Njemačka, Italija i Francuska žele ograničiti useljavanje i deportirati više migranata. Pitanje migracija moglo bi biti ključno na europskim izborima ove godine. Koje antimigracijske mjere se pripremaju diljem EU-a?
Za šest mjeseci održat će se izbori za Europski parlament u svih 27 država članica Europske unije. Prema ispitivanjima javnog mnijenja, sve veći broj migranata i izbjeglica, kao i postupci za stjecanje azila, među glavnim su temama izborne kampanje za ove važne izbore.
Zato ni ne čudi što su u tri zemlje s najvećim prilivom migranata, Njemačkoj, Francuskoj i Italiji, nacionalni zakoni 2023. brže-bolje postroženi kako bi se smanjio broj dolazaka i olakšale deportacije i tako građanima koji se sve više opiru posebice nereguliranoj migraciji, pošalje signal.
Politički gledano, tri gospodarski najsnažnije zemlje EU-a idu u istom smjeru. Ali zahtjevi su vrlo različiti u svakoj zemlji. U Njemačkoj vlada koalicija socijaldemokrata, liberala i Zelenih, u Francuskoj liberalna manjinska vlada, a u Italiji desno populistička koalicija desnih ekstremista i demokršćana. Shodno tomu su i mjere različite. No kako to konkretno izgleda?
Njemačka
Njemački Savezni ured za migracije i izbjeglice (BaMF) polazi od toga da će od više od milijun tražitelja azila u EU-u tijekom 2023. oko 350.000 podnijeti zahtjev u Njemačkoj.
Osim tražitelja azila, koji uglavnom dolaze iz Sirije, Afganistana i Turske, u Njemačkoj je smješteno oko milijun ratnih izbjeglica iz Ukrajine. Koalicija kancelara Olafa Scholza je na eskalaciju nereguliranog useljavanja odgovorila s nekoliko zakona.
Tako “Zakon o povećanju izgleda za boravak” ima za cilj poboljšati legalan ulazak migranata na tržište rada i njihovu integraciju ako su u zemlji proveli najmanje pet godina.
S druge strane, “Zakon o ubrzanju povratka”ima za cilj ubrzati deportacije odbijenih tražitelja azila u njihove domovine ili sigurne treće zemlje. Prema tom zakonu, oni mogu biti duže zadržani u pritvoru čekajući deportaciju, njihovi domovi mogu se lakše pretraživati i deportacije se mogu provoditi bez najavnih rokova.
No to je trenutno u praksi teško provedivo. Prema podacima vlade u Berlinu, od oko 50.000 osoba koje su morale napustiti zemlju, tek oko 7.900 je zaista i deportirano u prvoj polovici 2023.
Još jedan novi zakon modernizira zakon o naturalizaciji. Dopušteno je dvojno državljanstvo, što je do sada bila velika prepreka stjecanju državljanstva posebno za državljane Turske koji se nisu htjeli odreći svog državljanstva. Razdoblje potrebno za naturalizaciju smanjit će se s osam na pet godina. Međutim, ako se kod podnositelja zahtjeva utvrde antisemitski ili rasistički svjetonazori, to može dovesti do odbijanja zahtjeva za upis u knjigu njemačkih državljana.
Francuska
Neposredno prije Božića francuska Nacionalna skupština odobrila je kontroverzni novi zakon o migracijama uz pomoć glasova desno-populističkog Rassemblement Nationala (Nacionalno okupljanje). Čelnica stranke Marine Le Pen govorila je o ideološkoj pobjedi svoje politike “Francuska na prvom mjestu”.
Liberalni predsjednik Emmanuel Macron nije se izravno oslanjao na Rassemblement National u parlamentu, ali se oslanjao na glasove konzervativnih republikanaca koji su glasali za pooštravanje propisa.
Sada Macron želi da zakon provjeri i francusko Ustavno vijeće. Zakonom se propisuje da se ilegalni imigranti mogu brže deportirati, migrantima se otežava pristup socijalnim povlasticama i ograničava useljavanje kroz spajanje obitelji.
Ubuduće će i strani studenti prije dolaska u Francusku morati platiti polog. Prema ispitivanjima javnog mnijenja, 70 posto Francuza je za pooštravanje migracijskih zakona.
Italija
Desničarska populistička koalicija pod vodstvom premijerke Giorgie Meloni pobijedila je na izborima 2022., između ostalog i zbog obećanja da će smanjiti broj migranata koji dolaze u Italiju.
Sada Meloni želi ta obećanja i ispuniti. Zajedno s EU-om je gurala sporazum o repatrijaciji s Tunisom, koji na kraju (zbog otpora u samom Tunisu) nije proveden.
Premijerka je zatim dogovorila sporazum s Albanijom koji predviđa preseljenje dvaju prihvatnih centara kapaciteta 3.000 ljudi iz Italije u Albaniju.
Albanija se smatra sigurnom trećom zemljom u postupku traženja azila i pregovara s EU-om o punopravnom članstvu. Međutim, najviši sud u Albaniji trenutačno preispituje je li dogovor s Italijom uopće legalno moguć.
Meloni je također naredila vojsci da postavi deportacijske kampove u rijetko naseljenim područjima Italije. Migranti koji su dužni napustiti zemlju od sada će tamo moći biti zadržani 18 mjeseci umjesto dosadašnjih 12, dok vlasti odlučuju o tome hoće li ih deportirati.
Krovna organizacija europskih izbjegličkih organizacija, Europsko vijeće za izbjeglice i prognanike (ECRE), u svom izvješću o Italiji kritizira da je redoviti pristup procedurama za azil često vrlo težak i dugotrajan. Kandidati čekaju mjesecima na termine.
Mnogi migranti sele sjevernije od Italije, posebice u Austriju i Njemačku, kako bi tamo zatražili azil. Italija bi zapravo za njih bila odgovorna prema takozvanim dublinskim pravilima EU-a po kojima je prva zemlja ulaska odgovorna za useljenika. Ali Rim odbija prihvatiti migrante koje recimo Njemačka pokušava vratiti u zemlju u koju su prvi put stupili na tlo EU-a, u ovom slučaju Italiju.
Izvor: DW
