozne sadržaje i migrante, tako da će Sud u nastavku za svaki članak, koji ujedno odgovara i pojedinačnim tačkama izreke presude (odnosno optužnice), dati rezultate kvantitativne analize, posebno učestalost spominjanja ključnih elemenata, te stim u vezi daje objašnjenje legende: u tekstu M – oznaka za migrante, SH – oznaka za bh. narode Srbe i Hrvate, uz napomenu da se pojmovi u vezi sa srpskim i hrvatskim narodom po pravilu u tekstovima pominje zajedno, zato se i zajedno tretiraju oznakom SH, dok se termin Bošnjaci pojavljuje redovno samostalno, zato oznaka B, u odnosu na vjeru/religiju – V, te u odnosu na migrante – M.:

Za prvi (1.) članak je utvrđeno da ima ukupno 16 rečenica, od kojih: pet (5) rečenica se odnosi na bh. narode Srbe i Hrvate: SH 5; 14 rečenica se odnosi na Bošnjake: B 14; sedam (7) rečenica se odnosi na vjeru: V 7; 11 rečenica se odnosi na migrante: M 11.

Slijede brojčani podaci za ostale članke, u skraćenom vidu, bez punih naziva, oznakom legende, kao u prethodnom članku.

Drugi članak (2.) ukupno 10 rečenica: SH 2, B 9, V 2, M 9.,

Treći članak (3.) ukupno jedna (1) rečenica: B 1, V 1, M 1.,

Četvrti članak (4.) ukupno devet (9) rečenica: SH 3, B 3, V 1, M 9.,

Peti članak (5.) ukupno 16 rečenica: SH 2, B 4, V 2, M 14.,

Šesti članak (6.) ukupno 15 rečenica: M 4.,

Sedmi članak (7.) ukupno 16 rečenica: SH 4, B 14, V 6, M 10.,

Osmi članak (8.) ukupno 23 rečenice: SH 2, 9 B, V 3, M 11.,

Deveti članak (9.) ukupno šest (6) rečenica: M 2.,

Deseti članak (10.) ukupno četiri (4) rečenice: M 3,,

Jedanaesti članak (11.) Ukupno šest (6) rečenica: M 1.,

Dvanaesti članak (12.) ukupno četiri (4) rečenice: V 1, M 2.,

Trinaesti članak (13.) ukupno 19 rečenica: SH 3, B 9, V 4, M 6.,

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88            83

Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

Ukupno 14 članaka.

Ukupno 166 rečenica – izjava u 14 članaka.

Migranti (M) se pominju u 98 rečenica, izjava, u svih 14 članaka.

Bh. narod Bošnjaci (B) se pominju u 75 rečenica, u devet (9) članaka.

Vjersko religiozni termini (V) se spominju u 30 rečenica, u deset (10) članaka.

Bh. narodi Srbi i Hrvati (SH) se pominju u 23 rečenice, u osam (8) članaka.

Od 14 tekstova članaka koji su navedeni u 14 tačaka izreke presude (odnosno optužnice), u devet (9) članaka spominju se sva četiri ključna termina od značaja za analizu – sadrži termine koji se odnose na konstitutivne bh. narode Srbe, Hrvate i Bošnjake (SHB) i vjersko religiozne termine, četiri (4) članka sadrže samo jedan ključni termin – migrante (M), jedan (1) članak sadrži tri ključna termina -bh. konstitutivni narod Bošnjaci (B), vjersko religiozne termine (V) i migrante (M), te jedan (1) članak sadrži dva ključna termina – migrante (M) i vjersko religiozne termine (V).

Procentualno:

Kada su u pitanju konstitutivni bh. narodi (Bošnjaci, Hrvati i Srbi), Sud je analizirao sve izjave i tvrdnje u 14 objavljenih tekstova – članaka koji su navedeni kao 14 tačaka optuženja, pa uočio da od 14 objavljenih tekstova – članaka njih šest (6) ne pominje konstitutivne narode Srbe i Hrvate, te da od 14 objavljenih tekstova – članaka, njih pet (5) ne pominje konstitutivni narod Bošnjake. Takođe se zapaža da od 14 objavljenih tekstova – članaka, njih devet (9) u tekstu spominje sva tri konstitutivna naroda – Bošnjake, Hrvate i Srbe.

Prema tome, značajno je uočiti i stim u vezi izvesti odgovarajuće zaključke, da od 14 objavljenih tekstova – članaka, njih pet (5) ne pominje bilo koji konstitutivni narod u BiH – Bošnjake, Hrvate i Srbe, radi se o tekstovima, člancima koji su numerisani u optužnici

45,18 % (B) učestalost spominjanja bh. naroda Bošnjaci,

18.7      (V) učestalost spominjanja* vjersko religioznih termina,

13.8      (SH) učestalost spominjanja bh. naroda Srbi i Hrvati.

Sud je analizirao sve izjave i tvrdnje u objavljenim tekstovima, kada su u pitanju konstitutivni narodi (Bošnjaci, Hrvati i Srbi), te zapazio i izdvojio sljedeće ključne termine, sintagme, izraze i izjave u vezi sa konstitutivnim bh. narodima (Bošnjaci, Hrvati i Srbi) koji bi trebali biti predmet analize i ocjene jer mogu biti sporni sa aspekta govora mržnje, rukovodeći se kriterijima, indikatorima i drugim alatima za identificiranje govora mržnje kako je to navedeno u prethodnim dijelovima ovog obrazloženja:

a) Ključni nazivi i sintagme u odnosu na srpski i hrvatski narod u BiH:

srpsko-hrvatski separatisti,

srpsko-hrvatski faktor,

veliko srpski agenti,

veliko srpski i veliko hrvatski teroristi,

srpski i hrvatski separatizam,

–       veliko srpski i veliko hrvatski razaratelji Bosne,

veliko srpski i veliko hrvatski faktori, veliko srpske i veliko hrvatske potrebe, veliko srpski i veliko hrvatski projekti, veliko srpski ekstremisti, veliko srpske obavještajne strukture, veliko srpske i veliko hrvatske agresije, srpski i hrvatski dio, s&h separatizam,

b) Ključni nazivi, sintagme u odnosu na bošnjački narod u BiH:

bošnjačke političke i vjerske strukture, bošnjački odgovor, bošnjačka većina, bošnjačke paravojne formacije, egzodus Bošnjaka,

bošnjačko institucionalno saučesništvo,

opstanak bošnjačkog naroda,

bošnjačko liderstvo,

bošnjačka većina,

bošnjački životni prostor,

bošnjački politički factor,

bošnjački narod,

bošnjačka politika;

Nakon uvida u ove ključne termine i sintagme (sintagma: u lingvistici, opći naziv za skupinu riječi u nekom sintaktičkom odnosu, npr. za imenicu s njezinim atributom, primjer velika kuća, pridjev s prilogom koji ga modificira, npr. vrlo velik, itd), može se

Nadalje, kada su u pitanju izdvojeni ključni termini i sintagme koje se odnose na srpski, hrvatski i bošnjački narod u BiH, Sud primjećuje da pojedini termini i sintagme, te stim u vezi izjave u kojima su upotrijebljeni mogu u javnom bh. prostoru biti problematični sa političkog aspekta, ili da to jesu s obzirom na činjenicu da u BiH, kao i u regiji, ne postoji konsenzus o zajedničkim političkim temama, istoriji, te drugim otvorenim društvenim pitanjima.

Nakon ekstrakcije, izdvajanja ključnih termina i sintagmi, Sud je iz svih 14 tekstova članaka u/kojima se istovremeno pominju konstitutivni bh. narodi (Bošnjaci, Hrvati i Srbi), izdvojio indikativne izjave i tvrdnje kako bi se analizirale da li su problematične i sporne sa političkog aspekta i govora mržnje i diskriminiranja sa nacionalnog osnova:

Ako su srpsko-hrvatski separatisti u uvozu tzv. migranta među Bošnjake, a potom u ISIL-ovskom genocidu nad Bošnjacima, vidjeli šansu da dovrše genocidnu agresiju iz 90-tih i da zauvijek podjele BiH na srpski i hrvatski dio:

Ako uslijed bošnjačkog samoomaniziranja, u odbrani protiv tzv. migranata, srpsko-hrvatski faktor preko noći naoruža ISIL-ovske vojne formacije, kada bi se hiljade vojno sposobnih tzv. migranata formatirali u nekoliko brigada;

Ako veliko srpski agenti doture oružje do bošnjačkih paravoinih formacija, tipa kriminalne grupe tzv. Antidejton, koja je već 2014. godine piromanski terorizirala Bošnjake, s istim ciljem, a koja bi sada mogla biti angažirana za unutarnji teror; u progonu tzv. narodnih neprijatelja, dok bi navodna odbrana naroda bila samo paravan, u predstavi čiji je cilj da entitet Republika Srpska entitetsku granicu pretvori u državnu, aktiviranjem rezervnog sastava MUP-a RS;

Ako veliko srpski i veliko hrvatski teroristi krenu u preostalim krajevima sa bošnjačkom većinom poturati bombe, napadati vozače na putevima, kidnapovati ljude, kako bi se ratna psihoza pretvorila u egzodus Bošnjaka iz BiH, dok bi u međuvremenu srpski i hrvatski separatizam dobivao državne granice;

Islamska zajednica finansijski, hutbama, tekstovima i emisijama podstiče ovaj migrantski haos među Bošnjacima. Nekad će se saznati kako se dogodilo da se bošnjačko liderstvo nađe nia istom zadatku sa velik osrpskim i veliko hrvatskim razarateljima Bosne.

…Uskoro će biti nemoguće uspostaviti kontrolu nad paravojnim i terorističkim formacijama putujuće ISIL-ove vojske koja je dovedena da za veliko srpske i veliko hrvatske potrebe dovrši genocid nad Bošnjacima

Veliko srpski i veliko hrvatski projekti zakonomjerno su zaintersirani za haos u krajevima sa bošnjačkom većinom, kako 2014. prilikom paljevina, kako 2018. prilikom tzv. boračkih protesta, tako i danas.

