Bošnjaci su pred građanskim ratom, koji se ne mora voditi topovima i na frontu, ali može biti realiziran poput građanskih ratova u Sjevernoj Irskoj ili Italiji, gdje su terorističke frakcije poturale bombe, ubijale i maltretirale “narodne neprijatelje”. Kad se zna da su srpske i hrvatske obavještajne službe, koje stoje iza dugogorčnih secesionističkih projekata u BiH, strateški zainteresirane za međubošnjačke sukobe, kojima se legitimira disolucija BiH, onda se može pretpostaviti da će dejtonske državne strukture podstrekavati ovakav rasplet događaja.
Količina međubošnjačkog sukoba proporcionalna je stepenu srpskog i hrvatskog secesionizma, po logici da – ako Bošnjaci ne mogu sami sa sobom, kako bi tek sa Srbima i Hrvatima. Dakle, međubošnjački sukob je apsolutni dejtonski, dakle, srpsko-hrvatski interes. Pokušalo se sa piromanskim “događanjem naroda” 2014. godine, pokušalo se sa tzv. boračkim protestima 2018. godine, ali, nikad kao danas nisu sazreli uvjeti za međubošnjački sukob.
Uvoz na hiljade migrantskih terorista i bandita, iza kojeg stoji dejtonska država, u kolaboraciji sa kriminalcima iz Islamske zajednice, koji to zlo tumače kao “vjersku obavezu”, dodatno usložnjava bošnjačke sigurnosne perspektive. No, korijen problema je u skorašnjem krahu SDA, iza koje stoji Islamska zajednica i sve agresivnija armija islamističkih botova. Naime, bošnjačka kleropolitička oligarhija ostaje bez legaliteta, a putem Islamske zajednica zadržava finansijsku moć i tajkunsku mrežu – koju će braniti silom. Biće to hunta koja će terorizirati Bošnjake u ime srpsko-hrvatskih interesa, i u ime vlastitih fildžanistanskih profiterskih interesa. Neko drugi će dobiti legalitet, ali će bošnačka klerikalna mafija imati realnu moć. To su pozicije koje olahko dovode do scenarija građanskog rata, koji može biti potpaljen čak i izvan bošnjačkih mindera i lidera.
