Hvala Allahu Uzvišenom kome se obraćamo i od koga pomoć i zaštitu tražimo moleći ga da nas uputi na pravi put kojim ćemo se ustrajno i postojano kretati.

Neka su Allahovi blagoslovi i mir na sve poslanike i vjerovjesnike – svetionike dobra i uzore svih generacija ljudskoga roda koji su ljudima svojim primjerom pokazali istinu, ispravan način života na ovome svijetu govoreći im neprestano o vjerovanju, dobročinstvu i samilosti prema drugom čovjeku.

Neka su Allahovi blagoslovi i mir na posljednjega, pečata svih poslaničkih misija i donositelja konačne upute ljudima Muhammeda, koji je najbolji primjer samilosti, suosjećanja i lijepog odnosa prema drugom čovjeku.

Neka je Uzvišeni zadovoljan s prvim muslimanima, ashabima, časnom porodicom Vjerovjesnika i svima onima koji riječima i djelima svjedoče najveću istinu oba svijeta koja glasi: “Samo je Allah bog i Muhammed, a.s., je Njegov rob i poslanik”.

Poštovana braćo i sestre,

danas je 2. dan mjeseca džumadel-uhra 1442. godine po Hidžri ili 15. januar 2021. godine po evropskom gregorijanskom kalendaru.

U danima koje smo ostavili iza nas čovječanstvo je ispratilo još jednu gregorijansku godinu i zakoračilo u novu, nadajući se boljim okolnostima i prestanku poteškoća vezanih za pandemiju i restrikcija koje su prisutne u većoj ili manjoj mjeri gotovo godinu dana. Nakon gotovo godinu dana pandemije nameće nam se čitav niz zaključaka od kojih je vjerovatno najvažniji taj da je Uzvišeni Allah apsolutni Gospodar svega stvorenoga, vidljivoga i nevidljivoga i da odlučuje o početku i kraju, životu i smrti svega što postoji. Ne spadne ni list sa drveta, niti ima ičega sirovoga ili suhoga u Univerzumu a da za njega ne zna i nad njim ne upravlja On – Gospodar nebesa i zemlje i svega onoga što je između njih. S druge strane, čovjek i cjelokupno čovječanstvo sa svim svojim znanjima, iskustvima i materijalnim resursima nemoćni su i sićušni u odnosu na veličinu i moć Uzvišenoga, pa se shodno toj činjenici nije sposobno oduprijeti sićušnim i nemoćnim bićima nevidljivim ljudskome oku koji donose  zarazne bolesti do sada nepoznate „učenom i obrazovanom čovjeku današnjice“, koji je nastojao da osvaja nebeska prostranstva i druge planete dok je istovremeno padao u ponore negacije Boga,  nemorala, materijalizma, nemilosti i svireposti prema drugim ljudima koji su često vrlo blizu njega.

U ovim danima najveća svjetska ekonomija a istovremeno politička i vojna sila, prolazi kroz svojevrsnu krizu tranzicije vlasti koja je nezapamćena u povijesti te zemlje koja je bila primjer demokratije, vladavine prava te mirne i korektne tranzicije vlasti. Pomenuta kriza tranzicije trebala bi biti dugoročna lekcija čovječanstvu da se u jednačinu društvenog i političkog života, vladanja i upravljanja, sticanja i trošenja materijalnih dobara, moraju unijeti vjera u Boga i prolaznost ovoga svijeta, vrijednosti i moralne vrline, ljudskost i humanost, osjećaj za potrebe drugoga i slabijega, pravda i umjerenost u njihovome raspolaganju i rapodjeli, jer materijalna dobra postoje da bi održavala i pomagala nematerijalne vrijednosti pokoravanja i ljubavi prema Uzvišenom, te pomaganju i solidarnosti prema čovjeku i njegovim potrebama. Materijalna dobra lišena duhovnosti i morala samo su isprazna ljuštura koja ne znače ništa, a čovjeka i čovječanstvo ne čine sama po sebi sretnim i zadovoljnim. Iz ovog primjera vrijedno je naučiti, da moć, vlast ili znanje u rukama sebičnog, oholog, nemoralnog i bezobzirnog čovjeka koji slijedi svoje vlastite i interese male grupe svojih istomišljenika, predstavlja najopasnije oružje koje može zaprijetiti zajednicama, narodima i cjelokupnom čovječanstvu.