Nekoliko puta je tzv. Mreža za izgradnju mira, iza koje se kriju veliko srpskih ekstremisti, prijavljivala portal Antimigrant.ba i mene osobno Vijeću za štampu, koje, zapravo, nema nikakve pravne ingerencije nad portalima. Ta organizacija koja se poziva na mir, navodno, zapravo je najveći kamuflator haosa koji nam se sprema, u režiji veliko srpskih obavještajnih struktura i njihovih plaćenika u Islamskoj zajednici i SDA.

Ne samo da ne.ma svijesti o tome, i da nema otpora, već se bošnjačke elite razuzdano prepuštaju prodaji i razaranju ovoga što je od nas preostalo nakon veliko srpske i veliko hrvatske agresije.

Jer njihovo naseljavanje (migranata u BiH, op.p) nije ništa drugo doli atomska bomba koju će u pogodnom trenutku aktivirati genocidaši, s ciljem da dovrše srebrenički genocid nad Bošnjacima.

U vezi sa ovom citiranom izjavom, kada se pođe od sudski utvrđene činjenice da je učinjen srebrenički genocid za koji su odgovorne određene jedinice vojske Republike Srpske i njihova komanda, ako se slijedi dosadašnji narativ autora ostalih objavljenih tekstova može se zaključiti da se pod “genocidaši” koji će “dovršiti srebrenički genocid nad Bošnjacima” misli na ”velikosrpske razaratelje Bosne”, “veliko srpski faktor”, ”veliko srpski projekt” i “veliko srpske ekstremiste”, a ne na jbh. srpski narod i sve njegove pripadnike.

Sud je takođe, iz svih tekstova članaka u kojima se pominju ova dva konstitutivna naroda Hrvati i Srbi u BiH, ali bez spominjanja trećeg bh. konstitutivnog naroda Bošnjaci, izdvojio indikativne izjave i tvrdnje kako bi se analizirale da li su problematične i sporne sa političkog aspekta i/ili govora mržnje i diskriminiranja sa nacionalnog i vjerskog osnova:

Da se privremeni logori za ISILOVCE u BiH, tzv. migrante, otvore na što više lokacija, kako bi se razbila masa od nekoliko hiljada na jednom mjestu, i kako bi se lakše kontrolirala ova paravojna i teroristička opasnost, te spriječila mogućnost doturan ja oružja genocidnim ISILOVCIMA preko veliko srpskih i veliko hrvatskih faktora;

Nekoliko puta je tzv. Mreža za izgradnju mira, iza koje se kriju veliko srpskih ekstremisti, prijavljivala portal Antimigrant.ba i mene osobno Vijeću za štampu, koje, zapravo, nema nikakve pravne ingerencije nad portalima. Ta organizacija koja se poziva na mir, navodno, zapravo je najveći kamuflator haosa koji nam se sprema, u režiji veliko srpskih obavještajnih struktura i njihovih plaćenika u Islamskoj zajednici'iSD A.

5.2.2. Vjersko religiozni elementi i sadržaji u objavljenim člancima

Sud je izdvojio izjave i tvrdnje u kojima se spominju termini i sintagme u vezi sa vjerom i religijom u BiH iz svake od 14 tačaka optuženja, na način da se rukovodio ključnim terminima (nazivima, imenicama), kao i sintagmama, identificirajući one koje bi trebale biti predmet analize i ocjene jer bi mogle biti sporne sa aspekta govora mržnje (napomena u vezi sa korištenjem ova dva termina, uobičajeno se navodi da je glavna razlika između vjere i religije to da je vjera “potpuno povjerenje u nekoga ili nešto”, dok je religija “specifičan sistem vjerovanja i/ili obožavanja, koji često uključuje etički kodeks i filozofiju”):

Ako su evropski krstaški fundamentalisti smislili plan da se zauvijek uništi jedini starosjedilački muslimanski narod u Evropi – Bošnjaci;

Ako su Bošnjaci naivno povjerovali u vjerski sentiment, da im dolaze „braća u vjeri“, a ne Isilovske ubice muslimana, pa su bez rezerve dozvolili da budu okupirani, sa neizvjesnim ishodom;

Ako su bošnjačke političke i vjerske strukture nasjele na vazalsko služenje turskim, a zapravo ruskim interesima, u ime čega se pokušala destabilizirati

Ako usljed bošnjačko-migrantskog rata, usljed stradanja i egzodusa Bošnjaka, više niko ne bi postavio pitanje šutnje Islamske zajednice, šutnje SDA, tog kompletnog mehanizma laži i obmane, u kojoj su Bošnjaci prvo natjerani da u ime vjerskog sentimenta odšute dolazak tzv. migranata, da ne vide da među tim vojnicima ISIL-a nema žena, djece, staraca, da bi potom bili natjerani da trpe teror i budu žrtve zločinačke političke i medijske zavjere protiv istine, koja se skriva – u ime čega?!

Islamska zajednica finansijski, hutbama, tekstovima i emisijama podstiče ovaj migrantski haos među Bošnjacima: Nekad će se saznati kako se dogodilo da se bošnjačko liderstvo nađe na istom zadatku sa velikosrpskim i veliko hrvatskim razarateljima Bosne.

Zbog izdaje Bošnjaka, od strane otete i okupirane Islamske zajednice, od strane paralizirane SDA – Bošnjaci su momentalno poput kurbana: u totalnoj paralizi dočekuju vijest da milion migranata iz “prijateljske” Turske kreće prema Bosni.

Dana 16.07.2019. godine, javno objavio prisvojeni tekst – članak iz lista „Dnevni avaz“, koji je originalno objavljen sa podnaslovom „Donacija Islamske zajednice u BiH“ i naslovom „Za migrante 8.200 obroka”, prethodno svjesno dodavši naslov: „Islamska zajednica bošnjačkim parama hrani migrantske okupatore”, sve u cilju zavođenja javnosti i manipulacija kojima se podstiče netolerancija, diskriminacija i neprijateljstvo prema migrantima koji se nalaze u Bosni i Hercegovini;

Ako usljed bošnjačko-migrantskog rata, usljed stradanja i egzodusa Bošnjaka, više niko ne bi postavio pitanje šutnje Islamske zajednice, šutnje SDA, tog kompletnog mehanizma laži i obmane, u kojoj su Bošnjaci prvo natjerani da u ime vjerskog sentimenta odšute dolazak tzv. migranata, da ne vide da među tim vojnicima ISIL-a nema žena, djece, staraca, da bi potom bili natjerani da trpe teror i budu žrtve zločinačke političke i medijske zavjere protiv istine, koja se skriva – u ime čega?!

Islamska zajednica finansijski, hutbama, tekstovima i emisijama podstiče ovaj migrantski haos među Bošnjacima. Nekad će se saznati kako se dogodilo da se bošnjačko liderstvo nađe na istom zadatku sa velikosrpskim i veliko hrvatskim razarateljima Bosne.

– Zbog izdaje Bošnjaka, od strane otete i okupirane islamske zajednice, od strane paralizirane SDA – Bošnjaci su momentalno poput kurbana: u totalnoj paralizi dočekuju vijest da milion migranata iz “prijateljske” Turske kreće prema Bosni.

Islamska zajednica, na čelu sa ucijenjenim tzv. “reisu-l-uiemom” Kavazovićem, i SDA, na čelu sa zagubljenim Bakirom Izetbegovićem, već su duboko zagazili u izdaju naroda i države, kroz uvoz migrantskih bandita, pa je teško vjerovati u zaokret u njihovoj promigrantskoj politici – jer bi morali i pred narodom i pred historijom snositi odgovornost. Ali… Alternativa je odlazak u haos!“;

Centralna tačka ove obmane je Islamska zajednica, koja je čak i kroz bajramske hutbe nagovarala Bošnjake da su dužni, u ime vjerske obaveze, da zbrinjavaju migrantske horde, među kojima se najvjerovatnije nalaze pripadnici poraženog terorističkog ISIL-a.

Islamska zajednica je stavila i materijalne resurse u ovaj kriminalni posao, pa je angažirala Merhamet da hrani migrantske putujuće bande, a što od Bošnjaka stvara antiterorističku metu, jer su Bošnjaci danas jedini narod u Evropi,

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88             88

Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

Zainteresirani su za kompromitaciju bošnjačkog političkog faktora, za njegovo vezivanje za terorističke mreže, i u tom smislu se angažiraju banditi u bošnjačkim političkim i vjerskim strukturama koji odrađuju ove prljave poslove. Trenutno smo dovedeni u klopku, u bezizlaz, jer kada se migranti probude kao terorističke jedinice, Bošnjaci, zbog Islamske zajednice i SDA, više neće moći nazad. SIPA radi svoj posao, vjerovatno, ali, pola pije, pola Šarcu daje.

Nekoliko puta je tzv. Mreža za izgradnju mira, iza koje se kriju velikosrpskih ekstremisti, prijavljivala portal Antimigrant.ba i mene osobno Vijeću za štampu, koje, zapravo, nema nikakve pravne ingerencije nad portalima. Ta organizacija koja se poziva na mir, navodno, zapravo je najveći kamuflator haosa koji nam se sprema, u režiji velikosrpskih ■ obavještajnih struktura i njihovih plaćenika u Islamskoj zajednici i SDA.

(14. maj 2019.) .. .Da li tako što će horde migranata skinuti maske i otkriti se kao ISIL-ova plaćena vojska, zadužena da „oslobodi“ Bosnu od islama…

Bošnjačka politika i Islamska zajednica – podrškom useljavanju migranata – bagatelišu žrtvu šehida, bagatelišu život Bošnjaka, rade ono zlo zbog kojega će Bošnjaci doživjeti sudbinu bivšeg naroda.

Nema opstanka Bošnjacima ako se otpor protiv migranata ne uzdigne na pijedestal patriotske i vjerske vrline.

Bošnjački je i muslimanski kazati: Naš cilj je humano protjerivanje migranata iz Bosne i Hercegovine!

Muslimani,

Islam,

Islamska zajednica,

Ucijenjeni tzv. “reisu-l-ulema,

Žrtva šehida,

Vjerska vrlina,

Vjerske strukture,

Vjerski sentiment,

Bajramske hutbe,

Kurban,

“Braća u vjeri”,

Muslimanski krajevi,

Evropski krstaški fundamentalisti.

