Toliku brigu tzv. nezavisnih istraživača i NVO organizacija koje se svesrdno zalažu za ljudska prava tzv. migranata može opravdati samo jedna logična stvar- materijalni interes koji je nadvladao brigu za opstanak vlastitog naroda. Jer, čime bi se mogla opravdati divljanja ljudi bez identiteta koji svakodnevno na ulicama naših gradova siju strah i nemir, vrše razna zlodjela, ako iza toga ne stoji golemi finansijski interes koji ih pokreće da na sve ovo zažmire i priču okrenu u kontra smjeru. Potvrđuju to i brojne međunarodne organizacije koje ogromne sume novca usmjeravaju ka NVO koje u svojim programima pružaju zaštitu, bore se za pomoć i integraciju ovih ljudi o kojima ništa ne znamo. Ako su iskreni u svojim namjerama onda je najpreče da pomognu vlastiti narod. Ima tu golemog prostora da se pomogne, počev od povratnika čija se prava svakodnevno krše a niko se čak i ne oglašava. Doduše, za pomoć vlastitom narodu se ne nude pare, jer je njemu namijenjeno da nestane…
Da li će se u BiH zaista s proljeća sručiti 100.000 migranata sa istoka ili će granice na Drini i Savi obezbjeđivati Fronteks? Za sada je izvjesno jedino da se hiljade ljudi, zaglavljenih između očaja i nade, smrzava na ulicama gradova u BiH.
Kako se bliži proljeće, iz Brisela stižu signali da EU sve čvršće zatvara vrata za migrante sa istoka. Ipak, oko 6.000 do 8.000 ljudi, koliko ih, prema procjenama trenutno boravi u BiH, već planira nove pohode ka hrvatskoj granici.
Političari se, u međuvremenu, utrkuju u davanju bombastičnih izjava, pokušavajući da još ponešto ušićare na ljudskoj muci i jednom od najvećih egzodusa u modernoj istoriji.
Ministar bezbjednosti BiH Fahrudin Radončić prepada javnost pričom o 100.000 migranata, koji eto, u Grčkoj samo čekaju da banu u BiH. Istovremeno hrvatski premijer Andrej Plenković prve dane predsedavanja Evropskom unijom iskoristio je da pozove u pomoć Fronteks.
– Naglasak stavljamo na saradnju s nama susjednim zemljama. Fronteks treba da ojača prvu spoljnu granicu EU, u Bugarskoj i Grčkoj, pa onda i granice zemalja koje su između Hrvatske, Bugarske i Grčke kako bi se na taj način spriječio migrantski pritisak – rekao je Plenković na samitu EU u Salcburgu.
I Radončić je “upozorio evropske prijatelje” da moraju pomoći BiH koja nema dovoljno dronova i termovizijskih kamera, a ni graničnih policajaca, niti novca da u Graničnoj policiji zaposli nove ljude.
On je podsjetio da Granična policija BiH već dugo ima veliki problem sa manjkom policajaca. Po njegovim riječima, GP nedostaje najmanje 1.200 ljudi, jer prema sadašnjoj situaciji jedan policajac bi trebalo da nadgleda čak 25 kilometara granice, što je nemoguće.
Nezavisna istraživačica i aktivistkinja Gorana Mlinarević, koja već mjesecima pomaže ljudima u pokretu da prežive i zaštite svoja elementarna ljudska prava, kaže da je “javni diskurs o migracijama u BiH krajnje fašiziran”.
– Ljudi će i dalje dolaziti, to je jasno i to ne mogu zaustaviti nikakve nacionalističke parole, Fronteksi, čak i kad se puca na ljude, oni i dalje dolaze, jer nemaju izbora. Tako će biti i ubuduće, ljudi će bježati ne samo od ratova, nego i od progona, tortura, suše gladi. Uostalom, ko može garantovati da ja Gorana Mlinarević, neću za godinu-dvije bježati iz Sarajeva zbog zagađenog vazduha – kaže Gorana Mlinarević, podsjećajući da će se iz Afrike zbog suše pokrenuti milioni ljudi.
Ona upozorava da ne treba ljude prepadati apokaliptičnim najavama o “talasima”, “najezdi” i stotinama hiljada “opasnih migranata”, jer se ovog proljeća neće dogoditi ništa epohalno.
– Još 2015. godine bilo je jasno šta će se dešavati u BiH, ali evo i danas, već treću godinu, mi volonteri spasavamo migrante od gladi i smrzavanja, čekajući da se sistem snađe. Ali sistem ne radi, ni u čemu pa ni u ovom aspektu – poručuje Mlinarevićeva.
Ona je uvjerena da bi mnogi migranti koji su pobjegli ne samo od ratova, nego i od torture, progona, elementarnih nepogoda, klimatskih promjena, epidemija i gladi, rado ostali u BiH, ali da država čini sve da ih u tome spriječi.
Najveći je problem nedostatak novca za zapošljavanje novih ljudi, pa je ministar Fahrudin Radončić zatražio i pomoć lokalnih zajednica.
Gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić kaže da je “začuđen” Radončićevom izjavom.
– Banjaluka, naravno, nema predviđena sredstva za takvu namjenu, niti ih uopšte može planirali. Neobična je to, da ne kažem nenormalna situacija, ali ovo je, inače, čudna zemlja – prokomentarisao je Radojičić.
– Institucije u BiH konstatno krše zakon o azilu. Među izbjeglicama i migrantima ima ljudi koji žele da ostanu u BiH, ali naša država od 2018. godine radi sve da im to onemogući. Znam neke od njih koji su čekali po godinu, godinu i po da im se riješi status u BiH, ali nisu dočekali, pa su otišli dalje – tvrdi Gorana Mlinarević.
Dodaje da institucije EU sve to mirno posmatraju i šalju novac za kampove, kojim “kupuju sebi mirnu savjest”.
– Kampova je premalo i moglo bi se o njima što-šta reći, a ni taj novac, koji međunarodna zajednica šalje, ne ide direktno ljudima u pokretu, nego karijeristima koji “upravljaju procesima” – kaže Mlinarevićeva.
(Srpskainfo)
