Iz knjige “Islamokratija”: Dossier „Paradžemati“

Zbog činjenice da je Islamska zajednica hudbama prikrivala trgovinu ljudima i učestvovala u generiranju sigurnosne prijetnje i doseljavanju ilegalnih migranata, a da je progonila tzv. paradžemate i stigmatizirala domicilne Bošnjake, objavljujemo dio knige „Islamokratija“ Fatmira Alispahića u kome je detaljno obrađena hronologija događaja. Pitanje tzv. paradžemata aktuelizirano je krajem novembra, optužbama iz Republike srpske, a iz čega se vidi za koga su radili reis Kavazović i okupirana Islamska zajednica.

Dossier „Paradžemati“

Prije nego što uđemo u pregled tema koje svjedoče urušavanje Islamske zajednice u brlogu obavještajnih čengela, prodaje vakufa, kriminala i krađe para od zekata, vitara i kurbana, a koje su obrađivane u televizijskom magazinu Defter hefte, moramo se još koji čas zadržati na toj razdjelnici perioda, prvo, kada smo predosjetili da će cilj dejtonskih antibošnjakista biti okupacija Islamske zajednice iznutra, a drugo, kada je postalo bjelodano da Kavazovićeva marionetka ekipa direktno radi protiv jedinstva, sigurnosti i časti bošnjačkog naroda. Ovaj proces ponovo moram hroničarski posvjedočiti kroz nekoliko svojih kolumni iz tog perioda.

Nakon što je prvi saradnik reisu-l-uleme Kavazovića kazao da je „Republika Srpska bolji dio Bosne i Hercegovine“, kao logičan korak ispostavlja se gostoprimstvo za negatora genocida Aleksandra Vučića u Potočarima, i to u povodu 20. godišnjice genocida u Srebrenici. Objavio sam 14. jula 2015. godine kolumnu pod naslovom „Jahanje bošnjačke žrtve“, iz koje donosim nekoliko pasusa koji svjedoče o intenciji Kavazovića i Islamske zajednice da minimiziraju čast bošnjačke žrtve.

 

„Jahanje bošnjačke žrtve“

Premijeru Srbije Aleksandru Vučiću – koji negira genocid u Srebrenici – morao je biti zabranjen dolazak na svetu bošnjačku zemlju. Bošnjačka politika, Islamska zajednica, Majke Srebrenice, Načelnik Srebrenice… – svi oni su imali dovoljno razloga da premijeru Srbije otkažu gostoprimstvo i da time odbrane dignitet istine o genocidu nad Bošnjacima. Pružanje gostoprimstva nekome ko negira taj genocid, nedolično je prema žrtvama genocida, prema istini o genocidu, i to se nema čime pravdati. Kakva je  to „ruka pomirenja“ od nekoga ko negira genocid u Srebrenici? Tu ruku poniženja morali su odbiti bošnjački čelnici! Morali su poručiti premijeru Srbije da ne dolazi, da ne uznemirava dostojanstvo bošnjačke boli. Ali, u mnogih Bošnjaka ima taj neki srpski feler, ta strast da se bude otirač za srpske opanke. U skladu sa tim samoponiženjem, po kojem se Vučićev dolazak u Srebrenicu smatra nečim uzvišenim, uslijedila je kazna: Bošnjački se prvaci sad izvinjavaju Srbiji! Mediji bruje od bošnjačkog pokajanja i poniznosti. Žrtvu genocida više niko i ne pominje, jer: žrtva je Aleksandar Vučić. Žrtva su njegove naočale. Te naočale više vrijede od svih ukopanih bošnjačkih kostiju. E, upravo toliko košta ovo dopuštenje da Aleksandar Vučić dođe u Srebrenicu! U nastojanju da se izigrava tolerancija, po cijenu negiranja genocida, bošnjački je narod doživio zasluženu sramotu, jer je Aleksandar Vučić postao centralna tema dženaze u Potočarima. A da Aleksandra Vučića nije bilo u Potočarima, ne bi ga niko napao tom nepostojećom cipelom i tim nepostojećim kamenom, i ne bi bilo ove zastrašujuće slike u kojoj bošnjačka žrtva na koljenima kleči pred srpskim dželatom i traži oprost. Samo dva mjeseca prije bošnjački je narod doveden u ponižavajuću poziciju da spusti zastave na pola koplja žaleći smrt zvorničkog policajca, koji je ubijao po Srebrenici. Nikako da se razumije da svako samoponiženje otvara lanac novih poniženja. Evo, spustili su Bošnjaci zastave u povodu pogibije tog zvorničkog četnika, a onda su dodatno poniženi, jer su puhali u jedra odmazdi koja je uslijedila prema bošnjačkim povratnicima. …Da sad ne citiramo sve one bošnjačke prvake koji su o događajima u Zvorniku govorili jezikom srpske propagande, kao o tzv. terorizmu, tzv. vehabizmu, i sl. Evo, upustili su Bošnjaci Aleksandra Vučića u Srebrenicu, priredili su sumanuto gostoprimstvo nekome ko negira genocid nad Bošnjacima, pa im je napravljena takva zvrčka da danas žale za Vučićem, dok bošnjačke žrtve žive na margini medijskog i političkog interesovanja.

Strašno je poniženje koje su bošnjački čelnici priredili bošnjačkoj žrtvi, bošnjačkom narodu, kada su Aleksandra Vučića upustili u Potočare, da napravi cirkus koji je napravio. Strašno je što mu se sada ovi čelnici izvinjavaju u ime Bošnjaka. Teško je povjerovati da u Bošnjaka uopće ima ljudi koji na Aleksandra Vučića – negatora genocida – gledaju sa simpatijama. …I još mu se izvinjavaju. Muftija Zukorlić, koji je prvi „u ime svih Bošnjaka“ pozvao Vučića u Srebrenicu, sada poručuje kako „želi da Vučić ne poklekne, da ostane uspravan i nastavi priču o istorijskom pomirenju sa Bošnjacima“. Evo kako muftija Zukorlić od jedne četničke vucibatine, vrijedne prezira, pravi bošnjačkog heroja! Imamo neizmijerno poštovanje prema Majkama Srebrenice, ali nam je teško prihvatiti sljedeću izjavu: „Ovo nije bio napad na Vučića, nego napad na nas, na žrtve, na naše dostojanstvo“. Bakir Izetbegović je danima ganjao Vučića da mu se izvine, a kad mu je to pošlo za rukom, onda je rekao da je Vučić, haman, dobar čovjek. Mnogo je tu bilo poniznih izjava prema ovom ološu koji negira genocid u Srebrenici. (…)

Sve je svakome pametnom jasno, izuzev ovim Bošnjacima koji se izvinjavaju Vučiću, tom bezobzirnom provokatoru, koji je zloupotrijebio bošnjačku političku retardiranost pa došao u Srebrenicu da negiranjem genocida nad Bošnjacima na licu mjesta ponizi bošnjačku žrtvu. Ne bi mu to pošlo za rukom da su Bošnjaci imali političku i društvenu elitu koja drži do narodnog dostojanstva i koja je spremna Aleksandru Vučiću i svakome ko negira genocid poručiti: Sikter!

(Saff, 14. juli 2015.)

 

E, to je ta slutnja sa kraja „Reisofobije“, kada se govori o nametanju pasivnog retoričkog modela, kako Bošnjaci ne bi znali ili smjeli zastupati svoje interese! Do 2015. godine otkrit će da Islamska zajednica, kroz usta reisa Kavazovića, pravi neke nerazumne i uvredljive poteze, kakvi se prije nisu mogli zamisliti. Kroz nekoliko događaja (ubistva u Zvorniku i Rajlovcu, hapšenje nevinih ljudi u akciji „Rez“, itd.) Islamska zajednica pokazuje spremnost da u zloduhu velikosrpske propagande, i u stilu sigurnosnog dunđera Dževada Galjaševića, izmisli tzv. islamski terorizam kod Bošnjaka. Ipak, nije se moglo naslutiti da bi Islamska zajednica posegnula za činom izazivanja nasilja među Bošnjacima, kakav je zaprijetio sa proglasom da tzv. paradžemati moraju biti zatvoreni kao sigurnosna prijetnja.

Udbaškom progonu tzv. pardžemata (po totalitarnoj maksimi da je „svako kriv dok mu se krivica ne potvrdi“) prethodilo je usvajanje tzv. „Zajedničke izjave o nasilnom ekstremizmu“, 04.12.2015. godine, koju su, kako javlja HINA, usvojili „čelnici najvećih bošnjačkih stranaka i Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini“. Anadolija javlja da je reis Kavazović, kao inicijator sastanka i dokumenta, kazao da su se „danas sastali da još jednom potvrdimo svoju opredijeljenost na istrajavanju na putu dobra, da kao odgovorni ljudi u bošnjačkom narodu kažemo da nasilje i teror nisu naš put, put kojim ide naš narod”. Rekao je i da „prema onima koji nasilje upotrebljavaju država treba i mora djelovati vrlo odlučno”. Iz ovoga bi se dalo zaključiti da (k)od Bošnjaka postoji taj „teror“ i da postoje oni koji „upotrebljavaju nasilje“. Drugo oko u najdražoj bošnjačkoj glavi, član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović je tim povodom kazao da “BiH nažalost nije zaobišao fenomen radikalnog tumačenja islama koji je rezultirao nasilnim ekstremizmom”, što bi značilo da imamo konkretne rezultate tog „rezultiranja“. On je dodao: “Proteklih godina sa tendencijom intenziviranja vršeni su napadi na policijske stanice, vojnike, policajce, povratnike i američku ambasadu u Sarajevu i neki od njih su rezultirali ranjavanjem i smrtnim posljedicama za ljude. Moram priznati da nismo na vrijeme prepoznali obim opasnosti. Ovaj put se moramo suprotstaviti svakom obliku radikalizma, nasilnog ekstremizma i terorizma.” …Jakako, Bakir Izetbegović govori o Bošnjacima, a ne o velikosrpskim i velikohrvatskim ekstremistima. Iako, u godinama poslije, bačena je sumnja na motive i dokaze oko tragičnih događaja koje je naveo Bakir Izetbegović. Primjerice, ubistvo dva vojnika u kladionici, na Rajlovcu, koje je pripisano „vehabiji“, koji, eto, ide malo na namaz, a malo na kockanje, interno je dešifrovano kao zločin iz ljubomore jednog narkomana. I tako redom.

Usvajanjem tzv. Zajedničke izjave, potpisane od 37 kojekakvih „bošnjačkih lidera“, a koja je kojekuda predstavljena kao „jedan od najvažnijih događaja u bošnjačkoj povijesti“, pripremljen je teren da se pred oči javnosti izvede krivac. Počelo se šuškati da su to džemati, njih nekoliko desetina, koji egzistiraju izvan sistema Islamske zajednice, a koje je islamofobična javnost označila kao tzv. vehabijske ili selefijske. Dogodilo se tako da su „novi muslimani“ nakon puškometa islamofoba, došli na puškomet Islamske zajednice.

U vjerskim krugovima počelo se uz kahvu i kadaif šaptati da će se tražiti zatvaranje ovih džemata, što je zvučalo nevjerovatno, u neku ruku nezamislivo, s obzirom da je sloboda vjere zagarantirana Ustavom i da niko nema prvo priječiti nekome da džematile klanja gdje mu je volja. Kako priječiti slobodu vjeroispovijesti grupi ili pojedincu? S kojim pravom ga podvesti pod krivicu i kaznu, bez pravne procedure? Zato je zvučalo poput sumanute podvale, dezinformacije, da u Islamskoj zajednici neko planira takav udar na ljudska prava muslimana, čija je krivica, k'o biva, što hoće da imaju svoj džemat. Naravno da krivice nema, osim u namjeri da se za „nasilni ekstremizam“, tzv. islamski terorizam i sl., optuže nedužni ljudi, kako bi se udovoljilo projektu izjednačavanja krivice.

Osamnaest dana nakon potpisivanja tzv. Zajedničke izjave uslijedit će Akcija „Rez“,  koju je 22. decembra 2015. godine realizovala Federalna uprava policije po nalogu Tužilaštva BiH. Specijalci, sa maskama na licu, praćeni kamerama javnog rtv servisa, upali su u spavaće sobe nedužnim ljudima, preplašili djecu, sve kako bi se dobio antiteroristički filing tog brutalnog udara na ljudsko dostojanstvo. Novinarska profesija u BiH teško da se ikad našla u takvim fekalijama, kao tada, kada je bila u funkciji nasilja nad nedužnim ljudima i njihovim porodicama. Uhapšeno je 11 osoba, koje je Tužilaštvo sumnjičilo za planiranje terorističkog napada, koji je, tobože, trebao biti izveden u Sarajevu za Novu 2016. godinu. Svi uhapšeni su ubrzo pušteni na slobodu, ali se nikad niko nije izvinuo njihovim porodicama, niti je izrazio suosjećanje sa ženama i djecom, sa nedužnim očevima, koji su terorisani u ime izmišljanja tzv. islamskog terorizma. Islamska zajednica, naravno, nije nikada izrekla osudu ovog vandalskog čina.