Dakle, nakon analize svih tekstova i izjava može se uočiti da se u svim tekstovima u kojima se autor referira na vjerske i religiozne elemente i sadržaje apsolutna većina odnosi na jednu vjeru – Islam, muslimane i Islamsku zajednicu, koje izjave se ne dovode u vezu sa ostalim religijama u BiH, niti u vezu sa ostalim konstitutivnim bh. narodima izuzev sa Bošnjacima kod kojih je tradicionalna vjera Islam, kao i to da se autor samo u jednoj izjavi od svih izjava u 14 članaka referira na drugu vjeru, kršćanstvo, u rečenici:

Ako su evropski krstaški fundamentalisti smislili plan da se zauvijek uništi jedini starosjedilački muslimanski narod u Evropi – Bošnjaci (prvi članak, kao i članak broj sedam koji se zapravo ponavlja…)

Takođe se može zaključiti da se svi vjerski i religiozni termini, sintagme i izjave spomenuti u člancima dovode u vezu isključivo sa migrantima, migrantskom krizom u

5.2.3. Migranti u objavljenim člancima

Sud je, kao i u prethodnim slučajevima, prvo izdvojio izjave i tvrdnje u kojima se pominju migranti iz svakog Odm 14 objavljenih članaka, tekstova u 14 tačaka, na način da se rukovodio ključnim terminom, nazivom (imenicom) migranti, kao i sintagmama u vezi sa migrantima, potom analizirao iste identificirajući one koje bi trebale biti predmet analize i ocjene jer bi mogle biti sporne sa aspekta govora mržnje.

Sud je analizirao sve izjave i tvrdnje u kojima se pominju migranti u 14 objavljenih tekstova – članaka u 14 tačaka optuženja, pa utvrdio da se migranti pominju u svakom od 14 objavljenih tekstova, članaka, u okviru migrantske krize u BiH i stim u vezi migrantske problematike u BiH. Kada se ovo dovede u vezu sa prethodnim analizama može se konstatirati da se migranti i migrantska kriza u ovim člancima ne spominju uvijek direktno u kontekstu sa nekim od bh. naroda ili sa svim bh. narodima, ali da se iz konteksta može zaključiti da se izjave uvijek dovode u vezu sa Bošnjacima zbog teza i tvrdnji autora da migrantska kriza u BiH u sigurnosnom i kulturološko ideološkom smislu najveće i najteže pogađa Bošnjake i prostor na kome su Bošnjaci većinski bh. narod, entitet Federaciju BiH.

Slijedi izdvojeno označavanje migranata u terminološkom smislu, kao i u sklopu ključnih sintagmi:

tzv. migranti,

IsHovske ubice muslimana (iz konteksta vidljivo da autor pod time misli na migrante u BiH),

migrantski terorizam, migrantski haos, migrantske horde, migrantski okupatori,

genocidni ISIL (iz konteksta vidljivo da autor pod time misli na migrante u

BiH),

ilegalni migranti, migrantski banditi, migrantski barbari, migrantske putujuće bande.

Slijede pojedine izdvojene izjave u odnosu na migrante koje prema ocjeni Suda mogu imati ili imaju sporne konotacije sa aspekta optuženja, te se stoga moraju analizirati i testirati rukovodeći se kriterijima, indikatorima i drugim alatima za identificiranje govora mržnje u kojima se migranti pominju samostalno ili u vezi sa konstitutivnim bh. narodima:

krenuti u napade na migrante,

Te horde migranata treba mlatiti svim sredstvima, treba ih tjerati poput bijesnih kerova, treba im staviti do znanja da među nama neće živjeti -jer ćemo ih mlatiti, tjerati, progoniti – sve dok ne nestanu sa naše zemlje. Važno je početi napade na migrante iz najmanje dva razloga…

Bošnjaci moraju odmah početi napade na migrante!

Dok posljednji migrant ne bude protjeran sa naše zemlje – nema stajanja!, Islamska zajednica bošnjačkim parama hrani migrantske okupatore,

Ako odmah u logore ne zatvorimo tzv. migrante, probudit ćemo se pod terorom genocidnog ISIL-a,

strategija zatvaranja tzv. migranata u privremene logore, bez mogućnosti kretanja, uz obezbjeđenje hrane i humanitarnog tretmana, sa ponudom da im se obezbijedi povratak u njihove zemlje,

PROTJERATI MIGRANTE!!!,

Migrante zatvoriti u logore do povratka u njihove zemlje,

Da li tako što će uz Bošnjake živjeti još oko 100.000 tzv. migranata, zapravo nasilnih, prljavih, zaraženih, kriminalu i razvmtu sklonih hordi?,

Da li tako što će horde migranata skinuti maske i otkriti se kao ISIL-ova plaćena vojska, zadužena da „oslobodi“ Bosnu od islama?.

Ako su srpsko-hrvatski separatisti u uvozu tzv. migranta među Bošnjake, a potom u ISIL-ovskom genocidu nad Bošnjacima, vidjeli šansu da dovrše genocidnu agresiju iz 90-tih i da zauvijek podjele BiH na srpski i hrvatski dio;

Ako su srpsko-hrvatski separatisti u uvozu tzv. migranta među Bošnjake, a potom u ISIL-ovskom genocidu nad Bošnjacima, vidjeli šansu da dovrše genocidnu agresiju iz 90-tih i da zauvijek podjele BiH na srpski i hrvatski dio;

Ako uslijed bošnjačkog samoorganiziranja, u odbrani protiv tzv. migranata, srpsko-hrvatski faktor preko noći naoruža ISIL-ovske vojne formacije, kada bi se hiljade vojno sposobnih tzv. migranata formatirali u nekoliko brigada;

Ako veliko srpski agenti doture oružje do bošnjačkih paravojnih formacija, tipa kriminalne grupe tzv. Antidejton, koja je već 2014. godine piromanski terorizirala Bošnjake, s istim ciljem, a koja bi sada mogla biti angažirana za unutarnji teror, u progonu tzv. narodnih neprijatelja, dok bi navodna odbrana naroda bila samo paravan, u predstavi čiji je cilj da entitet Republika Srpska entitetsku granicu pretvori u državnu, aktiviranjem rezervnog sastava MUP-a RS;

Ako veliko srpski i veliko hrvatski teroristi krenu u preostalim krajevima ša bošnjačkom većinom poturati bombe, napadati vozače na putevima, kidnapovati ljude, kako bi se ratna psihoza pretvorila u egzodus Bošnjaka iz BiH, dok bi u međuvremenu srpski i hrvatski separatizam dobivao državne granice;

Islamska zajednica finansijski, hutbama, tekstovima i emisijama podstiče ovaj migrantski haos među Bošnjacima. Nekad će se saznati kako se dogodilo da se bošnjačko liderstvo nađe na istom zadatku sa veliko srpskim i veliko hrvatskim razarateljirha Bosne,

da se privremeni logori za ISILOVCE u BiH, tzv. migrante, otvore na što više lokacija, kako bi se razbila masa od nekoliko hiljada na jednom mjestu, i kako bi se lakše kontrolirala ova paravbjna i teroristička opasnost, te spriječila mogućnost doturanja oružja genocidnim ISILOVCIMA preko veliko srpskih i veliko hrvatskih faktora,

Veliko srpski i veliko hrvatski projekti zakonomjerno su zaintersirani za haos u krajevima sa bošnjačkom većinom, kako 2014. prilikom paljevina, kako 2018. prilikom tzv. boračkih protesta, tako i danas,

već se bošnjačke elite razuzdano prepuštaju prodaji i razaranju ovoga što je od nas preostalo nakon velikosrpske i veliko hrvatske agresije. Zar oni misle da će Bošnjaci više ikada biti isti nakon što se među njih useli 100.000 ili više migranata, koji su otvorena prijetnja bošnjačkoj sigurnosti, ali i opstanku? Zar misle da će ti migranti negdje iz Bosne otići? Zar misle da srpsko-hrvatski separatisti neće iskoristiti taj faktor nestabilnosti i ubjeđivanja da je BiH neodrživa ?

Ako su tzv. migranti maska za poražene trupe ISIL-a čiji je cilj da se pod muslimanskim identitetom ubijaju muslimani;

\

Ako su Bošnjaci naivno povjerovali u vjerski sentiment, da im dolaze „braća u vjeri”, a ne Isilovske ubice muslimana, pa su bez rezerve dozvolili da budu okupirani, sa neizvjesnim ishodom;

Ako su bošnjačke političke i vjerske strukture nasjele na vazalško služenje turskim, a zapravo ruskim interesima, u ime čega se pokušala destabilizirati Evropska unija kroz uvoz migranata, sve dok EU nije zatvorila granice i kretanje tzv. migranata zaustavila u „muslimanskim” krajevima BiH;

Bošnjački je i muslimanski kazati: Naš cilj je humano protjerivanje migranata iz Bosne i Hercegovine!

Kao i rečenica u kojoj se indirektno pominju migranti:

Jer njihovo naseljavanje nije ništa drugo doli atomska bomba koju će u pogodnom trenutku aktivirati genocidaši, s ciljem da dovrše srebrenički genocid nad Bošnjacima.

5.3. Ocjena provedenih dokaza

Prilikom odlučivanja i radu na pismenoj izradi ove presude Sud je imao u vidu, saglasno praksi Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP), da iako je Sud obavezan dati razloge za svoju odluku, da se Sud ne mora detaljno baviti svakim argumentom koji je iznijela neka od strana u postupku i da nije dužan baviti se svakim dokazom¹⁶, već je u smislu odredaba članova 15. i 281. ZKP BiH dužan da se bavi u prvom redu onim dokazima koji su nužni za ostvarenje svrhe konkretne presude, iz čega proizlazi da nije nužno raspravljati baš o svakom dokazu.¹

Nadalje, u skladu sa principom slobodne ocjene dokaza, u toku glavnog pretresa relevantne činjenice mogu se utvrđivati neposrednim i posrednim dokazima odnosno indicijama. Neposredni dokazi su oni dokazi koji neposredno utvrđuju spornu činjenicu. Posrednim dokazima se istinitost sporne činjenice utvrđuje putem drugih činjenica, odnosno posredni dokazi predstavljaju dokaze o činjenicama o događaju ili krivičnom djelu, iz kojih logično proizlazi predmetna činjenica. Takvi dokazi uzeti pojedinačno mogu biti sami po sebi nedovoljni za utvrđivanje neke činjenice, ali ukoliko se sagledaju u svojoj ukupnosti, njihov kolektivni i kumulativni karakter može biti razotkrivajući i ponekad i presudan.