U ovome vremenu koje prethodi svetome i mubarek mjesecu redžebu, njegovim mubarek noćima, šabanu i njegovim mubarek noćima i danima, što su vijesnici ramazana, progovorit ćemo o svetosti i nepovredivosti čovjeka, njegovoga života, imetka i dostojanstva koji su sveti i odabrani onako kao što su sveta (haram) naša odabrana mjesta i dani o čemu svjedoče vjerodostojne predaje od našeg Poslanika, s.a.v.s.

Uzvišeni Allah u suri El-Hudžurat, koja se bavi lijepim ponašanjem i odnosom prema Poslaniku i čovjeku i govori o nizu moralnih vrijednosti i prekršaja, poručuje ljudima svakoga vremena: O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.

O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu.

Svi ljudi bez obzira na porijeklo, boju kože, jezik kojim govore, narod kome pripadaju ili vjeru koju ispovjedaju su Allahova stvorenja, kćeri i sinovi naših praroditelja Adema i Have, neka je na njih mir i zadovoljstvo Uzvišenog. Nema prednosti jedna nacija ili boja kože u odnosu na drugu, niti pojedinac u odnosu na drugog pojedinca, niti muškarac u odnosu na ženu i obrnuto, osim u činjenju dobra, moralnosti i čestitosti koja se kod Uzvišenog vrednuje. Poruke te vrste važan su dio univerzalne kur'anske poruke i misije i dio su poslaničke tradicije koja je izricana i potvrđena na njegovom oprosnom hadžu na jednom od posljednjih obraćanja ljudima, svega nekoliko mjeseci prije njegovoga preseljenja sa ovoga svijeta.

Poslanika, s.a.v.s., je rekao: Nema prednost Arap nad strancem, niti stranac nad Arapom. Nema prednost bijeli nad crnim čovjekom niti crni nad bijelim čovjekom, osim u bogobojaznosti (činjenju dobra i nečinjenju zla). Ljudi su od Adema, a Adem je od zemlje.

Svaka superiornost čovjeka u odnosu na drugoga na osnovu boje kože, pripadnosti narodu, regiji ili jeziku potpuno je odbačena i opisana kao dio neznabožačke prakse  iz doba džahilijjeta – neznanja o čemu svjedoče konkretne situacije iz života Poslanika, s.a.v.s., i ashaba. Zbog čega? Zbog toga što osjećaj superiornosti i nadmoći zbog nezaslužene pripadnosti i porijekla neizostavno dovodi do činjenja nepravde ali i proganjanja i zlostavljanja onih koji se smatraju podređenim i manje vrijednim, što je u prošlosti ali i sadašnjosti imalo za rezultat najteže oblike narušavanja ljudske ličnosti, njegovoga života i dostojanstva: genocid, rasna, vjerska i nacionalna segregacija, progon, nacionalizam, šovinizam, etničko čišćenje… čemu smo svjedočili u našoj ne tako davnoj prošlosti.

Svjedoci smo velikih migracija i pomjeranja stanovništva sa Istoka prema Zapadu u mjeri i obimu koji nezapamćen kod ovovremenih ljudi. Međutim, migracije su itekako bile prisutne u prošlosti čovječanstva poput seoba Slavena, Rimljana, germanskih plemena kao što su: Franci, Goti, Vandali, Angli, Sasi i drugi koji su se pomjerali iz svojih nastanbi i naseljavali druga područja gdje su ih dočekivali domicilni narodi. Vjerovatno su ljudi ovih prostora koji danas pripadaju raznim narodima a među njima i Bošnjaci, potomci slavenskih plemena koja su naselila balkanska područja tokom sedmoga i osmoga stoljeća nove ere.

