Umjesto da bude protjeran iz BiH, kao najodgovornije lice za finansiranje trgovine ljudima i za uvoz migrantskih bandi, koji su zagorčali život Bošnjacima na preostalom životnom prostoru, ovo kretenu koji se nalazi na čelu tzv. IOM-a daje se medijski prostor da nam soli pamet o zlu koje nam je napravio.
U nastavku njegov intervju za sarajevski KLIX
Migrantska kriza u BiH eskalira na više frontova, čemu najbolje svjedoče hiljade migranata koji i ove zime spavaju na ulicama. Šef misije Međunarodne organizacije za migracije (IOM) u BiH i subregionalni koordinator za Zapadni Balkan Peter van der Auweraert za Klix.ba ističe da u BiH vlada apsolutna humanitarna kriza.
Zima je donijela nove probleme za migrante, naročito u Unsko-sanskom kantonu. Kamp Lipa nije spreman pružiti im smještaj tokom zime, iako je obećano da će biti. Kakva je situacija u kampu Lipa, šta se dešava na terenu?
“U Unsko-sanskom kantonu imamo dva problema. Prvo, imamo 1.500 ljudi koji su u neuslovnom kampu Lipa te 1.500 ljudi koji spavaju van smještajnih kapaciteta u svojim improviziranim kampovima i napuštenim zgradama. Mi čekamo da državne vlasti pronađu neko rješenje. Imali smo dvije sjednice Vijeća ministara BiH u protekle dvije sedmice, gdje nisu donesene nikakve odluke što se tiče kampa Lipa. Ovaj kamp ne može nastaviti raditi u ovakvim uslovima. Jučer se u kampu srušio šator usljed jakog vjetra. Na sreću, to je bio šator koji je u tom trenutku bio prazan jer se koristi za molitve, ali je indikacija da je Lipa jednostavno jedna nesreća. Kada smo otvorili kamp na proljeće, vlasti su obećale da će u kampu uvesti struju i vodu. To je bio preduslov da se Lipa pretvori u stalni prihvatni centar. To se nikada nije desilo. Imali smo i potrebne finansije da se Lipa pretvori u trajni centar, ali zbog nemara vlasti danas smo u situaciji gdje se Lipa ne može koristiti tokom zime. Mi ćemo se kao IOM morati povući iz Lipe, a onda će sve biti do vlasti BiH šta će dalje uraditi s ljudima koji se nalaze unutra. Ne mogu nastaviti raditi jer kamp Lipa ne odgovara humanitarnim uslovima, a i Evropska unija je od početka govorila da će pitanje migrantske krize rješavati do kraja novembra, ukoliko se ne poduzmu odgovarajuće aktivnosti kako bi se kamp pripremio za zimske uslove. Što se tiče ljudi koji spavaju vani, imamo samo jedno rješenje, a to je da se otvori dodatni centar negdje drugo. Mi njima dostavljamo humanitarnu pomoć, od hrane, zimskih jakni, vreća za spavanje, ali to je samo flaster na ranu koji ne rješava problem. Počeo je padati i snijeg. Ljudi će početi umirati na ulici. Najtužnije je što imamo novac. Evropska unija je dala novac za uspostavljanje novog centra. Ako se to ne desi, bit će jasno ko je kriv ako ljudi počnu umirati na ulici. Ovo je loše za lokalno stanovništvo, jer kada ljudi spavaju vani, uradit će sve što moraju da prežive. Ukoliko u takvim uslovima bude žalbi na povećavanje slučajeva provaljivanja u kuće, neće migranti biti krivi. To su vlasti koje nisu donijele osnovne odluke koje je trebalo.”
Koliko je trenutno migranata u Unsko-sanskom kantonu, ali i u cijeloj BiH?
“U BiH imamo oko 8.000 migranata, od čega ih 1.500 spava vani, 1.500 je u kampu Lipa, a ostali su u našim drugim smještanim kapacitetima, u Blažuju, u Ušivku, Miralu, Borićima i Sedri. Ovima koji su smješteni u centrima je dobro. Jedina briga koju imamo trenutno su ljudi koji su u kampu Lipa i koji spavaju vani. U suštini, mi za 3.000 migranata moramo naći rješenje.”
“Tu imamo dvije priče. Zdravstveno stanje migranata koji su u centrima je dobro. Imamo ljekare i medicinske sestre iz kantonalnih zdravstvenih ustanova koji brinu o njima. Redovno ih testiramo na koronu i ljudi sa simptomima se smještaju u izolaciju. Međutim, oni koji su vani su u groznoj situaciji, jer nemaju pristupa zdravstvenim uslugama. Ako spavaju vani, naravno da će se prehladiti, što pogoršava situaciju. Ako imaju koronu, mi to ne znamo. Mogu zarazu prenositi na druge migrante i lokalno stanovništvo. S aspekta javnog zdravstva je potrebno da ljude smjestimo u centre. To je priča koju pričamo od proljeća. Ljudi su upozoreni i ja nisam jedini koji pričam o ovome”.
