Njemačka ponovo uvodi kontrole na svim svojim granicama. Najavljuje se “odbijanje ulaska u zemlju u skladu s europskim pravom”. Dok organizacije za zaštitu ljudskih prava upućuju apel protiv toga, stručnjaci za granice, ali i policija, sa skepsom gledaju na novo pooštravanje migracijske politike. Sociolog Drago Župarić-Iljić objašnjava kako bi ovo pooštravanje moglo utjecati na cijelu EU, ali i Hrvatsku. Maja Marić i Siniša Bogdanić analiziraju situaciju s neregularnim migrantima.
Teroristički napad nožem u Solingenu. Afd s najboljim rezultatom do sada na izborima u Tiringiji i Saskoj. Zahuktala debata oko migracije. Sve to ste mogli već popratiti u svakodnevnim vijestima iz Njemačke.
Savez njemačkih gradova i općina zalaže se za povećanje broja deportacija. Smatraju da treba povećati napore kako bi se osiguralo da se ljudi bez prava na ostanak vrate u svoje zemlje porijekla.
Zaoštrava li se opet politika azila u Njemačkoj?
Naredba savezne ministrice unutarnjih poslova Nancy Faeser, SPD od ponedjeljka glasi ovako: od 16. rujna/septembra provodit će se kontrole na svim državnim granicama – u početku šest mjeseci.
Trenutno su stacionarne granične kontrole na granicama s Poljskom, Češkom, Austrijom i Švicarskom. Od 16. rujna/septembra one će se primjenjivati i na drugim granicama – Francuskoj, Belgiji, Luksemburgu, Nizozemskoj i Danskoj. Uz ograničavanje neregularnih migracija, Faeser je kao razloge za kontrole navela i zaštitu unutarnje sigurnosti od trenutnih prijetnji islamističkog terorizma i prekograničnog kriminala.
Potrebu za odbijanjem na granicama Njemačka vidi utome što je tijekom provjera od listopada/oktobra 2023. otkriveno 52.000 neovlaštenih ulazaka, a 30.000 ljudi je odbijeno. Da postoji logistički problem u ovim planovima vidimo u krutoj najavi Austrije da neće prihvaćati ljude koji su odbijeni u Njemačkoj. Predstavnici policije i stručnjaci uglavnom kritiziraju nove odluke njemačkog Ministarstva i u njima vide samo uzrokovanje dodatnih gužvi na granicama i više ekonomske troškove jer će se šverceri ljudima brzo prilagoditi novim točkama pojačane kontrole.
Siniša Bogdanić istražuje postoji li ispravan odgovor na migrantsko pitanje.
Siniša, pojam migranata i migracija se zakomplicirao od 2015. godine kada je u Europi trajala špica migrantske krize?
Da, tada smo uglavnom govorili o migrantima izbjeglicama koji su se kretali preko Hrvatske takozvanom balkanskom rutom prema, u najvećem broju slučajeva, Njemačkoj. Iako smo pomalo to zaboravili, bili su to isprva ljudi koji su bježali od rata i Islamske države. Ubrzo su im se pridružili ekonomski migranti s područja sjevera Afrike i Azije. Kada je državno organiziran transport preko Hrvatske zaustavljen, ti ekonomski migranti su se nastavili kretati nereguliranim putevima, uglavnom, preko takozvane zelene granice, mimo službenih graničnih prijelaza i evidentiranja. Zato su ih svi počeli zvati nelegalni migranti. U međuvremenu su pravnici podučili novinare da koriste izraz iregularni migranti jer, kako kažu, ljudska bića ne mogu biti nelegalna, pa se radi o osobama koje se kreću nereguliranim putevima.
Od tada smo dobili i regularnu radnu migraciju i to u dva smjera. Hrvati su krenuli koristiti svoje pravo slobode kretanja i rada unutar Europske unije, a u Hrvatsku su regularnim putevima pristigli brojni radnici iz Nepala, Indije i Filipina, ali to nije tema ove emisije.
Vratimo se na tu 2015. godinu i stvaranja takozvane Balkanske rute. Ona je i dalje vrlo aktivna, iako je Europska unija pokušava zatvoriti?
Da. To je formalno ruta koja počinje u jugozapadnoj Aziji, a završava u srcu Europe. S obzirom da se radi o neregularnim migracijama, ova ruta se doživljava kao sigurnosna prijetnja samoj Uniji koja očekuje da Hrvatska kao zemlja koja čuva europsku granicu učini sve da zaustavi dotok neregistriranih ljudi koji dolaze bez dokumenta i bilo kakvih provjera.
Ovdje se sad postavlja pitanje zašto ti ljudi prolaze mimo graničnih prijelaza, riskiraju živote na planinama i plivajući preko rijeka.
