Adem Ivazović, mladi Sarajlija skoro dvije godine radio je kao zaštitar u migrantskim kampovima Ušivak i Blažuj. Incident koji se sinoć dogodio u Blažuju pokazao je da to zanimanje nije nimalo bezopasno.

Dvadesetak vozila MUP-a Kantona Sarajevo je uništeno, dva policajca su povrijeđena, a u incidentu je učestvovalo dvije hiljade migranata. U migrantskom kampu u Blažuju trenutno boravi oko 3500 migranata, a jedna iskra je dovoljna da pokrene nasilnu reakciju.

– Svoj angžman u migrantskom centru u Blažuju kao zaštitar, na tom radnom mjestu sam proveo oko godinu dana. U svakom momentu mog radnog angažmana u kampu je boravilo oko 3500 migranata, počinje Ivazović svoju priču za Oslobođenje.

KAKVA JE ULOGA ZAŠTITARA U KAMPU?
– Naša uloga je bila nadziranje korisnika kampa i obezbjeđivanje prostorija IOM-a, kao i njihove opreme i osoblja. Smjena je trajala 12 sati. Na početku našeg rada u kampovima bila je prisutna policijska patrola koja nije ulazila u kamp bez prijeke potrebe, kazao je on.

TRENUTNO JE U KAMPU VEĆE PRISUSTVO POLICIJE, KAKO JE DO TOGA DOŠLO?
– Desio se problem kada je cijeli kamp napao osoblje IOM-a i nas zaštitare pa su se mjere pooštrile, policija je uvela policijski sat u kampu, objašnjava Ivazović.

OBZIROM DA SI BIO ANGAŽOVAN ISPRED AGENCIJE ZA ZAŠTITU LJUDI I IMOVINE, KOJU OPREMU STE KORISTILI ZA SOPSTVENU ZAŠTITU?
– Zaštitari su imali samo odoru. Prema pravilima IOM-a zaštitari ne smiju imati oružje, jer se dešavalo da se i ta oprema od strane zaštitara zloupotrebljavala. Ja sam ponekad nosio vlastiti pancir najviše zbog noževa koje migranti često koriste. I to su mi zabranili objašnjavajući da je nošenje pancira provokativno, priča on.

KAKO IZGLEDA RADNI DAN U KAMPU?
– Zaštitari su podijeljeni na četiri pozicije, kapija gdje je pet ljudi, a na ostalim pozicijama je po tri čovjeka. U momentima mog angažmana u smjenama je dakle bilo 16 golorukih zaštitara na 3500 migranta. Prisustvovao sam brojnim incidentima. Najviše problema je bilo u šatorima gdje boravi otprilike 300 do 350 ljudi. Kada dođe do incidenata, naša je uloga bila da pokušavamo razgovorom smiriti situaciju, ne smijemo ih dodirivati, nego trebamo psihološkim pristupom pokušati spriječiti nerede.

Međutim, za smirivanje nereda na taj način postoji možda 1% šanse. Nastane haos, naročito ako su u toku tuče gdje dolazi i do našeg fizičkog kontakta kada pokušavamo rastaviti učesnike tuče. U tim situacijama smo često znali biti napadnuti različitim predmetima. Migranti nisu prijateljski nastrojeni prema zaštitarima, ali ni prema uposlenicima IOM-a, rekao je Ivazović.