Nakon ubistva u Tešnju i utapanja u Velikoj Kladuši Islamska zajednica će imati pune ruke posla, jer dvojicu “muhadžira”, bošnjačke “braće u vjeri”, koji su hrabro poginuli u borbi za širenje ummeta po Evropi – treba dostojanstveno ispratiti, kao gazije i šehide, zaslužne za bošnjački narod. Možda se proglasi i Dan žalosti, pa Islamska zajednica spusti zastavu na pola koplja.
Sad kad se pokušamo sjetiti, ne znamo da li su i najveće gazije u Bošnjaka, najpoznatiji šehidi, imali po pet hodža na dženazi – kako to tzv. reis Kavazović i Islamska zajednica priređuju kad drogiran i pijan strada “muhadžir”, kojega satre dušmanski vlak, ili kad se “brat u vjeri” predozira pa umre na cesti, u tom hrabrom nastojanju da prljava Evropa ugleda svjetlo ummeta, koje joj, uz pomoć hrabrih Bošnjaka, donose migranti iz Arfike i Azije, otale oklen je prava vjera… Baš tako: po pet hodža je klanjalo dženaze migrantima bez identiteta!!!
Bilo je dosti slučajeeeva gdje je Islamska zajednica, zahvaljujući vizijonarskom rejsu-mufljuzu Kavazoviću, uspjela da se utrpa u organizaciju pogrebnih komunalnih djelatnosti, pa da lice N.N., dakle, bez identiteta, prisvoji i proglasi muslimanom. Velika je to hrabrost bila, rizik, prihvatiti da je musliman neko za koga se to stanje muslimanstva treba utvrditi. A kako? Ko je mogao znati da li je taj zaginuli migrant baš musliman?
Utom su na scenu stupale koverte i mudre hodže, koje su pregledavale prvo koverte, pa migrantske kur.eve, da li su osunećeni, ili nisu osunećeni… Stanje herojstva je bilo takvo da su mudre hodže bile spremne čak i da mrtvog migranta osunete, jer su pare za dženazu pale, a pare su drage, pa ako treba da berbo kreše i mrtav ku.ac – ima da ga kreše, u nacionalnom interesu, jakako.
Medžlis bi sa zebnjom čekao da vidi šta će hodža javiti dok zaviruje u migrantska muda… Jaje lijevo, jaje desno. Da li će nas počastiti objavom da je to baš naš brat, osunećene kite, pao u borbi za slobodu Evrope… U tom hodža vikne narodu: “Osuneeeeeećććććeeeennnn!, a narod zajmi aplaudirati u slavu što je to baš naša još jedna žrtva, pa ćemo mu klanjati dženazu – jer sad po izgledu kite znamo da je naš.
Šta će se sad dogoditi, nakon pogibije dva migranta u dva dana, ko će proglasiti da su to muslimani, pa angažirati deset hodža, pet tamte, pet vamte – tek treba da se vidi.
Neka je – jal rahmet jal pokoj duši ovim nesretnicima – koji su život završili u našoj domovini. Nisu trebali dolaziti, trebali su odlaziti. Umjesto da odu kući, otišli su sa ovog svijeta.
…Tako su postali repromaterijal na industrijske pogone Islamske zajednice.