A da je vrh Islamske zajednice upleten u ovaj događaj, koji je fingiran između tzv. Zajedničke izjave (04.12.) i proglasa o tzv. paradžematima, dokazuje i saopćenje iz Tužilaštva, koje objavljuje da su osumnjičeni uhapšeni za planiranje terorističkog napada, ali i za – „kršenje Zakona o slobodi vjere, pravnog položaja crkava i vjerskih zajednica u BiH, budući da su se okupljali i obavljali vjerske obrede u mesdžidu koji nije bio pod okriljem Islamske zajednice u BiH i u kojem je pronađena tabla sa simbolima tzv. Islamske države“. Ovo isto će za 20-tak dana izgovoriti i reis Kavazović!!! …Iako u Zakonu o slobodi vjere nigdje ne piše da je inkriminisano „okupljanje i obavljanje vjerskih obreda u mesdžidu koji nije pod okriljem Islamske zajednice“!

Dotadašnje vratolomije marionetskog reisa Kavazovića ipak nisu izlazile iz verbalnih okvira, sa kojima smo se mogli slagati ili ne slagati, tipa, pomjeranja ezana ili minimiziranja genocida, kroz izjavu da su „genocid počinili neodgovorni pojedinci…“; ali, udar ne džemate, na nedužne ljude, prijetio je da se izrodi u ozbiljno ugrožavanje muslimana od strane Islamske zajednice. Moguća brutalna policijska akcija, po uzoru na akciju „Rez“, od 24.12.2015. godine, s ciljem pečačenja džemata, ili ugrožavanje porodica, kada bi Babo ustao da zaštiti svoju djecu od policijskih kundura – moglo je rezultirati krvoprolićem. Sa ove vremenske distance očito je da su hapšenje nedužnih jedanaest ljudi i zastrašivanje njihovih porodica bili u funkciji podrške Kavazoviću i Islamskoj zajednici da upute vjerodostojnu, siledžijsku prijetnju tzv. paradžematima, da se moraju povinovati zakonu sile.

Pokušao sam barem skrenuti pažnju na opasnost koja se kotrlja iz Islamske zajednice. Na nekoliko adresa objavio sam pjesmu, posvećenu usvajanju tzv. Zajedničke izjave o nasilnom ekstremizmu, bezbeli, kod Bošnjaka. Stihovi: „Zaraza se širi poput side / Uskoro će hapsiti mesdžide“, trebali su poslužiti kao upozorenje da dio bošnjačke javnosti kritički gleda na tu mogućnost da Islamska zajednica krene u „hapšenje mesdžida“.

 

Oj, elito, selami te Tito

Sastale su u Bošnjaka glave

Da narodu haber hudi jave

Pravdamo se za ono što nismo

Vehabije nisu naše pismo

 

O zlu šuti bošnjačka elita

Niti smije za pravdu da pita

Kad se hapse najbolji sinovi

I u ponos zabijaju klinovi

 

Razvio se bajrak baliluka

Potvora je sada preporuka

Zaraza se širi poput side

Uskoro će hapsiti mesdžide

 

Maglu zbore prvi u Bošnjaka

Dok narodu ponestaje zraka

Gmižu, puze, jada se ne srame

A četnici oštre svoje kame

 

Oj, elito, selami te Tito

Malo Draža i njegova straža

Oj, elito, sjeme rastresito

Ko te dade da nam ovo rade

 

(06.01.2016.)

 

 

***

Kako je u mome radu odumiralo printano novinarstvo, što samo po sebi, a što usljed medijskih blokada, pojavio se Facebook, koji sam pokasno otkrio, i od čije estrade sam dugo bježao. Opirao sam se da svoj tekst ubacim u taj brlog masovnosti, računajući da će biti obezvrijeđen u mnoštvu raznoraznih objava. Nužda zakon mijenja, pa sam tako u jednom periodu koristio Facebook kao jedini način objavljivanja tekstova. Za godinu-dvije to usmjerenje će splasnuti, ali, će ostati brojni tekstovi koji mi sada pomažu da povežem vrijeme u kome sam zbog tekstova zglajzao od miljenika do otpadnika (iz) Islamske zajednice. Jakako, najmanje sam bitan ja u ovoj priči, bitne su priče, crtice, zapažanja koje sam u tom periodu  ostavljao na svome Facebook profilu. Ovi zapisi pomažu nam da rekonstruišemo hronologiju događaja.

 

***

Između potpisivanja tzv. Zajedničke izjave protiv terorizma i obznanjivanja hajke na tzv. paradžemate, dogodit će se teroristički napad na povratnike u Janji, a atmosfera patriotske gnjecavosti „naših lidera“ može se iščitati iz mog Facebook statusa, objavljenog 7. januara 2016. godine:

 

Hoće li Kavazović i Izetbegović klanjati džumu u Janji?

Šta može biti preče od najprečeg – da se sutra, na džumi, u Janji, pojave reisu-l-ulema Husein Kavazović i član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i da tako – konkretno – stanu u zaštitu bošnjačkih povratnika koji su izloženi četničkom terorizmu?!! S njima bi mogli na džumu doći i svi oni “najugledniji Bošnjaci”, onih 37, koji su nedavno potpisali “zajedničku izjavu” o borbi protiv terorizma. Eh, evo im prilike da svoju iskrenost pokažu na djelu! Neće biti, valjda, da za sve njih terorizam ima samo tzv. islamski predznak, a da je terorizam u Janji tek “napad” ili “incident”?! Bujrum, bošnjački antiteroristi, iznajmite autobus i na džumu u Janju, pa nam iz Janje pošaljite novu “zajedničku izjavu!!! U protivnom… (07.01.2016.)

 

***

Početkom Nove 2016. godine Islamska zajednica objavjuje da je postojanje paradžemata (tada javnost prvi put čuje ovu nemuštu kovanicu) – „koji nisu u sastavu Islamske zajednice, suprotno Zakonu o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u BiH kao i Ustavu IZ-e“. Dakle, Islamska zajednica ponavlja stav Tužiteljstva, izrečen u povodu spektakularnog hapšenja 11 nedužnih ljudi! Niko ne navodi dokaz o navodnom kršenju Zakona o slobodi vjere, jer bi tek tada pred javnost iskočila činjenica da niko nema monopol na vjeru, budući da bi takav monopol bio u koliziji za imperativom slobode vjeroispovijesti.

U tom aktu reisu-l-ulema Kavazović traži da se paradžemati uključe u legalne područne džemate Islamske zajednice. Po prvi put čujemo i da postoji, dakle, legalni i ilegalni džemati, iako taj „legalizam“ nije nigdje i ničim definiran. Rečeno je da to podrazumijeva zatvaranje objekata u kojima se „nelegalno organiziraju vjerski obredi koje ne predvode legalni i legitimni vjerski autoriteti dekretirani od strane Islamske zajednice“.  Po prvi put čujemo, opet, da postoje legalni i nelegalni „vjerski obredi“. Rečeno je da je rok za gašenje tzv. paradžemata kraj februara 2016. godine. A na kraju je izrečena i konkretna prijetnja i ucjena: „Ukoliko neko od predstavnika paradžemata ne prihvati zahtjev za njihovim gašenjem i zatvaranjem nelegalnih objekata, ostat će izvan pravnog okvira IZ u BiH i suočit će se sa svim posljedicama vaninstitucionalnog djelovanja na vlastitu odgovornost.“ Kakve posljedice, dakle, može snositi neko ko ne klanja u registrovanom, već klanja u neregistrovanom džematu? Gdje piše da je to zabranjeno? Nigdje! No, u kontekstu pozorišne antiterorističke halabuke, koju su stvarali dejtonski mediji, podržavajući napad Islamske zajednice na tzv. paradžemate, dalo se pretpostaviti da bi u slučaju odbijanja ultimatuma o „gašenju i zatvaranju nelegalnih objekata“, moglo doći do brutalne policijske akcije, nasilja i krvoprolića.

Zavladala je mučna šutnja, pogotovo u kontekstu friških slika brutalnog hapšenja nedužnih ljudi, za koje je rečeno da su htjeli pobiti stotinu ljudi u toku novogodišnje noći. Tu šutnju prokinuo sam kolumnom pod naslovom „Antivehabijska revolucija“, koja je objavljena 15.01.2016. godine, i koja je imala blizu hiljadu podjela na Facebooku, te desetine hiljada komentara. Evo tog teksta:

 

Antivehabijska revolucija

 

* Zatvaranje tzv. paradžemata neće ništa razriješiti, osim što će: prvo, razbuktati podjele među Bošnjacima, drugo, otvoriti okvir za represivno djelovanje velikosrpskih policijskih snaga protiv svake grupe Bošnjaka koja može biti optužena da je tzv. paradžemat. *

 

Zatvaranje tzv. paradžemata, po naredbi Islamske zajednice, jedan je od najdramatičnijih događaja u bošnjačkoj povijesti. Razni su režimi rušili i zatvarli džamije, ali nikada se takav zulum nije mogao vezati za Islamsku zajednicu, kao što se – očito usljed nesporazuma – vezuje danas. Šta više, neki ugledni Bošnjaci zagovaraju da se ovaj posao obavlja uz asistenciju organa sigurnosti – „jer oni su ti koji imaju kompetencije“, a što bi značilo da policija mandali i pečati tzv. paradžemate i hapsi one koji se u njima zateknu. Da li slutimo kamo se sve može otkotrljati ova grdna priča?

Nadvila se teška i sumorna slutnja, kao 1945. godine, kada su bošnjački agenti Partije i Udbe prognonili, hapsili, pa i likvidirali one Bošnjake koji su držali do vjere i običaja. Pa ni tada se Islamska zajednica nije našla u iskušenju da bude servis i za kakvu represiju nad Bošnjacima. Svaki čestit Bošnjak volio bi da naredba o zatvaranju tzv. paradžemata bude realizirana u tišini, bez posljedica, neovisno od pitanja: da li je to ispravno ili nije? Ali, sam događaj nema veze sa vjerskim pitanjima, već sa stvaranjem ambijenta u kome će velikosrpski represivni aparat imati odriješene ruke da hapsi i maltretira Bošnjake pod optužbama da su organizirani u tzv. paradžemate. U tome i jeste dramatičnost ovog događaja. Čini se da reisu-l-ulema Husein ef.  Kavazović ne razumije ušta se upustio, kada je pristao da Islamska zajednica bude instrument velikosrpske obavještajne kuhinje i agenture. Nije tako davno ministar sigurnost Dragan Mektić najavio ovo što sada radi Islamska zajednica!

 

Bratoubilački ponor

Prirodna je strepnja svakog čestitog Bošnjaka da se Islamska zajednica ne strese i rastrese, prirodna je želja da ostane jedinstvena, kao kičmena i najstarija bošnjačka institucija. Takav osjećaj trebao bi prvi baštiniti svaki Reisu-l-ulema. Zato se sa biranim riječima i sputanim osjećajima dotičemo ove teme o zatvaranju tzv. paradžemata, jer slutimo da ovaj slučaj trenutno ima više rušiteljskog, nego graditeljskog potencijala. Sama činjenica da jedna vjerska zajednica zatvara mjesta na kojima se moli Bogu, mogla bi biti presudna da se iskreni vjernik opredijeli protiv policijskog metoda Islamske zajednice. Nema te islamske adrese koja bi mogla skovati nebulozni izraz „paradžemat“, a da ne podstakne podjelu među muslimanima, samim tim što jedan džemat smatra ispravnim, a drugi neispravnim, a što je jednako nebulozno kao kad bi neko rekao: moja vjera je dobra, a tvoja nije. Islamska zajednica je u pravu u pogledu nastojanja da jedinstvo bude što čvršće, ali su joj metodi pogrešni. Pogrešna je šutnja u kojoj se odvija ovaj gigantski zahvat, jer Bošnjaci odoše u konflikt, a niko ih ne zaustavlja, niko im ne objašnjava šta se događa.

Ispravan je motiv Islamske zajednice da se suzbije djelovanje tzv. tekfirdžija, onih što nagovaraju našu djecu da idu u Siriju. U to ne treba sumnjati, i to treba podržati. Ako takvih ima, onda je obaveza svakoga da ih u tome zaustavi. Zasad, mi znamo da je jedan broj Bošnjaka, nažalost, otišao u tu sirijsku papazijaniju, gdje ne mogu pomoći ni vjeri, ni Siriji, ni Bosni, ni Bošnjacima. Zato je korisno odvraćati ljude od te budalaštine. Ali, ključno je pitanje: da li je zatvaranje tzv. paradžemata adekvatan odgovor na ovo pitanje? Niti su tzv. paradžemati uzročnik ovih odlazaka u Siriju, niti će njihovo ukidanje razriješiti problem! Vrijedi li taj potez Islamske zajednice ovog mučnog utiska koji će ostati u narodu, ove sumnje da Islamska zajednica šuruje sa velikosrpskim agentima u dejtonskoj državi? Istovremeno, niko u dejtonskoj Bosni ne traži ukidanje Četničkog ravnogorskog pokreta i rastjerivanje 30.000 uniformisanih četnika. Islamska zajednica je pristala na podvalu da je problem u tzv. paradžematima, a nije problem u realno opasnom četničkom terorizmu. Hapse se čestiti muslimani, zatvaraju se džemati, a četničke jedinice marširaju naoružane i spremne.

