Posljednje poglavlje u knjizi ISLAMOKRATIJA nosi naslov “Da li je Islamska zajednica isposlovala Optužnicu protiv Fatmira Alispahića pred Sudom BiH?” i direktno se tiče portala Antimigrant.ba. To je povod da PDF knjige ISLAMOKRATIJA objavimo na ovom portalu, a u čast 26. oktobra, dana kada je 1377. godine krunisan Kralj Tvrtko I Kotromanić.
Fatmir Alispahić ISLAMOKRATIJA
Završna riječ
Ili: Da li je Islamska zajednica isposlovala Optužnicu protiv Fatmira Alispahića pred Sudom BiH?
U petak, 10.09.2021., iza 14 sati, svi vodeći mediji u BiH, i šire, objavili su vijest iz Tužilaštva BiH, koja glasi: „Potvrđena optužnica protiv novinara Fatmira Alispahića“:
– „Optuženi se tereti da je javno izazivao ili raspirivao nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima, kao i svim drugima koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini, čime je počinio produženo kazneno djelo Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz članka 145a stavak 1. Kaznenog zakona BiH, u svezi sa člankom 54. istog Zakona. Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH, koji je istu potvrdio – navodi se u saopćenju Tužilaštva BiH.“
Upamtite ovu vijest, zbog usporedbe sa jednim tekstom sa portala Islamske zajednice, iz januara 2021. godine. Na to ćemo se vratiti.
Tog, 10.09. jedino je list „Oslobođenje“ htio čuti i „drugu stranu“, pa sam imao priliku objasniti da -„suština je da je to što sam ja radio borba protiv ilegalnih migracija, trgovine ljudima, borba za legalizam (…) da se migranti smjeste u prihvatne centre, uz humanitarni tretman i da im se ograniči kretanje“.
Pet dana poslije, (15.10.) dao sam intervju za Novinsku agenciju Patria, gdje sam imao priliku da sve detaljno objasnim, a što se sažima u ovih nekoliko rečenica: „Ponuđeno mi je da priznam krivično djelo (Tužiteljstvo BiH je predlagalo kazneni nalog, odnosno sporazumno priznanje krivnje i uvjetnu kaznu od godinu dana zatvora, s rokom kušnje od tri godine), a ja to ne mogu učiniti, ne samo zbog sebe, već zbog svih naših žrtava migrantskog nasilja, zbog građana kojima su migranti popalili i opljačkali kuće, a nadasve zbog porodice Berović, čiji je sin i brat Jasmin ubijen od strane migrantskih bandita. Ovo je odbrana našeg prava na sigurnost i legalizam.“
Mediji su se narednih sedmica utrkivali da me tretiraju kao jeftinog zlikovca, a da niko nije postavio pitanje povampirenja verbalnog delikta, slobode govora, činjenice da se po prvi put nakon pada komunizma traži kazna zatvora za napisanu riječ. Daleko od toga da je neko ušao u temu, pa pretpostavio da moj angažman nije bio „mržnja prema migrantima“, već plediranje za legalizam i sigurnost naših građana pred migrantskim nasiljem. Trebala bi to biti novinarska hrabrost i građanska odgovornost, kad neko ukazuje da korumpirani državni sistem, praćen korumpiranim medijima i Islamskom zajednicom, sudjeluje u sponzoriranju trgovaca ljudima koji se maskiraju u humanitarni identitet, kako bi kriminalne poslove prikazali kao vjersku i humanističku obavezu. Naprotiv, na sceni je ostao samo taj jeftini optuženik, koji više nije ni član Društva pisaca, nije autor brojnih knjiga, scenarija, emisija i filmova, ostalo je samo nekakvo ime koje simbolizira „govor mržnje“.