Sud je za većinu stranačkih dokaza ocijenio da su irelevantni. Neki od njih su irelevantni zbog nespornih činjenica koji se nisu trebale dokazivati, ili su činjenice koje su se htjele

Kod donošenja ovakve procesne odluke Sud je posebno imao u vidu činjenicu da je u konkretnom krivičnom predmetu jedino Sud ovlašten za tumačenje pravnih pitanja, pravnih instituta i pravnog kvalificiranja, pa se stim u vezi ne mogu provoditi stranački dokazi saslušavanjem svjedoka, stručnih lica ili vještaka.

Vezano za subjektivne dokaze optužbe provedene na glavnom pretresu, a radilo se o svjedocima, predstavnicima nadležnih institucija čije postupanje je rezultiralo podnošenjem krivične prijave protiv optuženog, te posljedično podizanjem optužnice u ovom postupku i vođenjem konkretnog krivičnog postupka, Sud naglašava sljedeće:

U svojstvu svjedoka optužbe saslušani su Maida Bahto Kestendžić, projekt koordinatorica za žalbe u Vijeću za štampu i online medije BiH, zatim Amela Odobašić pomoćnica direktora za emitovanje, ispred Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine, te Edin Ibrahimefendić, stručni savjetnik u Odjelu za politička građanska prava, ispred Institucije Ombudsmena za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Osim svjedokinje Amele Odobašić koja se decidno izjasnila da Regulatorna agencije za komunikacije BiH prema Zakonu o komunikacijama nema nikakvu nadležnost za regulaciju sadržaja objavljenih u online medijima, te da ona lično, ni bilo ko u Agenciji nije pratio pisanja na portalu ,,www.antimigrant.ba“, niti pristupao bilo kakvoj analizi sadržaja objavljenog na navedenom portalu, ostala dva svjedoka su u vezi sa nadležnostima institucija čiji su uposlenici, postupali u konkretnom postupku, a vezano za objave na portalu ,,www.antimigrant.ba“.

lako su iskazi svjedoka Maide Bahto-Kestendžić i Edina Ibrahimefendića na vrlo iscrpan način interpretirani ranije u obrazloženju ove presude, njihovom podrobnijom analizom se zaključuje da se izlaganja (u slučaju oba svjedoka), mogu „podijeliti” u dva dijela. Oba svjedoka su na počecima svojih izlaganja prvenstveno detaljno elaborirali procedure postupanja institucija čiji su uposlenici/predstavnici, a vezano za objave na portalu ,,www.antimigrant.ba“.

Tako je svjedokinja Maida Bahto-Kestendžić na iscrpan način iznijela tok postupka koji je pred Vijećem za štampu i online medije u BiH vođen povodom pisanja na portalu ,,www.antimigrant.ba“, za koji postupak je pojasnila da je započeo u ljeto 2019. godine kada je Vijeće zaprimilo dvije žalbe dostavljene od strane nevladine organizacije “Mreža za izgradnju mira”, da bi se nastavio pred Žalbenom komisijom vijeća, te u konačnici rezultirao donošenjem dvije Odluke (DT-3 i DT-4), odnosno podnošenjem prijave Tužilaštvu BiH (DT-2).

Slično pomenutoj svjedokinji i svjedok Edin Ibrahimefendić je pojasnio da je postupak formiranja i vođenja predmeta koji je u Instituciji Ombudsmena za ljudska prava u BiH pokrenut povodom žalbi na pisanje portala ,,www.antimigrant.ba“, zaprimljenih od strane nevladinih organizacija “Mreža za izgradnju mira” i kasnije “Asocijacije za demokratske inicijative”. Slično svjedokinji Bahto Kestendžić i svjedok Ibrahimefendić potvrdio je da je postupak pred Institucijom Ombudsmena u spomenutom predmetu okončan izdavanjem Preporuke (DT-1), koja je, kako je svjedok pojasnio, zbog postojanja indicija koje upućuju na izvršenje krivičnog djela, dostavljena Tužilaštvu BiH na nadležno postupanje.

\

Početne dijelove iskaza oba svjedoka, u kojima su isti, kako je naglašeno, pojasnili procedure vezano za postupke koje su institucije čiji su uposlenici/predstavnici proveli povodom žalbi na objave portala ,,www.antimigrant.ba“, Sud u potpunosti prihvata, s obzirom na to da tokom dokaznog postupka niko od stranaka nije sporio navode svjedoka u tom dijelu, niti su na te okolnosti ponuđeni kakvi drugi suprotstavljeni dokazi. Osim toga, radi se o službenicima institucija koje postupaju na osnovu određenih procedura koje su zasigurno propisane podzakonskim aktima. U konačnici, na iskaze svjedoka nadovezuju se i uloženi materijalnisdokazi (od DT-1 do DT-4) koji nesumnjivo potvrđuju da su povodom procedura vođenih u institucijama (čiji su predstavnici, Vijeće za štampu i Online medije BiH i Institucija Ombudsmena za ljudska prava BiH), nastali, odnosno rezultirali aktima kojima je odlučeno o zaprimljenim žalbama, i koji akti su u konačnici dostavljeni Tužilaštvu BiH, iniciravši pokretanje krivičnog postupka, t

Na ovom mjestu, Sud nalazi bitnim naglasiti što su oba svjedoka decidno istakla da institucije, čiji su predstavnici, u svom radu postupaju na osnovu određenih akata, zakonskih ili podzakonskih, a koji akti su bili osnov za odlučivanje po žalbama podnesenim na pisanje portala ,,www.antimigrant.ba“. Tako je svjedokinja Maida Bahto Kestendžić istaknula da je Odlukom žalbene komisije Vijeća za štampu i Online medije u BiH utvrđeno da su pisanjem navedenog portala prekršene određene odredbe Kodeksa za štampu i online medije BiH, dok je svjedok Edin Ibrahimefendić pojasnio da je u Preporuci Institucije Ombudsmena u BiH sadržano utvrđenje o kršenju određenih odredbi Zakona o zabrani diskriminacije u BiH pisanjem portala “,,www,antimigraht.ba“.

Tačnost i vjerodostojnost iskaza svjedoka u ovom dijelu za Sud nije sporna. Naime, potvrda navoda svjedoka vezano za utvrđena kršenja pomenutih akata, crpi se i iz materijalnih dokaza uloženih na te okolnosti (DT-1 do DT-4). Dakle, za Sud nije sporno da je Odlukama Vijeća za štampu i online medije u BiH utvrđeno da je došlo do kršenja odredbi Kodeska za štampu i online medije u BiH, odnosno da je Preporukom Institucije Ombudsmena u BiH došlo do kršenja određenih odredbi Zakona o zabrani diskriminacije, a povodom pisanja, objava na portalu “www.antimigrant.ba“. Pri tome, Sud se neće upuštati u utvrđenja drugih institucija, u smislu osnovanosti ili opravdanosti donošenja pomenutih odluka, s obzirom da na tako nešto nije ovlašten, niti je to relevantno za ovaj postupak.

Tokom dokaznog postupka optužbe, kao materijalni dokazi su provedeni i u sudski spis uloženi dokazi oznaka od DT-5 do DT-17, a radi se o ispisima/printovima tekstova objavljenih na portalu “www.antimigrant.ba” (DT-6 – DT-17), koji tekstovi su sadržajno inkorporirani u činjenični opis optužnice, te o službenoj zabilješci Državne agencije za istrage i zaštitu (DT-5) vezano za pribavljanje spornih tekstova. Vezano za navedene dokaze, Sud ističe da se istima nije suštinski bavio, s obzirom na to da optuženi tokom postupka nije osporio činjenicu da su navedeni tekstovi zaista objavljeni na portalu “www.antimigrant.ba”, čiji je on administrativni kontakt.

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88             94

Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

Sud je 14 objavljenih tekstova za koja se optuženi tereti doveo u vezi sa ostalim tekstovima na ovom portalu i pomenutim provedenim materijalnim dokazima odbrane, te zaključio da 14 objavljenih tekstova treba posmatrati, analizirati i vrednovati u okviru konteksta intelektualnih humanističkih napora autora da javnosti putem portala “www.antimigrant.ba” saopšti svoja promišljanja i zagovaranja koja su drugačija, vrlo kritički orijentirana i pisana oštrim stilom, što je vidljivo već iz tematskog naslova portala: „antimigrant”, čime se želi naglasiti kulturološka i sigurnosna problematičnost ove savremene migracije koja je, prema optuženom, i autorima tekstova, krajnje upitna i opasna po svojim stvarnim i skrivenim ciljevima za Evropu, regiju, te BiH i narode u njima. Za Sud se postavlja samo pitanje vrednovanja i ocjene takvih tekstova u smislu jasne distinkcije između dozvoljene zaštićene slobode govora i inkriminiranog zabranjenog govora mržnje, o čemu će biti više govora u nastavku ovog obrazloženja.

