Islamiziranje patriotizma u Bošnjaka, to preferiranje vjere nad državom, savršena je obavještajna operacija kreatora genocida, tim prije što su uspjeli postići da Bošnjaci sami sebi budu najveći neprijatelji. Među mudžahidima iz 1993. bezbeli da ima finih ljudi, ima ih i među tzv. migrantima, ali obje operacije su usmjerene na islamističko rastakanje bošnjačke etnonacionalne supstance i domoljublja. Činjenica da veliki dio Bošnjaka i danas živi historijski falsifikat, po kome je oko 500 mudžahida, navodno, zaslužno za pobjede Armije RBiH, a naspram 200.000 bh. patriota pod oružjem – svjedoči koliko su Bošnjaci nasjeli na podvalu onih koji su 1993. godine, u vrijeme opće blokade, uvezli mudžahide među Bošnjake. Na propagandnom polju, u međunarodnim relacijama, gdje je Armija RBiH prikazivana kao islamistička, a ne kao državna vojska, ostale su nenadoknadive štete. Presuda generalu Mahmuljinu, za zločine “braće u vjeri”, još jedan je poraz bošnjake politike, koja je bila toliko zavedena da nije mogla raspoznati da zbog 500 mudžahida ne vrijedi žrtvovati Platformu Predsjedništva RBiH i državotvorni cilj Armije RBiH. …Priča se nastavja sa tzv. migrantima, iz 2017. godine, gdje bošnjačka politika, uz Islamsku zajednicu – kao i 1993. godine – ne vidi (ili ne smije da vidi!) podvalu koja ide na Bošnjake. Velika masa Bošnjaka, i dalje, vjeruje da je ta pozorišna, režirana, lažna, tzv. “vjerska obaveza” iznad narodnog interesa kojeg nema bez države Bosne i Hercegovine.
Defter hefte 344, 31.01.2021.
