Ispovijest čovjeka koji je prevozio migrante kroz Hrvatsku: “Čovjek dođe u napast, ljudi rade po tri godine za taj novac”

Dok se policija hvali novom opremom za zaštitu granice od ilegalnih prelazaka i najavljuje kako više nitko neće moći neopaženo prijeći granicu, mi smo se uvjerili kako to nema veze sa stvarnošću jer migranti svakodnevno prelaze i posve je nemoguće da su neopaženi.

Naša je ekipa danima pratila komunikaciju i dogovore između vozača u Hrvatskoj i glave operacije krijumčarenja ljudi. U organiziranom je lancu desetak osoba iz Turske, BiH te Hrvatske, a u igri je ozbiljan novac. Neku je večer stigla poruka s točnim koordinatama, riječ je o mjestu u kninskom zaleđu. Tamo je trebalo pokupiti njih petero i odvesti ih u hostel u samom centru Rijeke. Iza automobila u kojem su bili oni vozila se i naša kamera.

S jedne strane glava organizacije iz Turske, s druge njegova veza u Hrvatskoj. Dogovaraju se na njemačkome o prijevozu i potvrđuju kako je policija uhitila dvoje njihovih suradnika u kafiću u Rijeci. “Bili su ondje jer su čuli da će u hostelu biti racija. Izašli su iz hostela. Imali su lošu odjeću. I ulovili su ih. Ili će im dati papire i pustiti ih na slobodu ili će ih vratiti”, čuje se u razgovoru.

Sve aktivnosti dogovorene do tog trenutka zbog dvojice uhvaćenih u Rijeci kompromitirane su i obustavljene. Krijumčar kaže kako je 12 migranata još u Sarajevu, pa strahuje od reakcije šefa. Akciju će obustaviti dok “ne riješi stvari” u Rijeci, a krivi migrante jer su izašli iz hostela.

Razgovarali smo stoga s Hrvatom koji je zadužen za prijevoz migranata unutar RH. “Ne možemo ove voziti gore dok ih ne riješimo. Oni sad hodaju po Rijeci, po kafićima, dvojicu su uhvatili i sad traži da vidim u nekom pansionu, da zovem i da vidim ima li smještaj za ljude”, tvrdi.

Počeo prevoziti migrante zbog brze zarade i potrebe

Taj dramatični poziv stigao je dok smo razgovarali s čovjekom zaduženim za prijevoz migranata unutar granica Hrvatske. U posao je ušao slučajno, pomalo i naivno. Ponuda na Facebooku za laku zaradu uvela ga je u novi svijet.

“Čovjek mi se javio i rekao da imam 500 eura po turi, ja sam rekao zašto ne. Pitao sam radi li se išta ilegalno, kaže nije, kupiš ljude po Hrvatskoj, od A do B”, priča nam. Dodaje da je malo razmišljao, no pristao je zbog lake zarade. “Dobio sam koordinate gdje moram voziti, uputio sam se i došao tamo na glavnu cestu, i vidim tu nema nikog. Ja sam se javio čovjeku, kaže on bit će, sačekaj.”

Tako je i bilo. Ljudi su izletjeli iz šume, sjeli u auto. Znali su koji auto, jer je morao poslikat auto koji vozi, i došli su. Vozio je sto metara pa stao. Kaže da uopće nije znao da je riječ o migrantima. “A znao sam kad su ušli, nisam odmah znao. I onda sam stao i ja ga zovem, hoću li imati problema, kaže on nećeš, samo ti vozi”, objašnjava. I nastavio je vožnju, još nekih devedesetak kilometara.

“I samo što sam izašao na glavnu cestu, nakon dvije minute upalila se policija iza mene, nisam imao razloga bježati i ja sam stao”, kaže. Odmah nakon toga uslijedilo je uhićenje. “Ja njih nisam vozio preko granice iz Bosne. Imam pisma gdje sam ljude skupio, kako, logično je da se ne može preko granice. A kako su oni došli, to nije bio moj dio, ja s tim nisam imao ništa.”

Policija nije zainteresirana za slučaj

Prenoćio je iza rešetaka, policiji sve objasnio. Pitali su ga kako je došao do ljudi i on im je sve rekao. Predložio im je da ga puste da ih vozi dalje pa da pronađu glavnoga. Pušten je uz prekršajnu prijavu, no s vrha lanca ponovno mu se javljaju. U tom trenutku nije dvojio, otišao je na policiju.

Dao im je telefon, pokazao poruke, no oni su mu rekli da samo zanemari sve. I onda se odlučio obratiti nama. Nudili su mu cifre od tisuću i pol kuna po čovjeku, a uzimaju i po 3500. Jednom su mu, kaže, ponudili da preveze devet ljudi za deset tisuća eura na ruke. “Čovjek dođe u napast, to je velika svota novca, to se ne može samo tako zaraditi, ljudi rade po tri godine za taj novac”, govori nam.

