Autor: Boris Knežević
Kada je onomad nastupilo tzv. arapsko proljeće, pa obespravljeni i potlačeni ljudi sa sjevera Afrike i Bliskog istoka počeše da ubijaju i hapse svoje dojučerašnje voljene vođe, koji odjednom postadoše krvoločni diktatori, niko ni slutio nije šta se iza brda valja.
Prevrati i državni udari, inače, nisu neka pretjerana novost u navedenim dijelovima svijeta, pa je tako malo ko očekivao da će građanski rat u Siriji, dešavanja u Egiptu ili Gadafijev pad u Libiji dovesti do rijeke migranata koji se po svaku cijenu pokušavaju domoći “raja” koji im nudi evropski kontinent.
Budući da se BiH po malo kojem kriterijumu može nazvati rajem, pa čak i za nesrećnike koji su bježeći pred užasima u svojim matičnim državama nekako dospjeli u ovu „dolinu suza“, postavlja se pitanje šta migranti traže na teritoriji BiH?
Mnogi će reći da je BiH tranzitna država, te da najveći broj onih koji su se nekako dobauljali do ovih prostora jedva čekaju da odavde odu u obećane zemlje, kao što su Njemačka, Švajcarska, Austrija… To je vjerovatno tačno, ali šta raditi s onima koji su, eto, ovdje „zaglavili“ i koji, dok se ne dočepaju šengenskih granica, svoja teroristička dupeta skrivaju po kolibama i vikendicama širom ove zemlje.
Naravno, nije svaki migrant terorista, niti je, vjerovatno, većina onih koje proteklih godina možete da vidite pored puteva, kako se negdje besciljno kreću, odsijecala glave po Siriji i Iraku. Međutim, takvih među njima sigurno ima, posebno ako se golim okom primjeti da među migrantima koji ovuda prolaze gotovo da i nema žena, djece i staraca, već da se uglavnom radi o mladim i vojno sposobnim ljudima.
„Šehid“, kojeg je policija Republike Srpske preksinoć uspješno neutralizovala pored Nevesinja, bio je jedan od tih „izbjeglica“, koje, navodno, tragaju za boljim životom. Zbog takvih je, između ostalog, Orban digao bodljikavu žicu oko Mađarske. Pa ga je zbog toga kritikovala i kuka i motika.
