Jedan novi zakon u Poljskoj dozvoljava obustavu prava na azil. On bi Poljsku trebao štititi od migranata koji preko Bjelorusije dolaze u EU. Neki pravnici taj zakon smatraju kršenjem ljudskih prava i poljskog ustava.
Poljski premijer Donald Tusk vidi svoju zemlju u opasnosti. Ne samo zbog ruskog rata u susjednoj Ukrajini, već i zbog migracije kojom se upravlja iz Moskve i Minska. „Radi se o jednom novom obliku migracije u okviru kojeg autoritarni režimi naveliko organiziraju krijumčarenje ljudima”, kazao je Tusk u listopadu 2024. u Bruxellesu. Šefovi vlada EU-a su tada govorili o instrumentalizaciji migracije od strane ruskog vlastodršca Vladimira Putina i bjeloruskog dugotrajnog diktatora Aleksandra Lukašenka.
Sve je počelo 2021., kad je broj pokušaja prelaska 418 kilometara duge poljsko-bjeloruske granice naglo porastao. Ljudi s Bliskog istoka, iz Azije i Afrike su s turističkim vizama dolazili u Bjelorusiju i – često uz pomoć bjeloruskih vojnika – izravno odvođeni na granicu s Poljskom.
Iako je Varšava granicu dodatno osigurala ogradom od bodljikave žice, ruta iz Bjelorusije prema Europskoj uniji ulaskom u Poljsku je u međuvremenu postala poznata izbjeglička ruta. Nagrađivana poljska redateljica Agnieszka Holland je užasne uvjete na „Zelenoj granici” 2023. godine dojmljivo prikazala u svome istoimenom igranom filmu.
Poljskoj graničnoj službi se predbacuje da vraćaju ljude, bez da im je dopušteno podnijeti zahtjeva za međunarodnom zaštitom. Ilegalna vraćanja, tzv. pushbackovi, u više slučajeva su potvrđeni i osuđeni od strane poljskih sudova.
Tusk želi ograničiti migraciju
Donald Tusk sada želi jednim novim zakonom djelovati protiv migranata. Ta nova regulacija predviđa povremeno obustavljanje prava na azil. 21. veljače je odgovarajuća promjena zakona donesena u parlamentu s većinom od 386 zastupnička glasa. Samo 22 glasa je bilo protiv.
Taj zakon predviđa da se podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu može obustaviti ukoliko „dođe do instrumentalizacije” i „djelovanja instrumentalizacije predstavljaju ozbiljno i stvarno ugrožavanje sigurnosti države ili društva”.
Izuzeti od te regulacije su maloljetnici, trudnice, stariji i bolesni ljudi, ali i osobe koje se u susjednoj zemlji – dakle u Bjelorusiji – progoni, što se, međutim, prvo mora dokazati. Obustavljanje prava na azil vlada smije naložiti na najviše 60 dana. O produžetku se mora izjasniti parlament.
Radi se „samo” o migrantskim pravima
Dok neki pravnici i lijevi zastupnici govore o kršenju ljudskih prava, zamjenik ministra unutarnjih poslova Maciej Duszczyk je pred za to pitanje zaduženim parlamentarnim odborom naglasio. „Govorimo samo o obustavljanju prava migranata. Postoji stupnjevanje građanskih prva, ljudskih prava. Postoji država čiji građani imaju prednost.” On je dodao kako, osim toga, ne vjeruje bi „neki graničar odbio ulazak u Poljsku jednoj majci s djetetom. Takve situacije se jednostavno ne mogu dogoditi.”
Na to je reagirala udruga za pravne intervencije (Stowarzyszenie Interwencji Prawnej) komentarom na Facebooku: „Gospodin Maciej Duszczyk izgleda ima vrlo malu moć predodžbe i čini se ne čita novine – jer za takve situacije je već određeno vrijeme poznat granični prijelaz Brest-Terespol, a da i ne govorimo o onome što se događa u pograničnim šumama.”