Naslovi su izgledali poput ovog sa Faktora: „Počelo suđenje Fatmiru Alispahiću zbog izazivanja mržnje“, kao da taj zlikovački subjekt tarlaha sa tom „mržnjom“ i uzduž i poprijeko. Zanimljivo je da se iz medijskih izvještaja ubrzo gubi sintagma „mržnja prema migrantima“, jer je prioritet bio oglasiti da je pronađen, i po prvi put procesuiran jedan zlikovac koji je „raspirivao nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima“. Uz to, postojala je i logička šupljina između Kaznenog zakona i pojma ilegalnih migranata, kao predmeta te navodne mržnje. Primjerice, izvještaj Radija Slobodna Evropa počinje riječima: „Optuženi za širenje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti Fatmir Alispahić…“ Neprofesionalizam i navijačka pristrasnost možda se ponajboje očituje iz naslova Medicacentra, inače zaduženog za obuku novinara, čiji naslov glasi: „U sudnici humanista, u medijima gonič migranata“. No, sve ovo će biti predmet jedne posebne knjige i analize.
Nas, u nastavku, zanima frapantna sličnost između Optužnice, odnosno vijesti iz Tužiteljstva od 10.09., i jednog teksta koji je objavljen 12. januara 2021., na web stranici Islamske zajednice www.preporod.info, pod naslovom „Zastrašujući poziv na nasilje nad migrantima“. U tom tekstu kao da je projektovana vijest koja će se pojaviti deset mjeseci poslije…
– „Krivični zakon Bosne i Hercegovine, član 145a, naglašava da ‘ko javno izaziva ili raspiruje nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima, kao i drugima koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine’.
Time što prešutkuju i ignorišu rigidne provale i izljeve mržnje i rasističke ideje te otvorene pozive na nasilje, nadležne institucije države i to tužilaštva prije svih – ali i međunarodne organizacije inače vrlo agilne u osuđivanju ksenofobičnih ispada u javnom prostoru (OSCE, na primjer) – mržnji ostavljaju slobodan prostor i pridonose tome da ona postane društveno prihvatljivo ponašanje.
Da li ta mržnja nekome treba?
Iznošenjem ovakvih stavova i pokliča “u ime naroda”, kako naglašava, Fatmir Alispahić zapravo konstatntno kreira zastrašujuće neprijateljsko okruženje prema migrantskoj populaciji i stvara opasnu sliku o bošnjačkom narodu koji “mrzi”.
Onako, kako mrze fašisti.
Ovakvim nastupima i de facto pozivima na nepoštivanje zakona koji tretiraju govor mržnje i nasilje, Alispahić ugrožava državu koju navodno brani.
Nije zgoreg podsjetiti i na činjenicu da je Fatmir Alispahić uposlenik Općine Tuzla. Budžetski korisnik.“ (Preporod.info)
Upamtite ovo ukazivanje „na činjenicu da je Fatmir Alispahić uposlenik Općine Tuzla; budžetski korisnik“, jer će Islamska zajednica i u nastavku odmazde insistirati na činjenici koja nema nikakve veze sa predmetom polemike, izuzev što ukazuje na ambiciju Islamske zajednice da Fatmir Alispahić, nakon 28 godina rada u općinskoj administaciji – ako bi ikako moglo! – ostane bez posla. Nema se čim drugim pravdati taj, za polemiku beznačajan podatak, osim jednom podlom ambicijom da se suprotna strana ostavi bez izvora egzistencije.
U ovom pamfletu iz Islamske zajednice, od 12.01.2021., kao i u brojnim tekstovima „o početku suđenja Fatmiru Alispahiću zbog izazivanja mržnje“, nije ništa rečeno o stotine dokaza o migrantskom nasilju nad bh. građanima, niti je pretpostavljeno da borba za legalizam i sigurnost, ipak, nije „govor mržnje“. Pamflet iz Islamske zajednice, od 12.01.2021., ne tretira ilegalne migrante kao problem ili sigurnosnu prijetnju, ali, što je ovdje bitnije, daje konkretne instrukcije pravosuđu – šta treba uraditi. Da li je moguće da je ista pravna ruka (instrukcija!) pisala i tekst u glasilu Islamske zajednice i Optužnicu Tužiteljstva BiH?
