Čuvari naših semafora, pokretne reklame “Violete” ili kako je novinar inteligentno primjetio “nepoznate osobe”, već odavno su učesnici u mnogo čemu. Simpatični obračuni “na šake”, poput ovoga posljednjeg na Baščaršiji, dese se s vremena na vrijeme. Iako nije običaj da se ovakve multietničke manifestacije održavaju u strogom centru grada, polako se navikavamo na njih. Nije nikakva tajna da su Bosanci i Hercegovci tradicionalno gostuljubljivi prema drugim kulturama i nacijama i da rado prihvataju običaje drugih i drugačijih. Istini za volju, susreti “na šake” među “nepoznatim osoba” i nisu toliko popularni. Festival kuhinjskih noževa se mnogo češće održava u Tuzli, Bihaću ili Sarajevu, a u Velikoj Kladuši je nedavno održana i pozorišna predstava “nepoznatih osoba” pod nazivom “Kako raniti osmogodišnje dijete iz vatrenog oružja”.
BH. javnost je proteklih dana uzdrmala afera non-paper. U istom momentu ministar sigurnosti najavljuje gradnju naselja za “nepoznate osobe” na Lipi. Niko se nije uzdrmao. Valjda je to normalno za narod kojem je multikulturalnost i gostoprimstvo u genima. Legalizovanje performansa, festivala i pozorišnih predstava je najbolji način zbližavanja kultura različitih naroda i narodnosti. Kultura i sport su najbolji načini kako bi se recimo za desetak godina zbližili i prihvatili jedni druge.
Desetak godina kasnije…
Halidu Genjcu, u trideset i sedmom mandatu u parlamentu BiH, dok maže kajmak na burek, stiže non-paper na kojem je iscrtana karta BiH. Na toj karti je izdvojen sjevero-zapadni dio BiH, obojen je crnoj bojom i preko njega su ispisana bijela arapska slova. Zabrinuti Genjac, nekoliko minuta je gledao novu mapu BiH, a zatim pozva sekretaricu, i čvrstim i odlučnim glasom joj naredi da zamota preostala dva zvrka bureka u non-paper kako bi ih odnio kući svojima.
Bakir Izetbegović odlazi sa prvom damom na Lipu, kako bi relaksirao atmosferu između “nepoznatih osoba” i lokalnog stanovništva. Nakon što prva dama parkira crni džip na trotaru, iz auta izlazi bošnjački vođa i iz gepeka vadi dvije vreće hurmi koje je nanijetio donirati “nepoznatim osobama” kao znak dobre volje. Sitna djeca trče oko doktorice (ne gospođe) Izetbegovic i skandiraju na tečnom bosanskom “Seko mi te volimo!”. Dok je Bakir nosao vreće i dijelio hurme, doktorica Izetbegović je održala press konferenciju na kojoj je poručila da mirno spavamo. Da rata biti neće.
Milorad Dodik se zalaže za dobre odnose Srba i “nepoznatih osoba” u BiH, koji su majorizirani od strane Bošnjaka u muslimanskom entitetu.
Željko Komšić diktira sekretarici saopštenje. Mala piši: “Poručujem onima koji žele prekrajati granice da drže ruke dalje od BiH, da ne bi dobili i po ruci i po prst…”
“Ali gospodine predsjedniku…”, ubacuje se sekretarica. “Nije više 2006. godina, sada svi znaju da ste šupak i ubleha.”
“Ah da. Ništa, ako neko bude zvao da pita šta mislim, reci da sam na respiratoru. Kineskom.”
U emisiji “Face to face” kod Senada Hadžifejzovića u duelu su se našla dva najozbiljnija kandidata za novog gradonačelnika Lipe. Muhamed Salah i Muhamed Ali. U žustroj, ali argumentovanoj raspravi iznijeli su svoje programe o daljem razvoju i širenju Lipe, te zajedno konstatovali da bošnjačka manjina u Krajini ne mora biti zabrinuta, jer je za njih svaki građanin isti.
Na N1 se emituje specijalna emisija o papučama koje “nepoznate osobe” obuvaju dok gatljaju po snijegu. Emela Burzović, sa suzom u oku, na kraju emisije pita “Gdje je nestala humanost i jesmo li zaboravili da smo i mi nekad ‘vako?”
A tu je i tradicionalno dodijeljivanje nagrade za rekordera po broju neuspješnih prelazaka granice. Ove godine nagradu je osvojio Zinedin Zidan iz Alžira sa 395 neuspješnih prelazaka za 15 godina provedenih u Bosni. Ali poručuje da ne odustaje i da je uporan u svojoj namjeri.
U zemlji ukradenih ikona, respiratora na navijanje i Asimovih završavanja, “nepoznate osobe” dođu kao neki vid egzotike, nešto što je kod nas a nije naše. Iskušenje na koje niko plaho ne obraća pažnju. Zbog kojeg se niko ne uzdrma. Trojanski konj kao dar od Evrope. Posljednji ekser zabijen u sanduk.
E.G.
