Ne prestaju zloupotrebe bosanske historije i ratnih trauma kako bi se – na silu! – uspostavila veza sa ilegalnim migrantima iz Afrike i Azije koji se uz pomoć krijumčara ljudi i promigrantske mafije ubacuju u našu zemlju. Prije nekoliko godina svjedočili smo zloupotrebi konc-logora Trnopolje, kada se na jednoj panel diskusiji raspravljalo o “sličnostima između bošnjačke traume i traume migranata”, što je van svake pameti, jer su Bošnjaci u Trnopolju bili žrtve ratnih tortura, a ilegalni migranti su ekonomski migranti, u najboljem slučaju, a u najgorem, pripadnici poraženog ISIL-a i sigurnosna prijetnja.
No, ko je mogao očekivati da će se u ovu mrežu pakovanja ilegalnih i kriminalnih migracija u humanitarnu i kulturno-historijsku oblandu upecati i udruženja Italijana u BiH, i to tako što je neko smislio da dovede u vezu naseljavanje srednjeevropskih porodica u BiH, iz vremena Austro-Ugarske, sa naseljavanjem ilegalnih migranata, vojnosposobnih muškaraca, mladića, bez porodica?! Tačno je da su sa porodicama, u vrijeme austro-ugarske industrijalizacije BiH, dolazili Italijani, Česi, Slovaci, Poljaci, Mađari… Dolazili su iz Evrope, a ne iz Afrike i Azije! Dolazili su sa porodicama, da tu ostanu. Ostajali su, gradili svoje zajednice, doprinosili bogatstvu bosanske multikulturalnosti. Ali, kakve veze s njima imaju horde mladića koji, uglavnom iz Pakistana i Bangladeša, navodno, samo prolaze kroz BiH? Evropski doseljenici su imali svoja imena, lične karte, a ovi ilegalci, ko zna iz kojeg razloga, sve to sakrivaju. Kako je moguće uspostavljati paralelu, od 140 godina, između ove dvije pojave koje su po svemu različite?
Trebali bi se ovo zapitati organizatori tzv. izložbe (Tuzla, 1. oktobar 2022.) koji ne samo da bagatelišu svoju misiju, već sudjeluju u jednom nečasnom poslu sakrivanja ilegalnih migracija pod krovom časne bosanske povijesti.
