PORTAL IZ PRIJEDORA objavio tekst kojim se negira oslobađajuća Presuda za Fatmira Alispahića i optužuje Sud BiH da “govor mržnje toleriše, ne prepoznaju i ne kažnjava“, a sve u kontekstu ilegalnih migranata koje entitet Republika srpska protjeruje sa “svoje” teritorije i šalje u krajeve sa bošnjačkom većinom.
Vijeće za štampu
PREDMET: Žalba na tekst objavljen 22.11.2021. godine na portalu Zamisli.ba, pod naslovom „Presuda Fatmiru Alispahiću pokazatelj da institucije tolerišu i ne sankcionišu govor mržnje“
Poštovani,
Upućujem žalbu na tekst objavljen 22.11.2021. godine na portalu Zamisli.ba, pod naslovom „Presuda Fatmiru Alispahiću pokazatelj da institucije tolerišu i ne sankcionišu govor mržnje“, čiji je autor izvjesna „Koalicija za borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje“, a kojim se krše odredbe Kodeksa za štampu i online medije BiH.
Sam naslov teksta nedopustiva je optužnica protiv Suda BiH, kao najviše pravosudne instance u državi, koja je oklevetana da „toleriše i ne sankcioniše govor mržnje“, a čime ne samo da se podriva pravni i ustavni poredak, već se anarhistički krše osnovni postulati Kodeksa za štampu i online medije u BiH koji su zasnovani na imperativima legalizma.
U spornom tekstu je mnogo puta prekršen član „Član 10. – Osobe optužene za krivična djela“ iz Kodeksa za štampu i online medije BiH. Prvo je navedena laž, više puta demantirana na Sudu BiH, da je „Fatmir Alispahić, urednik i vlasnik portala antimigrant.ba“. Potom je izrečen čitav niz kvalifikacija koje krše „Član 10. – Osobe optužene za krivična djela“, jer se „iskazuje veliko razočarenje i zabrinutost prvostepenom presudom Suda BiH kojom je Alispahić oslobođen, a kojom se pokazuje da institucije govor mržnje tolerišu, ne prepoznaju i ne kažnjavaju“. Time se krši odredba Kodeksa da „Novinari imaju obavezu da objave informaciju o odbacivanju optužbe ili oslobađanju ličnosti za koju su ranije objavili da je optužena ili da je suđenje počelo.“ U tekstu sa portala Zamisli.ba ne samo da nije ispoštovana obaveza objektivnog informisanja o „oslobađanju ličnosti“, već se ta informacija negira nedopustivom kvalifikacijom protiv Suda BiH koji je, kao najviša pravosudna instanca u državi, optužen da „govor mržnje toleriše, ne prepoznaje i ne kažnjava“. S obzirom na stav iz Člana 10 da „Novinari imaju obavezu da ne donose preuranjene sudove o krivici optužene ličnosti.“, ispostavlja se da sporni tekst donosi sud o krivici oslobođene ličnosti“.
Iako je u Presudi rečeno da “analiza dokaznog materijala pokazala je da izjave upućene migrantima nisu upućivale niti na jedan narod, rasu, vjeru i drugu specifičnu grupu.“, sporni tekst negira Presudu i kroz pseudopravnu analizu tvrdi da je Sud „ignorisao činjenicu da u BiH žive i osobe koje ne pripadaju konstitutivnim narodima“, iako se formulacija „Ostali“ odnosi na Rome, Jevreje i druge građane BiH, a ne ilegalne migrante. Presuda je decidna da nije bilo nikakvih poziva na nasilje, ili na mržnju, ali sporni tekst citira stav 2 člana 145 koji kaže: „Ko javno podstrekne na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv grupe osoba ili člana grupe određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, ako takvo ponašanje ne predstavlja krivično djelo iz stava (1) ovog člana, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine“. Dakle, ako je Presuda ustanovila da nije bilo poziva na nasilje, da izjave nisu upućivale na „narod, rasu, vjeru i drugu specifičnu grupu“, da su ilegalni migranti tretirani kao sigurnosna prijetnja, onda je sporni tekst proračunato plasirao neistinu o podstrekavanju na nasilje i o mržnji prema migrantskom „narodu, rasi, vjeri“.
„Član 5. – Tačnost i fer izvještavanje“ iz Kodeksa za štampu i online medije prekršen je neistinom da „govor mržnje na online mediju antimigrant.ba, upućen osobama u pokretu, ima svoj osnov upravo u tome što osobe u pokretu ne pripadaju konstitutivnim narodima u BiH, što osobe u pokretu pripadaju drugim narodima, drugoj rasi i drugim etnicitetima“ – iako je u samom postupku, i u Presudi dokazano da nije bilo „govora mržnje“, već se radilo o objvama koje su u fokusu imale sigurnosni aspekt migrantske krize. Dalje, ni jedna jedina objava u vezi sa ilegalnim migrantima nije odnosila na njihovu narodnu, rasnu ili vjersku pripadnost, već se isključivo odnosila na sigurnosnu prijetnju koja proizilazi iz ilegalnih migracija.
U kontekstu kršenja „Člana 5. – Tačnost i fer izvještavanje“ iz Kodeksa za štampu i online medije („Novinari će izvještavati samo na osnovu činjenica čije je porijeklo novinaru poznato.“) neistinit je navod da „obrazloženje Suda BiH osobe u pokretu posmatra kao ljude bez narodnosti, nacionalnosti, rase i vjeroispovjesti, kao osobe koje nemaju svoje specifičnosti, koje nemaju prava i ne uživaju zakonsku zaštitu“, budući da je dokazni postupak tretirao ilegalne migrante kao sigurnosnu prijetnju, a ne kao objekat mržnje zbog njihove „narodnosti, rase i vjeroispovjesti“.
„Član 3. – Huškanje“ prekršen je i stavom da je – „jasno na to da mu je osnovna misija da kod šire javnosti izazove mržnju prema osobama u pokretu, tu su primjeri iz članaka zastupljenih na ovom portalu“ – što uopće, čak, nije rečeno ni u Optužnici, ni tokom suđenja, a ni u samoj Presudi. Ovom rečenicom prekršen je „Član 3. – Huškanje“, koji precizira da – “Novinari će u svakom trenutku biti svjesni opasnosti koja se javlja kad mediji govorom mržnje potiču na diskriminaciju i netoleranciju.“
Sporni tekst je u potpunoj legalističkoj i profesionalnoj koliziji sa činjenicom da je „Sud u svom obrazloženju, između ostalog, naveo da tužilaštvo nije dokazalo da je Alispahić počinio krivično djelo izazivanja naconalne, rasne i vjerske mržnje i netrepeljivosti“, te da su „izjave u okvirima političkog, publicističkog slobodnog narativa, zaštićenog slobodom govora u BiH“.
Tekst Žalbe upućen je i na adresu portala iz Prijedora, Zamisli.ba (zamisli.ba@gmail.com), sa zahtjevom da bude objavljen u funkciji demantija, u skladu sa čanom 7. i 15. Kodeksa za štampu i online medije BiH.
Tuzla, 23.11.2021.
mr.sc. Fatmir Alispahić
