Imigranti su za pohlepne materijaliste tek obično roblje, koje od nekadašnjih robova razlikuje to što bi danas umjesto bičevanja tek morali raditi enormne satnice uz najmanju moguću naknadu.
Prema ovim beskrupuloznim profiterima Europa je navodno ovisna o imigrantima, unatoč tome što su imigranti slabo obrazovani, dobrim dijelom nepismeni i većinom nezainteresirani za rad.
Navodno nikad ne bismo spoznali kinesku kulturu bez hrpe Kineza koji vode kineske restorane i prodaju jeftinu šrot robu u kineskim dućanima koji se svi redom zovu „Kineski dućan“.
Egzotična hrana, nekonvencionalna odjeća i čudnovati jezici sve je ono što čini tu „raznolikost“ koju moramo prihvatiti. Ipak, kroz medije nam se servira ideja da ne bismo imali liječnika, inženjera, građevinara, kao ni prijeko potrebnog tehnološkog napretka, da nemamo veliki priljev iz recimo Afrike, koja bi po takvoj logici trebala biti na nivou neke vanzemaljske elite. No začudo nije.
Agresivno poduzetništvo, hiperprodukcija i sumanuta žudnja za profitom glavna su motivacija modernih političara, pa se posebno u razvijenim zemljama unatoč silnoj „razvijenosti“ umjetno stvara sve veća potreba za dodatnom radnom snagom kako neodrživi sistem besmislenog mučnog natjecanja ne bi propao.
Logično je da u takvom sistemu „potreba“ postoji, kao što je i činjenica da je Europa „ostarila“. No, kakvo je to opravdanje za etničko čišćenje? S druge strane, ako u Africi doista ima visoko inteligentnih ljudi – a sigurno ih ima – nije li onda Afrika na gubitku? Kako to onda pomažemo afričkim zemljama uzimajući im najbolje što imaju?
Anti-bijelci učestalo kao argument koriste tvrdnju da Europljani ne žele raditi određene poslove „zato jer su prelijeni ili preglupi.“ Ironično, to je čisti oblik rasizma, jer ako zamijenite „Europljane“ s „Afrikancima“ i to kažete javno, čitava svita tih istih anti-bijelaca bi skočila na vas.
Postoje poslovi koje mnogi od nas ne žele raditi, pri čemu je prvi i osnovni razlog taj što su katastrofalno loše plaćeni, a drugi zato što su uvjeti rada nerijetko ropski. Europljani su za razliku od imigranata dužni plaćati poreze i sve ostale namete, dok, vidjeli smo i sami, imigranti imaju itekakve privilegije po dolasku u europske zemlje.
Logično je da nekim imigrantima rad na takvim poslovima možda neće biti stran, jer su ga iskusili možda i u svojim zemljama za mnogo niže naknade. No, upravo tu se vidi gore spomenuti robovlasnički odnos umotan u ukrasni papir „humanosti“.
Ipak, već viđena tragikomedija započinje kada se u praksi ipak ispostavi da je imigrantima ipak većinom draže životariti na socijalnoj pomoći dok se istovremeno mogu baviti unosnijim kriminalom ili masovnim razmnožavanjem s ciljem ostvarivanja još većih primanja po svakom djetetu.
To što je autohtono europsko stanovništvo staro te ima očiti problem s natalitetom, ne znači da će naprosto i jednostavno izumrijeti bez priljeva imigranata. Europljani su preživjeli niz kud i kamo gorih situacija u prošlosti te su opstali unatoč svim nevoljama. Stoga je takav argument notorna i besramna laž nerijetko neukih ali uvijek podmuklih anti-bijelaca.
S tim u svezi jasno je da su „zapošljavanje“ imigranata i „starost“ Europe najobičnije izmišljotine kojima se Europljane želi natjerati na otvaranje granica i dodatno ubrzavanje procesa stvaranja etničkih manjina od većinskog stanovništva, u vlastitim zemljama.
U praksi je dokazano da se pravilno provođenom ekonomskom i društvenom politikom mogu podići i natalitet i razviti gospodarstvo. Stoga je jasno da bilo kakvi suprotni argumenti služe tek provođenju novog etničkog čišćenja na europskom tlu.
Izvor: Tribun.hr
