Od apokalipse do nirvane, ili, budimo decentniji i realniji, do romanse sa migrantima u Krajini. Mirna Krajina, mirna Bosna. Tako bi se u metafori u jednoj proširenoj rečenici mogle opisati prethodne, lanjske i preklanjske i, recimo, ova godina.
Nastupio je neki čudni mir i tišina, nema gungule, strke i histerije, građanske, institucionalne i medijske, a opet, oko 2.500 migranata nastanilo se na zapadnom obodu Bosne i Hercegovine kao najpoželjnijoj graničnoj destinaciji na putu ka „obećanoj zemlji“- Evropskoj uniji, dok je ukupna brojka migranata u BiH oko 7.500.
Je li to prezent i futur ovog dijela države? Na Lipi se gradi privremeni kamp, iz hotela Sedra u Boriće u Bihaću su „presloženi“ žene i djeca, valjda zbog smanjenja troškova IOM-a (Međunarodne organizacije za migracije), privremeni kamp Miral u Velikoj Kladuši još radi, divlji kampovi niču kao supermarketi po Bosni, intenzivirano je i crno tržište prekogranične trgovine ljudima…
Ukratko, sve je sa migrantskom krizom u Krajini posloženo, izbalansirano, ukomponirano i podešeno do trivijalnosti i klišeja da se pitam šta je mojim urednicima ovdje zanimljivo.
Migranti ne vole Lipu
„Prije nekoliko dana izvršili smo izmještanje 259 migranata iz objekta Krajinametala u središtu Bihaća u suradnji sa Službom za poslove sa strancima BiH. Tu smo zatekli u najvećem broju državljane Bangladeša i Afganistana“, objašnjava policijski komesar USK Mujo Koričić rutinsku aktivnost svojih službenika.
Nakon što ih Služba za strance smjesti na Lipu i nakon medicinskih pregleda, identifikacije i registracije oni se opet u za njih razumnom vremenu vrate u Bihać bliže graničnom pojasu.
Ministar unutrašnjih poslova USK Nermin Kljajić svjestan je ove migrantskog obrasca ponašanja.
„Oni znaju da će bilo gdje da sebi obezbijede lokaciju od IOM-a dobiti hranu, pa stoga i izbjegavaju Lipu“, kaže on.
U Lipi trenutno boravi oko 600 migranata i imaju solidne uslove za boravak sa medicinskom pomoći, sanitarnim čvorom, tuš kabinama i redovnom hranom.
Jedan pakistanski migrant potvrđuje ministrove riječi: „Bihać je za nas bolje rješenje. Gdje god da se nađemo u gradu, pošaljemo preko mobitela našu lokaciju i ljudi iz IOM-a dođu sa hranom“.
Ministar Kljajić kao osoba u epicentru ove teme-problema kaže kako je Operativna grupa za koordiniranje aktivnosti i nadzora nad migrantskom krizom na području USK na posljednjem sastanku na kome su prisustvovali i predstavnici IOM-a, UNHCR-a i Grada Bihaća konstatirala da je smanjen priliv migranata na ovo područje, ali da je ostao neriješen problem privremenog prihvatnom kampa Miral.
Ne odustaju od kampa
Krajiška vlast ne odustaje od gašenja ovog kampa.
„Treba priznati da je stanje sa kontrolom kretanja i boravka migranata bolje zahvaljujući i uključivanju nadležnih državnih institucija, ali one se trebaju aktivnije uključiti u ak aktivnosti oko gašenja privremenog kampa Miral u Velikoj Kladuši kao i saniranju divljih kampova na području Bihaća i Velike Kladuše“, ističe Kljajić.
Osim pomenute akcije policije nedavno je oko 250 migranata smještenih u divljim kampovima na Žegarskom polju i još toliko uz ruševne zgrade PIO /MIO u centru Bihaća takođe transportirano na Lipu. Sa četiri manje lokacije po kućama izmješteno je 70 migranata, a oni se kriju i borave osim u pomenutom objektu Krajinametala i na prostoru poslovne zone Kombiteks.
Državni ministar sigurnosti Selmo Cikotić iskazao je zadovoljstvo stanjem na USK i konstatirao da je broj migranata u BiH jednak broju spočetka masovnih migracija krajem 2017. godine, što on smatra ohrabrujućim za stvaranje normalnih uslova kako za život migranata, tako i za, kako je rekao, turizam i slobodu građana.
„Kada kamp Lipa bude završen u njemu će moći boraviti 1.500 migranata, od čega 1.000 samaca, 300 članova porodica i 200 maloljetnika“, kazao je Cikotić.
Krajiška vlast konsekventno i uporno državnom nivou, Ministarstvu sigurnosti i Vijeću ministara BiH „pod nos“ stavlja zaključke iz Brisela iz juna 2019.godine i traži da se konačno „apsolvira“ kamp Miral u kome boravi oko 300 migranata na racionalan i mudar način.
„Tražimo od Vijeća ministara BiH da zaustavi dalji priliv migranata na područje USK te da u raspoložive kapacitete zvaničnih prihvatnih kampova van USK izmjeste migrante iz kampa Miral“, ističu u Operativnoj grupi.