Vezano za provedene materijalne dokaze Suda, radi se o izvodima tekstova „Službenog glasnika BiH” u vezi sa krivičnim djelom „Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrepeljivosti” („Službeni glasnik BiH”, broj 8/10, broj 46/21 i Odluka Visokog Predstavnika br. 26/21), tekstu Prijedloga Zakona o izmjeni KZ BiH u vezi sa pomenutim krivičnim djelom, čiji je predlagatelj zastupnik Denis Zvizdić, te nastavno, pregledu pisanja pojedinih elektronskih medija o navedenom prijedlogu/inicijativi, Sud napominje da se radi o dokazima provedenim na okolnosti aktuelne zakonske regulative krivičnog djela „Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrepeljivosti” u Krivičnom zakonu BiH, odnosno predloženih izmjena navedene zakonske odredbe, a u kontekstu migranata kao zaštitnog objekta navedenog krivičnog djela. Osnovanost provođenja ovakvog dokaza Sud je našao u činjenici da je tokom postupka odbrana problematizirala nadležnost Suda, mada formalno nije istaknut prigovor stvarne

Sud je izvršio neposredni javni uvid na ročištu u internetsku stranicu portal ,,www.antimigrant.ba“ imajući u vidu činjenicu da se optuženi tereti U optužnici da je krivično pravne radnje počinio “kao administrativni kontakt i urednik portala www.antimigrantba‘\ odnosno da su sporni „tekstovi i video zapisi“ objavljivani na tom portalu, te je stoga Sud našao potrebnim i korisnim da se tokom dokaznog postupka u prisustvu stranaka i branioca izvrši uvid u spomenuti internet portal kako bi se stekla šira slika odnosno perspektiva počinjenja radnji za koja se optuženi tereti, iako odbrana nije sporila način izvršenja radnji.

Sud je na osnovu uvida u sadržaj ove internetske stranice, dovodeći isto u vezu sa svjedočenjem optuženog i njegovim priznanjem određenih činjenica (da je osnivač i administrativni kontakttog portala, autor pojedinih objavljenih tekstova na tom portalu), te provedenim materijalnim dokazima odbrane, zaključio da se optuženi u dužem vremenskom periodu kontinuirano angažirao kao nezavisni intelektualac humanista u ulozi osnivača ovog tematskog portala, autora pojedinih objavljenih tekstova i administrativnog kontakta za druge autore na ovom tematskom portalu, na promišljanju savremenog fenomena migracije u Evropi, balkanskoj regiji i BiH, posebno promišljanjem njegovih političkih i sigurnosnih implikacija i problema, te stim u vezi zauzimajući određene stavove i preduzimajući određena politička zagovaranja na dobrovoljnoj i nematerijalnoj osnovi, motiviran brigom za dobrobit BiH, posebno federalnog dijela u kojem živi, kao i za bošnjački narod kojem pripada i za koji ocjenjuje da je od bh. naroda najviše kulturološki i sigurnosno ugrožen ovom migracijom.

Dakle, nije sporno da iz provedenih dokaza stoji osnovana sumnja, pretpostavka i osnovana tvrdnja da je optuženi svojim pisanjem, odnosno objavljivanjem, prekršio pojedine podzakonske propisa, a što je, kako je detaljno i pojašnjeno, utvrđeno u odlukama nadležnih organa – Vijeća za štampu i online medije u BiH i Institucije Ombudsmena. Međutim, prema ocjeni ovog Suda, optuženi svojim radnjama nije ušao u “zonu inkriminacije”, odnosno u njegovim radnjama se nisu ostvarila Obilježja krivičnog djela koje mu je optužnim aktom stavljeno na teret – Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145a. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), u vezi sa članom 54. istog Zakonaj o čemu u nastavku biti više riječi.

Optuženi je u svojoj odbrani učinio nespornim optužne tvrdnje u odnosu na vrijeme i mjesto radnji (u vremenskom periodu od aprila 2019. godine do oktobra 2020. godine, u Tuzli), kao i njegov status „administrativnog kontakta¹¹ spomenutog internet portala, kao i način preduzetih’ radnji (objavljivanje 14 članaka na tom portalu), dok je optuženi osporio da je u to vrijeme bio „urednik portala” priznajući da je autor jednog broja objavljenih tekstova, članaka, ne izjašnjavajući se pri tome za autorstvo kojih od 14 objavljenih članaka za koji se tereti, niti se pitanje autorstva pojedinih članaka tokom istrage i suđenja utvrđivala.

Za Sud je irelevantno da li je optuženi bio urednik ili autor svih objavljenih članaka na pomenutom portalu, budući da je optuženi tokom suđenja učinio nespornim da su svi objavljeni tekstovi, članci (14 članaka) objavljeni, dakle učinjeni dostupnim javnosti isključivo ili presudno njegovom odlukom, tako da se mogla raspravljati njegova

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88                               96

Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

Sud je većinu tužilačkih predloženih subjektivnih dokaza, predloženih svjedoka u redovnom i dodatnom toku dokaznog tužilačkog postupka odbio za izvođenje ocjenjujući ih kao nebitne za izvođenje jer bi se njihovim izvođenjem (ukupno devet predloženih svjedoka koji su odbijeni za izvođenje, nakon tri saslušana) suđenje nepotrebno produžilo bez razjašnjavanja bitnih činjenica, čime bi se dovelo u pitanje pravičnost suđenja, posebno suđenje u razumnom roku, što je obaveza svih učesnika u postupku.

5.4. Zaključna analitička razmatranja i napomene

Dakle, analizom svih činjeničnih navoda iz javno objavljenih tekstova koji se optuženom stavljaju na teret, Sud je utvrdio da se sve izjave i tvrdnje direktno (80%) ili indirektno (20%) odnose na migrante i migrantsku krizu u BiH, a u vezi sa migrantskom problematikom i migrantskom sigurnosnom krizom u Evropi i regiji, približno u istom direktnom omjeru oko 20% na konstitutivne narode u BiH: Bošnjake, Srbe i Hrvate, dok se manji broj izjava i tvrdnji odnosi na vjeru, vjerska pitanja i vjersku i religioznu problematiku, ali uvijek u vezi sa migrantima i migrantskom krizom u BiH.

Sud nakon analize svih činjeničnih navoda zaključuje da su sve izjave i sve tvrdnje iz objavljenih tekstova svih 14 članaka, dakle procentualno 100%, suštinski, sadržajno i ciljano usmjerene prema specifičnoj društvenoj grupi migranti u BiH, prema tkz. „ljudima u pokretu”, specifičnoj socijalnoj skupini koju čine izbjeglice i migranti u BiH, a prema konstitutivnim narodima u BiH samo u onoj mjeri u kojoj se konstitutivni narodi u BiH, prema shvaćanju autora tekstova, kontekstualno dovode u vezu sa problematikom imigranata u BiH i migrantskom i sigurnosnom krizom u BiH, u okviru šire migrantske problematike u regiji i Evropi.

Sud takođe zapaža da se sve izjave i tvrdnje iz objavljenih tekstova koje pominju vjeru, religije, vjerska pitanja i vjersku problematiku, redovno odnose na migrante u vezi sa migrantskom problematikom i migrantskom krizom u BiH, takođe u okviru šire migrantske problematike u regiji i Evropi.

Izloženi stavovi i zaključci proistječu iz prethodno izloženih analiziranih izjava iz 14 članaka, prvenstveno iz činjenice da se svaki od 14 članaka odnosi na migrante i migrantsku krizu u BiH, odnosno da svaki od članaka sadrži ključne termine, sintagme i izjave u kojima se pominju migranti, u vezi sa migrantskom problematikom i migrantskom krizom u BiH, takođe u okviru šire problematike u regiji i Evropi, te da se od 14 članaka koji se odnose na migrante, u pet članaka (5) direktno ne spominje bilo koji bh. narod.

Kada se ova utvrđena činjenica dovede u vezu sa nespornom tvrdnjom da su tekstovi objavljeni na portalu www.antimiqrant.ba i provedenim dokazom Suda uvidom u ovu internet stranicu, za Sud je jasna namjera autora objavljenih tekstova da u ovim tekstovima izloži javne stavove, kritike i zagoravanja u odnosu na problematiku migranata u bh. državi i društvu, u vezi sa migrantskom problematikom i migrantskom i sigurnosnom krizom u BiH, takođe u okviru šire problematike u regiji i Evropi, a u vezi sa konstitutivnim bh. narodima i religijom u BiH samo kada se dovode u vezu sa problematikom migranata u BiH i migrantskom krizom u BiH.

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88            97

Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

članak broj 6.: Dana 04.03.2020. godine, javno objavio tekst naslova: „Da li će sada „volonter“ promigrantske mafije Senad Pirić Čupo pobjeći iz zemlje?“, sljedećeg sadržaja:

“Nakon što je dvije godine dočekivao migrante u Tuzli – bezbeli ne besplatno – glavni diler migranata iz Tuzle Senad Pirić Čupo najavljuje da prestaje sa radom.

Da li se i on sprema na bijeg iz Tuzle, i na azil vani, kao što je to dobio Aldin Širanović nakon što je popalio Tuzlu 2014. godine.

Niko u novijoj historiji nije Tuzlu zavio u crno kao tzv. volonter čupo. Takve bi trebalo hapsiti i krivično goniti za trgovinu ljudima i izdaju interesa grada i domovine.

Uskoro ćemo saznati da li se Čupo pridružio Širanoviću.

U nastavku informacija o prestanku rada tzv. volontera…

Nakon dolaska sve većeg broja migranata u Tuzlu, situacija je postala nepodnošljiva, tvrde volonteri sa autobuske stanice koji su danas zvanično prestali sa radom.

Od danas i zvanično prestaje rad volontera na stanici. Ostaje samo hrana od Merhameta i Emmausa jer ne može se hrana uskratiti ljudima. I standardna podrška organizacija osjetljivim kategorijama. Za dvije godine smo uradili i previše posla umjesto onih koji bi to trebali raditi.

Zbog nerazmijevanja vlasti, politike, ali i pritisaka od strane pojedinih građana donijeli smo takvu odluku. Također, bitno je napomenuti da je na ovu odluku uticao i povećan broj ljudi u pokretu. Jednostavno je postalo nemoguće odgovoriti na najosnovnije potrebe.”

Kada je u pitanju ovaj citirani članak, šesti po redu, iz tačke 6. Optužnice, jasno se uočava već spomenuti propust Tužilaštva da za svaki objavljeni tekst, članak, odnosno tačku optužnice, pa tako i za ove članke pod rednim brojevima 6. i 11. precizira i pojedinačno navede koje se to publicističke sintagme, izjave i tvrdnje u ovim objavljenim tekstovima stavljaju na teret optuženom da je iste objavio ,,u namjeri da izazove i raspiri nacionalnu i vjersku mržnju prema narodima koji se nalaze u Bosni i Hercegovini¹, „kako prema migrantima, tako i između konstitutivnih naroda¹¹, kao govor mržnje prema bh. konstitutivnim narodima i migrantima.