Prema važećim pravilima, kada bi, recimo, ušli u Hrvatsku preko graničnog prijelaza, tada bi u Hrvatskoj morali zatražiti međunarodnu zaštitu i ne bi se, recimo, mogli nesmetano kretati prema Njemačkoj. Osobno sam razgovarao s nekim migrantima iz Irana koji s u se te daleke 2015. godine registrirali pri ulasku u Hrvatsku, a željeni cilj im je bila Austrija. No nakon vremena, Austrija ih je vratila Hrvatskoj u kojoj ne žele biti i sada misle da bi situacija za njih bila bolja da su iregularno ušli u Austriju i u njoj zatražili zaštitu.
Kako će zaoštravanje utjecati na Hrvatsku, a kako na Njemačku, razgovaramo sa stručnjakom dr.sc. Dragom Župarić-Iljićem.
Gospodine Župarić-Iljić, mi sada gledamo još jedno pooštravanje njemačke imigracijske politike. Mislite li da će ono potaknuti i druge članice Europske unije, a među njima ovdje mislim prvenstveno na Hrvatsku, da također uvedu strože mjere?
Mislim da bi moglo. To se obično dešava po principu spojenih posuda i vrlo često domino efekta. S jedne strane općenito tendencija europskih država, zadnjih dana i Njemačke nakon ovoga terorističkog napada koji se dogodio, nije to samo isključivo podilaženje nekakvom desnom konzervativnom spektru političkog biračkog tijela, iako ne treba ni to isključiti. Znamo da s druge srane čak i nominalne stranke ljevice, lijevi centristi, pa i liberali u Danskoj već dugi niz godina zapravo imaju tu vrstu politike. Sahra Wagenknecht sa svojom alijansom, koja isto može se debatirati da li pripada lijevom spektru, događa se to da zapravo to pooštravanje jeste s jedne strane izraz možda nekakvih vrlo aktualnih zbivanja koje zapravo u javnosti vidimo kao nekakve određene kriminalne, djelomične i terorističke aktivnosti, a s druge strane opća tendencija zapravo mnogih od europskih država, odnosno njihovih parlamentarnih stranaka, češće s nekog desnog spektra, da ustvari u pitanjima migracija i azila vide mogući faktor mobilizacije biračkog tijela i da zapravo dobivaju sve veću podršku biračkog tijela uvođenjem ili propagiranjem, zagovaranjem restriktivnih migracijskih i azilnih politika. Slična stvar je viđena i u Hrvatskoj. Nedavno smo imali i parlamentarne izbore i one za Europski parlament, sledeće nam je i ovi lokalni, gdje vidimo da ustvari ta tema je jednako zaokupila, prvenstveno desne političke stranke, ali među lijevim političkim strankama je bilo onih koji su zagovarali nešto oštrije politike. Tako da za očekivati je da bi Hrvatska mogla slijediti takvu vrstu puta. I Hrvatska će na jednak način, vjerojatno kao u jednom lancu, ali još više postrožiti mjere i još više zapravo način upravljanja migracijama prepustiti vrlo vjerojatno kolektivnim protjerivanjima, koja su često nasilna, vraćajući ih onda u tom lancu nazad u Bosnu i Hercegovinu, u Republiku Srbiju i slično. Dakle, po tom pitanju još jedna veća restruktivizacija i sekuritizacija zapravo čitave stvari je na vidiku.
U dijelu hrvatske javnosti mogle su se čuti i optužbe na račun bivše kancelarke Angele Merkel u kontekstu migrantskih tokova.
Pa da. Zapravo, u ovom dijelu Europe se Njemačka, a posebno bivša kancelarka Merkel, doživljava kao netko tko je, recimo to tako, izazvao te neregularne migracije otvarajući širom vrata i pokušavajući popuniti svoje tržište rada. Možemo se sjetiti i da je u rujnu 2015. godine hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović prozvala Merkel zbog kreiranja kaosa. Citirao bih bivšu predsjednicu. „Gospođa Merkel koja ih je zvala, sad je povukla ručnu kočnicu i rekla da Njemačka ne može primiti sve te ekonomske migrante koji dolaze. Gospođa Merkel je to učinila da nije svjesna da je u vožnji gdje se skupilo toliko automobila da je povlačenjem ručne kočnice napravila kaos na cesti i treba ga sada riješiti“, izjavila je tada Grabar Kitarović koja je pomalo i banalizirala tu situaciju.
Europska unija, zapravo, plaća Hrvatskoj da kontrolira situaciju s neregularnim migracijama?