Naprotiv, umjesto mržnje i animoziteta, odbacivanja i odvratnosti dužni smo im pomoći u granicama svojih mogućnosti i omogućiti im da opstanu u hladnim bosanskim danima i noćima. Nije pomaganje, nije solidarnost niti humanost kada, povodeći se za onim koji baštine i veličaju genocid i progon drugačijih ljudi, a dio su političkog života ove zemlje, zatvorimo oči pred ovim problemom i ostavimo ljude na travi, noću i danju, s velikom opasnošću da izgube život ili uveliko naruše svoje zdravlje zbog zime snijega i leda. Nije od vjere, morala i univerzalne ljudske humanosti da naše lokalne zajednice, povodeći se za političkim vođama koji baštine genocid, koncentracione logore i progon ljudi zbog njihove vjere i nacije, ne dozvoljavaju da se ljudi privremeno smjeste u već postojećim i napuštenim objektima. Nije nam na čast da naša sela i gradovi, kantoni i regije imaju jednoglasan stav po ovom, a da jedinstveno šute zbog mnogobrojnih problema koje imamo u našim zajednicama a koji su često rezultat postupaka nas samih.

Sjetimo se hadisa kojeg bilježe Buhari i Muslim o ženi koja je zaslužila Džehennem zbog toga što je mučila mačku – zatvorila ju je u prostoriju ne dozvoljavajući joj da izađe a da je pri tome nije hranila, niti pojila, niti je pustila napolje da sama traži hranu. Poslanik, a.s., ju je vidio u džehennemskoj vatri kako biva izložena mučenju i povređivanju od mačke sa njene prednje i zadnje strane.

Kakva je tek odgovornost za mučenje ljudi i za njihovo namjerno izlaganje opasnostima po život i zdravlje bez dozvoljavanja kretanja i sticanja imovine?

Ma šta bili njihovi razlozi i okolnosti, bili oni manje ili više opravdani,  dužni smo u svakoj situaciji poštovati čovjeka i njegovo dostojanstvo i pomagati mu u nevolji onoliko koliko smo u mogućnosti, a Allah nikoga ne opterećuje iznad njegovih mogućnosti. Važno je ono što je u ljudskim srcima i namjerama, mislima i htijenjima, a svi možemo suosjećati, imati dobre namjere i ne smetati drugima u pomaganju i rješavanju ovoga važnoga pitanja za mnogo zemalja i naroda u svijetu.

Uzvišeni kaže:

„Zar nisi siroče bio pa ti je On utočište pružio, i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi put uputio, i siromah si bio, pa te je imućnim učinio? Zato siroče ne ucvili, a na prosjaka ne podvikni, i o blagodati Gospodara svoga kazuj!“ (Ed-Duha, 6-11)

Gospodaru naš molimo te u ovom odabranom danu da podariš bolesnima zdravlje,

nevoljnicima utočište,

siromašnima opskrbu,

zalutalima sa Tvoga puta svjetlo upute Tvoje,

našim mladim generacijama moralnost i snagu da uspiju u svojim ispravnim nakanama,

našim predstavnicma mudrost, poštenje i odgovornost,

našoj domovini mir, stabilnost i prosperitet,

šehidima bosanskim obilne nagrade u perivojima dženetskim.

Gospodaru naš,

ne ostavi nam ni jedan grijeh a da ga ne oprostiš,

niti jednu brigu a da je ne otkloniš,

niti ijednu želju i potrebu s kojom si Ti zadovoljan, a da je ne ispuniš, o Ti od svih milosnih Najmilostiviji!

Uputi nas pravim putem, Gospodaru!

Amin ja rabbel alemin!

Dr. Ahmed-ef. Hatunić

Petak, 15. 1. 2020. godine

Džamija Behram-begove medrese