U citiranom članku rednog broja 6. to nije uočljivo, niti se to analizom sadržaja i konteksta članka može zaključiti. Ne spominje se ni jedan bh. konstitutivni narod, ni nacionalni niti vjerski elementi, dok se migranti pominju jedino u okviru autorove kritike rada pojedinih lica koji volonterski, na humanitarnoj osnovi, pomažu migrantima u BiH,

Slijedi citat narednog pomenutog članka, jedanaesti po redu, iz tačke 11. Optužnice, u kojem se još jasnije uočava propust obaveze Tužilaštva da precizira i pojedinačno navede koje se to publicističke sintagme, izjave i tvrdnje u ovim objavljenim tekstovima stavljaju na teret optuženom, tvrdnju da je i ovom tačkom optuženi ostvario obilježja krivičnog djela Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145a. stav 1. Krivičnog zakona BiH:

Članak rednog broja 11.:

Dana 17.04.2020. godine, javno objavio prisvojeni tekst – objavu Selme Džafić od 12. travnja u 20,13, na Facebook-u, sljedećeg teksta: „Ovih dana je koordinacija u fokusu. Želim zahvaliti organizacijama i privatnim donatorima koji nam vjeruju i pomažu nam da nahranimo sve te ljude. Želim zahvaliti onima koji pomažu u distribuciji. Ti si zlato. Posebna hvala ide jednom jedinom Amila Rekić i djevojčicama u Sarajevu. Ne mogu vam dovoljno zahvaliti za sve vaše vrijeme, poruke, ljubav, brigu i nadam se da dajete ovim dečkima. Uz dužno poštovanje prema našim dragim muškarcima, žene vladaju. prethodno svjesno dodavši naslov:-„Da li promigrantska organizacija Pomozi.ba pomaže naše građane?¹‘

Sud nalazi da se i u ovom citiranom članku (pod rednim brojem 11.) ne spominje ni jedan bh. konstitutivni narod, ni nacionalni, niti vjerski elementi, dok se migranti u BiH spominju jedino u okviru autorove kritike rada pojedinih lica čiji volonterski angažman autor ponovo kritički dovodi u pitanje, ali to i dalje nema karakter i težinu govora mržnje prema konstitutivnim narodima i migrantima, na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, kako to tvrdi Tužilaštvo time što je i ovu tačku uvrstilo u optuženje i stavilo je na teret optuženom da je i ovom tačkom ostvario obilježja krivičnog djela Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145a. stav 1. Krivičnog zakona BiH, krivično djelo tkzv govora mržnje.

Dakle, ovi objavljeni članci, tekstovi ne sadrže bilo kakve sintagme i izjave koje bi mogle biti sporne sa aspekta izazivanja nacionalne i vjerske mržnje, pa je i ovo primjer i pokazatelj nepravilnog izostavljanja određivanja i preciziranja u optužnom aktu ključnih sintagmi i izjava objavljenih tekstova kojima se čini inkriminirani govor mržnje.

Sintagme, tvrdnje i izjave, uključujući članke u kojima se spominju bh. konstitutivni narodi – srpski, hrvatski i bošnjački narod, uvijek u vezi i u kontekstu sa migrantima i migrantskom problematikom i krizom u BiH, pojedinačno i u cjelini, takođe u okviru šire problematike u regiji i Evropi, ne upućuju Sud na zaključak da autor tih redova i članaka o ovim bh. konstitutivnim narodima misli, promišlja i o njima kritički govori i zagovara stavove govora mržnje sa nacionalnog i vjerskog osnova. To je vidljivo iz upotrebljene terminologije i sintagmi, jer autor ove bh. konstitutivne narode promišlja u političko istorijskom smislu i kontekstu, sa stanovišta autorove kritike i autorovog shvaćanja

\

Na ovom mjestu treba primijetiti da se radi o terminima, sintagmama i tezama koje su stekle legitimitet u bh. političkom rječniku i pojmovniku, bh. političkim teorijama i bh. publitistici, kao i u istoriografiji, tačnije u jednom dijelu bh. političke i istorijske misli i publicistike, budući da o tome nema šireg konzensusa u BiH i regiji.

Niti u jednom članku koji se odnosi na migrante i migrantsku krizu u BiH, takođe u okviru šire problematike u regiji i Evropi, autor nije izlazio iz okvira vlastitog poimanja i kritike koncepta srpskog i hrvatskog separatizma, kao i vlastitog poimanja i kritike koncepta politike srpskel hrvatske hegemonije u regiji kada je u pitanju Bosna i Hercegovina i treći bh. konstitutivni narod Bošnjaci, kojem optuženi kao autor većine tekstova, pripada. Nadalje, primjetno je da autor većine tih redova i članaka, o bh. konstitutivnim narodima misli, promišlja i o njima kritički govori i zagovara stavove jedino u vezi i kontekstu sa migrantima i migrantskom krizom u BiH, takođe u okviru šire problematike u regiji i Evropi.

I po ovom izloženom komentaru se ponovo uočava propust obaveze da se precizira i pojedinačno navede (identificira) koje se to publicističke izjave i tvrdnje u objavljenim 14 tekstova stavljaju na teret optuženom, da je u namjeri da izazove i raspiri nacionalnu i vjersku mržnju prema narodima koji se nalaze u Bosni i Hercegovini¹, „kontinuirano javno objavljivao tekstove i video zapise koji obiluju izjavama koje potiču i šire mržnju kako prema migrantima, tako i između konstitutivnih naroda.

Konačno, kada su u pitanju migranti i migrantska kriza u BiH, kao što je to već rečeno, Sud nakon analize svih činjeničnih navoda zaključuje da su sve izjave i sve tvrdnje iz objavljenih 14 tekstova suštinski, sadržajno i ciljano usmjerene prema specifičnoj društvenoj grupi migranti, prema tkz „ljudima u pokretu”, specifičnoj socijalnoj skupini koju čine izbjeglice i migranti u BiH, a prema konstitutivnim narodima u BiH i u odnosu na vjeru i religiju samo u onoj mjeri u kojoj se konstitutivni narodi u BiH i vjera, prema shvaćanju autora tekstova, kontekstualno dovode u vezu sa problematikom migranata u BiH, u vezi sa migrantskom problematikom i migrantskom sigurnosno krizom u BiH, takođe u okviru šire problematike u regiji i Evropi.

Sud primjećuje da u svim objavljenim izjavama u svih 14 tekstova, članaka, optuženi kao autor jednog broja tekstova po vlastitom priznanju, migrante posmatra, promišlja, stim u vezi iste kritikuje, te u vezi sa njima vrši određena publicistička politička zagovaranja i kritike, isključivo tretirajući migrante kao heterogenu specifičnu socijalnu skupinu bez nacionalnog određenja i nacionalne diskriminacije, niti je opaženo da iste

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88            100

Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

Autor svih 14 tekstova, članaka migrante poima kao skupinu „ilegalnih imigranata” (kao migrante koji su nezakonito, protivno bh propisima došli i borave na teritoriji BiH) i kao „tkzv migrante” iznoseći tvrdnje da se u pravilu radi o pripadnicima poražene terorističke paravojne organizacije ISIL koji su u bjekstvu i skrivanju od međunarodnih snaga i pravosuđa, a koji se prema autoru ovih tekstova organizirano, promišljeno i planski ubacuju u Evropu sa skrivenim terorističkim zadacima u cilju nastavka realizacije ISIL ideologije u Evropi. Dakle, autor u svih 14 tekstova, članaka migrante u BiH poima, doživljava i o njima piše kao o sigurnosnoj prijetnji po BiH, bh. državu i bh. društvo, posebno kao sigurnosnu i kulturološko ideološku prijetnju za jedan bh. konstitutivni narod – Bošnjake kojima nacionalno pripada, prostor na kojem većinski žive u BiH – veći dio Federacije BiH u kojem prostoru optuženi takođe prebiva, te kao ideološku prijetnju po onaj koncept religije Islam koji se tradicionalno prakticira u BiH kod Bošnjaka.

te horde migranata treba mlatiti svim sredstvima, treba ih tjerati poput bijesnih kerova, treba im staviti do znanja da među nama neće živjeti — jer ćemo ih mlatiti, tjerati, progoniti – sve dok ne nestanu sa naše zemlje,

Bošnjaci moraju odmah početi napade na migrante!

Da li tako što će uz Bošnjake živjeti još oko 100.000 tzv. migranata, zapravo nasilnih, prljavih, zaraženih, kriminalu i razvratu sklonih hordi?,

koje izjave se, međutim, u konkretnom slučaju optuženja ne mogu formalno pravno kvalificirati krivičnim djelom govora mržnje, niti se mogu kao takvi sankcionirati jer ovakav politički artikulisan stav, kritika i zagovaranje, dakle govor prema migrantima kao specifičnoj društvenoj skupini nije propisan kao krivično djelo na državnoj razini državnim krivičnim zakonodavstvom, o čemu će biti više riječi u nastavku.

U vezi sa problematikom migranata i migrantima u BiH, migrantskom krizom i imigrantskom sigurnosnom i kulturološkom prijetnjom u BiH kako se to navodi u tekstovima, redovno se direktno dovodi samo jedan od konstitutivnih bh. naroda – Bošnjaci i bošnjačke političke i vjerske institucije, dok ostali bh. narodi posredno i djelomično preko skrivenih i otvorenih političkih agendi i politika koje, prema shvaćanju autora tekstova, postoje kod dijela politike i političara u tim bh. narodima, kada su u pitanju koncepti srpske i hrvatske hegemonije u regiji i srpskog i hrvatskog secesionizma u BiH.

Sud takođe zapaža, nakon provedenog dokaznog postupka, da je Tužilaštvo na početku optuženja navelo da je optuženi „kontinuirano javno objavljivao i „video zapise“ koji obiluju izjavama koje potiču i šire mržnju kako prema migrantima, tako i između konstitutivnih narodameđutim Sud nalazi da Tužilaštvo nije provelo niti jedan dokaz u tom pravcu {„video zapise koji obiluju izjavama¹¹, bilo u originalnom obliku ili u transkriptu, prijepisu,), jer je tokom dokaznog postupka prezentiralo i provelo jedino „tekstove” koje je optuženi „kontinuirano javno objavljivao”, a koji su sadržani u činjeničnom opisu optužnice.

