U gomili neveselih vijesti ovoga tjedna, istaknula se jedna bizarna epizoda, koja dovodi do prilično sumornih zaključaka o fazi civilizaciji u koju smo već poprilično zakoračili.
Naime, mladu Nizozemku je na Biokovu ugrizao poskok dok ga je išla pomaziti. Nakon blagovremene intervencije hitne pomoći pacijentica je nekoliko dana boravila na Klinici za infektologiju KBC-a Split. Srećom je zmija otrovnica bila mlada i hitna pomoć vrlo brza, inače bi susret s realnošću završio smrću.
Zašto bi netko išao maziti zmiju opakog izgleda? Objašnjenja leži u iskrivljenoj, diznijevskoj slici svijeta u kojem nema pravog zla i opasnosti. Poskok je oduvijek takav kakav jest, pravi uzrok kratkog spoja na Biokovu je preudoban život zapadnih derišta u svijetu bez odgovornosti, u kojem je sve dobro, sve je cool, uzbudljivo i sve što trebaš je “ljubav”. Najveća životna drama je prišt na nosu ili koji kilogram viška. To je svijet Nietzscheovog posljednjeg čovjeka koji trepće okicama i skakuće po zemlji. Hoće se svugdje popeti, svugdje zaroniti, doprijeti, isprobati, sve znaju, sve mogu, sve im je pet. Zaostali su na razini djeteta koje mazi janje, za njih su preci, kojih se odriču, izgradili civilizaciju, osigurali udoban svijet u kojem u ušuškani i u kojem im je sve user-friendly. Škola ih ne priprema za život, izbjegava se svaka neugoda, opasnost, konflikt, suočavanje s realnošću.
S jedne strane, “posljednji ljudi” zapadne civilizacije ne bi ni mrava zgazili, čine se nesposobni za zlo, no bez problema ubijaju nerođenu djecu ili šalju roditelje na eutanaziju. No ne daj Bože da bi posjekli drvo, stukli zmiji glavu ili zavrnuli kokoški vratom, jer čak i ako nisu vegetarijanci, obrok, čistu savjest i sigurnost će im osigurati drugi.
U njihovom svijetu sve je dobro. Priroda je dobra, sve životinje su dobre, i svi ljudi drugih kultura, postoje samo neki naši zli, zaostali ljudi, koji još govore o partikularnim identitetima, granicama i ostalim groznim stvarima. Zlo ne postoji u prirodi, već ga prouzrokuje (zapadni) čovjek. Ako pomaziš zmiju, ona će ti uzvratiti ljubavlju. Posljednji ljudi umišljaju da su bogovi koji su iznad prirodnih zadatosti i ograničenja. Nemaju nikakvog poštovanja prema planini, na Biokovo idu u papučama jer misle da je to produžetak plaže, puka kulisa stvorena za turiste. Ima nešto krajnje oholo u tome da misliš kako svojom ružičastom optikom možeš i poskoku oduzeti identitet. Mlada Nizozemka se uspentrala na Biokovo na njegov teritorij. Krenula ga je uznemiravati, i to sa željom da ga pokroviteljski pogladi. Ali poskokova priroda nije takva da ga čovjek mazi. Petar Gudelj, najveći pjesnik Biokova i zmija, mogao bi o ovoj zgodi napisati duboku pjesmu.
Cijela jedna generacija idiota kruži svijetom sa zlatnim karticama u naprtnjačama osvajati već osvojen, ukroćen, mapiran, preporukama na Airbnbiu ocijenjen svijet.
Takvima otprilike zamišljam one koji vabe ilegalne migrante u Europu bez osobnog interesa. Govorim o ljudima koji vjeruju da ih se može primiti beskonačno i da ih se sve može usrećiti, bez ikakvih posljedica.
Druga priča su kriminalci, poput de facto krijumčara ljudi iz nevladinih udruga ili medijskih plaćenika koji će po potrebi 2015. pisati o inženjerima i umjetnicima iz Sirije i uplakanim djevojčicama, a sve druge koji tu sliku dovode u pitanje nazivati fašistima, a sad već iznose drugu priču, otprilike onu koju su “fašisti” iznosili prije tri godine. Sutra će takvi bez problema drukati da se ilegalne migrante trpa u konc-logore ako oligarhija odluči tako, a one koje su nekada nazivali “fašistima” etiketirati kao naivne kršćanske mlakonje i neprijatelje zapadne civilizacije.
Prije tri godine u Europu je balkanskom rutom ušlo milijun, uglavnom mladih muškaraca, bez dokumenata i bez ikakve sigurnosne provjere.
Ako ih je “Mutti” željela radi potreba njemačkog tržišta rada ili jednostavno zbog mazohizma prouzročenog vječnim kompleksom krivnje, mogla ih je prebacivati čarter letovima izravno iz Pakistana, Irana, Nigerije, Alžira, Afganistana, Somalije, Iraka ili Sirije, ne gnjaveći zemlje u kojima oni nisu ni željeli ostajati, a koje su im se našle na ruti.
Kad je plafon potreba i mazohizma dosegnut, AFD u tri godine postao druga po snazi stranka u Njemačkoj, (jednako kao što su na protumigrantskoj retorici uzletjeli Švedski demokrati ili Liga u Italiji), a među počiniteljima terorističkih napada u Europi identificirani i neki ilegalni migranti s balkanske rute, počelo je zatvaranje. Bilo je jasno da će zemlja koja se zadnja zatvori nastradati.