Kako je pandemija možda otežala izlazak iz zemlje onim migrantima koji su za to imali priliku i koji su željeli napustiti BiH?
“U proteklih nekoliko mjeseci COVID nije umnogome utjecao za ljude koji su željeli otići. na proljeće smo imali zabrane kretanja pa su migranti ostali, takoreći zaglavljeni ovdje. Međutim, kako su se rasteretile restrikcije, ljudi se nastavljaju kretati, pokušavaju preći u Hrvatsku, a neki se čak vraćaju u Srbiju, jer ovdje nemaju smještaj”.
Ugledni američki list New York Times nedavno je pisao da su vlasti u Unsko-sanskom kantonu postale veoma neprijateljski nastrojene prema migrantima. Kakve poruke iz svijeta i Evrope stižu do vas kada je riječ o migrantskoj krizi u BiH? Kako svijet posmatra odnos BiH prema migrantima?
“Ovdje sam četiri godine i nisam Bosanac. Moramo biti jasni. Zašto ljudi vide da je Bosna i hercegovina antimigrantska država. To je zbog toga što nema političkih odluka da se migranti smjeste u adekvatne centre. Zaista je nefer govoriti da je kompletna populacija antimigrantska. Ja sam bio u Unsko-sanskom kantonu prije dvije sedmice i posjećivao sam migrante koji spavaju vani. Lokalno stanovništvo daje im ključeve dijelova svojih kuća da tamo spavaju, daju im pristup vodi, svakodnevno im odnose hranu. Ta realnost čak i nakon tri godine će se izgubiti samo zbog činjenice da vlasti ne omogućavaju migrantima da spavaju u centrima. Naravno da postoji manjina koja govori da je protiv migranata, ali to je mali broj ljudi i ne predstavljaju mišljenje većine. Pogledajte Ušivak i Blažuj gdje nam se desilo stravično ubistvo. Ljudi su s pravom bili ljuti, ali većina ljudi shvata da nisu svi migranti odgovorni za slučaj ubistva. Nismo vidjeli ni velike proteste protiv migranata”.
Ne možemo sakriti ono što se trenutno dešava u javnosti BiH. Naši građani su na početku krize pružali ruku migrantima, ali danas ih ne žele na ulicama i prilično su bijesni zbog svega što se dešava. Kako posmatrate ovaj odnos, može li se desiti eskalacija problema? Mogu li se desiti ozbiljniji sukobi građana BiH i migranata u budućnosti?
“Da. Mislim da bi mogli. Da smo imali dovoljno smještajnih kapaciteta kao što ima Srbija, ne bismo ni pričali uopće o ovome jer na kraju krajeva, imamo 8.000 migranata u BiH i 3,2 miliona stanovnika. Nije to neki ogroman broj, ali tu je kontinuirani osjećaj krize jer nema političkih odluka. Ljudi su umorni. Da, mislim da se odnosi mogu pogoršati, ali ne zbog toga što je problem s migrantima tako velik, već što izostaju političke odluke za rješavanje osnovnih problema. Kada migranti spavaju svuda, nemamo nikakve kontrole. Ulaganje u centre je ulaganje u sigurnost lokalnog stanovništva.”
Šta vi vidite kao glavni uzrok nemara bh. vlasti? Zašto nisu ispunjena obećanja i zašto kamp Lipa nije pripremljen na vrijeme?
“Vlasti BiH moraju odgovoriti na to. Ispričat ću vam malu priču o kampu Borići. Kada smo ga uspostavljali, trebao nam je jedan dodatni kapacitet struje, što je IOM platio uz pomoć fondova Evropske unije. Trebalo nam je godinu za spajanje 30 metara kabla zbog birokratskih političkih problema. Moramo pitati vlasti zašto? Imali smo proljeće, ljeto, septembar, oktobar… Vrijeme je bilo dobro za gradnju. Zašto niste spojili kamp Lipa na struju i vodu? Naravno, to se moralo platiti iz njihovog džepa zbog našeg iskustva iz Borića. Platili smo i trebala nam je godina da dovedemo struju. Ove godine evo nismo htjeli platiti kako bi oni odradili svoj dio posla. Ja, iskreno, više ne razumijem zašto. Znali su, ako to naprave, da će napraviti odličan centar izvan grada za smještaj do 2.500 ljudi. To je bilo rješenje problema i jedina stvar koja nam je trebala.”