Nakon provedene analize svih tekstova i stim u vezi izvedenih zaključaka i činjeničnih utvrđenja, te ocjene provedenih dokaza, slijedi pravna analiza i supsumiranje činjeničnog utvrđenja pod odgovarajuće pravne norme, rukovodeći se kriterijima, indikatorima, testovima i drugim alatima za identificiranje tzv. govora mržnje.

6. SUDSKE ODLUKE – RAZLOZI

6.1. Uvodne napomene

Potom je Sud u prethodnom poglavlju ovog obrazloženja izvršio kvantitativnu i kvalitativnu analizu činjeničnog dijela i tumačenje pravnog dijela predmetne optužnice.

U uvodnom dijelu optužnice Tužilaštvo BiH je optužilo optuženog da je „u vremenskom periodu od aprila 2019. godine do oktobra 2020. godine, u Tuzli, kao administrativni kontakt i urednik portala www. antimigrant.ba… u namjeri da izazove i raspiri nacionalnu i vjersku mržnju prema narodima koji se nalaze u Bosni i Hercegovini, kontinuirano javno objavljivao tekstove i video zapise koji obiluju izjavama koje potiču i šire mržnju kako prema migrantima, tako i između konstitutivnih naroda, a što je protivno i odredbama

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

Krivično djelo Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145a. stav 1. Krivičnog zakona BiH, tkzv. krivično djelo govora mržnje, čini onaj ko ‘javno izaziva ili raspiruje nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima, kao i drugima koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini”.

Iz citiranog zakonskog teksta odredbe člana 145a. stav 1. Krivičnog zakona BiH je prima facie vidljivo da su krivičnopravni zaštitni objekti ovog krivičnog djela konstitutivni bh. narodi (Bošnjaci, Hrvati i Srbi) i ostali; kao i drugi koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini, ali samo u odnosu na govor mržnje po nacionalnom, vjerskom ili rasnom osnovu. Prema tome, tumačenjem ovog zakonskog teksta, odnosno ove pravne odredbe se zaključuje da se ovo krivično djelo, govor mržnje, može počiniti na državnoj razini, propisano državnim krivičnim zakonodavstvom, inkriminiranim govorom mržnje samo po tri propisana osnova: na nacionalnoj, vjerskoj ili rasnoj osnovi.

Sud nakon analize svih činjeničnih navoda zaključuje da su sve izjave i sve tvrdnje iz objavljenih 14 tekstova suštinski, sadržajno i ciljano usmjerene prema specifičnoj društvenoj grupi migranti u BiH, prema tzv. „ljudima u pokretu”, specifičnoj socijalnoj skupini koju čine izbjeglice i migranti u BiH različitih nacionalnosti i vjeroispovjesti i pripadnici većinski jedne religije, a prema konstitutivnim narodima u BiH jedino u onoj mjeri u kojoj se konstitutivni narodi u BiH, prema shvaćanju autora tekstova, kontekstualno dovode u vezu sa problematikom migranata u BiH i migrantskom krizom u BiH, u okviru šire problematike u regiji i Evropi.

Sud ta kode zapaža da se sve izjave i tvrdnje iz objavljenih tekstova koje pominju religije, vjeru, vjerska pitanja i vjersku problematiku, suštinski odnose na migrante u vezi sa migrantskom problematikom i migrantskom krizom u BiH, takođe u okviru šire problematike u regiji i Evropi.

Sud je sve izjave optuženog (u 14 objavljenih članaka, tekstova) koje se odnose na migrante i migrantsku krizu u BiH analizirao pa utvrdio da nije dokazano da je optuženi svojim izjavama javno izazivao ili raspirivao nacionalnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost prema migrantima u BiH, budući da se u tekstovima prema migrantima nije odnosio na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, odnosno da iste nije diskriminirao po nacionalnoj i/iii vjerskoj ili rasnoj osnovi.

Sud je zaključio da je optuženi svoja publicistička zapažanja, analize, kritike i zagovaranja u 14 objavljenih tekstova upućivao prema migrantima u BiH kao specifičnoj društvenoj grupi, bez fokusiranja i stavljanja težišta na nacionalnom i vjerskom pripadništvu migranata ili bilo kojeg migranta pojedinačno, a u okviru kojih izjava Sud zapaža da određeni broj izjava može biti ili jeste sporan sa aspekta indikatora govora mržnje, međutim da takve pojedinačne izjave i dalje nisu na državnoj razini kriminalizirane, da nisu predmet krivično pravnog reguliranja, krivičnopravnog

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88            104

Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

Dakle, Sud zapaža, kada su u pitanju pojedini izdvojeni termini, sintagme i termini koji se odnose na migrante koji bi se mogli identificirati ili koji jesu sporni sa aspekta tzv. govora mržnje, kako je to navedeno u prethodnom poglavlju, da isti nisu upućeni, izgovoreni u vezi sa migrantima u BiH zbog njihove nacionalne i vjerske pripadnosti, odnosno da isti nisu diskriminirani po tim osnovama, već eventualno po osnovu ksenofobije i drugih sličnih oblika diskriminacije po drugim osnovama što nije predmet krivično pravnog reguliranja i sankcioniranja na državnoj razini, niti su migranti zaštićeni po tom osnovu na državnoj razini.

Sud je takođe analizirao sve objavljene tekstove koji se stavljaju na teret optuženom, publicističke izjave koje se odnose na konstitutivne bh. narode u BiH – Bošnjake, Srbe i Hrvate, pojedinačno j u vezi sa migrantima i imigrantskom krizom u BiH, pa utvrdio da nije dokazano da je optuženi opisanim izjavama i tvrdnjama javno izazivao ili raspirivao nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost prema bilo kojem bh. narodu ili između naroda u BiH, odnosno da iste nije diskriminirao po nacionalnoj ili vjerskoj osnovi.

Kada su u pitanju izložene izjave i teze koje se dovode u vezu sa bh. konstitutivnim narodima, Sud je utvrdio da se radi o terminima i sintagmama, izjavama i tezama koje su stekle legitimitet i mjesto u bh. političkom rječniku i pojmovniku, bh. političkim teorijama i bh. publicistici, kao i u istoriografiji, tačnije u jednom dijelu bh. političke i istorijske misli i publicistike, budući da o tome nema šireg konzensusa u BiH i regiji.

Sud takođe nalazi da je autor tekstova u odnosu na religiju i vjeru izlagao političke i kulturološke teze koje su stekle mjesto u bh. političkom rječniku i pojmovniku, bh. političkim teorijama i bh. publicistici, kao i u bh. istoriografiji, tačnije u jednom dijelu bh. političke i historijske misli i publicistike, budući da o tome nema šireg konzensusa u BiH i regiji, zbog čega Sud zaključuje da su se u objavljenim tekstovima publicističke izjave i tvrdnje optuženog u odnosu na bh. narode i vjeru kretale u okviru dozvoljenog i zaštićenog publicističkog i političkog diskursa i narativa. Stoga Sud zaključuje, kada su ove izjave u pitanju, da se radi o govoru zaštićenim pravom na slobodu izražavanja iz člana ll/3.(h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije.

U odnosu na pojedine izjave i tvrdnje u objavljenom tekstovima Sud je našao da po svom karakteru i sadržaju mogu imati karakter klevete ili uvrede, ali da nemaju krivično pravni značaj, niti predstavljaju inkriminirajući govor mržnje prema bh. konstitutivnim narodima i njihovim pripadnicima po nacionalnom i vjerskom osnovu i diskriminaciji. Sud takođe podsjeća u vezi sa ovakvim izjavama, da su prema shvaćanju i tumačenju Evropskog Suda odredbe člana 10. stav. 2 Konvencije „prihvatljive ne samo “informacije” ili “ideje” koje su općenito prihvaćene ili se smatra da nikog ne ugrožavaju, odnosno da su bezelene, već i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju državu ili

Dakle, Tužilaštvo provedenim dokazima koje je Sud prihvatio za provođenje nije dokazalo da bilo koja objavljena izjava koja se optuženom stavlja na teret sadrži govor mržnje prema bilo-kojem bh. konstitutivnom narodu i migrantima, na nacionalnoj i vjerskoj osnovi.

II – Tzv govor mržnje prema migrantima, kao specifičnoj društvenoj skupini, nije propisano kao krivično djelo na državnoj razini, jer državno krivično zakonodavstvo nije propisalo sve pojavne oblike tzv. govora mržnje, pored postojećeg govora mržnje po osnovu nacionalnosti, rase i vjere

Kao što je to već rečeno, tumačenjem zakonskog teksta odredbe krivičnog djela iz člana 145a. stav 1. Krivičnog zakona BiH zaključuje se da se ovo krivično djelo tzv. govor mržnje, može počiniti na državnoj razini, prema državnom krivičnom zakonodavstvu, samo po tri osnova, na nacionalnoj, vjerskoj i rasnoj osnovi. Dakle, zakonski opis predmetnog krivičnog djela u Krivičnom zakonu BiH sadrži tzv. “zatvorenu listu” osnova po kojima se vrši izazivanje ili raspirivanje mržnje, budući da su ti osnovi ograničeni samo na izazivanje ili raspirivanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje među konstitutivnim narodima, ostalima i drugima koji žive ili borave u BiH, te se ne može dopunjavati drugim osnovama o čemu će više riječi biti kasnije.

Sud zapaža da određeni broj izjava može biti sporan ili da to jeste sa aspekta indikatora i modela govora mržnje, zbog čega bi se mogli identificirati kao sporni sa aspekta govora mržnje ili da to jesu (poput citirane izjave „te horde migranata treba mlatiti svim sredstvima, treba ih tjerati poput bijesnih kerova, treba im staviti do znanja da među nama neće živjeti – jer ćemo ih mlatiti, tjerati, progoniti – sve dok ne nestanu sa naše zemlje), međutim stim u vezi Sud zapaža i ponavlja da takve pojedinačne izjave nisu na državnoj razini predmet krivično pravnog reguliranja, krivično pravnog sankcioniranja, odnosno krivično pravne zaštite migranata kao specifične socijalne skupine, pa se posljedično takvi počinitelji ne mogu krivično procesuirati (krivično goniti, optuživati, osuditi), zbog čega se ovakve izjave ne mogu staviti na teret optuženom jer takve radnje nisu, na državnoj razini, propisane kao krivično djelo.