Činjenica je da se u stotinama komentara na društvenim mrežama moglo čuti mišljenje da je Optužnicu protiv Fatmira Alispahića isposlovala Islamska zajednica da ga ušutka, kroz uslovnu kaznu od godiu dana zatvora, u koji će otići ako u roku od tri godine (ne) ponovi „krivično djelo“, koje se, dakle, lahko može napakovati nekome ko kritički misli.
Naredni, dosad nezabilježeni debakl u historiji Islamske zajednice, predstavljat će objavljivanje tri saopćenja u dva dana protiv XY osobe. Uzrok ovom nevjerovatnom događaju bilo je moje jednosatno gostovanje u Centralnom dnevniku kod Senada Hadžifejtovića, 09.10.2021. godine.
U Defteru hefte 376, od 17.10.2021. godine, objavio sam linkove ovih saopćenja Islamske zajednice, uz naslov: „Za DVA dana Islamska zajednica je objavila TRI saopćenja protiv Fatmira Alispahića!“
U jednom od ta tri pamfleta Islamska zajednica sugerira da je „tajming orkestriranog napada na IZ“ prilagođen „momentu kada se Bosna i Hercegovina suočava sa najdubljom krizom od perioda agresije“, što je jeftini blef u pokušaju da se iza krize posakrivaju otvorena pitanja. U istom tekstu Islamska zajednica obavještava javnost da je taj Fatmir Alispahić „šizofren“, „opskuran“, itd. U sljedećoj rečenici opet prepoznajemo servisiranje Tužiteljstva od strane Islamske zajednice: „Ništa manje sramno nije davanje prostora Fatmiru na jednom mediju, (…) u trenutku kada mu se sudi za govor mržnje i podsticanje vjerske i svake druge netrpeljivosti.“
E, sad je vrijeme da ovu knjigu završimo. Posljednja dva teksta u knjizi su:
1. Moj odgovor na jedno od ova tri saopćenja Islamske zajednice, a kojeg nije htio objaviti niti jedan od medija Islamske zajednice, iako ga na to obavezuju raznorazni Kodeksi. U tom odgovoru sažima se zaključak ove knjige.
2. Tekst o oslobađajućj Presudi Suda BiH u procesu protiv Fatmira Alispahića.
***
Odgovor Fatmira Alispahića Uredu za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u BiH
Ne obraćajte se meni, već odgovorite narodu!
Poštovani, u skladu sa članom 8. Zakona o zaštiti od klevete FBiH tražim da objavite odgovor na klevete koje su na moju čast upućene od strane Ureda za odnose s javnošću iz Rijaseta IZ u BiH („Reagiranje na govor mržnje“, 15.10.2021.). u visini do 4.067 riječi koliko iznosi ovaj pamflet.
U prvoj rečenici naveli ste da je Fatmir Alispahić na FACE TV gostovao kao „državni službenik u tuzlanskoj općinskoj administraciji“, što je zlobna konstrukcija, jer moje radno mjesto nema nikakve veze sa mojim pravom na slobodu govora na društvenim mrežama. Ja sam do 16 sati državni službenik, a poslije 16 slobodan građanin. Isticanje ovog podatka govori o inkvizicijskoj ambiciji Islamske zajednice da prostor svoje odmazde proširi i na otpuštanje s posla u državnim organima.
Naveli ste da sam autor „gnusnih potvora, insinuacija, konstrukcija i lažnih navoda o IZ u cjelini“, da sam „osoba srozanog moralnog i ljudskog kredibiliteta“, „poznata po govoru mržnje“, itd. Prvo, konkretni dokazi nisu laž, drugo, opasno je kad Islamska zajednica ma koga etiketira kao srozanu i neljudsku osobu, treće, govor istine nije govor mržnje.
