Ako Presuda tvrdi da „Tužilaštvo nije dokazalo da bilo koja objavljena izjava koja se optuženom stavlja na teret sadrži govor mržnje“ – onda je jasno da je optužnica protiv Fatmira Alispahića montirana kao u najcrnjim totalitarnim režimima. Slučaj dobija povijesnu dimenziju u skandaloznoj činjenici da su krivičnu prijavu – ko zna kojim tokovima – podnjeli Vijeće za štampu i Ombudsmeni. Evo dokaza!
DOKAZ da je krivičnu prijavu protiv Fatmira Alispahića podnijelo Vijeće za štampu i online medije, koje u programu i praksi nema nadležnost za podnošenje krivičnih prijava, vidi se iz tačke 29. Presude Apelacionog vijeća suda BiH. Iz tačke 29 se vidi i da je krivičnu prijavu ponijela Institucija Ombudsmana, koja dosad putem krivičnih prijava nije reagovala na brojne oblike ekstremističkog izazivanja nacionalne, vjerske i rasne mržnje u BiH. Dakle, po prvi put Vijeće za štampu i online medije i Institucija Ombusmana podnose jednu ovakvu krivičnu prijavu, koja rezultira podizanjem Optužnice od Tužilaštva BiH protiv Fatmira Alispahića, a zbog njegovog zalaganja za sigurnost bh. građana i protiv ilegalnih migracija, tj. krijumčara ljudi. Prvostepena i drugostepena Presuda dokazuju da su krivične prijave neosnovane, da su montirane, nategnute, usiljene, kao i sama Optužnica, što cijelom slučaju daje karakter višesturke zloupotrebe nadležnosti i imperativa pravde. Na žalost, kompletna bh. javnost, koja je gromoglasno objavljivala vijesti o podizanju optužnice protiv Fatmira Alispahića, danas ne pokazuje interesovanje da se objektivno suoči sa činjenicama iz Presude.
U nastavku su dijelovi Presude Apelacionog vijeća Suda BiH koje je 31.03.2022. godine kojom je kao neosnovana odbijena Žalba Tužilaštva BiH i potvrđena presuda Suda BiH (broj S1 2 K 041128 21 K od 19.11.2021. godine) kojom je Fatmir Alispahić oslobođen od optužbe da je počinio krivično djelo Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
U 29. tački Presude Apelacionog vijeća suda BiH od 31.03.2022. piše:
29. U tom pogledu se u pobijanoj presudu pravilno i detaljno navodi da su tokom redovnog dokaznog postupka saslušani predstavnici Vijeća za štampu i online medije BiH (svjedokinja Maida Bahto-Kestendžić), kao i Institucije Ombudsmena za ljudska prava u BiH (svjedok Edin Ibrahimefendić), koji su na okolnosti procedura koje su vođene pred njihovim institucijama, koje su rezultirale podnošenjem krivične prijave Tužilaštvu protiv optuženog, te kasnijim podizanjem optužnice, dali detaljne i iscrpne iskaze. Osim toga, razlozi koji su ove svjedoke, predstavnike navedenih institucija, rukovodili prilikom ponošenja krivične prijave, te njihov stav o elementima diskriminacije u medijskom istupanju optuženog, za prvostepeni sud nije bilo relevantno, s obzirom na činjenicu da je jedino sud nadležan da cijeni da li radnje optuženog predstavljaju krivično djelo, koji zaključak kao pravilan prihvata i Apelaciono vijeće.
U nastavku objavljujemo one tačke Presude iz kojih se vidi dimenzija zastrašujuće pravne nestručnosti koja je bila u službi montiranja optužice protiv Fatmira Alispahića.
54. Prvostepeni sud je takođe pravilno utvrdio da u svim objavljenim izjavama u svih 14 tekstova, optuženi kao autor jednog broja tekstova po vlastitom priznanju, migrante posmatra, promišlja, s tim u vezi iste kritikuje, te u vezi s njima vrši određena publicistička politička zagovaranja i kritike, isključivo tretirajući migrante kao heterogenu specifičnu socijalnu skupinu bez nacionalnog određenja i nacionalne diskriminacije, niti je opaženo da iste diskriminira po vjerskom osnovu.
55. Nasuprot žalbenim navodima, prvostepeni sud je na osnovu izvedenih dokaza došao do pravilnog zaključka da se niti jedna od izjava koje se optuženom stavljaju na teret, iz svih 14 tekstova, ne može promatrati isključivo sa aspekta inkriminiranog diskriminatorskog mrzilačkog govora i zagovaranja po nacionalnom i vjerskom osnovu prema bh. konstitutivnim narodima i migrantima u BiH kako mu se to stavlja optužnicom na teret.
56. Stoga se pravilnim ukazuje zaključak prvostepenog suda da se autor u svih 14 tekstova, migrante u BiH poima, doživljava i o njima piše kao sigurnosnoj prijetnji po BiH, bh. državu i bh. društvo, posebno kao sigurnosnu i kulturološko ideološku prijetnju za jedan bh. konstitutivni narod – Bošnjake kojima nacionalno pripada, prostor na koje žive u BiH – veći dio Federacije BiH u kojem prostoru optuženi također prebiva, te kao ideološku prijetnju po onaj koncept religije Islam koji se tradicionalno prakticira u BiH kod Bošnjaka.
58. Namie, navedene izjave se, kako pravilno zaključuje prvostepeni sud, u konkretnom slučaju optuženja ne mogu formalno-pravno kvalificirati krivičnim djelom govora mržnje, niti se mogu kao takvi sankcionirati (…)
64. Kada je u pitanju umišljaj (direktni ili eventualni), kao subjektivi element ovog krivičnog djela, bez kojeg krivično djelo ne postoji, prvostepeni sud je utvrdio da se iz izvedenih dokaza i cjelokupnog ponašanja optuženog nije mogao izvesti zaključak da je isti postupao umišljajno i da je njegova krajnja namjera bila da svojim objavama na portalu „www.antimigrant.ba“ izazove nacionalnu, rasnu i vjersku mržnju, razdor i netrpeljivost prema zaštićenim kategorijama.
65. Pravilno prvostepeni sud tumači odredbu člana 145.a stav 1 KZ BiH, te je prima facie vidljivo da su krivičnopravni zaštitni objekti ovog krivičnog djela konstitutivni bh. narodi (Bošnjaci, Hrvati i Srbi) i ostali, kao i drugi koji žive ili borave u Bosni i Hercegovii, ali samo u odnosu na govor mržnje po nacionalnom, vjerskom ili rasnom osnovu. (…)
69. S tim u vezi, prvostepeni sud je sve izjave optuženog koje se odnose na migrante i migrantsku krizu u BiH analizirao i utvrdio da nije dokazano da je optuženi svojim izjavama javno izazivao ili raspirivao nacionalnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost prema migrantima u BiH, budući da se u tekstovima prema migrantima nije odnosio na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, odnosno da iste nije diskriminirao po nacionalnoj i/ili vjerskoj ii rasnoj osnovi.
71. Dakle, Tužilaštvo izvedenim dokazima koje je prvostepeni sud prihvatio za izvođenje, nije dokazalo da bilo koja objavljena izjava koja se optuženom stavlja na teret sadrži govor mržnje prema bilo kojem bh. konstitutivnim narodu i migrantima, na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. (…)