Razgovor prekida novi poziv iz Turske. Četvorica migranata i dalje tumaraju Rijekom. Sve se pokušava riješiti u dogovoru s novim hotelom. Dogovara se broj ljudi koje treba smjestiti i cijena koja je 376 kuna za svaku od dvokrevetnih soba. Iz hotela šalju e-mail da im se izravno uplati novac. Potrebna je još samo potvrda i ljudi mogu doći u hotel.

Naš prijevoznik kaže kako u cijelom lancu ima i više od deset ljudi. Uvjeren je i da je policija također umiješana u sve jer poznaje čovjeka koji je plaćao policajcu dvadeset tisuća eura na ruke kako bi mu rekao postoji li akcija i kada. “On je znao gdje će biti policija, gdje neće biti. Davao je dojavu gdje da se vozi sigurna ruta. A neki su morali padati, uvijek je bilo da netko mora biti žrtveno janje. Nisu mogli svi proći jer mora policija nešto prikazati”, zaključio je.

Kaže kako je policajac dobio novac. Ako i ne postoji insajderska informacija, za to postoji rješenje – diverzija. Plati se vozača da divlja po cesti i odvlači pozornost policiji.

Na ljudima se vrte veliki novci

U Hrvatskoj se svakodnevno mogu vidjeti stotine migranata kako lutaju Hrvatskom uz granicu s BiH. Rijetki su, smatra naš sugovornik, koji su u ulasku u zemlju uspjeli bez nečije pomoći. Kaže, sve je povezano. “Primjer je prijelaz iz Bosne u Hrvatsku. Tu ima isto njihov čovjek koji kad radi prelaze normalno kao da su turisti. Ogroman se novac uzima na tim ljudima.”

Kako sve skupa zapravo izgleda na samom terenu? Čekali smo da iz Turske stigne mig da je u zemlju ušla skupina spremna za transfer. Tog dana akcija je obustavljena. “Moram nešto učiniti, ne znam, moram nešto učiniti. Poslao sam ti pogrešnu lokaciju. Sad imam pravu lokaciju. Pokušat ću danas nešto učiniti. Moramo pričekati. Javit ću se”, čujemo u razgovoru.

No nismo morali dugo čekati. Svaki je migrant čisti keš. Nema ni dana bez akcije. “Reci mi točnu lokaciju. Pošalji mi točnu lokaciju gdje se nalaze. Krećem. Već sam na ulazu na autocestu. Čekam da mi pošalješ točnu lokaciju”, nastavlja se razgovor.

Nakon nekoliko dana pregovaranja i dogovaranja o cijeni i načinu prijevoza konačno smo dobili informaciju da će se prijevoz migranata unutar Republike Hrvatske s točke A na točku B obaviti baš taj dan. Naš informator poslao nam je GPS koordinate gdje će ih pokupiti, riječ je o lokaciji negdje u kninskom zaleđu, a oni su granicu BiH i Hrvatske prešli rano jutros ili kasno sinoć. Sada je 21:40 i krećemo.

Dio puta vozimo se s hrvatskom vezom, imamo priliku vidjeti kako to izgleda iz prve ruke. Iako ih je trebalo biti devetero, samo ih je četvero. Cijena je dvije tisuće i petsto kuna po čovjeku. Manje ih je jer je manje upadljivo putovati automobilom nego kombijem. Dok se vozimo prema dogovorenoj lokaciji, vozač je u stalnom kontaktu s glavnim organizatorom.

“On konta da ne ugrožava vozače, sebe ni nikoga. Da zna da je policija, ne bi slao nikoga. Sad je 48 kilometara do cilja, nema više skretanja, ništa, onda ćemo polako. Oni se boje više nego ja, njima je bitno samo da ja njih dovučem i da iziđu iz auta”, priča nam vozač.

Izgubljen kontakt s migrantima – veća opasnost

Prolazimo dobar dio puta, približavamo se mjestu preuzimanja. U međuvremenu je izgubljen kontakt s migrantima. Ugašen mobitel, slab signal ili nešto treće, pali se alarm.

“Telefon ne radi. Zato ne znamo što se dogodilo. Vozi oprezno. Može se dogoditi bilo što. Gledaj lijevo i desno. Imaš još dobrih pola sata do cilja. Moram gledati ima li negdje policije. Svašta se može dogoditi. Ne znamo ništa. Moram te obavijestiti”, nastavlja se telefonski razgovor.

Neizvjesnost se pojačava. Telefon i dalje ne radi migrantima i nemaju interneta. Iako je ostalo svega dvadeset kilometara, ipak staju u kafić i na benzinsku postaju, no svako zaustavljanje donosi rizik. “Nije prvi put, nemaju interneta pa kaže stani, napravi pauzu i popij kavu. Samo je problem što nema benzinske. Ako stanemo, neće biti dobro jer ne valja tako, onda ćemo biti sumnjivi. Vidjet ćemo, možda ima neka benzinska”, nervozan je.