Možemo li reći da trenutno imamo humanitarnu krizu u BiH?
“Imamo. Naravno, u potpunosti.”
Možda je previše lično pitanje, ali jeste li ljuti zbog svega? Čini se da i vama ova situacija emotivno teško pada.
“Jesam, naravno. Tri godine imamo istu situaciju. Ne bismo trebali sada biti u ovakom stanju. Ne bismo. Da, jesam ljut, apsolutno.”
Šta ljudi iz IOM-a vide na terenu? Kakvo je mentalno zdravlje migranata s obzirom na sve kroz šta prolaze?
“Ljudi koji su trenutno u kampu Lipa su pod velikim stresom jer ne znaju hoće li za tri dana spavati tu ili negdje drugo. Trenutno spavaju u šatorima koje mi grijemo, ali ono što im se dešava ima negativne posljedice na njihovo mentalno zdravlje. Bio sam dio humanitarnog tima kada smo dostavljali pomoć ljudima koji spavaju vani. Jasno je da su oni mentalno iscrpljeni.”
IOM uz brojne partnere na različite načine finansira rješavanje migranske krize u BiH. Koliki je u svemu tome udio naših vlasti?
“Što se tiče kampa Lipa, naprimjer, investicije bh. vlasti su nula. To je sve finansirala Evropska unija. Izuzetak je Općina Bihać koja je potrošila 100.000 KM na početku krize kada je poravnala platoe na kojima će se postaviti kamp. Sve ostalo je finansirala Evropska unija, o čemu političari ne govore često. Gdje ide novac kada, naprimjer, Evropska unija potroši 50 miliona eura? Ide direktno u lokalnu ekonomiju. Mi zapošljavamo ljude zajedno s našim partnerima. Tu radi 500-600 osoba, lokalnog stanovništva. Pokušavali smo prilikom zapošljavanja u centrima zaposliti one ljudi koji su bili duže bez posla. Oni sada rade i hrane svoje porodice. Za hranu i sve druge potrepštine angažujemo kompanije iz BiH. Plaćamo struju i vodu, što također ide u javne fondove BiH. Migranti isto tako troše novac. Kamp Lipa se nalazi nigdje, na vrh planine. Tamo nije bilo ničega, a sada imamo sedam malih prodavnica u kojima migranti troše novac. Puno novca je došlo u BiH, od kojeg lokalno stanovništvo ima koristi.”
Smatrate li da Bosna i Hercegovina može riješiti problem migrantske krize?
“Svake zime sam bio uvjeren da ćemo doći do rješenja u posljednjem trenutku. Do prije dvije sedmice mislio sam da će razum nadvladati i da ćemo imati neko rješenje u posljednji čas. Ipak, sada više nisam siguran.”
Postoji li mogućnost da EU prestane pružati finansijsku pomoć BiH na rješavanju migrantske krize?
“Ne znam. Jasno je da je za reputaciju i ugled BiH ovo veoma loše. Ironija u svemu tome jeste da je ovo mogla biti prilika za BiH da zasija koristeći tuđe fondove. Koliko često možete dobiti priliku da blistate, a da vam to neko plati? Umjesto toga, mi imamo novac, a ugled BiH će biti poljuljan. Međunarodni mediji će doći jer nije bilo političkih odluka. Kada neko umre, ovdje će doći i BBC i New York Times i Al Jazeera. Volim ovu zemlju i ne razumijem da političare ovo pitanje ne brine.”
Koji je vaš naredni potez, šta moramo uraditi, jer očito je da nešto moramo? Šta moraju biti prioriteti vlasti u BiH?
“Država se treba obavezati da će kamp Lipa preurediti u stalni prihvatni centar i osigurati sredstva kako bi ovaj centar u proljeće mogao prihvatiti do 2.500 ljudi. U međuvremenu, ljude iz kampa Lipa moramo negdje smjestiti. Jedino rješenje je kamp Bira. Isto tako moramo i negdje drugo uspostaviti još jedan prihvatni centar. Ne znam gdje bi to moglo biti, ali to bi trebao biti centar koji se može otvoriti brzo kako bismo tu smjestili ljude koji spavaju na ulici. Ako bude političke volje, moji timovi i timovi naših partnera će biti spremni. Pored Evropske unije, i druge zemlje su pokazale spremnost da pomognu BiH.”
Zvuči lako kada tako kažete.
“Jeste, lako je, trebalo bi biti.”
IOM NAPUŠTA KAMP LIPA: U BiH vlada humanitarna kriza, migranti će početi umirati na ulicama
