Ombudsmeni za ljudska prava Bosne i Hercegovine su 07.12.2021. godine objavili „Specijalni izvještaj o govoru mržnje u Bosni i Hercegovini“, u kome su tretirali portal Antimigrant.ba. U izvještaju je potvrđeno da su Ombudsmeni podstakli Tužiteljstvo BiH da podigne Optužnicu protiv Fatmira Alispahića, koji je administrativni kontakt ovog portala, što je rezultiralo da se nakon osam ročišta pred Sudom BiH donese oslobađajuća Presuda za Fatmira Alispahića. Na jednom od ročišta lice (pravnik) koje je bilo svjedok Tužiteljstva BiH ispred Ombudsmena nije moglo ni jednom konkretnom rečenicom dokazati ni jednu od ozbiljnih klevetničkih kvalifikacija koje su iz Ureda Ombudsmena upućene prema Tužiteljstvu, i koje, zapravo, imaju dimenziju huškanja, klevete i progona novinara koji se zalagao za legalizam u procesu migracija i za prevenciju u obezbjeđenju sigurnosti građana pred evidentnim migrantskim nasiljem (ubistva, silovanja, provalne krađe, itd.).
Očito je da Ured Ombudsmena nije navikao da neko kontrolira i analizira njihove neprikosnovene i konačne kvalifikacije, pa su se u tom totalitarnom ambijentu raskomotili i pogubili reflekse za logiku, realnost, a možda i poštenje. Preozbiljno je kada Ured Ombudmana jednog legalistu pošalje pred Sud BiH, kada montira prvi proces za verbalni delikt u postkomunističkoj Evropi protiv jednog pisca, i kada zapravo staje na stranu krađe humanitarnog identiteta, kojim sa sakriva promigrantska mafija i trgovina ljudima. Ovaj incident bi trebao biti predmet jedne ozbiljne analize, ali, kada bi „sakralnost“ Ureda Ombudsmena imao ko analizirati. U postojećim totalitarnim relacijama, gdje su Ombudsmeni vrhunaravni sud o „mržnji i ljubavi“, o „ljudskim pravima“, teško da postoji mogućnost nepristrasne analize ove anomalije. U sličnoj poziciji se nalaze i novinarska udruženja („BH novinari“), u koje, zasad, niko ne smije posumnjati da su adresa korupcije i sakrivanja korupcije u novinarstvu, ili pak neozbiljnosti i raskalašenosti, u ime koje se usuđuju imperativ legalizma u procesu migrancija proglašavati „govorom mržnje“. No, u povijesti ostaje ono što je zasnovano na činjenicama, a budući nepristrasan sud historije će adekvatno znati procijeniti i djelatnost Ureda Ombudsmana, kao i njihov „Specijalni izvještaj o govoru mržnje u Bosni i Hercegovini“.
U nastavku donosimo odlomak iz „Specijalnog izvještaja o govoru mržnje u Bosni i Hercegovini“, koji se tiče portala Antimigrant.ba, kao i teze koje je Fatmir Alispahić pred Sudom BiH koristio u raskrinkavanju dokumenta (Preporuke) koji je uz Ureda Ombudsmana dostavljen Tužiteljstvu BiH.
„Specijalni izvještaj o govoru mržnje u Bosni i Hercegovini“ (odlomak)
Primjer: Ombudsmeni za ljudska prava BiH su zaprimili žalbu Mreže za izgradnju mira, koalicije koja okuplja 194 članice, organizacije i škole iz Bosne i Hercegovine u kojoj su isti ukazali na pisanje online medija Antimigrant.ba. U žalbi je ukazano na tekst objavljen dana 15.09.2019. godine,u kojem je lice N.S. kojezajedno s grupom volontera pruža pomoć migrantima (prvenstveno djeci) proglašenokriminalcem koji ”uvozi” migrante iz Srbije. Evidentno je dajeu samom tekstu humanitarni rad na volonterskoj bazi usmjeren ka pružanju pomoći ranjivoj grupi izjednačen s činjenjem krivičnih djela kao što je krijumčarenje ljudi, te se između ostalog u istom nalaze sljedeće rečenice: ”Neshvatljivo je da su bezbjedonosneslužbe BiH svu svoju pažnju usmjerile samo na krijumčare ljudi, dok su njihove pomagače, poput S., pustili da nesmetano vode svoje kriminalne aktivnosti”. Iz tog, kao i drugih tekstova objavljenih na navedenom online mediju,proizlaze teze da se migranti dovode u Bosnu i Hercegovinu na štetu Bošnjaka, te da u tome učestvujupripadnici drugih konstitutivnih naroda kao i vlasti iz Republike Srbije i Republike Hrvatske. Dana 02.10.2019. godine podnosilac žalbe je dopunio žalbu i ukazao na članak: ”Podsjećanje na upozorenje iz aprila: Migrante zatvoriti u logore do povratka u njihove zemlje.”objavljen dana 01.08.2019. godine.
