Teško da se o ijednoj temi na razini EU-a vodi žustrija rasprava nego o azilantima i migracijama. Nekoliko mjeseci nakon što se činilo da su se zemlje članice poslije godina pregovora okvirno dogovorile o tom pitanju, jučer je to opet bila glavna tema sastanka u Bruxellesu te je u drugi plan bacila čak i ‘plan pobjede’ Volodimira Zelenskog. Postizanje dogovora zasigurno otežava činjenica da su se neke države u međuvremenu okrenule više udesno. No što točno pojedine od njih žele?
U prvih devet mjeseci ove godine 166.000 ljudi pokušalo je ilegalno ući u EU, podaci su Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex). To je 42 posto manje nego u istom razdoblju lani, a pao je broj dolazaka preko središnjeg Sredozemlja, iz Libije ili Tunisa. Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen vidi to kao pozitivnu posljedicu sporazuma s tim zemljama.
Međutim došlo je do snažnog porasta dolazaka preko istočne kopnene granice, primjerice preko Bjelorusije u Poljsku i Litvu. A još veći problem je vrlo nizak postotak vraćanja ilegalnih migranata. Prema podacima Eurostata, prošle godine vraćeno je manje od 20 posto onih koji su dobili odbijenicu.
Iako su zemlje članice u svibnju, nakon godina zahtjevnih pregovora, usvojile Pakt o migracijama i azilu, on zapravo nije ništa promijenio pa i dalje smatraju da se nešto po tom pitanju hitno treba učiniti.
Čelnici država usuglasili su na jučerašnjem samitu u Bruxellesu tekst deklaracije o migracijama, u kojem su pozvali na pojačanu suradnju sa zemljama iz kojih migranti dolaze i preko kojih prelaze u EU te istaknuli potrebu usklađivanja vizne politike susjednih zemalja s europskom.
‘Moramo biti brži. Ilegalne migracije moraju se smanjiti’, rekao je njemački kancelar Olaf Scholz. Kako su se države članice dogovorile u proljeće, reforme postupaka za izdavanje azila u EU-u trebale bi stupiti na snagu do sredine 2026.
Istovremeno Scholz upozorava da Europska unija mora ostati otvorena za potrebnu radnu snagu kako bi ‘naše gospodarstvo moglo preživjeti unatoč demografskim izazovima’.
Politička karta EU-a se mijenja
Velik je izazov zadovoljiti različite apetite političkih čelnika EU-a, a istovremeno što prije krenuti rješavati srž problema nekakvom zajedničkom politikom, posebice u sadašnjem političkom ozračju.
Nova vlada u Nizozemskoj ovisi o dobroj volji krajnje desnog političara Geerta Wildersa, nova vlada u Francuskoj pak o krajnje desnom Nacionalnom okupljanju Marine Le Pen. Na nedavno održanim izborima u Austriji relativnu pobjedu odnio je antiimigrantski nastrojeni Herbert Kickl s FPÖ-om dok je njemački krajnje desni AfD, za čiju je zabranu čak i pokrenut postupak zbog ekstremističkih inklinacija, imao odlične rezultate kako na pojedinim regionalnim izborima u Njemačkoj, tako i na europskim izborima u lipnju.