DUBOVSKO – Nekada smo u našem selu imali uličnu rasvjetu. Sijalica je bila ispred svake kuće, a danas živimo u mraku, gledajući kako su migrantima gotovo, što se kaže, preko noći doveli struju dok s druge strane, mi povratnici godinama, pa i decenijama čekamo svjetlo.
Tim riječima životnu priču, nakon povratka na svoju zemlju prije sedam-osam godina, počinje za “Glas Srpske” Milorad Gogić iz sela Dubovsko, gdje godinama živi bez električne energije, za razliku od novih komšija iz dalekog svijeta za koje je u srpskom selu Lipa opremljen novi privremeni prihvatni migrantski centar.
Milorad i njegova supruga Mara su se nakon godina u, kako kaže, tuđoj kući u Mišin Hanu kod Banjaluke, vratili u svoje selo Dubovsko, udaljeno oko desetak kilometara od Bihaća. Za krov nad glavom daleko od ognjišta on nije imao, a i zov zavičaja bio je prejak te su se zbog toga vratili kući. Za “Glas” priča da nema problema s komšijama Bošnjacima. Niko ih ne dira, ali žive život povratnika. Pun muka i problema, ali ne kriju da je, ipak, najljepše biti na svome.
– Zato sam i došao. Neću, vala, da umrem na tuđoj zemlji, ali od kada sam se vratio slušam kako će stići struja, ali je nema. Svake godine nešto mjere, udaraju kočiće, govore biće. Ima ljudi koji su se vratili još 2020. godine i još nisu dobili struju, a u migrantski kamp “Lipa” je dovedena. Od njih do mene u selu ima samo četiri kilometra. Ako nisu u stanju da dovedu, ne znam. Nemam riječi. Živjeti u 21. vijeku bez struje je strašno. Koristimo akumulator. Svijetlimo dok večeramo, ugasim poslije. I šta ću. Teško je zimi, ali još gore ljeti. Spremimo ručak, ali ako ne pojedimo sve, ukiseli se. Bacamo, šta da radimo. Da imamo frižider, drugačije bi bilo – priča Milorad.
Uprkos svojoj muci, znao se naći pri ruci novim komšijama, migrantima i pomoći im. I oni su, kaže, ljudi.
– Dao sam im hranu baš i prije neki dan. Naiđu, nekad podijelim i cijeli hljeb. Neka. Žao mi ih je – veli i dodaje na kraju razgovora da u selu ima trenutno šest kuća, ali da ih sigurno bilo više da ima struje jer mnoge povuče nostalgija kada odu u penziju tako da bi došli barem ljeti, ako ne na duže staze.
Kod Gogića u gostima je prije nekoliko dana boravio ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Miloš Lučić, koji je za “Glas” istakao da se srpski povratnici kod Bihaća suočavaju s brojnim problemima, a jedan od njih jeste i pitanje elektrosnabdijevanja koje mora biti riješeno. Ističući da bi trebalo raditi na održivom povratku, naveo je da je zabrinjavajuće to što je prije rata u Bihaću živjelo 20.000 Srba, a danas ih je svega nekoliko desetina.
I Lučić nije krio nezadovoljstvo zbog činjenice da u selu nema struje, dok je taj problem poprilično brzo riješen u migrantskom kampu “Lipa”.
– Nastojaćemo obezbijediti električnu energiju u selu – rekao je Lučić koji je najavio i razgovore s predstavnicima Elektrodistribucije da se priključi struja srpskoj porodici Gogić.
Austrougarski vodovod
Glava kuće Gogić, iz Dubovskog kaže da je sva sreća da imaju dovedenu vodu, jer bi da ni toga nema život na tom dijelu bihaćke opštine bio nemoguć.
– Vodovod je hvala bogu u funkciji, a datira iz 1903. godine. Gradila ga je Austrougarska – kazao je Miodrag.
Izvor: Glas Srpske