Legalizacija pushbackova
Situacija na granici „ne opravdava takve radikalne korake i povrede temeljnih ljudskih prava”, piše ova udruga dalje, uz ukazivanje na relativno mali broj zahtjeva za međunarodnu zaštitu koje je granična služba u sjeveroistočno poljskoj regiji Podlasko vojvodstvo prihvatila u 2024. godini.
Za Urszulu Wolfram, šeficu volonterske organizacije „Humanitarna prva pomoć Podlaskog vojvodstva (Podlaskie Ochotnicze Pogotowie Humanitarne, POPH), novi zakon predstavlja ništa drugo doli „legalizaciju dosadašnje prakse pushbackova” poljskih vlasti. „Kako bi to trebalo izgledati?”, pita ona u razgovoru za DW u Varšavi. „Hoće li granična služba jednostavno gledati u oči ljudima – i onda sama odlučiti imaju li pravo na međunarodnu zaštitu?” To uopće nije u nadležnosti granične službe, da odluči tko ima pravo na međunarodnu zaštitu, ističe ona: „Za to je u Poljskoj zadužena služba za strance.”
Kršenje međunarodnog prava
Pravnica Hanna Machinska iz Helsinške zaklade govori o „drastičnom kršenju međunarodnog prava”. „Taj zakon krši Europsku konvenciju o ljudskim pravima. Ako, dakle, dođe do procesa pred Europskim sudom za ljudska prava, Poljska će izgubiti taj proces”, upozorava bivša zamjenica poljskog pučkog pravobranitelja. Osim toga, on krši i poljski ustav koji jamči pravo na azil, dodaje Machinska.
Iza toga zakona Machinska vidi čisto političku računicu vladajućih. Tusk tako želi doprijeti do birača iz desnog spektra, kaže ona. „Ali ne možete djelovati protiv oporbe tako što kršite međunarodno pravo”, ističe ova pravnica.
Migracija kao tema izborne kampanje
U svibnju 2025. se u Poljskoj bira novi predsjednik. Ostaje otvoreno hoće li ovaj novi zakon kandidatu građanske platforme Donalda Tuska, varšavskom gradonačelniku Rafalu Trzaskowskom, doista donijeti nove glasove. Činjenica je da ovaj uvjereni Europljanin usvaja novu retoriku u svojoj izbornoj kampanji. „Nitko u Europi ne smije misliti da će nas na bilo što prisiliti”, kazao je u jednoj intervjuu portalu interia.pl s uputom na europski Pakt o migraciji koji bi trebao stupiti na snagu 2026. Poljska se izjasnila protiv tog pakta – s obrazloženjem da predviđena raspodjela migranata unutar EU-a nije prihvatljiva.
Shodno tome se izjašnjava i desno-konzervativni predsjednički kandidat Karol Nawrocki koji uživa podršku stranke Pravo i pravda (PiS). I pritom verbalno napada Njemačku. „Nisam suglasan s tim što se po pitanju migracijske politike događa u Europskoj uniji. Nemam namjeru u funkciji predsjednika Poljske trpjeti da naši zapadni susjedi, Nijemci, svoje greške u migracijskoj politici sređuju i pritom na kocku stavljaju sigurnost naših žena i djece”, kazao je on tijekom jednog izbornog skupa.
Takvim izjavama obojica političara pogađaju puls poljskog društva. Prema rezultatima jedne ankete radio-televizije RMF24, 75 posto Poljakinja i Poljaka je na pitanje treba li njihova zemlja prihvatiti migrante, odgovorilo s „Ne” – a samo 20 posto s „Da”. Pet posto je bilo neodlučno.
U međuvremenu se o novom zakon u raspravlja u Senatu, gornjem domu poljskog parlamenta, gdje će najvjerojatnije proći. I potpis desno-konzervativnog državnog predsjednika Andrzeja Dude pod zakon je, izgleda, samo formalnost. Na proljeće, kad brojke migranata ponovno budu rasle, zakon bi mogao stupiti na snagu.
Izvor:DW