Jedini pozitivan efekat koji Islamska zajednica može za sebe isposlovati – jeste da SIPA i druge velikosrpske policijske i medijske agenture pohvale reisu-l-ulemu Kavazovića kao svog saveznika. Zar su vrijedne te velikosrpske pohvale, u odnosu na strepnje, zbunjenosti i pokude običnog naroda? Može li neko pronaći makar još kakvu korist od zatvaranja tzv. paradžemata? – ako smo saglasni sa jednostavnom logikom da nikakav fizički prostor, neka soba u kojoj se klanja, ne može biti uzročnik odlazaka u Siriju. Kako soba može biti kriva i za šta!!? Pa valjda je kriva glava što je u sobi, a glavu ne pravi soba, već je pravi duh dijaloga, razgovora, ubjeđivanja. Eto, zatvorit će se 64 tzv. paradžemata, pa će one glave, što im je u glavi odlazak u Siriju, otići na neko šesto mjesto i misliti kako misle. …Ako se s njima ne bude razgovaralo. Teško je uopće razabrati toliku količinu plitkosti u Islamskoj zajednici, i onima koji aplaudiraju ovoj budalaštini – da se vjeruje kako će zatvaranje nekakvog prostora uticati da se promijeni sadržaj u nečijoj glavi.

Ako je logički jasno da zatvaranje tzv. paradžemata neće imati nikakvog efekta u borbi protiv tzv. islamskog terorizma – jer terorizam nije soba – onda je još jasnije da se radi o okviru za velikosrpske represije nad Bošnjacima. Legitmitet koji je antivehabijskoj revoluciji dala Islamska zajednica, već je pojačao podjele u Bošnjaka, zaoštrio te animozitete prema tzv. vehabijama, a koji se godinama serviraju od velikosrpskih medijskih i obavještajnih krugova. Zar nam nije dovoljno upratiti medijske naslove u kojima se poručuje da je – „Reisu-l-ulema objavio rat vehabijama“ – a što na društvenim mrežama rezultira otvorenim bošnjačkim porukama (samo)mržnje prema Bošnjacima koji nose bradu?! Ovaj ozvaničeni obračun Islamske zajednice sa tzv. vehabijama, otvorio je bratoubilački ponor, jer je traumatizirani Bošnjak konačno shvatio da su „brade i nogavice“ krive za sve naše nevolje. Nesputano se širi mržnja, zagovara se protjerivanje tzv. vehabija, traži se njihovo hapšenje, iako niko ne odgovara – a zašto bi neko bio kriv zbog svoga ljudskog prava da izgleda kako mu se prahne, i da vjeruje kako mu je ćeif?! Napose, a gdje je ta krivica tzv. vehabija? …Osim što nam se s vremena na vrijeme ovdje instaliraju beogradski igrači poput MuameraTopalovića ili Mevlida Jašarevića, da za pare, ili neki drugi interes, počine zlo, koji će postati batina za Bošnjake. Zatvaranje tzv. paradžemata upecalo je Bošnjake u sopstvenu mrežu, gdje je progon jednih muslimana u ime drugih muslimana legitimiran pečatom Reisu-l-uleme. S druge strane, eruptirale su poruke netrpeljivosti prema reisu-l-ulemi Kavazoviću. Duhovni lider Bošnjaka nema šansu da se zadugo davraniše od uvjerenja velikog broja Bošnjaka da mu nije mjesto tamo đe mu jeste prijestol. Da li zatvaranje tzv. paradžemata vrijedi ove cijene?

 

Tačka sukoba i interesa

Važno je razumjeti da velikosrpska kuhinja u Bosni, ili cionistička kuhinja u Siriji ili Palestini, operiraju sa zavadom među muslimanima kao svojim glavnim oružjem, i to tako što se određeni cilj prikaže u jednom svjetlu, a realizira u drugom. Eto, Islamska zajednica je prihvatila da tzv. borbu protiv terorizma vodi kroz zatvaranje tzv. paradžemata, u tankoumnom uvjerenju da će to nešto razriješiti. Ništa to neće razriješiti, osim što će: prvo, razbuktati podjele među Bošnjacima, drugo, otvoriti okvir za represivno djelovanje velikosrpskih policijskih snaga protiv svake grupe Bošnjaka koja može biti optužena da je tzv. paradžemat. Ove dvije tačke su jedini, i to negativni efekat od zatvaranja tzv. paradžemata.

Da li je moguće da reisu-l-ulema Kavazović uopće nije svjestan na kako tanak led je navučen od onih koji ga savjetuju, a koji su ga ubijedili da je problem u tzv. paradžematima i tzv. vehabijama, a ne, recimo, u mlitavosti i šićardžijskoj okoštalosti mnogih medžlisa i glavnih imama koji su svojim neradom dozvolili da se razviju paralelni, umnogome kvalitetniji i sadržajniji, tokovi muslimanskog vjerskog života? I šta će se dogoditi? Neće stradati tekfirdžije, odoše oni u šumu, u šupu, u rupu, stradat će ona blistava islamska energija koja se rađala izvan ugojenih i tromih institucija Islamske zajednice, a koja je bila uvijek željna da sebe ugradi u Islamsku zajednicu. Sva ta čestita i čista udruženja mladih Bošnjaka, kroz koja se prenosilo islamsko znanje i muslimanske vrline, a u kojima se i klanjalo, sada će se naći na udaru ove represije. Zbog kile mesa kolje se vo – što bi rekao narod, a to znači da će zbog par desetina tekfirdžija, kojima su se trebale baviti sigurnosne službe, a ne Islamska zajednica, biti pogašene brojne adrese na kojima se učilo o islamu, odgajalo u pozitivnim vrijednostima, i molilo Bogu. Sve to je reisu-l-ulema Kavazović mogao riješiti jednom jednostavnom rečenicom, koja glasi: Islamska zajednica nije policijska i obavještajna služba pa da se bavi otkrivanjem prekršilaca zakona, niti ima monopol nad ibadetom, pa da ljude spriječava da klanjaju gdje im se klanja.

Pitanje tzv. paradžemata, dakle, prostora u kojima se vrše edukativne i vjerske aktivnosti, a koji su izvan institucionalne mreže Islamske zajednice, trebalo je rješavati na drukčiji način. Prvo bi se trebalo zapitati – a zašto su nastala ta udruženja i mesdžidi, ako je već Islamska zajednica adresa koja najmeritornije baštini vjeru u Bošnjaka!? E, ovo je najnezgodnije pitanje u cijeloj priči! To je tačka na kojoj su se susreli velikosrpski represivni interesi i interesi Islamske zajednice. Dejtonskoj policijskoj državi treba ma kakav legitimitet za nastavak represije nad Bošnjacima, a najbolji mogući okvir jeste onaj u kome Islamska zajednica upire prstom u nešto što je toliko rastegljivo da sve i svašta može biti proglašeno tim novim (anti)terorističkim pojmom koji se zove „paradžemat“.

A šta smeta Islamskoj zajednici? Postalo je možebit neprijatno gledati u krcate dvorane mladih Bošnjaka, koji dolaze da slušaju istaknute daije, da se napoje islamskog znanja i vrline, a sve to – koje li tragedije – nema veze sa Islamskom zajednicom. Što neko reče, da nije obaveza saslušati hutbu, narod bi pobjegao sa 77 posto džuma, na kojima imami drže lekcije iz vjeronauke za osnovnu školu. Na dosadnim hutbama, koje imami čitaju, a koje nemaju veze sa realnošću – najbolje se očituje intelektualni i patriotski kapacitet lidera u džematima. Pojam negativne selekcije, eliminacije boljih u ime gorih, osnovni je uzročnik činjenice da Islamska zajednica nije pokušala pod svoje okrilje staviti tzv. paradžemate, istaknute daije, sav taj izvor nove energije, jer bi ta pozitivna selekcija eliminirala mnoge trutove koji su Islamsku zajednicu razumjeli kao tajkunsku firmu, a islam kao izvor profita. Upravo ovi muslimani iz tzv. paradžemata čuvaju Islamsku zajednicu od velike sramote, jer šute o činjenici da im se ne dozvoljava da islamska predavanja organizraju u džamijama, već moraju sakupljati pare kako bi zakupili gradske sale i dvorane. A zašto Islamska zajednice neće da upusti omladinu u džamije, da slušaju predavanja hafiza Mrkonjića ili hafiza Gološa? Zato što bi neko, trom i mlitav, mogao biti ugrožen od ove rijeke islama! Ovakvih suštinskih je pitanja sijaset, a ni jedno od njih se ne može riješiti tako naivno, providno, plitko, kako bi to sada da riješi Islamska zajednica, tako što će iskoristiti podvalu o tzv. terorizmu kako bi se kutarisala konkurencije. E to je ona nečasna tačka na kojoj se susreću interesi velikosrpske policijske države i dembelanske Islamske zajednice. Obje strukture manipulišu nečim što ne postoji, kako bi ostvarili realne ciljeve: policijska država da teroriše Bošnjake, a Islamska zajednica da uspostavi oficirski monopol nad ibadetom i nad džematom.

Islamska zajednica bi trebala da se bori za sve sposobne, vrijedne, požrtvovane muslimane, kojima je ahiret ispred dunjaluka, a duhovni ispred materijalnog interesa, namjesto što mnoge vrijedne islamske aktiviste tjera od sebe, u tzv. paradžemate, kako ne bi svojim radom ugrozili konfiguraciju hladovine. Tzv. paradžemati su apsolutno autorsko djelo Islamske zajednice, nastalo njenim gotovanlukom, neradom i konformizmom.

Rješenje nije u ukidanju, već u ujedinjenju, ali ne na principu eliminacije popularnih daija i njihove mnogobrojne publike – kako se to sada želi uraditi – već na principu pozitivne selekcije, da oni koji su bolji, popularniji, slušaniji, budu cijenjeni kao nova energija Islamske zajednice. Ima li Islamska zajednica snage da mudro prevaziđe svoje slabosti? (15.01.2016.)

 

***

Tri dana poslije (18.01.2016.) ove kolumne, na nekoliko Facebook profila pozvao sam na ostavku reisa Kavazovića, a stihovana forma ovog proglasa trebala je da skrene pažnju na dramatičnost trenutka i da sugerira krajnju sankciju pravde za ličnost koja se usudila zloupotrijebiti poziciju Reisu-l-uleme i instituciju Islamske zajednice da nanese štetu Bošnjacima.

 

Reis Kavazović je zreo za ostavku

 

Svi smo dužni čuvati jedinstvo Islamske zajednice

Poštovati instituciju Reisu-l-uleme

IZUZEV

Ako Islamska zajednica i Reisu-l-ulema

Postanu instrument za zavađanje i progon Bošnjaka

A protuustavna naredba o zatvaranju tzv. “paradžemata”

Koji niti su vlasništvo, niti ingerencija Islamske zajednice,

Neće nikome donijeti ništa dobro

Osim što će velikosrpskoj policijskoj državi

Dati alibi za nova hapšenja i maltretiranja Bošnjaka.

Za svaku suzu bošnjačkog djeteta,

Kome dejtonski psi budu odvodili babu,

Odgovoran će biti Reisu-l-ulema i njegovi mentori!!!

Ako je neko kriv, za terorizam, za kršenje zakona,

Krivcem treba da se bavi država, a ne Islamska zajednica.

Zahvaljujući izgubljenom reisu-l-ulemi Kavazoviću,

Islamska zajednica je postala parapolicijska agencija

Za upiranje prstom i pravljenje haosa među Bošnjacima.

Takva Islamska zajednica ne zaslužuje podršku Bošnjaka,

jer proizvodi Oprez, Sumnju i Strah.

Reis Kavazović je zreo da podnese ostavku. (18.01.2016.)

 

***

Facebook

 

Otvoreni poziv na odbijanje protuustavnih metoda

reisu-l-uleme Kavazovića i Islamske zajednice

u pogledu naredbe o ukidanju tzv. paradžemata

Svaki Bošnjak je u ime poštivanja Ustava Bosne i Hercegovine dužan da ignoriše naredbu Islamske zajednice o ukidanju tzv. paradžemata, jer se radi o protuzakonitom aktu koji ugrožava ustavno pravo na slobodu vjere i pravo na imovinu.

Niko u Bosni i Hercegovini, pa ni Islamska zajednica, nema ovlasti da naređuje kako će se i gdje će se vjerovati, niti smije zatvarati nešto što nije imovina Islamske zajednice.

Ustav Bosne i Hercegovine mora biti iznad svih državnih i društvenih subjekata!

Islamska zajednica je dužna da se povuče iz ove protuustavne i destruktivne avanture, i da na drugi način – a ne policijskim represijama! – pokuša graditi integrativne imperative među Bošnjacima.

Šejhovi/vođe tzv. paradžemata treba da angažiraju advokate da tuže svakoga ko ugrozi njihovo ustavno pravo na slobodu vjere i imovine.

Državni subjekti su obavezni da štite Ustav BiH, kako u pogledu slobode vjere, tako i u pogledu sigurnosnih ingerencija, koje se ne mogu stavljati na teret ni jednoj vjerskoj zajednici – da obilježava i sumnjiči vjernike.

