Vanjskopolitički analitičar i ekspert za geostrateška pitanja Denis Avdagić:
- Treba reći kako je BiH jako podbacila, a tu je i Federalna Vlada BiH koja je dopustila da građani Unsko-sanskog kantona moraju kontinuirano izlaziti na ulice i tražiti uklanjanje migrantskih kampova iz svoje regije. Jer, svakome je jasno, njihovo postojanje tamo, samo ohrabruje nadu u ilegalni prelazak hrvatske granice, a u svemu tomu sudjeluju i međunarodne organizacije poput Međunarodne organizacije za migracije IOM-a, koje podupiru, iako ne direktno, vrlo unosno međunarodno kriminalno krijumčarenje ljudi”, nastavlja Denis Avdagić.
”Posve je neprihvatljivo da se kampovi i financiranje boravka i prehranjivanje ilegalnih migranata odvija na planiranoj ruti koja cilja na međunarodne granice. Bilo kakvo smještanje kampova uz same granice nije usmjereno humanitarnoj pomoći nego pomoći ilegalnim aktivnostima. Pri tome, takve aktivnosti najmanje pomažu onima koji su sami primarne žrtve”.
BiH ne smije biti servisna stanica migracija; ne zaboravimo ni organizirani kriminal
”Europska unija ne smije kao niti IOM pomagati postavljanje kampova koji služe kao zadnja točka prelaska granice EU. Zemlje koje žele primiti migrantske radnike mogu to činiti izravno iz Bosne i Hercegovine, ali primarno to trebaju činiti iz zemalja na početku migrantske rute. BiH kao ni druge zemlje na ruti ne mogu služiti kao servisna stanica krijumčarenju ljudi, a posebno to ne može biti jedna regija s niti 300 tisuća stanovnika.
Ne treba se zavaravati. Migranti su primarno žrtve, radi se o ljudskim sudbinama i razumljivo je da postoje brojni pojedinci pa i organizacije koje su voljne pomagati u humanitarnom pogledu. Međutim, u pozadini dolaska do Europe nalazi se organizirani kriminal, ljudi koji uzimaju iznimno velike novčane iznose za prebacivanje preko državnih granica”, upozorava Avdagić.
Što i kako dalje? Koje je rješenje, kada ni Europa ne zna kako izići na kraj s ovim ogromnim problemom, s obzirom na to da je riječ o ljudskim životima?
”Prije nego nastave putovanja, migranti kao stanicu odmora koriste Unsko-sanski kanton. Tu se čekaju financije, odmara, tu se sprema novi ilegalni pothvat, a to je do sada preko legalnih kampova i pružanja humanitarne pomoći obilato financirala međunarodna zajednica.
Sada su tomu odlučno ne odlučili poručiti sami bosanski krajišnici. Bili su u okruženju za vrijeme rata, preživjeli su izolirani uz pomoć koja je dolazila na kapaljku, sada su primorani da jedan europski problem riješe, ako nikako drugačije onda tako da to više ne bude opterećenje njihovoj zajednici. Da ne moraju navečer strahovati od kretanja, i organizirati građanske straže…
Unsko-sanski kanton poručuje nešto Europi. Ako moćna zajednica od 450 milijuna stanovnika nije u stanju regulirati migracije prema zemljama članicama, tomu žrtve ne moraju biti stanovnici zapadne Bosne i Hercegovine”, zaključak je geopolitičkog analitičara.