Smanjenje pritiska na Hrvatsku
Također se od Ministarstva sigurnosti traži da se organizira zajednički sastanak sa predstavnicima svih organizacija koje pružaju pomoć ilegalnim migrantima radi koordinacije sa izvršnom vlašću Kantona 1.
Fokus je pored sigurnosne i zdravstveno-epidemiološke situacije, upravo na opskrbi hranom divljih kampova, jer se na taj način pogoduje lokacijskoj disperziji migranata.
Poprilično mirnoj situaciji sa migrantima duguje se smanjenju migrantskog pritiska na hrvatski granični pojas, jer je sada aktivnija ruta u Srbiji odakle migranti pokušavaju ući u Mađarsku pa dalje u Sloveniju. Jedan od razloga izbjegavanja rute preko BiH je što je ona postala preskupa, konstatirano je na jednoj od radionica lokalnih, državnih i međunarodnih institucija održanoj u Bihaću.
Hrvatska policija je u prvih šest mjeseci ove godine zabilježila 7.437 nezakonita prelaska granice, što je, prema pisanju Jutarnjeg lista, manje za 11,2 posto u odnosu na isti period prošle godine.
Zanimljivo je da je u istom periodu u Sloveniji zabilježeno čak 34,8 posto manje ilegalnih prelazaka granice. Po zemljama, najčešće je riječ o državljanima Afganistana, Pakistana, Bangladeša, Sirije i Kosova.
Svojevrsno zatišje, tumače dobri poznavaoci globalnih kretanja, moglo bi biti prekinuto ukoliko se nastavi eskalacija sukoba u Afganistanu, jer bi napredovanje talibana moglo potaći novi val migracije civila, zasigurno i u pravcu BiH i Hrvatske.
Borba protiv trgovine ljudima
Prema policijskim izvještajima u USK-u je manji broj pokušaja i trgovine ljudima. Tužiteljstvo BiH je podiglo optužnicu protiv Kladušana koji se terete da su u drugoj polovini prošle godine počinili krijumčarenje oko 60 migranata, sa područja Bosne i Hercegovine na područje Hrvatske.
Prije nekoliko dana premijer USK Mustafa Ružnić bio je domaćin delegaciji OSCE koju je predvodio Valiant Richey, specijalni predstavnik OSCE i koordinator za borbu protiv trgovine ljudima i potpredsjednica Parlamentarne skupštine OSCE Dr. Gudrun Kugler. Sa njima su sjedili i gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić i policijski komesar Mujo Koričić i zajedno analizirali rizike trgovine ljudima s kojima se suočavaju azilanti i migranti koji prolaze kroz BiH. Premijer i gradonačelnik su međunarodnim zvaničnicima nakon prikaza aktuelne migrantske situacije na USK ukazali na potrebu ravnomjernog raspoređivanja kampova za prihvat migranata na području cijele BiH, da bi se kvalitetno upravljalo krizom ali i lakše prevenirali rizici trgovine ljudima.
Sugovornici su se složili da je zaštita žrtava trgovine ljudima pravna i humanitarna dužnost te da je potrebno izgraditi sistem koji će pomoći u razotkrivanju kriminalnih mreža koje profitiraju od iskorištavanja ljudi.
„Vlada USK je već formirala Koordinacioni tim za borbu protiv trgovine ljudima USK koji je ukazao da aktivnosti trebaju biti usmjerene, prije svega na identifikaciji žrtava trgovine ljudima i procesuiranju počinioca ovog krivičnog djela te da je ova problematika posebna izražena unutar migrantske populacije“, kazao je premijer Ružnić.
Migrantska kriza kao domaći folklor
Da je migrantska kriza na USK poprilično konsolidirana i rutinizirana i da polako postaje „unutrašnja stvar“, skoro domaći folklor, govori i skorašnja donacija Evropske unije u vidu specijalizirane cisterne za vodu u vrijednost od 271.500 KM (oko 136.000 KM).
Naravno, distribucija svježe vode je osim za lokalno stanovništvo planirana svakako za kamp Lipu. Vozilo je dužiti JP Vodovod doo Bihać, a da donacija ima migrantsko ozračje pečat su svojim prisustvom dali ministar sigurnosti Selmo Cikotić, šefica Misije IOM-a u BiH Laura Lungarotti uz domaćina gradonačelnika Bihaća Šuhreta Fazlića.
Naravno, bihaćki šereti na društvenim mrežama pitaju gradonačelnika je li za cisternu prodao EU Bihać za migrante. Treba li podsjećati da se o evropska sredstva vezana za oblast migracija u BiH osim migrantima najopterećenijeg Unsko-sanskog kantona ne samo „češu“ nego i „grebu“ i najviši nivoi vlasti Ministarstvo sigurnosti BiH, Služba za poslove sa strancima BiH, Granična policija, Sektor za azil, Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) i druge agencije u državi. Krajiška policija je kada je riječ o migrantskom aspektu dobila „daleke“ 2019. godine oko 800.000 KM (oko 400.000 eura) za nabavku vozila, opreme za specijalce, informatičku logistiku i druge stvari.