Svako ima pravo da u svojoj kući i u svojoj avliji okuplja vjernike i da ima svoj džemat, kao što islamska zajednica ima obavezu da finim riječima – a ne represijama – nastoji taj džemat uključiti u svoju strukturu. (19.01.2016.)

 

***

 

Istog dana (19.01.2016.)  na mome Facebook profilu, u rubrici „Pisma, narodna“,oglasio se Kerim Svrakić, koji je u startu detektirao razliku između starog i novog Reisa, odnosno, pitanje obavještajne instrumentalizacije Islamske zajednice. Evo njegovog teksta:

 

Pisma, narodna (116)

– O samouništenju Islamske zajednice (REPLIKA) –

Napisao: Kerim Svrakić

Islamska zajednica, ponajviše zahvaljujući reisu-l-ulemi Huseinu Kavazoviću, danas je kula od karata. Prethodni reis prof. dr. Mustafa Cerić, uspio je sačuvati IZ kroz turbulentna vremena, kada je u pitanju bio opstanak (R) BiH i bošnjačkog naroda. Ne samo da je sačuvana, IZ na čelu sa inteligentnim reisom Cerićem preuzela je brigu koliko je mogla o vitalnim stvarima za budućnost bošnjačkog naroda, pošto je autistična bošnjačka politika totalno zakazala. IZ je jedina bošnjačka institucija koja je djelovala na području čitave BiH. Većina porušenih džamija u genocidnom entitetu je obnovljena, a bošnjački povratnici izdani i prodani od zvanične politike. Bivši reis je branio interese i dostojanstvo svoga naroda, konstantno izlagan medijskim napadima i napadima bjelosvjetskih islamofoba. Današnjeg reisa upravo hvale islamofobi i tipovi kao što su Mile Dodik i Dž. Galijašević. Kako se desila fatalna greška da za novog reisu-l-ulemu bude izabran Husen Kavazović, ostaje zagonetka. Kavazović se okružio grupom ljudi, nekadašnjih doušnika SDB-a, a danas su isti dio novopečene skorojevićke elite, tajkuni i gangsteri. (…) Šta je sa Bošnjacima koji pored svojih očiju, pored činjenica o kriminalnoj IZ, politici koja izaziva vještačke sukobe među Bošnjacima, da fanatično brane reisa Kavazovića i njegovu IZ kliku, koja je unizila našu Islamsku zajednicu i očigledno služi nekim tuđim interesima? Jesu li takvi “dio tala”, ili su samo izmanipulisani!? (19.01.2016.)

 

***

Kolumni „Antivehabijska revolucija“, kao ilustraciju januarskih događaja, prilažem i odlomak iz još jednog teksta. U januarskom broju zagrebačkog Journala, koji izdaje BZK „Preporod“, a gdje sam imao kolumnu „Zemljo moja“, objavio sam tekst u kojem kritički opserviram aktuelne događaje. U kontekstu protuustavne proslave „Devetog januara“, kao tzv. Dana Rs, pod naslovom „Proslava genocida nad Bošnjacima“, pišem:

Par hefti prije ili poslije 9. januara poredat će se nekoliko znakovitih događaja koji u korelaciji otkrivaju svoja dodatna značenja. Prvo će, uz veliku pompu, reisul-l-ulema Husein Kavazović sazvati početkom decembra 37 najuglednijih Bošnjaka, a što je noć prije bilo objavljeno na medijima, sa stanovitom historijskom misteriznošću. Uistinu se stekao utisak da će „bošnjački lideri“, kako je ova grupa pozvanih imenovana, donijeti nešto historijski bitno. Donijeli su „Zajedničku izjavu“ u kojoj se uopćeno govori o borbi protiv terorizma. Ova izjava se ubrzo našla na kušnji, kada je izvršeno nekoliko terorističkih napada na bošnjačke povratnike, zaključno sa napadom u Janju, kada je, baš uoči 9. januara, iz vaternog oružja pucano na džamiju u ovom povratničkom mjestu. Postavilo se pitanje da li će sutradan, 08.01.2016., reisu-l-ulema Kavazović i „bošnjački lideri“ otići na džumu u Janju. Pa ne odoše. U to vrijeme se otkrila i najveća masovna grobnica, nakon Tomašice, jama u Kozluku, kod Zvornika, pa i tamo ne odoše bošnjački zvaničnici. Polovinom januara objavljena je naredba islamske zajednice da se do kraja februara imaju zatvoriti tzv. paradžemati, a riječ je o selefijskim džematima koji djeluju pri udruženjima, a koja su na stalnom medijskom udaru kao navodna legla terorizma i regrutni centri za Siriju. I oko ovoga se razvila debela polemika, sa pitanjima o ljudskim pravima na slobodu vjere i slobodu okupljanja koja garantira Ustav BiH. Nikada takva polemika nije vođena, recimo, o važnosti ukidanja Četničkog ravnogorskog pokreta, koji broji 30.000 uniformisanih lica, niti je ikada, i jedan bošnjački duhovni ili politički zvaničnik ovaj podatak stavio u usta, a kamo li  da je tražio reakciju države.

Ipak, najteže je pala šutnja političkih i duhovnih lidera u Bošnjaka u povodu udara na ustavni i pravni poredak Bosne i Hercegovine, od strane velikosrpskog rukovodstva RS i susjedne države. Ta šutnja je potpuno srodna ovoj šutnji koja prati terorističke napade na bošnjačke povratnike, na koje „bošnjački lideri“ nemaju odgovora, izuzev što se pravdaju za nepostojeću krivicu, u tom navaljivanju velikosrpske propagande da Bošnjake stigmatizira kao leglo tzv. islamskog terorizma. Ako bi jedna riječ trebala biti oznaka za uzroke i posljedice bošnjačke zagubljenosti u vremenima smutnje i iskušenja, onda bi ona glasila: kukavičluk.

(Journal, Zagreb, januar 2016.)

***

Naporedo sa tekstovima koje sam objavljivao u tada još živim printanim medijima, te ih prenosio preko Facebook profila, mnoge objave su, zbog neposrednosti i direktnosti, date samo na Facebooku. Tako je i sa objavom od 21. januara 2016. godine, pod naslovom:

Kako je američka ambasadorica ponizila Islamsku zajednicu

U mnogo medija su objavljeni naslovi da je američka ambasadorica Morin Kormak “pohvalila Islamsku zajednicu za suzbijanje ekstremizma i nasilja”, a iz čega proizilazi da je pri Islamskoj zajednici bilo nekakvog ekstremizma i nasilja. Kaže se da je ambasadorica Kormak posebnu zahvalnost izrazila na ulozi Islamske zajednice u proteklim mjesecima na suzbijanju onoga što predstavlja problem svih nas, a to su ekstremizam i nasilje.

– “Svi mi iz međunarodne zajednice zahvalni smo im na tome” – kazala je ambasadorica Kormak.

Kad bi sad tebe koji ovo čitaš neko javno pohvalio i čestitao ti na tome što nisi pedofil ili nekrofil, jer si se izborio protiv pedofilije ili nekrofilije u svojoj glavi, jašta bi nego to osjetio kao uvredu i poniženje, pošto svakako nisi ni pedofil ni nekrofil, već si normalan čovjek! Kako onda Islamska zajednica može odšutjeti i uživati u pohvalama ambasadorice Kormak, kad joj se tom pohvalom implicira veza sa ekstremizmom i nasiljem?

Pa evo i konkretno pitanje: Postoji li i jedan jedini dokaz da je ikada igdje Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini imala ikakav ekstremistički ili nasilni atribut, čin, gest, tekst, i sl.? … Za razliku od recimo Srpske pravoslavne crkve koja je eksplicitno blagosiljala zločin genocida, a i danas sponzorira udar na ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine. …Za razliku od Katoličke crkve u Hercegovini koja je ideološko leglo apartheida. Da li bi se američka ambasadorica Kormak usudila da patrijarha i biskupa upita za suzbijanje realnog ekstremizma – koje ambasadorica namjerno ne vidi! – kao što ovdje hvali Islamsku zajednicu za suzbijanje nečega što je (anti)teroristička izmišljotina?

Zašto onda Islamska zajednica nama i sebi dozvoljava takvo (samo)poniženje da prihvata perfidnu optužbu za ekstremizam i nasilje? (21.01.2016.)

 

***

Facebook

 

Islamska zajednica se potrudila da, pored velikosrpske obavještajne podrške hajci na tzv. paradžemate , obezbjedi i „bošnjački legitimitet“, pa je angažirana gnjecava „Koordinacija bošnjačkih nevladinih organizacija“, koja je se inače pojavljuje kad god zatreba puhnuti u krila kleropolitičkom bratstvu IZ-SDA. Ovaj marionetki subjekt će 24. januara 2016. godine objaviti:

Poziv Islamske zajednice da se zatvore svi nelegalni džemati koji djeluju u Bosni i Hercegovini, pojedinci su shvatili kao priliku za širenje sukoba među Bošnjacima. Izražavajući svoju zabrinutost zbog pokušaja pojedinaca da, nadolijevanjem ulja na vatru, prodube međubošnjački sukob i prošire smutnju, kao i nesumnjivu odlučnost da stanemo u odbranu i dadnemo podršku Islamskoj zajednici Bosne i Hercegovine na čelu sa uvaženim Reisu-l-ulemom Huseinom ef. Kavazovićem, Koordinacija bošnjačkih nevladinih organizacija u saradnji sa Islamskom zajednicom izdaje sljedeće saopćenje za javnost. (…) Pozivamo sve medije u Bosni i Hercegovini i regiji da se suzdrže od nepotrebnog dramatiziranja situacije, dezavuisanja javnosti i izmišljanja informacija koje nisu potvrđene na terenu. (…)

 

Istog dana (24.01.2016.) napravio sam analizu ovog paranezavisnog proglasa i objavio status pod naslovom „Nekoliko logičnih pitanja za nelogičnosti u saopćenju Koordinacije bošnjačkih nevladinih organizacija u vezi sa tzv. paradžematima“

1. Poziv Islamske zajednice da se zatvore svi nelegalni džemati…

? Zar može džemat biti nelegalan?

2. …pojedinci su shvatili kao priliku za širenje sukoba među Bošnjacima.

? Zar sukob nije pokrenula Islamska zajednica svojom protuustavnom naredbom da čini zulum, zatvara džemate koji niti su njeno vlasništvo, niti su u njenoj nadležnosti?

3. Izražavajući svoju zabrinutost zbog pokušaja pojedinaca da, nadolijevanjem ulja na vatru, prodube međubošnjački sukob i prošire smutnju…

? Aha!!! Ko je zapalio tu vatru, ako već „pojedinci nadolijevaju ulje“?

4. Pozivamo sve one koji na bilo koji način napadaju Islamsku zajednicu i vrijeđaju uvaženog Reisu-l-ulemu Huseina ef Kavazovića, da prestanu sa tom neprimjerenom i neislamskom praksom…

? Da li je moguće napredovati i graditi jedinstvo, ako će se suprotno mišljenje i argumentirana kritika smatrati „napadom“, te razlogom da pojedinac koji kritikuje preko noći postane „narodni izdajnik“? Kako ostvariti imperativ Učenja, ako su nam lideri i paralideri zaštićeni od kritike?

5. Posebno naglašavamo da se problem oko paradžemata ne može uzimati kao dokaz i ne daje nikome za pravo da, na osnovu postojanja takvih džemata, izjavljuje da je terorizam svojstven samo Bošnjacima i muslimanima.

? Pa zašto onda Islamska zajednica ulazi u ovu avanturu, ako ne zbog besmislenog prihvatanja svoje nepostojeće odgovornosti za „terorizam koji je svojstven SAMO Bošnjacima i muslimanima“? Zar smo u ovom pozorištu dvojnog morala zaboravili da se tzv. paradžemati zatvaraju zbog Sirije, a ne zbog kasnije izmišljene brige o jedinstvu (koje se silom gradi)?

6. I ova akcija je dokaz da su Bošnjaci razuman i pametan narod…

? Da li to znači da bi u protivnom – da nije ove avanture Islamske zajednice – Bošnjaci mogli ostati trajno nerazuman i nepametan narod?

7. Pozivamo sve zainteresovane strane da daju svoj doprinos rješavanju ovog problema, a ne njegovom pogoršanju.

? Ko je stvorio problem, oni koji postavljaju logična pitanja, ili Islamska zajednica, a sada i Koordinacija bošnjačkih nevladinih organizacija, koji uporno srljaju da se bave nečim čime se trebaju baviti državni organi sigurnosti? Za čiji račun?

Na kraju, Koordinacija bošnjačkih nevladinih organizacija bi dala doprinos jačanju slobode i jedinstva u bošnjačkom narodu da je Islamsku zajednicu i reisu-l-ulemu Kavazovića kritički zaštitila od gluposti koje prave, a koje nemaju nikakve veze sa bošnjačkim nacionalnim interesima. Od ovog cirkusa samo će profitirati oni koji Bošnjake tjeraju u nepostojeću krivicu. Nevladine organizacije treba da svjedoče kritičku slobodu jednog naroda, a ova bošnjačka udruženja – na žalost – svjedoče: malo kadaif, a malo sevdidžan. (24.01.2016.)

