Većina kompanija u Bosni i Hercegovini trenutno zapošljava radnike iz Turske, Bangladeša, Pakistana, Indije, Kine, Nepala i iz Crne Gore. U BiH postoje kompanije i agencije koje služe kao posrednici u dogovaranju uvjeta zapošljavanja sa novim radnicima, kazali su za Faktor iz Međunarodne organizacije za migracije (IOM) o zapošljavaju stranih radnika i migranata u našu zemlju.
tudija, koju je po narudžbi IOM-a sprovela Sarajevska škola nauke i tehnologije (SSST) prikupila je odgovore od 60 kompanija u Bosni i Hercegovini, 45 iz Federacije BiH i 15 iz Republike Srpske, kako bi se razumjela njihova perspektiva zapošljavanja radnika migranata, odnosno, kako kažu, angažovanja stranih kvalifikovanih radnika.
Ključni zaključak je, kazali su iz IOM-a, da je 67 posto upitanih kompanija zainteresirano za zapošljavanje radnika migranata kako bi podržali svoje poslovanje.
– Osim toga, 65 posto bi zahtijevalo podršku nadležnog organa za zapošljavanje radnika migranata. To su veoma značajne brojke i ukazuju da postoji prilika za BiH da radi na tome i da to iskoristi – kazali su za Faktor iz IOM-a.
S druge strane, predsjednik Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji, vodoprivredi, ugostiteljstvu, turizmu i trgovini (PPDIVUT) BiH prof. Mehmed Avdagić pita se o kojoj vrsti morala i etike poslodavci govore kada zapošljavaju strance, a na hiljade domaćih radnika je na birou.
– Odgovorno tvrdim da su poslodavci doprinijeli iseljavanju naših ljudi vani i to sa porodicama. Oni su odgovorni jer idu na ekstra profit, a na teret radnika. Poslodavci u BiH potcjenjuju svoje građane, a vrednuju više one koji trebaju doći raditi. O kakvom moralu govorimo? – kaže Avdagić.
Ističe da je čvrsto protiv uvođenja radne snage jer, smatra, za tim nema potrebe.
– Kada je u pitanju tržište trgovine, naši trgovci u Konzumu i Mercatoru imaju minimalnu plaću od 600 KM. Kako ćemo zadržati čovjeka, ko će raditi za te pare? I ne samo to, postavlja se i pitanje odnosa prema radnicima.
Namjerno ih se istjeruje iz kompanija. Tvrdim i da nema kompanije u Bosni i Hercegoviniu u kojoj nema mobinga. Tu leži problem. Mi nemamo poslodavce, imamo hohštaplere i primitivce – kaže profesor Avdagić.
Naglasio je i da u Bosnu i Hercegovinu ne dolazi niko da bi zaradio za koru hljeba, već onaj “da spasi živu glavu, da ne pogine”.
Izvor: Faktor.ba