Preko dana, kaže, mnogo je sigurnije jer obilježe mjesto preuzimanja. Rekli su mu da su migranti tu, a da su ugasili telefon iz straha. Konačno smo tu. “Kaže da su tu, ugasili su telefon jer se boje, dvjesto metara iza su. Rekao sam da će doći još jedan auto misleći na vas, nemojte samo puno blizu. Znači, konačno su uključili i dobili internet i sad idemo u akciju”, govori nam vozač.

Kiša otežava potragu za migrantima

Nastavljamo dalje prateći sve sa sigurne udaljenosti. Na koordinati na kojoj su se migranti trebali nalaziti nije ih bilo. Mrkli je mrak, a zaustavljanje opasno i budi sumnju. Produžujemo dalje. Došlo je do nekih komplikacija u samom lociranju gdje se nalaze njih četvero koje se treba pokupiti, tako da se vraćamo ponovno, a istovremeno je počela i padati kiša, pa i to malo otežava situaciju.

Okrećemo se i stižemo na istu lokaciju. Mi na udaljenosti od dvjesto metara. Petero, a ne najavljenih četvero migranata iz šume doslovce u nekoliko sekundi uskače u automobil. Vozač ih je pokupio točno prije proloma oblaka pa su imali koliko-toliko sreće.

Vozimo se osobnim automobilima koji ni po čemu nisu upadljivi i nastavljamo put prema konačnom odredištu, kako je i dogovoreno s glavnim organizatorom iz Turske. Nakon izlaska na autocestu kratko stajemo na odmorištu kako bismo prebacili stvari. U automobilu se nalazi i malena djevojčica.

Prije nego što nastavimo put, pokušavamo doznati barem neku informaciju o ljudima. Tko su, odakle su. Iako su iz Iraka, Irana i Sirije, rekli su da su iz Turske. Rijeka je naše konačno odredište i nastavljamo vožnju. Što zbog vremenskih uvjeta, što zbog gluhog doba noći, na autocesti gotovo i nije bilo automobila. U Rijeku stižemo bez problema.

U automobilu koji smo pratili bilo je ukupno petero migranata, trojica muških, žena i jedno malo dijete koji ne znaju govoriti ni engleski ni njemački, ne znaju objasniti ni odakle su došli.

Lako otkriti trgovinu, ali se to ne radi

No oni zapravo uopće nisu poanta ove priče, poanta je činjenica da se nesmetano može ući u sam vrh organizacije, u sam vrh lanca koji se bavi prebacivanjem ljudi iz Turske, preko Srbije, BiH i Hrvatske.

Cijelim putem vidjeli smo samo jedan policijski auto. Nitko nas nije zaustavio, nitko nas nije pogledao. Na kraju dana od vozača smo htjeli čuti nekoliko završnih dojmova.

“Stresno je zbog problema organizacije da se oni snađu, dok vide gdje su, što su, koordinate su problem, ugase ih jer se boje da ih tako ne poprate. Ako ga ne dobiješ, moraš čekati. Nije stresno, više je adrenalin. Mislim da smo ovim pokazali da osim ovdje u Rijeci nigdje više nismo vidjeli patrolu auta. 500 kilometara ništa”, objašnjava.

Nakon odlaska migranti su se vratili do automobila za nekoliko minuta. GPS ih je odveo u krivom smjeru. U velikom su strahu. Pogotovo djevojčica od maksimalno šest godina. Shvaća da nešto nije u redu. Bili su samo petstotinjak metara od mjesta gdje trebaju prespavati. Dobili su točne upute.

Ljudi neizvjesne sudbine

U tom sam trenutku pomislio na to što su proživjeli i kako bih se osjećao izgubljen, tisućama kilometara udaljen od kuće. A na njima su mnogi dobro zaradili. Riječki Korzo prazan. Hostel smo pronašli. Zahvalili su na pomoći i otišli svojim putem. Putem straha i velike neizvjesnosti.

Policija nam je odgovorila kako su tijekom 2020. godine uhvaćena 553 krijumčara koji su kroz Hrvatsku pokušali prevesti 2026 migranata. Mimo toga, ukupno je zabilježeno više od dvadeset tisuća slučajeva pokušaja ilegalnog prolaska kroz zemlju.

Jedan policajac pao je kao krijumčar, i to 2018. izvan dužnosti. Prijavljen je i udaljen iz službe. Budući je Hrvatska jedna od ključnih zemalja na glavnoj ruti kretanja migranata, sudeći po ovim brojkama, očito je i da policija ima pune ruke posla.

https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/kroz-hrvatsku-se-svakodnevno-odvija-trgovina-migrantima—623395.html