Čini se da je migrantska kriza potvrdila kako je Bosna i Hercegovina, nakon sličnog iskustva tokom Agresije, opet postala žrtva licemjerne evropske politike i kojekakvih međunarodnih “humanitarnih” organizacija sumnjivih namjera. Po ko zna koji put možemo svjedočiti dvostrukim standardima, neprincipijelnim ucjenama i licemjernom moraliziranju koje dolazi s ovih adresa, konkretno od predstavnika EU i Međunarodne organizacije za migracije (IOM).
S jedne strane imamo fenomen gotovo otvorene istočne granice BiH kao rezultat političkog djelovanja Milorada Dodika, koji uporno sabotira angažiranje OSBiH i odbija ispomoć FUP-a, a sve kako bi pomogao Srbiji da riješi vlastiti problem s migrantima. Sabotaža i subverzija tu, naravno, ne prestaju jer MUPRS migrante organizirano sprovodi do međuentitetske linije. Čim im ugledaju leđa, srpska politika počinje larmati i zapomagati sve kako bi spriječila i pomisao da se migrante smjesti u blizini srpskih sela na području Federacije BiH.
S druge strane, Hrvatska podiže cordon sanitaire na granicama s Bosnom i Hercegovinom te provodi nezakoniti i nasilni pushback migranata u našu zemlju, čak i onih koji i nisu ušli u Hrvatsku iz Bosne i Hercegovine. Pritom Hrvatska ima obilatu pomoć hrvatskih struktura i ekspozitura unutar državnih institucija Bosne i Hercegovine, naročito Granične službe BiH, koje više vode računa o zaštiti hrvatske umjesto bosanskohercegovačke granice!
To sve neminovno dovodi do stvaranja “čepa” i koncentracije hiljada migranata isključivo na prostorima s bošnjačkom većinom, pri čemu je Bosanska krajina naročito teško pogođena. Koncentracija tolikog broja potpuno nepoznatih ljudi sa svih strana svijeta – a koji na kraju krajeva i ne žele ovdje boraviti – na tako malom prostoru dovela je do neminovnog porasta broja teških kriminalnih djela, naročito pljački i provala, ali je i opasno ugrozila sigurnost i kvalitet života tamošnjeg stanovništva.
Iako je svaka od ovih činjenica veoma dobro poznata predstavnicima i službenicima EU i IOM‑a, šta oni rade? Kao i po običaju, smišljeno ignoriraju ponašanje Srbije i Hrvatske i njihovih političkih ekspozitura u Bosni i Hercegovini te pritišću isključivo bošnjačke političke predstavnike, od državnog pa do općinskog nivoa, kako bi mirno i uz što manje buke prihvatili trajno smještanje migranata na prostorima pretežno naseljenim Bošnjacima. Do koje mjere ide ova gotovo kolonijalistička drskost, demonstrirao je ovih dana šef IOM-a Peter Van der Auweraert.
Stravičan slučaj iz Velike Kladuše, gdje je migrant provalio u jednu od tamošnjih kuća i pritom teško pretukao i opljačkao ženu koju je zatekao samu u njenoj kući, nakon čega je srećom uhvaćen i savladan od muških članova porodice napadnute žene, poslužio je Van der Auweraertu kako bi indirektno amnestirao odgovorne za pogoršanu sigurnosnu situaciju nastalu aktivnim ubacivanjem hiljada nepoznatih ljudi, od kojih je nemali broj sklon kriminalu, na prostor Unsko-sanskog kantona, te poručio kako su, ustvari, tamošnje vlasti krive za ovakve napade na lokalno stanovništvo!?
Gostujući na Face TV, Van der Auweraert je rekao da su ovi “incidenti” na području najzapadnijeg kantona ustvari posljedica manjka smještajnih kapaciteta te je opetovano ovo stravično djelo, koje je moglo završiti s daleko težim posljedicama, nazivao “problemom”. Štaviše, Van der Auweraert lakonski je prokomentirao kako su, zbog manjka smještajnih kapaciteta i sigurnih obroka, migranti, eto, “primorani” na provale u kuće, a što je ništa drugo nego ucjenjivačka prijetnja tamošnjem stanovništvu i vlastima da migrantima moraju unedogled osiguravati besplatan smještaj i hranu ili će se suočiti s otvorenim nasrtajima na vlastite živote i imovinu. Nevjerovatno!
Neko bi trebao podsjetiti Van der Auweraerta da Bosna i Hercegovina nije Belgija te da nema krvavu kolonijalnu prošlost i mučni historijski prtljag koji joj opterećuje svijest i savjest, te da emocionalne ucjene ili indirektne prijetnje neće proći. Bosna i Hercegovina i Bošnjaci nisu dužni plaćati cehove zapadnoevropskog kolonijalizma, niti su obavezni na sebe preuzimati ulogu zatvorskih čuvara za sve one nesretnike koji se preko njenog teritorija žele dokopati Evrope, koja ih, pak, ne želi u svojim granicama.
Ma koliko, kako to kaže Bašeskija, Bošnjaci “slabo dolazili pameti i gledali da udovolje drugima”, većini je danas već sasvim jasno o kakvim se mračnim agendama ovdje zaista radi te jednostavno neće mirno pristati da se preko kojekakvih međunarodnih organizacija od njihovog životnog prostora, koji su krvavo odbranili, danas pravi migrantski lager i evropska čekaonica.
Izvor: Stav