Čak i da je sve to tako, a nije, to nema nikakve veze sa činjenicom da Islamska zajednica nije demantirala desetine dokaza koje sam iznio. Dužni ste odgovoriti narodu, a ne Fatmiru Alispahiću:
– Zašto Rijaset i reis Kavazović nisu spriječili prodaju mezarja i kriminal sa vakufima u Banjaluci (26 dunuma na Rebrovcu, Imamska kuća, Hotel Palas, itd.), a dobili su desetine upozorenja od Banjalučana, odnosno, može li se osloboditi krivice nadređeni koji je znao za kriminal podređenog?
– Da li je istina da je smijenjeni banjalučki muftija Kozlić nagrađen izmišljenim radnim mjestom u Njemačkoj, kao savjetnik za halal, a za mjesečnu platu do 4000 eura?
– Može li se reis Kavazović osloboditi krivice za zaštitu kriminalnih radnji muftije Jasmina Bekrića, s obzirom da je dobio desetine dokaza iz Australije?
– Da li je zloupotreba vakufskih dobara u činjenici da se „najveći islamski centar u državi“ gradi u selu Matuzići kod Tešnja, a ne u Banjaluci ili Bijeljini?
– Ko je dozvolio skrnavljenje nacionalnih spomenika na mezarjima Alifakovac i kod Alipašine džamije, gdje se i dalje vrše ukopi?
– Zašto Islamska zajedica nikad nije istražila objave o izdavanju munara za repetitore, o bacanju višestoljetnih nišana, o spaljivanju Kur'ana pred gasulhanom, o izgradnji trotoara preko mezarova, o zatrpavanju jednog mezarja šutom, itd.?
– Ko je zaštitio hodžu pedofila i premjestio ga na novo radno mjesto?
– Koliko je porušeno zdravih džamija i uništeno mezaristana da bi na tom prostoru građevinska mafija gradila nove?
– Po kojem osnovu su cijene dženaza previsoke, pa se narod zadužuje i diže kredite, kad su mezarja na vakufskom zemljištu, i kad sve može stati u par stotina maraka?
– S kojim opravdanjem IZ otvara firme za transport, carinu roba i ugostiteljstvo?
– Kakav je to „prihod od hadža“, ako nije po srijedi pljačkanje hadžija, i kakav je to „prihod od kurbana“, ako pare od kurbana nisu ukradene?
– Kome ostaje prihod od 150-200 maraka po kurbanu, ako se povratnici ucjenjuju da prodaju kurbane u pola cijene? Da li se kurbani kupuju iz Srbije po 100-150 maraka?
– Ko je tužio Murata Durića, Bošnjaka koji je podnio najveću povratničku žrtvu?
– S obzirom na tvrdnju da se poslovanje IZ „odvija na vrlo transparentan način“, može li javnost dobiti na uvid tabele, pa da se vidi da li je plata u Rijasetu 1.070 KM, ili po nekoliko hiljada?
– S obzirom na tvrdnju da je „iznesena brutalna neistina i konstrukcija o krađi zekata, vitara i kurbana“, te na stav da su „Ustavom Islamske zajednice, u članu 19, definirani izvori finansiranja njenog rada, a to su (…) zekat, sadekatu-l-fitr i kurbani“, da li to znači da Rijaset priznaje da se finansira od zekata, vitara i kurbana, samo što se to ne zove krađom, već „prihodima“?
– Zašto Rijaset nikad nije dao obećani odgovor na tvrdnju hafiza Kenana-ef.Musića da kao glavni imam „nije imao uvid u osnovne elemente finansijskih i vakufskih procesa“?
– Iz kojih prihoda, pored naše sirotinje, Merhametove Narodne kuhinje hrane ilegalne migrante, koji sakrivaju svoj sumnjivi identitet, i s kojim ciljem IZ angažira po pet hodža da klanjaju dženaze poginulim migrantima, kao da su heroji, a za koje, dakle, ne znamo ni da li su muslimani?
– Ako je tačno da IZ navodno „nastoji da potpiše ugovor sa državom“, zašto se ugovori o legalizmu ne potpišu tamo gdje navodnih otpora nema, u kantonima sa bošnjačkom većinom?