To se danas događa Bosni i Hercegovini u koju su se slile desetine tisuća ilegalnih migranata. Najbolje što su vlasti u Sarajevu smislile je tovariti ih i autobuse i, u zadnje vrijeme i vlakove, i slati u Bihać i ostatak Unsko-sanskog kantona, do točke najbliže zemljama za kojima žude. Desetak tisuća migranata u Bihaću i okolici danas je otprilike kao da imate dvjesto tisuća ilegalnih migranata bez dokumenata koji tumaraju Zagrebom, useljavaju u prazne kuće i vikendice, a dio njih čini i stotine evidentiranih kaznenih djela (što je konačno priznao i policijski komesar u Bihaću), i pri tome sve više kipte bijesom jer ne mogu dalje. Stanje je nakon određene točke postalo neizdrživo i kulminiralo je prošle subote prosvjedom nekoliko tisuća građana Bihaća.
Uslijedile su optužbe sarajevskih NGO mafijaša na Soroševoj sisi kako su Bišćani fašisti i rasisti. Prešućuje se kako je isto to stanovništvo migrantima mjesecima pomagalo, no sada je strpljenje popustilo.
Začudo, naši mediji uglavnom više ne govore o inženjerima, ženama i djeci koji bježe od rata, već, očito jer je direktiva sa Zapada drugačija, sada doznajemo da ih golema većina (čak trećina su Pakistanci) nije iz zemalja zahvaćenih ratom već žele na Zapad u potrazi za boljim životom. Zašto bi Europa primala te ljude? Pakistan ima 213 milijuna stanovnika, Nigerija 190 milijuna. Samo te dvije zemlje imaju stanovnika gotovo kao cijela Europska unija nakon Brexita.
Bilo bi lijepo da mazitelji poskoka odgovore koja je po njima gornja granica migranata koje Europa može primiti? Što ako na 80 milijuna Nijemaca dođe svih 213 milijuna Pakistanaca. Mogu li im Nijemci osigurati blagostanje za kojim žude? Koliko još paralelnog društva? Koliko geta, no-go zona, predgrađa koji nemaju veze s kulturom gradova u kojima su nastala? Hoće li nastavljati poticati priljev migranata sve dok krajnje desne stranke ne zavladaju u cijeloj Europi i ne započnu s nasilnim progonima? Ili dok migranti ne preuzmu vlast?
Posebno je ogavno bilo vidjeti kako su u utorak, nakon neuspješnog nasilnog prelaska granice, migranti podigli žene i djecu iz hotela Sedra u Cazinu i odveli ih prema graničnom prijelazu Izačić.
Mazitelji poskoka onda liju suze nad djecom koja provode noć na hladnoći, na otvorenom, za što optužuju okrutne Bišćane, ili Hrvatsku koja ih ne pušta preko svoje granice, a ne krive kriminalce koji su ih iz toplog gdje su imali smještaj i hranu izveli kao živi štit i sredstvo proboja granice. U svakoj uređenoj državi bi kod takve zloporabe i izlaganja opasnosti djeca bila oduzeta roditeljima. Ovdje je svatko kriv osim onih koji žele nasilno prodrijeti na teritorij drugih država ne birajući pri tome sredstva.
Zvijezda priče s hrvatske strane postaje pučka pravobraniteljica Lora Vidović koja blati hrvatske policajce i prijeti kako će tužiti Hrvatsku Velikom Bratu (kako kaže, obavijestiti “međunarodne organizacije koje se bave monitoringom ljudskih prava u Hrvatskoj uključujući odbore i pododbore Vijeća Europe i UN-a za prevenciju torture”) zbog toga što joj je uskraćena mogućnost nenajavljenog i neposrednog uvida u policijsko djelovanje i podatke, jer je smetaju dojave kako policija vrši nasilna odvraćanja, tj. u krajnjem slučaju obrane granice koristi palice. Kako bi po njoj trebala granična policija postupati prema nekome tko krši zakon i nasilno želi prodrijeti preko granice? Možda, pomaziti ga? Nije jasno što rade sigurnosne službe, hoće li Sabor raspraviti o postupanju policije, ali i o istupima pravobraniteljice, hoće li oni koji potpomažu ilegalnu ekonomsku (ili invazijsku) migraciju kazneno odgovarati, jer po čemu se razlikuju od krijumčara ljudima?
Da se radi o puno većoj, globalnoj priči svjedoči i slučaj kolone od pet tisuća ljudi koji su krenuli iz Hondurasa, nasilno prelazeći nekoliko granica, na nekoliko tisuća kilometara dugačak marš jer im je eto puhnulo da žele živjeti u SAD-u. Na američkoj granici se, znakovito, očekuju uoči izbora za Kongres koji će se održati za manje od dva tjedna. Od Italije preko Njemačke do Švedske, paralelno s priljevom ilegalnih migranata jačaju političke opcije koje su za represiju prema njima. Napor policije na granicama RH nije samo obrana državne granice i suverenosti, već i sigurnosti i vladavine prava koji dolaze u pitanje ako Hrvatska postane hot-spot u koji će se nalijevati migranti koji ne mogu dalje na sjever. Jer svi sjevernije i zapadnije od nas već su se zatvorili. Izgleda da njihovo maženje ima granicu. A sada su nama ostavili pendrek, i za nas i za njih.
Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/premium/mazenje-poskoka-i-vabljenje-migranata-1278701 – www.vecernji.hr