Dana 12.11.2019. godine zaprimljena je nova žalba u kojoj je ukazano na niz neprihvatljivih izjava i stavova s portala Antimigrant.ba, na koje su,između ostalog,reagovali Vijeće za štampu u Bosni i Hercegovini. U žalbi se ističe huškački karakter samog pisanja koji upućuje na govor mržnje i druga krivična djela.Nakon razmatranja oba predmeta Ombudsmeni za ljudska prava BiHsu uputili preporuku Tužilaštvu Bosne i Hercegovine,Regulatornoj agenciji za komunikacije i Federalnoj upravipolicije: „Članci objavljeni na online mediju Antimigrant.ba a koji su naprijed navedeni predstavljaju poticanje na diskriminaciju i ukazuju na širenje govora mržnje i činjenje drugih krivičnih djela.Pozivaju se naprijed navedeni da poduzmu mjere u skladu sa svojim nadležnostima i da o tome obavijeste Instituciju ombudsmena u roku od 30 dana od dana prijema preporuke.“
Teze Fatmira Alispahića u raskrinkavanju Preporuke Obudsmena Tužiteljstvu
– Da li je za Preporuku Obudsmena Tužiteljstvu, kao dokazni materijal, validan „navedeni tekst koji je u međuvremenu nakon reakcije uklonjen“? Ako je tekst koji je objavljen 15.09.2019. („Tuzlanski šminker Niha Suljić dio kriminalne mreže uvoza Migranata iz Srbije“), odmah nakon reakcije uklonjen sa portala Antimigant.ba, na čemu su onda Obudsmeni bazirali žalbu koju su zaprimili 24.09.2019. godine? Sporni tekst je uklonjen, a žalba po osnovu nepostojećeg teksta je nadopunjena 02.10.2019. godine tekstom koji nema nikakve veze sa podnosiocem žalbe Nihadom Suljićem, a koji je objavljen 01.08.2019. godine (Podsjećanje iz aprila: „Migrante zatvoriti u logore do povratka u njihove zemlje“)
– Obudsmeni navode da je „u međuvremenu dana 12.11.2019. zaprimljena nova žalba“, te tvrde da se „ističe huškački karakter koji upućuje na govor mržnje i druga krivična djela“, ali, za svoje kvalifikacije ne nude nikakve materijalne dokaze.
– Obudsmeni navode da je „nesporna činjenica da navedeni članak obiluje izjavama koje šire i potiču mržnju kako prema migrantima, tako i između konstitutivnih naroda“. Obudsmeni potom tvrde da u predmetnom članku postoje navodi koji govore da su u zavjeru „uključeni pripadnici drugih konstitutivnih naroda“. ODBRANA: Ne postoji ni jedan dokaz koji bi potvrdio stav Obudsmena o „širenju mržnje između konstitutivnih naroda“, ili o „uključenju konstitutivnih naroda“. Konkretno, nigdje se u tekstovima ne spominju Srbi i Hrvati, a ni bh. narodi generalno.
– Tvrdnja Obudsmena da tekst „potiče mržnju prema migrantima“ ne donosi ni jedan konkretan dokaz, jer se ukazivanje na sigurnosnu prijetnju i na „terorističku opasnost“ ne može smatrati „mržnjom prema migrantima“.
– Obudsmeni tvrde da se u „spornom članku, kao i u jednom broju drugih članaka, građani pozivaju da migrante tretiraju na nezakonit način, da im ograničavaju prava, da se sa istima generalno postupa nezakonito samo na osnovu njihovih karateristika“. ODBRANA: Koji je to zakonit način postupanja sa licima koja su ilegalno ušla u državu BiH? Da li je zakonito da lica bez identiteta slobodno kreću, ili je zakonito ograničavanje kretanja? Apsolutna je neistina da autor „poziva građane“ na nezakonito postupanje. Apsolutna je neistina i tvrdnja Ombudsmena o autorom pozivu na nezakonitost, općenito, a što se vidi iz sljedećeg citata, upravo u tekstu koji je predmet Prijave: „Da se iznađu pravni modaliteti da se preko štabova Civilne zaštite angažira ljudski potencijal po općinama koji je potreban da kontrolira privremene logore…“ Postoji li ikakav „pravni modalitet“ u zakonodavstvu BiH, na koji poziva autor, a da je suprotan humanitarnom pravu? Obudsmeni govore da je navodni autorov poziv na „nezakonit“ tretman upućen „samo na osnovu njihovih karakteristika“, iako ne postoji ni jedan dokaz da je autor igdje govorio o rasnim ili ma kakvim drugim „njihovim karakteristikama“.
– Tvrdnja Obudsmena da autor „migrante tretira kao grupu koja nema pravo na zaštitu i zakonom zagarantovana prava“, otvara pitanje – a gdje i kako zakon tretira garanciju prava za prekršitelje zakona, odnosno, one koji ilegalim putem ulaze u državu? Primarna je zaštita građana BiH, pred sigurnosnom prijetnjom, a što jesu lica koja sakrivaju identitet. Pravo na zaštitu imaju građani BiH, dok ilegalni migranti imaju pravo na ograničavanje slobode kretanja i humanitarni tretman. Navodi iz prijavljenog teksta demantiraju stav Obudsmena, jer autor u prvom stavu piše: „Da se usvoji strategija zatvaranja tzv. migranata u privremene logore, bez mogućnosti kretanja, uz obezbjeđenje hrane i humanitarnog tretmana, sa ponudom da im se obezbijedi povratak u njihove zemlje“. Šta je ovo ako ne pravo na zaštitu i poziv na humanitarni tretman?
– Obudsmeni tvrde da je „nesporno da se radi o poticanju na diskriminaciju“, bez logičkog uvida da se ne može diskriminirati neko ko nema tačan i jasan identitet. Ilegalni migranti su pojava – a ne „narod“, a ne „Ostali“ – koja ugrožava legalitet i sigurnost, te ne mogu biti diskriminirani zahtjevom da im se ograniči kretanje. U tom slučaju bi premještanje ilegalnih migranata iz Bihaća u kamp „Lipa“ bilo akt diskriminacije, kao i akcije Granične policije na blokadi ilegalnih ulazaka u državu.
(Iz knjige „Dossier Animigrant.ba“ koja izlazi početkom 2022. godine)