 

***

Početkom februara 2016. godine nahrupilo je u bošnjačku  javnost toliko zbunjujućih događaja, da se običan Bošnjak teško mogao upustiti u pretpostavku da je oteta Islamska zajednica, sa marionetskim reisu-l-ulemom Kavazovićem, faktor nesigurnosti i izazivanja smutnje. Reagirao sam kolumnama, tv reportažama, išaretima u Defteru hefte (koji je tada objavljivan na vjerskoj MTV Igman), a pokušao sam i jezikom poezije doprijeti do javnosti, kako bih upozorio da se događaju pojave pred kojima moramo biti oprezni. Pjesmu „Probudi se Reisu-l-ulemo“ objavio sam 8. februara, u jeku frtutme oko tzv. paradžemata i oko lakrdije o hidžabu.

Probudi se Reisu-l-ulemo

 

Selam Reise od Šehera

Jesi l’ rahat od devera

Da li spavaš mirne snove

Dok te narod krikom zove

 

A što ćemo išta kriti

Narod nema ko da štiti

Pa se uzda u svog Reisa

A Reis blehne u nebesa

 

Kad se hidžab Bosnom brani

Narod prate odabrani

A  Reis sebe tu ne broji

Kao da i ne postoji

 

Dok Bošnjake terorišu

I na vjeru dok  kidišu

Reis tad pravi kataklizmu

Piše laž o terorizmu

 

Narod žrtva sad je krivac

Reis je dobar i naivac

Pa će dalje narod štemat

I ukidat paradžemat

 

Ko to Reisu naređuje

Ko nam narod isljeđuje

Ko nam kičmu to savija

Reisu šutnju ko navija

 

Probudi se Reisu-l-ulemo

Zlo je ovo pregolemo

Narod hoće da se zna

Gdje ti srce pripada

 

(08.02.2016.)

 

***

Kolumna „Antivehabijska revolucija“ je objavljena 13. januara, a dva dana poslije su me pozvali iz jednog od tzv. paradžemata, iz nezavisnog džemata Gračanica kod Živinica, sa željom da se obrate javnosti. Nisam bio u prilici da ih snimim za svoju emsiju Defter hefte, koja se tada još emitirala na MTV Igman, budući da je ova televizija imala interesnu relaciju prema Islamskoj zajednici. Druga strana priče ipak se mogla čuti preko mog novouspostavljeog projekta „Eglen benet“, koji se počeo realizirati kao dijaloška emisija o zabranjenim ili marginaliziranim temama. Tako je već 17. januara objavljena reportaža pod naslovom „Fatmir Alispahić zijaretio tzv. paradžemat u Gračanici kod Živinica“, a čime je u javnosti po prvi put data šansa „drugoj strani“ da kaže svoju verziju priče. Video do danas ima blizu 100.000 pregleda, a u tim danima je značio neku vrstu prekretnice u razumijevanju halabuke oko tzv. paradžemata, što je uznemirilo i uzjogunilo kreatore ovog plana u i oko Islamske zajednice. Na istoj platformi je nezavisni džemat Gračanica 1. februara objavio otvoreno pismo, pod naslovom „Ovo je ultimatum, a ne dogovor“, a 8. februara „Eglen benet“ odlazi u nezavisni džemat u Gornjem Rahiću, gdje pravimo reportažu pod naslovom „Zijaret nezavisnom džematu Gorni Rahić“. Sutradan, 9. februara, i nezavisni džemat Gornji Rahić objavljuje otvoreno pismo, u video formi. Kroz obje reportaže, i kroz ova otvorena pisma, vidi se spremost tzv. paradžematlija na dijalog, ali ne po sistemu ucjene i ultimatuma. Valja razumjeti i povrijeđenost ovih ljudi, koji su na bigajri hak optuženi da sponzoriraju terorizam.

Budući da sam se u javnosti već eksponirao kao jedini novinar koji je otišao da vidi šta o ovom ultimatumu Islamske zajednice misle u tzv. paradžematima, prihvatio sam profesionalni i patriotski imperativ da pokušam graditi most dijaloga između Islamske zajednice i tzv. paradžemata, odnosno, između tzv. paradžemata i javnosti. Zato sam prihvatio da sa svog maila (fatmiralispahic@yahoo.com) svim medijima, kao i Islamskoj zajednici, pošaljem otvoreno pismo Koordinacije nezavisnih džemata i da budem neka vrsta medijskog sevisa, kako bih pomogao razumijevanju i dijalogu. Sa mog maila je 19. februara 2016. godine poslato ovo pismo, uz popratnu poruku: „Poštovani, Zamoljen sam od Koordinacije nezavisnih džemata da na nekoliko medijskih adresa proslijedim ovo njihovo saopćenje. Vjerodostojnost možete provjeriti sa potpisnikom saopćenja Izetom Hadžićem, putem mobilnog 062 675 548. Srdačno.“

 

Koordinacija nezavisnih džemata

 

Otvoreni poziv

reisu-l-ulemi Huseinu ef. Kavazoviću na dijalog

u povodu isteka ultimatuma za zatvaranje nezavisnih džemata

 

DOLAZIMO U SARAJEVO 27.  FEBRUARA

 

Poštovani reisu-l-ulema Kavazoviću,

Smatramo da se pitanje oko nezavisnih džemata – koje Islamska zajednica pogrdno naziva tzv. paradžematima – moglo raspraviti u zatvorenom krugu, bez medijske i političke pompe, ali nas niko ništa o tome nije pitao, već je Islamska zajednica izišla u javnost sa ultimatumom da se do kraja februara moraju zatvoriti nezavisni džemati. Svjedoci smo sa koliko agresivnosti su ovaj ultimatum pozdravili i podržali velikosrpski glasnogovornici, poput lažnog eksperta za tzv. islamski terorizam Dževada Galijaševića.  Dok ovom zemljom paradira 50.000 naoružanih četnika, dok državni aparat ne vidi teror nad bošnjačkim povratnicima, dok ne znamo šta nas sutra čeka – poražavajuće je da se Islamska zajednica bavi ovakvim stvarima. Sve ovo pokazuje da Bošnjaci pod hitno moraju otvoriti dijalog u svome interesu, a protiv očitih nastojanja da se zapodjene međubošnjački konflikt.

Pošto od strane Islamske zajednice nema spremnosti na interni dijalog, mi smo prinuđeni uključiti javnost u naše iskreno nastojanje da se privede kraju ova afera koja je otvorena bez ikakvog razumnog interesa za Bošnjake. U tom smislu poštujemo rok koji je uspostavila Islamska zajednica, do kraja februara, i evo dolazimo u Sarajevo da pred licem javnosti ponudimo dijalog, razumijevanje i jedinstvo na pozicijama dostojanstva i uvažavanja.

Poštovani reisu-l-ulema Kavazoviću, prvo Vas molimo da nam ustupite neki od brojnih prostora Islamske zajednice kako bismo u pristojnom ambijentu mogli u subotu, 27. februara, u 11 sati, Vama i javnosti predstaviti svoje nezavisne džemate i uvjete pod kojima možemo postići dogovor. Ako nas već zovete da budemo dio jedinstva Islamske zajednice, onda je ustupanje prostora, poput sale Gazi-Husrev begove biblioteke, jedan logičan i razuman potez. Najgore bi bilo da dođemo u Sarajevo, i pored toliko prostora Islamske zajednice, sa novinarima razgovaramo na cesti. Takav ishod sigurno ne bi bio naše poniženje.

Naš je cilj da i Vama i javnosti pokažemo da mi nismo ljudi koji bježe od dijaloga, reda i poretka, za razliku od cijele ove hajke u kojoj nas niko ništa nije pitao, a o nama je svako govorio, sudio i presuđivao. Za razliku od onih koji se plaše dijaloga i istine, pa bježe od nas, mi se ne plašimo, jer su nam namjere iskrene i čiste, samim tim što ne želimo nikoga i ništa ugroziti, kao što ne želimo niti da iko ugrožava naš rahatluk i one slobode koje ima svaki građanin Bosne i Hercegovine.

Možda je baš hajr u ovom ultimatumu koji ste javno postavili, jer nas je to natjeralo da izađemo u javnost, da nas javnost upozna, kao domaćine koji žive od svog rada i koji ostvaruju pravo na slobodu okupljanja i slobodu vjeroispovijesti. Naša je želja da ne ostane ni jedno pitanje nejasno ili nerazrješeno, jer mi nemamo šta kriti, ni pred Vama, ni pred narodom.

Godinama već,  žrtve smo medijskog terorizma, bez prava da išta kažemo u svoju odbranu. Više ne želimo biti posmatrači koji će trpjeti laži i izmišljotine, već želimo aktivno braniti svoju čast, dostojanstvo, mir i slobodu, a time i pravo građana ove zemlje na istinu o svemu, pa i o nama.

Zato 27. februara dolazimo u Sarajevo da svijetla obraza stanemo pred sve one koji bi se na kraju trebali stidjeti zbog laži i kleveta koje su bacili na našu čast i dostojanstvo. Nadamo se, poštovani reisu-l-ulema Kavazoviću, da ćete lično biti na strani građanske hrabrosti, pravde i istine.

U ime Koordinacije nezavisnih džemata

Izet Hadzic 062675548

Emir Čajić

Bajro Kaljiković

Mirza Arapčić

(19.02.2016.)

***

U razmaku od sedam dana uslijedit će dva događaja koja po represivnom ispoljavanju podsjećaju na „vremena kožnih mantila“. Prvo će uslijediti etiketaški napad Islamske zajednice na mene, a potom i tuzlanske Biblioteke, u kojoj sam trebao održati stručno predavanje. Mediji su, dakako, u svojoj sluganskoj misiji, bili na strani represije, ne dozvolivši mi pravo da se branim od kleveta.

Idemo redom! Iako je u popratnoj poruci jasno navedeno da sam „zamoljen od Koordinacije nezavisnih džemata da na nekoliko medijskih adresa proslijedim ovo njihovo saopćenje“, Islamska zajednica 23. februara svim medijima šalje saopćenje u kome se obraća meni, sa nizom konstrukcija koje zaobilaze dobru namjeru o uspostavi dijaloga i razumijevanja. Evo tog sadržaja:

 

Sarajevo, 23. februar 2016. (MINA) – Na email adresu web-sajta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je 19.02.2016. godine pristiglo saopćenje tzv. „Koordinacije nezavisnih džemata“ koje je javnosti dostavljeno putem adrese g. Fatmira Alispahića. S tim u vezi, g. Alispahiću je upućen i odgovor koji prenosimo u cijelosti:

Gospodine Alispahiću,

Na email adresu na web-sajta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini pristigao je email koji ste uputili u ime navodne „Koordinacije nezavisnih džemata“, a u kojem pozivate reisu-l-ulemu Husein ef. Kavazovića da, 27.02.2016. godine, obezbijedi neki od prostora IZ-e u Sarajevu u kojem bi predstavnici tzv. „Nezavisnih džemata“ Reisu-l-ulemi i javnosti predstavili uvjete pod kojima se može postići dogovor. Niste nam objasnili u kom svojstvu se Vi ovdje pojavljujete: kao njihov član, predstavnik, pravni zastupnik, glasnogovornik, ili samo „poštar“ koji prenosi tuđe poruke. Kako se, međutim, ni četvorica članova navodne „Koordinacije nezavisnih džemata“ također nisu legitimirali na pravi način (bez predstavljanja, bez potpisa i bez adrese), mi Vam sugerišemo da u svojstvu u kojem se najkomotnije osjećate prenesete na Vama poznatu adresu ono što naše džematlije i šira javnost u našoj zemlji već odavno znaju.

Gospodine Alispahiću,

Islamska zajednica je svoju otvorenost pokazala pozivom svim skupinama koje su organizirane izvan institucionalnog okvira IZ-e, a koje nezakonito i nelegalno obavljaju poslove iz nadležnosti Islamske zajednice, da se uključe u institucije IZ-e i pristupe legalnim organima. Ovaj proces na terenu vode muftije i glavni imami, na pravnoj osnovi koja se temelji na Ustavu IZ-e u BiH, Zakonu o položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini te drugim pravnim aktima Države i Zajednice. Islamska zajednica je ovim pokazala svoju otvorenost i spremnost da svi oni koji nisu članovi IZ, nakon učlanjenja steknu prava i preuzmu obaveze koje to članstvo podrazumijeva.

Islamska zajednica će slijediti odluke svojih organa i provoditi ih na teritorijalnom principu. Za sve koji istinski žele razgovore ovo je jedini ispravan put. Islamska zajednica neće ni sa kim pregovarati o onome što je njena misija, zadaća, uloga i njen formalni i stvarni status u BiH a pogotovo ne sa nekim ko dovodi u pitanje njen institucionalni i islamski poredak na štetu muslimana u Bosni i Hercegovini. Tražit ćemo da svi takozvani „džemati“ koji su osnovani mimo propisa i nadležnosti Islamske zajednice budu  zatvoreni i oko toga neće biti pregovora ni sa kim pa ni sa Vama niti članovima navodne „Koordinacije“.

