“Ne mogu ja ništa reći, otkud znam, ima tu svašta, ali meni lično nisu se zamjerili, posebno da sam imao neki problema njima, nisam, ali. Ja sam im dozvolio da sipaju vodu, da pune telefone i tako”, rekao je Rade Vujasin, Bosanska Bojna.
A kroz Bojnu dnevno prođe više stotina migranata, jedni prema granici, drugi se vraćaju u unutrašnjost. Ako krenete tamo, sigurno ćete vidjeti da iz gotovo svakog šumarka izađe po njih nekoliko. Mještani, naviknuti na njih, kažu, u njihovom selu se migranti samo smjenjuju. Kako jedni postignu cilj prelaska preko granice, tako drugi pristižu.
“Čas ga vidiš gore, čas dole nazad, samo trčkaju. Eto, juče ujutru 104 komada smo nabrojali đe se vraćaju. Idu ovamo nazad, to su bili pošli naveče i vraćeni su, vratila ih policija s granice, pa se vraćaju. Dolaze tu do ove kapije đe borave i pomjeraju se dolje gdje imaju trgovinu radi hrane”, dodaje Hasib Velić, Bosanska Bojna.
Ima i onih koji tvrde da je sve ovo jedan veliki projekat, ali pred kameru ne žele. Sa sličnom situacijom već su se ovdje sreli i to 2014. godine kada se srpska zemlja ispod svake cijene prodavala vehabijama. Tada su mještani bili u strahu od jačanja ideologije vehabizma i radikalnog islamizma, koji je nerijetko povezan i s terorističkim djelovanjem. I sve do danas, nikako stati na zelenu granu. Na putu smo sreli više grupa migranata, među njima je bilo i žena i djece. Nerijetko se mogu vidjeti kako izlaze i iz okolnih šuma. Oni na koje smo mi naišli i koji su željeli razgovarati s nama kažu da BiH nije njihova željena destinacija, dok nam neki priznaju da ne žele pred kameru zbog problema s policijom.
“Nas je ovdje 83. Želimo ići u Italiju i Francusku, ali za sada ostajemo ovdje. Međutim, ova država nam ništa nije dala, ni sklonište, ni hranu, ni odjeću. Ljudi su ovdje ljuti na nas, a od nadležnih nemamo nikakav tretman”, kažu migranti.
Odjeća na grmlju, hrana na podu, bez normalnog skloništa, to je slika migrantskog života u blizini granice. Nekoliko stotina migranata se za sada smjestilo tu, odakle će neki možda kupiti imanje, a neki uskoro krenuti u novi pokušaj prelaska u EU. Većina ih je iz Pakistana.
Na samo nekoliko kilometara od granice, migranti su našli utočište u starim objektima Agrokomerca. Na hrvatskoj granici, kažu, kada stignu tamo, oduzmu im sve – sve stvari, novac, pa čak i nerijetko, dobiju i batine. Ovdje se snalaze kako znaju i umiju, u nadi da će dočekati bolje sutra, po koje su i krenuli.
Izvor: ATV