Da, brojni europski fondovi financiraju zbrinjavanje migranata, ali još više jačanje kontrole zelenih granica. Riječ je o dugogodišnjim kontinuiranim ulaganjima pa se ministar unutarnjih poslova Davor Božinović u travnju/aprilu pohvalio novootvorenim Nacionalnim koordinacijskim centrom za nadzor granice u čiju je opremu potrošeno 250.000 europskih eura. Iz centra se u realnom vremenu može pratiti situacija na svakoj točki vanjske granice i Schengena i Europske Unije, odnosno na vanjskoj točki granice Republike Hrvatske. Tehnički kapaciteti kojima raspolaže hrvatska granična policija su 28 stacionarnih radara, 27 mobilnih radara, preko 2.000 noćnih kamera koje su posebno okrenute prema Bosni i Hercegovini.
Koliko je Hrvatska uspješna u tome?
Ministar Božinović kaže da je baš jako uspješna. Prekjučer je tako izjavio da je ove godine zabilježeno 57 posto manje nelegalnih prelazaka granice, ali je uhićeno 41 posto više krijumčara, te da se taj problem može rješavati jedino u suradnji s policijama susjednih zemalja. No nije zadovoljan s tom suradnjom pa čak i pomalo kritizira Bosnu i Hercegovinu. Kaže da mu je jasno da je situacija u BiH složena i da ta zemlja nema dovoljno opremljenih i uvježbanih policijskih službenika. I zato Božinović misli da bi raspoređivanje snaga Frontexa u BiH donijelo pozitivne i brze efekte. Podsjetio je i da je Europska komisija donijela odluku o suradnji, ali je izrazio pretpostavku da do ostvarenja te suradnje nije došlo “zbog nekih unutarnjih razloga” u Bosni i Hercegovini.
U Njemačkoj se migracija sve cesce promatra u kontekstu sigurnosne prijetnje. Kakva je situacija u Hrvatskoj?
Za razliku od Njemačke, Hrvatska ne bilježi nekakve velike pa ni organizirane napade na lokalno stanovništvo, iako desni političari pokušavaju migracije učitati u islamistički terorizam i, popularno je to reći, „zamjenu stanovništva“ na starom kontinentu pri čemu se opet često ističe Njemačka kao zemlja koja drži „čvrsto zatvorene oči“.
Od malobrojnih incidenata istaknuo bih 27-godišnjeg Pakistanca kojeg se isticalo kao uspješan primjer integracije, a koji je 2021. godine ubio 52-godišnjeg Zagrepčanina u tramvaju. Pobjegao je u Italiju i vraćen je Hrvatskoj u kojoj mu je dosuđeno 12 godina zatvora. Zapravo, puno su češći sukobi i ranjavanja između skupina samih migranata i azilanata, kada o Hrvatskoj govorimo. Što se iregularnih migranata tiče, oni pokušavaju proći kroz Hrvatsku bez incidenata i ispod radara.
No možemo reći da su iregularne migracije prometna prijetnja u Hrvatskoj?
Već smo imali nekoliko slučajeva u kojim su krijumčari migrantima „udarili po gasu“ kada bi ih policija pokušavala zaustaviti, što bi rezultiralo udaranjem vozila u zidove i rampe pri čemu bi stradavali, ponekad i smrtno, baš ti iregularni migranti. Upravo je jučer 15 osoba ozlijeđeno u jednom takvom incidentu kod Slavonskog Broda, uključujući i sedmero djece. Nesreća se dogodila kada je Švicarac koji je bio za upravljačem kombija punog migranata, bježeći od policije, sletio s ceste i udario u stup. Policija tvrdi da nije bila u pitanju potjera. Jedno dijete je zadobilo teške ozlijede glave i operirano je dok su drugi zbrinuti u nekoliko bolnica. Vozača čeka kazneni progon, a migrante, za koje se neslužbeno saznalo da su Sirijci, čeka registracija u Hrvatskoj i postupanje prema Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
A desna politika, uspijeva li ona iskoristiti iregularnu migraciju za osvajanje glasova birača?
Bilo je takvih pokušaja u kojima se strah od nepoznatog i nepoznatih pokušao iskoristiti kao sredstvo za mobilizaciju birača, no nisu polučili neki veći rezultat. Možda je najdalje otišao (Mostov) saborski zastupnik stranke Most i sinjski gradonačelnik Miro Bulj koji je populistički zazivao osnivanje paravojske koja bi obilazila sela na jugu Hrvatske i na granici s Bosnom i Hercegovinom. Bulj je tražio i postavljanje vojske na granice što su vladajući opisali kao populizam za potrebe izbora za Europski parlament. No nekih većih i stvarnih akcija nije bilo.
Mislim da se hrvatska javnost trenutno ne opterećuje previše s pitanjem migrantskih tokova, osim ako se ne radi o regularnim ekonomskim migrantima ili stranim radnicima s kojima se pokušava nadomjestiti nedostatak od oko 200.000 radnika u ispražnjenoj državi.
Izvor:wdr-de