Gospodine Alispahiću,

Šta znači Vaš zahtjev za susret i pregovore sa Reisu-l-ulemom u isto vrijeme kada se na web-portalima pojavio snimak obraćanja jednog od bivših članova tih paradžemata, izvjesnog Amira Selimovića, koji, navodno, boravi na ratištu u Siriji,  u kojem on najavljuje svoj krvavi pohod na Baščaršiju, upućujući najmonstruoznije prijetnje reisu-l-ulemi Husein ef. Kavazoviću i muslimanima? Vi bi ste javnosti, također, trebali objasniti zašto u bilo kakvu vezu dovodite paradžemate sa četnicima, kao da koljače nevinih ljudi treba dijeliti po vjerskoj, nacionalnoj i ideološkoj ili bilo kojoj drugoj pripadnosti. Javnosti je trebalo objasniti ko nastoji „zapodjenuti međubošnjački konflikt“, kao i druga pitanja koja navodite u pismu, ali mi smo očekivali od Vas, prije svega, da jasno dignete svoj glas protiv nekompetentnog, avanturstičkog i senzacionalističkog tumačenja vjere od samozvanih i zlonamjernih misionara koji nam monstruoznim zloupotrebama odvode djecu na strana ratišta da ginu za tuđe ciljeve. To je najmanje što smo od Vas očekivali“, stoji u odgovoru web-sajta Islamske zajednice upućenom g. Alispahiću. (23.02.2016.)

 

***

 

Istog dana uzvratio sam saopćenjem, kojeg nisu htjeli objaviti mediji Islamske zajednice, gdje je objavljen napad na mene, već je objavljeno na nekoliko portala, i na mojim Facebook profilima. Pod naslovom „Islamska zajednica objavila poziv na linč mene i moje porodice“, pišem:

 

Saopćenje Islamske zajednice od 23. februara je KRIMINALNI ČIN najgore vrste, jer se u njemu plasiraju otvorene laži i klevetničke konstrukcije. Ovo pismo doživljavam kao besramni poziv na linč, kojim je ugrožena moja sigurnost i sigurnost moje porodice. Stravično je da Islamska zajednica postaje adresa za linčovanje ma kojeg i ma kakvog bošnjačkog intelektualca. Cijelo pismo je upućeno na moju ličnost, a u povodu Saopćenja za javnost Koordinacije nezavisnih džemata koje je poslato sa moje e-mail adrese. Islamska zajednica svjesno plasira laž, jer ignorira činjenicu, koju mogu potvrditi svi mediji koji su dobili saopćenje, da sam prosljeđujući pismo Koordinacije nezavisnih džemata naveo sljedeću rečenicu:

– “Poštovani, Zamoljen sam od Koordinacije nezavisnih džemata da na nekoliko medijskih adresa proslijedim ovo njihovo saopćenje. Vjerodostojnost možete provjeriti sa potpisnikom saopćenja Izetom Hadžićem, putem mobilnog 062 675 548. Srdačno”.

S kojim se pravom Islamska zajednica obraća meni, kad ja nisam ni autor, ni potpisnik pisma, i s kojim pravom u svome saopćenju pravi užasne konstrukcije kojima huška policijsku državu na mene i moju porodicu?! Da ne bi bilo ikakve zabune, ipak ću reći: Ni jedan Bošnjak nije više od mene javno govorio protiv besmislenih odlazaka u Siriju!

Veoma sam žalostan što je najstarija bošnjačka institucija postala marioneta političkih trgovina i nacionalnih izdaja. (23.02.2016.)

***

 

Kada sam se uvjerio da mediji Islamske zajednice, kao i mnogi drugi mediji (koji su objavljivali naslove, tipa: „Paradžematima upravlja Fatmir Alispahić“), neće objaviti moje objašnjenje da nisam ja autor pisma, niti „upravnik“ Koordinacije nezavisnih džemata, da sam samo posrednik u pokušaju uspostavljanja dijaloga, svim medijima sam 24. februara uputio saopćenje pod naslovom

 

„Islamska zajednica je udarila na slobodu govora“

 

Islamska zajednica ODBIJA da objavi moj odgovor na njihov napad kojim su mi nanijeli veliku štetu, jer su me izložili na odstrijel policijskoj državi, kao nekoga ko je navodno “na čelu paradžemata” i ko podržava ekstremizam, iako su ZNALI da sam ja samo proslijedio saopćenje Koordinacije nezavisnih džemata, a to sam učinio kao novinar koji je pravio dvije tv reportaže o nezavisnim džematima (Iz G.Rahića i Gračanice). Islamska zajednica je izvršila udar na slobodu govora, jer je jednog novinara, koji je otišao da sasluša i drugu stranu priče, klevetnički optužila ne samo da je na čelu nezavisnih džemata, već i da podržava ekstremizam. U ovoj situaciji neće se pojaviti razna novinarska udruženja da zaštite novinara od bezočnog napada i manipulacije, samim tim što je LAŽ – nažalost – glavni argument Islamske zajednice i dejtonske zavjere protiv Bošnjaka.

Saopćenje Koordinacije nezavisnih džemata moglo se poslati sa ma kojeg maila, a ja sam ga poslao sa svoga, računajući da ovo društvo ima kapacitete da novinarsku slobodu razumije kao normalnu stvar. Dogodio se opasni paradoks, da novinar koji je pravio reportažu o tzv. paradžematima postane glavni krivac, jer je očito bilo zamišljeno da se ne čuje mišljenje ključnog svjedoka, odnosno, ljudi iz nezavisnih džemata. Ovo Saopćenje Koordinacije sam proslijedio i kao radosnu vijest za sve nas, jer su nezavisni džemati ponudili rješenje i dogovor sa Islamskom zajednicom, a saznali smo, evo, da Islamska zajednica ne želi nikakav dogovor već ove ljude i njihovu dobru volju poistovjećuje sa teroristima iz Sirije. ( 24.02.2016.)

 

***

 

Sutradan, dakle, 25. februara, bilo je zakazano moje stručno predavanje u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci u Tuzli, u povodu 50. godišnjice od objavljivanja „Memoara Živka Crnogorčevića“. Predavanje je dogovoreno nekoliko sedmica prije, na moju inicijativu, koja je rado prihvaćena. Odštamapni su plakati, poslate pozivnice. A onda, 24. februara tuzlanska Biblioteka, odnosno direktor Edin Jahić, objavljuje da se predavanje otkazuje. Evo saopćenja.

 

Razlozi otkazivanja matineje u povodu 50. godišnjice od objavljivanja “Memoara Živka Crnogorčevića”

 

Menadžment Narodne i univerzitetske biblioteke „Derviš Sušić“ Tuzla otkazuje, za sutra najavljenu, matineju u povodu 50. godišnjice od objavljivanja „Memoara Živka Crnogorčevića“ na kojoj je, između ostalih jedan od promotora trebao biti Fatmir Alispahić.

Razlog otkazivanja navedenog događaja, su istupi u medijima Fatmira Alispahića, u vezi sa organizacijom paradžemata u Bosni i Hercegovini, u kojima se on predstavlja kao njihov zastupnik. Na takav način, gospodin Alispahić podržava vaninstitucionalne oblike organizovanja vjerskih zajednica čime direktno urušava Islamsku zajednicu u BiH, ali i državu i društvo u cjelini.

Tim djelovanjem, želi da u našoj zemlji stvori vjerske zajednice ali i društvo koje nije kompatibilno sa našim društvom i državom već pripada nekim drugim podnebljima.

Narodna i univerzitetska biblioteka „Derviš Sušić“ Tuzla kao kulturno – obrazovna ustanova koja pripada svim građanima, u svom radu i aktivnostima, neće propagirati osobe i stavove koji zastupaju ovakva djelovanja, kaže se u saopštenju za javnost menadžmenta NUB Derviš Sušić Tuzla. (24.02.2016., NUB Deviš Sušić/RTV7)

***

 

Ponovo sam uputio demanti, kojega nisu htjeli objaviti mediji koji su objavili saopćenje tuzlanske Biblioteke. U popratnom pismu sam naveo: „Poštovani, objavili ste saopćenje tuzlanske Biblioteke kojim se diskriminiraju moja građanska prava, a što će dobiti i sudski epilog, pa vas ljubazno molim da objavite moj odgovor. Hvala.“

 

Odgovor Fatmira Alispahića na saopćenje tuzlanske Biblioteke kojim se otkazuje predavanje o Živku Crnogorčeviću zbog navodne podrške tzv. paradžematima

 

Ovo je staljinistički udar na akademske slobode!

 

Objavljeno je zvanično saopćenje tuzlanske Biblioteke da se otkazuje moje stručno predavanje, kao magistra književno-historijskih nauka, pod klevetničkim izgovorom da podržavam tzv. paradžemate. Ja sam još prije dva dana u mnogim sarajevskim medijima demantirao ove optužbe iz Islamske zajednice, jer sam rekao da sam dva nezavisna džemata posjetio kao tv reporter, s ciljem da javnost čuje i drugu stranu priče, te da to nema nikakve veze sa mojom eventualnom podrškom ovim strukturama. Tuzlanska Biblioteka je time svjesno plasirala laž koja, i kad bi bila istina, nema nikakvu pravnu težinu. Gdje to piše da onaj ko podržava tzv. paradžemate mora izgubiti građanska i ljudska prava?! Eto, tuzlanski gradonačelnik Jasmin Imamović je u toku rata, kao sekretar Općine, pravnom šutnjom podržavao klerofašistički list “Zmaj od Bosne”, u kome se pozivalo na ubistva lojalnih Srba i stvaranje tzv. islamske države, pa mu sve to nije smetalo da već 16 godina vlada Tuzlom i da se predstavlja kao antifašista. Kakve veze ima književno-historijska struka sa nekakvom dnevno-političkom temom? Kakve veze ima Biblioteka sa poslovima Islamske zajednice i ukidanjem tzv. paradžemata? Samo u fašističkom poretku su i partija, i država, i društvo, i vjera – bili jedno te isto. A Tuzla danas, zahvaljujući 16-godišnjoj diktaturi lokalnog Staljina, živi kao otužni prostor diktature i jednoumlja. Za mene je ovo fašistički udar na naučne slobode, na slobodu akademskog života u jednom gradu, na slobodu i ljudska prava jednog intelektualca, kojemu se otkazuje već zakazano predavanje o memoarima tuzlanskog podnačelnika Živka Crnogorčevića, jednog od najvažnijih Tuzlaka u povijesti. Optužba o mojoj podršci tzv. paradžematima, kao nečemu što svjedoči navodni muslimanski ekstremizam, pada u vodu samom činjenicom da sam želio držati predavanje o autoru koji pripada srpskom kulturnom krugu, kao što sam prije nekoliko godina reafirmirao tuzlanskog pisca Radovana Jovanovića. Upravo ove godine sam iz zaborava otrgnuo muftiju Kurta i njegov herojski čin spašavanja tuzlanskih Srba i Jevreja. Besmislene su te optužbe na moj račun.

Ovo nije prvi put da se u Tuzli krše moja građanska prava, po direktivi tuzlanskog gradonačelnika Jasmina Imamovića, koji je opsjednut patološkom mržnjom prema meni i mojoj supruzi. Ali, ovo je prvi put da se na ovaj način otkazuje već zakazana kulturna manifestacija. Vjerujem da će uskoro budućnost moje rodne Tuzle ugledati slobodnije dane. (25.02.2016.)

 

***

Facebook

Tog  25. februara dogodit će se i verbalni napad na moju porodicu, koji sam zabilježio odmah ujutro, na Facebooku, pod naslovom:

 

Za mene je međubošnjački sukob počeo jutros

 

Optužujem reisu-l-ulemu Huseina Kavazovića i Islamsku zajednicu za nasilje koje sam doživio jutros sa mojom porodicom, jer smo bili izloženi prijetnjama N.N. lica, vozača bijelog golfa dvojke, koji je na semaforu napustio svoje vozilo, da bi me psovao kao “teroristu koji treba da ide Siriju gdje mi i jeste mjesto”. Smatram da je napad Islamske zajednice na moju novinarsku slobodu, da izvještavam iz nezavisnih džemata, uzrok ovom nasilju, jer sam označen kao lice koje predvodi tzv. paradžemate i koje podržava ekstremizam. Za mene je međubošnjački sukob počeo jutros, jer se ja više ne mogu osjećati sigurnim od kritične mase Bošnjaka koji su zahvaljujući reisu-l-ulemi Kavazoviću razumjeli da 50.000 četnika nisu nikakva opasnost za Bošnjake, već su im opasnost džemati u privatnim kućama. To je ono na šta sam upozoravao od početka – da plitkoumna politika Huseina Kavazovića služi tuđinskim interesima jer instalira međubošnjački sukob. Nisam siguran da se ispaljeni metak može vratiti u cijev. Možda, ako bi reis Kavazović podnio ostavku na mjesto koje mu po intelektualnim i moralnim kapacitetima ne pripada. (25.02.2016.)

