Ali uz uvjet: da su to mladi, zdravi i radno sposobni muškarci, odluka je najvišeg njemačkog upravnog suda. Odluka zvuči čudno, ali je donesena pragmatično.
Države, koje nisu na granici Evropske unije kao što je Njemačka, imaju velikih problema s takozvanom “sekundarnom” migracijom. Što s migrantima koji su zatražili azil u prvoj zemlji ulaska – u pravilu su to Grčka, Italija, ali i Španjolska, ali su nakon toga otišli u neku imućniju zemlju Unije kao što je Njemačka i tamo opet zatražili azil?
Po sporazumu iz Dublina, tu je sve jasno – iako su države juga EU tu izrazito nezadovoljne: nadležna je prva zemlja ulaska i tamo se mogu protjerati dok ne bude odlučeno o njihovom zahtjevu.
No, dobro je poznato stanje u izbjegličkim logorima, osobito u Grčkoj, tako da je Viši upravni sud u Münsteru u januaru 2021. odlučio: ne, njemačkim službama se zabranjuje protjerivanje konkretnih migranata koji su se požalili sudu jer im i u logorima u Grčkoj prijeti nedostatak elementarnih ljudskih potreba kao što je postelja, obrok i prilika za osobnu higijenu. Time im se ugrožavaju osnovna prava i po Povelji Europske unije i po Evropskoj konvenciji za ljudska prava.
Rutinski se pisala žalba
Već to je izazvalo političku buru u Njemačkoj, ali i viši upravni sud pokrajine Saarland je u decembru 2022. donio odluku po kojoj se čak i proširuje pravo na boravak migranata u Njemačkoj: u tom slučaju je sud mišljenja kako migranti neće biti u prilici u Grčkoj zarađivati za život. To opet znači da mogu ostati u Njemačkoj.
Njemačke nadležne službe su se tako našle između dvije vatre: politička desnica ih je optuživala zašto “ne poštuju Dublin”i protjeruju migrante iz Njemačke u prvu zemlju ulaza u Uniju. S druge strane su tu bile sudske odluke prema kojima su migranti već rutinski pred sudom osporavali donesene odluke o protjerivanju.
Sudska praksa se počela mijenjati tek u avgustu prošle godine pred Upravnim sudom u Kasselu, koji je procijenio kako “zdravim i radno sposobnim” izbjeglicama u Grčkoj “ne prijeti sa značajnijom vjerojatnošću” nikakav neljudski postupak. Protiv te presude su tužitelji htjeli uložiti žalbu i pred najvišim, Saveznim upravnim sudom u Leipzigu, ali bez uspjeha.
Pragmatična presuda u Leipzigu
Jer, upravo je taj sud ove srijede (16.4.) donio odluku u slučaju žalbe jednog, sad 34-godišnjeg muškarca iz Gaze bez državljanstva i jednog državljanina Somalije starog 32 godine. Obojica su 2017., odnosno 2018. iz Turske došli u EU u Grčku, gdje im je priznat status izbjeglice. No, obojica su produžila dalje u Njemačku, gdje su podnijeli zahtjev za azil. Po sporazumu iz Dublina, nadležno tijelo – Savezni ured za migraciju i izbjeglice (BAMF) ih je htjelo vratiti u Grčku, a pitanje njihovog boravka u Njemačkoj je sad došlo i do suda u Leipzigu.
Potom je uslijedila ova pragmatična odluka: mladi, zdravi i radno sposobni muškarci se mogu protjerati u Grčku. Tamo im neće prijetiti “ponižavajući ili neljudski uvjeti života”, niti im prijeti kršenje njihovih osnovnih ljudskih prava, mišljenje je suca najvišeg upravnog suda ove zemlje.
Iako zvuči logično, u ovoj odluci ipak ima i nedoumica. Ko će odlučiti je li osoba “mlada, zdrava i radno sposobna”? Zašto samo muškarci? Time bi se možda još mogao baviti i Ustavni sud ove zemlje, ali to sad neće odgoditi provedbu odluke o protjerivanju u prvu zemlju ulaska u EU.
Evropa se mora dogovoriti
No čitav taj sporazum iz Dublina treba korjenitu reformu. Njime su najprije izuzetno nezadovoljne države juga Europe, ali i ministar unutrašnjih poslova u posljednjem mandatu Angele Merkel, bavarski demohrišćanin Seehofer je tražio nadzor svih putnika iz Grčke, kako bi se spriječila ta “sekundarna” migracija. Ali Atina tvrdi kako su i ove konkretne osobe imale valjane osobne isprave i kako ih Grčka nije niti mogla spriječiti nastaviti put u neku drugu državu EU.
O tome je bilo riječi i u posjeti kancelara Scholza Grčkoj 2023. gdje se založio za “bilateralno” i “evropsko” rješenje problema migracije, ali do sloge u EU o tom pitanju je veoma daleko.
Izvor: DW