Sud je po službenoj dužnosti, nakon što je izvršio tumačenje ove krivičnopravne odredbe iz člana 145a. stav 1. Krivičnog zakona BiH, proveo dokazivanje uvidom u zakonodavnu državnu praksu i zakonodavne aktivnosti u vezi sa ovim krivičnim djelom i problematikom pa utvrdio da državno zakonodavstvo nije na državnoj razini niti ove 2021. godine propisalo sve pojavne oblike govora mržnje, pored postojećeg govora mržnje po osnovu nacionalnosti, rase i vjere.

Za razliku od krivičnog zakonodavstva entiteta Republika Srpska, krivični zakoni entiteta Federacija BiH, Brčko Distrikta, kao ni državno krivično zakonodavstvo, ne propisuju sve pojavne oblike govora mržnje.

U ovoj 2022, godini potrebno je da Bosna i Hercegovina krene u konkretnu sveobuhvatnu borbu protiv govora mržnje na državnoj razini po svim osnovama, te ga je potrebno osuditi bez obzira od koga dolazi i prema kome je upućen.

III – Tužilaštvo se kod optuženja pogrešno pozivalo na mogućnost direktne primjene određenih međunarodnih propisa, te je takođe pogrešno konstruisalo i koncipiralo ovo krivično djelo kao blanketno krivično djelo, dakle kao krivično djelo koje se dopunjuje normama iz drugih propisa

Sud zapaža da se Tužilaštvo u činjeničnom dijelu optuženja pogrešno pozvalo na pojedine odredbe „Zakona o zabrani diskriminacije¹¹ i „Kodeksa za štampu i Online medije BiH“, te se takođe kod optuživanja pogrešno pozvalo, u završnoj riječi, na Konvenciju o kibernetičkom kriminalu koja je stupila na snagu u odnosu na BiH 01.09.2006. godine, te na Dodatni protokol uz Konvenciju o kibernetičkom kriminalu, o inkriminiranju djela rasističke i ksenofobne naravi počinjenih pomoću računarskih

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88            107

Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

Sud takođe zapaža da se Tužilaštvo u završnoj riječi kod optuživanja pogrešno pozvalo na direktnu primjenu Konvencije o kibernetičkom kriminalu i pomenutog Dodatnog protokola uz Konvenciju, iz razloga jer se ovi međunarodni ugovori ne mogu direktno primijeniti u konkretnom slučaju za raspravljanje da li je počinjeno krivično djelo, odnosno za utvrđivanje počinjenja krivičnog djela i počinitelja, kao i za kažnjavanje počinitelja, kako je to Tužilaštvo predložilo u završnoj riječi.

Naime, u poglavlju II. ovog Dodatnog protokola pod nazivom „Mjere koje se preduzimaju na nacionalnoj razini¹‘, u odredbama čl. 3., 4 i 5. propisuje da će “svaka strana usvojiti zakonodavne i druge potrebne mjere kako bi se, u skladu s njezinim domaćim pravom, utvrdilo kao krivične djelo, ako je počinjeno namjerno i neovlašteno, sljedeće ponašanje:…”

Ova Konvencija i njen Dodatni protokol ne daju državama, pa tako ni BiH, mogućnost direktne primjene u krivičnim postupcima, već zahtijevaju od država potpisnica, pa tako i od BiH, da u svom krivičnom zakonodavstvu propišu određena djela kažnjiva kao krivična djela, što država BiH još uvijek nije učinila, a dokaz tome je, osim neizmijenjene krivične odredbe, već spomenuta zakonodavna aktivnost za uređivanje ove oblasti na državnoj razini koja nije dovršena. Iz medija se saznaje i zaključuje da je prijedlog za izmjenu člana 145a. Krivičnog zakona BiH bio potaknut upravo činjenicom da BiH nije izvršila svoje zakonodavne obaveze iz citirane odredbe Dodatnog protokola donošenjem posebnog Zakona o sprečavanju nezakonitog govora mržnje na internetu za BiH. ,”      ■

Sud je takođe, po službenoj dužnosti, razmotrio mogućnost direktne primjene nekog drugog međunarodnog akta, kao i primjene odredbe člana 4a. Krivičnog zakona BiH, koji propisuje sudsko ovlaštenje za “suđenje ili kažnjavanje bilo kojeg lica za bilo koje činjenje ili nečinjenje koje je u vrijeme kada je počinjeno predstavljalo krivično djelo u skladu s opštim načelima međunarodnog prava”, posebno mogućnost direktne primjene međunarodnih konvencija poput Evropske konvencije za zaštitu Ijuds.kih prava i sloboda ili neke druge međunarodne konvencije, te utvrdio da se na ovaj konkretni slučaj, kada su o pitanju identificirane izjave koje bi mogle biti sporne sa aspekta kriminaliziranog govora mržnje, ne može direktno primijeniti bilo koja međunarodna konvencija ili akt, što upućuje na potrebu da se na državnoj razini ova problematika regulira dopunom odredbe člana 145a. Krivičnog zakona BiH, kao i donošenjem posebnog Zakona o sprečavanju nezakonitog govora mržnje na internetu za BiH.

Suprotno stavu Tužilaštva, nepravilno je u slučaju optuženja za veći broj objavljenih tekstova, kao u ovom predmetu, u optuženju samo činjenično navesti takve članke i tvrditi da se u njihovim tekstovima radi o inkriminiranom govoru mržnje bez konkretizacije tvrdnji u odnosu na elemente i izjave govora mržnje u tim člancima.

Suprotno stavu Tužilaštva, krivično djelo iz člana 145a. stav 1. Krivičnog zakona BiH, za koje se optuženi optužuje, nije krivično djelo blanketnog karaktera jer se biće ovog krivičnog djela ne dopunjuje drugim dopunskim normama domaćeg zakonodavstva ili pravilima međunarodnog prava i međunarodnih konvencija kao uslovima kažnjavanja, niti se spomenuta međunarodna Konvencija i njen dopunski protokol mogu se direktno primijeniti na konkretni slučaj, na djelo i počinitelja, u svrhu utvrđivanja da li je počinjeno krivično djelo i za sankcioniranje.                             ,

Stim u vezi Sud je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu nekog drugog međunarodnog dokumenta, poput Evropske konvencije o ljudskim pravima (propisivanjem govora mržnje prema kategoriji migranti) ili međunarodne sudske presude, poput presude Evropskog suda za ljudska prava (u smislu precedentne obavezujuće presude govora mržnje prema kategoriji migranti), dakle na način da se, umjesto pozitivnog bh. državnog krivičnog zakonodavstva, takvi dokumenti direktno primijene na ovaj konkretni slučaj kao pravni izvor za utvrđivanje da li je počinjen govor mržnje prema migrantima te sankcioniranje počinitelja.

Sud nalazi da nije dokazano da je optuženi objavljenim tekstovima izazivao mržnju prema konstitutivnim narodima u BiH i između konstitutivnih naroda u BiH na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, niti prema migrantima na nacionalnoj i vjerskoj osnovi.

Kada se privremeno zanemari određeni broj izjava prema migrantima kao specifičnoj društvenoj grupi koji može biti ili jeste sporan (poput već citiranih izjava) sa aspekta indikatora govora mržnjpt  ali koje nisu na državnoj razini predmet krivično pravnog reguliranja, krivično pravnog sankcioniranja, odnosno krivično pravne zaštite migranata kao specifične socijalne skupine, za sve ostale publicističke izjave i tvrdnje se može zaključiti da su se u odnosu na bh. narode, migrante i vjeru kretale u okviru dozvoljenog publicističkog i političkog diskursa i narativa, zaštićeno slobodom govora iz člana II/3. (h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije. Sud nalazi, temeljem teorije i prakse Evropskog suda, da ove izjave, ideje i tvrdnje iznesene u predmetnim

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88                                                                                                                        109

Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 155

Konačno, ako se ima u vidu vremenski i naglašeno političko-sigurnosni kontekst ovih objava za period od aprila 2019. godine do oktobra 2020. godine, takođe privremeno zanemarujući određeni broj izjava prema migrantima kao specifičnoj društvenoj grupi koji može biti ili jeste sporan (poput već citiranih izjava) sa aspekta indikatora govora mržnje, tada Sud u njima vidi, u okviru slobode izražavanja i slobode govora, ne samo pravo autora tih tekstova i optuženog kojem se stavljaju na teret ovi tekstovi, na iznošenje vlastitog mišljenja, pravo na izražavanje misli o aktuelnim pitanjima od opšteg interesa, izražavanje vrijednosnih sudova po osnovu prava na slobodu izražavanja, već i pravo građana da budu informirani o pitanjima i stavovima od opšteg, javnog interesa, uključujući i pravo na informiranost o različitim intelektualnim i političkim gledištima kao i različitom govoru o kontroverznim kulturološkim i sigurnosnim pitanjima, koji je izražen na drugačiji način gledišta i zagovaranja. Slijedeći i parafrazirajući stav Evropskog suda iz jednog predmeta (već citirani predmet Surek), možemo i u ovom predmetu zaključiti kako „građani imaju pravo da budu informirani o različitim uglovima gledanja na situaciju, bez obzira koliko im neprijatan taj ugao gledanja bio”.

S obpirom na sve navedeno Sud je primjenom pravila odredbe člana 284. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine donio oslobađajuću presudu jer Tužilaštvo nije dokazalo da je optuženi objavljenim tekstovima počinio produženo krivično djelo Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145a stav 1. Krivičnog zakona BiH, u vezi sa članom 54. istog Zakona.

6.4. Troškovi postupka

Kako je optuženi oslobođen od optužbe to svi troškovi postupka, na osnovu odredbe člana 189. stav 1. Zakona o krivičnom postupku BiH, padaju na teret budžetskih sredstava.

–   Optuženi Fatmir Alispahić,

–   Branitelj Mensur Radončić,

–   U spis.