– Koliko je u Saboru IZ funkcionera SDA, odnosno, koliko je uposlenika Islamske zajednice bilo na izbornim listama SDA?
– Zašto Rijaset i reis Kavazović nisu pravovremeno reagirali prema istražnim i pravosudnim organima, s ciljem da odbrane vakufsku imovinu i da zaštite Islamsku zajednicu od kompromitacije?
ODGOVORITE NARODU!
mr. sc. Fatmir Alispahić
19.10.2021.
***
Objavljeno u kategoriji BiH na 19.11.2021 15:15:00
Sud BiH oslobodio krivice Fatmira Alispahića
SARAJEVO, (Patria) – Sudija Goran Radević danas je izrekao oslobađajuću presudu Fatmiru Alispahiću, novinaru i publicisti kojem se sudilo za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, a u vezi objava na portalu Antimigrant u vezi migranata. Ovu informaciju potvrdio je za Patriju Alispahićev advokat.
Suđenje Alispahiću je počelo 1. oktobra, a okončano 12. novembra.
Odbrana je uložila 50-ak medijskih izvještaja, koji, kako je kazao branilac Mensur Radončić, predstavljaju osnovu za uvjerenja optuženog da su migranti predstavljali prijetnju.
Advokat Radončić je u završnoj riječi kako je Alispahić uvijek zagovarao humani tretman migranata, a da je Tužilaštvo izašlo iz obaveze da tačno identifikuje djela za koja bi tražilo tačnu sankciju.
Branilac je kazao kako cijela optužnica liči na “švedski stol” u kojem “ništa nije konkretizovano” te kako je konstatacija da je Alispahić izazvao mržnju i diskriminaciju proizvoljna.
“Alispahić je postupao u dobroj namjeri. Nikada nije rekao da neko uzme pušku i pobije migrante. Pozivao je na aktiviranje sigurnosnih mehanizama u zemlji”, kazao je Alispahićev advokat i dodao kako je izvjesno da je prihvatljiva tvrdnja da su migranti bili sigurnosna prijetnja.
Kako navodi Detektor sudija Goran Radević je naveo kako je Državni sud oslobodio Alispahića optužbi da je počinio krivično djelo izazivanje nacionalne, vjerske i rasne mržnje, razdora i netrpeljivosti jer Tužilaštvo nije dokazalo da je izazivao mržnju prema konstitutivnim narodima i migrantima i jer se u optužnici pogrešno pozvalo na primjenu međunarodnih mehanizama.
On je kazao kako Tužilaštvo nije utvrdilo koje se tvrdnje tačno stavljaju optuženom na teret, te je obaveza Suda bila da izvrši analizu svih tvrdnji u odnosu na konstitutivne narode i na migrante kako bi se identificirale sporne izjave s aspekta govora mržnje.
“Analizom činjenica Sud je utvrdio da se 80 posto navoda odnosi na migrante i 80 posto na konstitutivne narode”, naveo je sudija Radević, dodajući kako je analizom svih tekstova utvrđeno da su u okviru dozvoljenog narativa određenog slobodom misli i govora.
Sudija Radević je kazao kako su sve izjave i tvrdnje u okviru slobode misli i govora, navodeći kako migranti nisu objekat krivično pravne zaštite na državnom nivou, te da je Sud po službenoj dužnosti uvidom u zakonodavno državnu praksu utvrdio da Državni zakon nije propisao sve pojavne oblike takozvanog govora mržnje, za razliku od Krivičnog zakona Republike Srpske.
“Sud zapaža da se Tužilaštvo pogrešno pozvalo na pojavne odredbe za diskriminaciju i Konvenciju o kibernetičkom kriminalu”, naveo je Radević u obrazloženju prvostepene presude, dodajući da je zanemareno da se ovo krivično djelo ne dopunjuje dopunskim normama.
Izreci presude nisu prisustvovale stranke u postupku, javlja Detektor.
***
Nastavit će se… Jakako.
