Jedan od najagresivnijih promigrantskih aktivista, ujedno promotor LGTB “prava i sloboda”, reditelj Haris Pašović, nikada nije osudio ni jedan čin migrantskog nasilja nad bh. građanima. A zašto bi osuđivao, kad to ne radi ni tzv. reis Kavazović. Zato Haris Pašović piše hvalospjeve o tzv. reisu Kavazoviću – jer su na istim trasama. Mislilo se da je Haris Pašović dotakao dno kada je migrantske huligane uporedio za žrtvama Holokausta. Ali, to nije bilo dno, samim tim što Muzeju holokausta ne smeta usporedba nevinih jevrejskih žrtava sa hordama ubica, bandita, kriminalaca, narkomana i svakovrsnog ološa. Prije će biti da Muzej holokausta još nije saznao za ovu morbidnu usporedbu.
Do daljnjeg – najdublje dno Harisa Pašovića je njegova šutnja o seriji migrantskih terorističkih napada na bh. građane. Kako je moguće da njegovu žovijalnu umjetničku dušu ne potakne na reakciju napad noževima dvojice migranata na trudnu Sarajku? Za tzv. reisa Kavazovića znamo – on je mufljuz koji je na tu poziciju doveden da bude robot – ali, Haris Pašović je, kobejagi, umjetnik od integriteta, od slobode, od humanosti – pa je baš čudno kako je umro da osnovnim lekcijama iz ljudskosti i patriotizma.