 

***

Facebook

Moju objavu o verbalnom napadu prenio je portal Saff.ba, što sam smatrao licemjernim, budući da je ovaj portal hajcao hajku Islamske zajednice na mene, a meni nije dozvolio pravo na odbranu. Reagirao sam istog dana (25.02.2016.) sljedećim statusom:

 

Poruka dugogodišnjim saborcima iz magazina “Saff”

 

Evo zašto je licemjerno vaše kukumakanje…

 

Lijepo je što vi kukumačete i osuđujete verbalni napad na mene, ali je ružno što niste htjeli objaviti ni jedno od moja dva reagovanja na klevete i etikete koje mi je nalijepila Islamska zajednica, a što je uzrokovalo atmosferu linča, jer ljudi misle da sam ja taj nekakav koji šalje našu djecu u Siriju i podržava ekstremiste. Dva dana ste kao glavnu temu na portalu držali bjelodanu klevetu Islamske zajednice, iako ste znali da to nema veze sa istinom: znate me lično, znate šta pišem, pa znate i da sam najviše od svih pisao i govorio protiv besmislenih odlazaka u Siriju. Vi sigurno znate da se u ovo ružno vrijeme zbog opasne klevete može izgubiti glava, završiti u zatvoru, doživjeti neprijatnost. Zna to i reis Kavazović, koji je dopustio da budem stavljen u kontekst krivičnog djela, iako sam samo obavljao svoj novinarski posao i svjedočio slobodu govora.

Znate i to – da naše razilaženje nije suštinske, već metodološke naravi, jer ja smatram da se u jedinstvo treba pozivati lijepim riječima, a ne ultimatumima kako to rade reisu-l-ulema Husein Kavazović i njegovi felerični savjetnici. Zašto ste onda sebi dopustili takav profesionalni i moralni ponor da jednu klevetu protiv mene držite dva dana kao glavni naslov, a da ne želite objaviti moju odbranu od te klevete?

U ovome što mi se jutros dogodilo, u onome što će se događati, vidim i vaš beščasni doprinos, a vidim i licemjerstvo, jer meni bi više koristilo da objavite moju odbranu od klevete, nego što objavljujete ovo kukumakanje zbog neprijatnosti koju sam pretrpio. Siguran sam da znate da su mi odbranu od klevete dozvolili i BHT, i Depo.ba, i drugi mediji koji mi nisu naklonjeni. Saff, u kome sam pisao 13 godina, stao je na stranu blaćenja svog nekadašnjeg kolumniste. I još nešto: možemo se ne slagati, ali to ne smije biti razlog da stvaramo atmosferu linča za onoga ko ne misli kao mi.

 

***

Facebook

 

Ovo je trijumf gluposti

RAZUMIO SAM…

…da ranjeni bošnjački narod panično traži krivca u svojim redovima!

Kako drukčije objasniti da kritična masa Bošnjaka ne vidi četnike, već vidi i progoni tzv. paradžemate, i strasno, sa uživanjem, mrzi Fatmira Alispahića?!

To je završna faza genocida, kad žrtva počne gristi i izjedati samu sebe, progoniti istinu i uživati u lažima i obmanama.

Da li se ikada igdje ikakvom srpskom piscu dogodilo ovo što se meni dogodilo u Tuzli, da mi budu pred očima javnosti, i uz odobravanje javnosti, oduzeta građanska prava, da se na medijima objavi kako sam nepoželjan kao građanin, a da niko u tome ne vidi diskriminaciju i kršenje zakona!?

A šta je moj grijeh? To što sam mjesec dana života i silnu energiju potrošio u pokušaju da Bošnjake upozorim da nam se pakuje građanski rat, da nam se sprema Sirija, jer je to jedini način da se legitmiziraju velikosrpski i velikohrvatski planovi.

Nisam se ja uplašio njihovih planova, jer se oni znaju. Ja sam se uplašio kada sam vidio da u ovom planu učestvuju ljudi kojima Bošnjaci bezrezervno i nekritički vjeruju.

Zato sam nam pokušao pomoći.

I još se ne mogu načuditi – kako mnogi umni Bošnjaci ne vide poteze koji vode ka međubošnjačkim sukobima, progonima i tragičnim podjelama.

Ako bih trebao uspostaviti dijagnozu, ona bi glasila: Ovo je trijumf gluposti.

(26.02.2016.)

 

***

 

A onda će se dogoditi nevjerovatan performans, da predavanje o Živku Crnogorčeviću bude održano selefijama u tuzlanskom tzv. paradžematu „Kula“. Budžetski  i tzv. nezavisni mediji su ignorirali događaj, iako je i po kontekstu i po atraktivnosti mogao biti prvorazredna vijest. Nekoliko slobodnih medija je objavilo:

 

U tuzlanskom „paradžematu“ Kula održano predavanje o Živku Crnogorčeviću

 

Danas je (04.03.16.), poslije džume, u tuzlanskom „paradžematu“ Kula mr. sc. Fatmir Alispahić

održao predavanje o Živku Crnogorčeviću, tuzlanskom podnačelniku koji je umro 26. februara 1912, a 1910. godine je napisao svoje memoare, koji su objavljeni 1966. godine. Pedeseta godišnjica od objavljivanja ove vrijedne knjige bila je povod za Alispahićevu inicijativu, koju je prihvatila tuzlanska Biblioteka, da se ovo predavanje održi na 102. godišnjicu smrti Živka Crnogorčevića, u prošli petak. Predavanje je oglašeno, polijepljene su plakate, a onda je menadžment tuzlanske Biblioteke iznenada obavijestio medije da Alispahićevo predavanje otkazuje zbog njegove navodne podrške tzv. „paradžematima“. U međuvremenu je Alispahić dobio poziv od tuzlanskog nezavisnog džemata Kula da održi predavanje o „Memoarima Živka Crnogorčevića“. (Radio Naša riječ)

 

***

 

Potom će uslijediti događaj koji je najavljen u saopćenju nezavisnih džemata od 19. februara, poslatom preko mog e-maila, pod naslovom: „Otvoreni poziv reisu-l-ulemi Huseinu ef. Kavazoviću na dijalog u povodu isteka ultimatuma za zatvaranje nezavisnih džemata: DOLAZIMO U SARAJEVO 27.  FEBRUARA“. Tog  27. februara, kako se saznalo, zbog smrti majke reisa Kavazovića, predstavnici nezavisnih džemata su odgogodili dolazak, ali su u zakazano vrijeme, u 11 sati, pred Gazi Husrev-begovu biblioteku došli novinari. Kako sam tog jutra snimao Defter hefte na Baščaršiji, došao sam i ja da vidim šta se događa. Moje prisustvo je iskorišteno da uz moju fotografiju bude objavljeno neobično neodmjereno saopćenje Islamske zajednice.

 

“Niko sa vama neće u Sarajevu pregovarati niti će vam bilo koji prostor Islamske zajednice biti stavljen na raspolaganju u ovu svrhu. Vaša drskost i spremnost da obmanjujete javnost je vaša sramota. Vi i mentori koji vam pišu ovakva pisma na najperfidniji način pokušavate da Islamsku zajednicu, njene organe i vjerske autoritete, kompromitirate i uvučete u polemiku koja bi trebala da skrene pažnju sa problema i nevolja u koje uvlačite našu omladinu i njome manipulirate na najbrutalniji način” – rečeno je u saopćenju, a izvjesni Ismet Veladžić je u ime Islamske zajednice za Klix.ba potvrdio da – „nikakvog sastanka neće biti“ i „da  će se paradžemati zatvoriti“.

 

***

Dva dana poslije, 29. februara 2016.  godine, napisao sam „Odgovor na najnoviji brutalni napad Islamske zajednice na moju ličnost: Islamska zajednica me 1992. proglasila četnikom, a sada me stavlja na odstrijel i dovodi u vezu sa teroristima“. Tekst sam uputio medijima, sa popratnim pismom:

Poštovani, Obavještavam vas da su mi u Tuzli oduzeta građanska prava,po osnovu kleveta koje je protiv mene objavila Islamska zajednica. Moje stručno predavanje o tuzlanskoj Biblioteci je javno otkazano, uz obrazloženje da podržavam tzv. paradžemate i rušim državu Bosnu i Hercegovinu. Ovakva diskriminacija nije viđena ni u vremenima komunizma. Portal Islamske zajednice nije htio objaviti moj demanti na ove klevete, u kome je objašnjeno da sam radio novinarski posao. Moj demanti odbili su objaviti i neki drugi mediji, kao što su Faktor, Saff, Bnet, čime su se stavili su službu klevete. U međuvremenu je moja porodica doživjela verbalne prijetnje koje su inspirisane klevetama Islamske zajednice protiv mene. Objavljeno je potom još jedno saopćenje islamske zajednice, na koje evo odgovaram ovim tekstom koji šaljem u atačmentu. Apeliram na slobodu govora i pravo na istinu! Srdačno

 

U prilogu:

 

Odgovor na najnoviji brutalni napad Islamske zajednice na moju ličnost

Islamska zajednica me 1992. proglasila četnikom,

a sada me stavlja na odstrijel i dovodi u vezu sa teroristima

 

– Reisu-l-ulema Kavazović, dok je u toku rata bio muftija u Tuzli, sponzorirao je medijski projekat putem kojega je pozivano na ubijanje građana srpske nacionalnosti i na stvaranje „islamske države“ na tlu Bosne i Hercegovine. –

 

Islamska zajednica bez ikakve razumne potrebe već drugi put zlonamjerno i klevetnički moje ime dovodi u kontekst terorista u Siriji, a u povodu aktivnosti koje Koordinacija nezavisnih džemata vodi s namjerom postizanja sporazuma i stavljanja pod krov Islamske zajednice. Uzalud sam Islamskoj zajednici poslao demanti na klevetu o mome navodnom zastupanju nezavisnih džemata, u kojima sam boravio kao novinar, s ciljem da javnosti predstavim i drugu stranu priče. Portal Islamske zajednice već dva puta objavljuje napad na mene, ali mi ne dozvoljava da činjenicama demantujem te laži i klevete. To što je saopćenje Koordinacije poslato sa moje e-mail adrese, sastavni je dio novinarskog posla, u kome ja nemam šta skrivati, a mogao sam za pet minuta otvoriti lažnu e-mail adresu pa učiniti isto. Baš zbog ove činjenice, Islamska zajednica me u maniru komunističke propagande etiketira i dovodi u vezu sa prijetnjama iz Sirije reisu-l-ulemi Kavazoviću, koje su po mome uvjerenju naručene iz velikosrpske obavještajne kuhinje. Ko analitički pogleda izjavu izvjesnog „Amara Selimovića“, vidjet će da taj terorist upravo prijeti nezavisnim džematima koji se žele susresti i razgovarati sa Reisu-l-ulemom.

Klevete koje na moje ime upućuje Islamska zajednica nemaju uporišta u temi o kojoj se piše, jer se ne radi o meni, već o inicijativi nezavisnih džemata da se putem dijaloga i lijepe riječi, a ne putem ucjene i prisile, stave pod krov Islamske zajednice. Očito da je nekim ljudima u Islamskoj zajednici odmazda prema meni važnija od ovih uistinu važnih pitanja.

Indikativno je to oficirsko siledžijstvo koje se upućuje prema nezavisnim džematima, a ko je glasi:

– „Vaša drskost i spremnost da obmanjujete javnost je vaša sramota. Vi i mentori koji vam pišu ovakva pisma na najperfidniji način pokušavate da Islamsku zajednicu, njene organe i vjerske autoritete, kompromitirate i uvučete u polemiku koja bi trebala da skrene pažnju sa problema i nevolja u koje uvlačite našu omladinu i njome manipulirate na najbrutalniji način.“

Samo iz ove rečenice vidi se velikosrpska policijska retorika, kojom se čin dobre volje, poziv na dijalog i iznalaženje rješenja, naziva „drskošću i obmanjivanjem javnosti“, te se nadodaje čitav niz optužbi koje se nemaju čime dokazati. Tako drsko i ultimativno su sa Bošnjacima pred početak rata razgovarali oficiri JNA i čelnici SDS-a. Ovakav nasilnički jezik, kakav trenutno govori Islamska zajednica, ne pripada bošnjačkoj i muslimanskoj tradiciji. Slijedi čitav niz agresivnih optužbi, a oni koji pozivaju na dijalog i rješenje se označavaju terminima: licemjerstva, arogancije, bahatosti, fašizma, monstruoznosti, itd. Teško je normalnom pameću razumjeti kakve veze ima poziv na dijalog i rješenje, sa ovim etiketama kojima Islamska zajednica, u stilu velikosrpske agresivnosti, označava krivca, a bez ikakvih dokaza.

Islamska zajednica je tako ove nezavisne džemate, koji žele integraciju na osnovama lijepe riječi i dogovora, optužila da su njihovi – „zločinci, koji se javljaju sa ratišta Bliskog istoka prijetnjama i porukama fašističkog i nasilničkog sadržaja, bili pripadnici nelegalnih džemata i da su oni proizvod te i takve ideologije“. Nezavisni džemati također su optuženi da – „zbog njihovih zlodjela i straha koji siju, pred ovim mostrumima bježe civili, žene i djeca, čija nedužna mrtva tijela plutaju morima i čije kosti raznose morski psi“. Takve optužbe, ipak, moraju biti pokrivene debelim dokazima, jer poziv na dijalog i dogovor, apsolutno, nema nikakve veze sa tvrdnjom da nezavisni džemati imaju – „nakanu da se islam i muslimani u Bosni i Hercegovini uvuku u jedan ovakav monstruozan projekat“.

Iz ovih agresivnih konstrukcija Islamske zajednice jasno se vidi da oni neće dijalog, neće rješenje, neće smirivanje situacije, već sve čine kako bi određene nezavisne džemate prepustili na već planirani odstrijel ministru četničke sigurnosti Draganu Mektiću, koji uz ideološku podršku Dževada Galijaševića, već čeka k'o zapeta puška da hapsi i maltretira Bošnjake iz nezavisnih džemata i njihove porodice, a ljudi su sve učinili da se zlo spriječi. Logična je želja svakog Bošnjaka da Islamska zajednica bude faktor mira i jedinstva, ali je opravdana sumnja da su Islamsku zajednicu, u znanju ili neznanju, okupirali velikosrpski oficiri.

A što se tiče sljedećeg citata iz ovog saopćenja Islamske zajednice, u kome sam ja bez potrebe prozvan i etiketiran, imam potrebu lično odgovoriti. Citat glasi:

– „Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu Islamska zajednica je odlučno i javno slala poruke u kojima je pozivala svoje vjernike da zaštite civile i vjerske objekte drugih religija. Jasno je i nedvosmisleno osuđivala zločince i zločine koji su rađeni u ime vjere.“

Ovo je tek djelomično tačno. Reisu-l-ulema Kavazović, dok je u toku rata bio muftija u Tuzli, sponzorirao je medijski projekat putem kojega je pozivano na ubijanje građana srpske nacionalnosti i na stvaranje „islamske države“ na tlu Bosne i Hercegovine. Ja sam prvi Bošnjak koji je ustao protiv ovog poziva na ubijanje građana srpske nacionalnosti, i zbog toga su me Husein kavazović i Islamska zajednica u decembru 1992. godine proglasili „četnikom“ i „neprijateljem muslimanskog naroda“. Nikada ne bih Huseina Kavazovića podsjetio da je u toku agresije podržavao revanšizam i fašizaciju kod Bošnjaka, da me on i njegovi savjetnici nisu ovako monstruozno izvrijeđali i doveli u kontekst kojem kao Bošnjak i musliman nikada ne mogu pripadati.

Mr. sc. Fatmir Alispahić

(29.02.2016.)

 

 

***

 

Već narednog mjeseca afera oko tzv. paradžemata se i razabrala i nadopunila novim događajima, utoliko što su, posebno na društvenim mrežama, razloženi elementi sudjelovanja Islamske zajednice u zavjeri protiv Bošnjaka. O tome sam pisao u februarskom broju zagrebačkog Journala, u kolumni pod naslovom:

Kome treba „Sirija“ među Bošnjacima?

Najteže je mirenje sa nemirom, to prihvatanje traume kao kontinuiteta u stvarnosti i budućnosti bošnjačkog života. Nema objektivnih razloga za ovoliko potresanje bošnjačkog života, svakako iznurenog raznim potresima, željnog mira i rahatluka. Ti potresi, oduvijek, dolaze iz vana, kao nastojanje da se destrukcijom bošnjačkog ugrozi stabilnost bosanskog. Nesumnjivo je nastojanje da se sirijski sindrom ubaci među Bošnjake, a da rezultira u najmanju ruku vjerskom i političkom razdijeljenošću bošnjačkog društva, a ko zna, možda sutra i nekim ozbiljnijim sukobima. Još od pokušaja februarskog državnog udara iz 2014. godine, kada su demonstracije nezadovoljnih građana iskorištene za piromaniju i nasilje, jasna je ambicija velikosrpskog i velikohrvatskog faktora da se destabilizacijom krajeva sa bošnjačkom većinom učvrste separatističke pozicije. Međunarodni faktor je u toku agresije na Bosnu i Bošnjake bio na strani zla, kao i 2014. godine, kada su lažni demonstranti, a zapravo teroristi, imali podršku zapadnih ambasada i fondacija. Zašto bismo danas vjerovali da velikodržavni i separatistički aparati Srbije i Hrvatske, uz podršku međunarodnog faktora, nemaju dugoročan plan disolucije Bosne i Hercegovine i njenog konačnog pretvaranja u geografski pojam?! Metodi dolaska do tog cilja mogu biti različiti, a jedan od najpouzdanijih je potpaljivanje bošnjačkih podjela i pretvaranje Bošnjaka u stalnu neuralgičnu tačku. Logički gledano: kako dokazati opravdanost velikosrpskog i velikohrvatskog separatizma ako se neće, na osnovu sirijskog sindroma u Bošnjaka, pokazati da je Bosna i Hercegovina neodrživa, te da Srbi i Hrvati ne žele biti žrtve tog zajedništva u tom haosu?! A budući da se mnoge političke predstave proizvode, kako bi se ostvarili realni ciljevi, za pretpostaviti je da dejtonski obavještajci predano rade, na potpaljivanju „Sirije“ među Bošnjacima. Kad imate ovakve pretpostavke, onda na posve drukčiji način iščitavate one događaje koji nemaju uporišta u logici.

KOME SMETAJU NEZAVISNI DŽEMATI Evo nam konkretnog analitičkog izazova! Kakav je interes morao natjerati Islamsku zajednicu i njenog poglavara reisu-l-ulemu Huseina ef. Kavazovića da obznane ultimatum nezavisnim džematima (koje oni nazivaju „paradžematima“) da se do kraja februara moraju zatvoriti, ili svoju imovinu uvakufiti, tj. predati Islamskoj zajednici, jer će se u protivnom naći na udaru sigurnosnih organa? Ultimatum Islamske zajednice dočekan je sa velikim odabravanjem od strane kompletne medijske strukture u BiH, kako od ekstremnih srpskih i hrvatskih medija, tako i od zvaničnih medija dejtonske države. Reisu-l-ulema Kavazović je ugodio svima. Jedino, niko ništa nije pita te tzv. paradžematlije, o razlozima zbog kojih su osnovali svoje nezavisne džemate, ni o tome šta misle o ultimatumu Islamske zajednice,  pa se iz ove ilustracije očituje jednodimenzionalnost dejtonskog društva. Uistinu, sama činjenica da ni jedan medij nije pokazao interesovanje da čuje „drugu stranu“, onu koje se tiče ukidanje tzv. paradžemata, a da su svi pravili opširne priloge na ovu temu, ukazuje na mutnu pozadinu cijele priče. Rijetke su teme u dejtonskoj stvarnosti koje istim očima vide i Bošnjaci i antibošnjaci, a tema o ukidanju tzv. paradžemata je upravo najviše slavljena od islamofobičnih medija koji su objavljivali bombastične naslove o tome kako je – „Reis krenuo u obračun sa vehabijama“. A šta se događalo „na terenu“?

Među Bošnjake se uvukla velika zebnja, još veća sumnja – da Islamska zajednica ne postane faktor podjela i sukoba. Niko ne kaže da je to tako, ali, sumnja je razumljiva, utoliko što je teško naći opravdanje za ovaj potez koji ponajmanje odgovara samim Bošnjacima. Geneza nastanka nezavisnih džemata upravo je vezana za netrpeljivost koja je u mnogim džematima iskazivana prema selefijama, koje ovdje zovu tzv. vehabijama, a zapravo vjernicima sa nešto dužom bradom, nešto kraćim nogavicama, nešto izraženijom potrebom da borave u džamijama i izvan namaskog povoda. Istina je da su mnoge konfliktne situacije razriješene upravo formiranjem nezavisnih džemata, u kojima su ovi vjernici našli utočište. Godinama već ne čuje se ništa o „sukobu sa vehabijama“ u džamijama, jer selefije, tako, imaju svoje nezavisne džemate u kojima klanjaju po svom, i nikome ne smetaju. To bi značilo da će ukidanje tzv. paradžemata otvoriti stare rane u oficijelnim džematima Islamske zajednice, ili da će ovi ljudi ostati bez mesdžida i prostora za molitvu.

Veoma su upitne ingerencije Islamske zajednice da zatvara ili stigmatizira nekoga i nešto što nije njeno vlasništvo, i što po svim konvencijama o ljudskim pravima, o slobodi vjere i okupljanja, mora uživati ustavnu i zakonsku zaštitu. Ne može biti a da reis Kavazović nije znao da su objekti nezavisnih džemata vlasništvo ljudi koji su ih sagradili, te da ih niko ne može zatvarati samo zato što neće da budu dio sistema Islamske zajednice. A ako dođe do njihovog zatvaranja, na osnovu parapravih argumenata, ako dođe do upotrebe sile, od strane policije koja bi nastupala sa muhurom Islamske zajednice, onda je veoma riskantna odgovornost koja bi se u tom momentu sručila na adresu Reisu-l-uleme. Zato je, velimo, ovaj potez ispunjem besmislom i rizikom, a što se vidjelo već u mnogim reakcijama na društvenim mrežama.

Postoje tu dva logička problema. Prvi je da Islamska zajednica navodno te tzv. paradžemate zatvara zbog pitanja ingerencija nad tumačenjem islama, dok se cijeli slučaj u medijima tumači kao sigurnosno pitanje, jer su iz nekoliko džemata Bošnjaci odlazili na sirijsko ratište i tako kršili državni zakon o zabrani odlaska na strana ratišta. Islamska zajednica tvrdi da postoje 64 tzv. paradžemata, mada ne kaže koji su to, ali, zar treba da strada 60-tak nezavisnih džemata zato što su iz njih nekoliko odlazili na sirijsko ratište?! Pa čak i tad, zar može biti kriv ikakav džemat za nečiji odlazak na sirijsko ratište?! Valjda je to pitanje individualne krivične odgovornosti, kojom treba da se bave sigurnosne službe i pravosudne institucije, a ne Islamska zajednica?! Reisu-l-ulema Kavazović ovu avanturu pravda riječima da će se tako znati da Islamska zajednica nema ništa sa tim džematima. Ali, svakako Islamska zajednica sa tzv. paradžematima nema ništa, pa zašto bi se pravdala, i zašto bi intervenirala, u prostoru gdje ne postoji njena odgovornost?! Drugi logički problem u ovoj priči je izjava Reisu-l-uleme da bi se imovina tzv. paradžemata trebala uvakufiti i predati na upravljanje Islamskoj zajednici, a što je problematično sa aspekta ideje i tradicije vakufa, koji su dobrovoljna kategorija, a ne nešto što se stiče u uvjetima ultimatuma.

ŠEJTAN I TIKVE Bošnjaci su navikli da poštuju instituciju Islamske zajednice i Reisu-l-uleme pa su mnoge negativne pojave tolerirali u ime tog imperativa. Ali, izgleda da su ove nelogičnosti prevršile mjeru, jer se uz najbolju volju nije mogla kroz ruke propustiti tolika količina apsurda i nesumnjive štete za bošnjačko jedinstvo. Ultimatum o zatvaranju tzv. paradžemata otvorio je lavinu kritičkih tema o negativnostima u Islamskoj zajednici, od cijene dženaze koja iznosi 1000 do 2000 maraka, dok se u tzv. paradžematima sve obavi za 10-20 puta manje, pa do pitanja konkurencije i činjenica da daije (predavači) koji djeluju izvan sistema Islamske zajednice na svojim predavanjima okupe po hiljadu mladih ljudi, željnih znanja, dok bi mnogi vjernici pobjegli od dosadnih hutbi, da džuma nije obaveza. Svašta se slilo u društvenim mrežama u povodu ovog ultimatuma, tako da je i prije zatvaranja tzv. paradžemata Islamska zajednica izišla kao veliki gubitnik, dok je bošnjački narod osakaćen za još jednu podjelu, za još jednu sumnju – da je možda ovaj apsurd urađen po naredbi za nečije tuđe, samo ne za bošnjačke interese.

Ultimatumu je prethodila tzv. Zajednička izjava o terorizmu, koju je na inicijativu Reisu-l-uleme potpisalo 37 bošnjačkih uglednika, a što je bilo kritički opservirano u kontekstu činjenice da se slična izjava nikada nije potpisala u povodu terorističkih napada na Bošnjake, ili u povodu ugrožavanja ljudskih prava bošnjačkih povratnika. S jedne strane se Bošnjaci ponižavaju i pravdaju za nepostojeću krivicu, za tzv. terorizam, a s druge strane Bošnjaci ne reagiraju na ugrožavanje bošnjačkih povratnika od strane istinskih terorista, Četničkog ravnogorskog pokreta. Sve to je pojačalo reflekse sumnjičavosti prema svemu što se događa, a zašta mnogi misle da ima drukčiju pozadinu od one koja se na površini prezentira.

Tako će se usred priče o tzv. paradžematima potrefiti odluka Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća o zabrani nošenja vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama, a što će izazvati dosad najveće mirne prosvjede (šetnje) u gradovima sa bošnjačkom većinom, i to baš na 1. februar, Svjetski dan hidžaba. Previše koincidencije za ovu malu zemlju! Mnogima je palo u oči da samo u Sarajevu nije bilo prosvjeda za hidžab, tog 1. februara, te da je borba prepuštena asocijacijama Bošnjakinja. Pri tome nisu se čule neke jednostavne istine, da hidžab nije obilježje, već je osjećanje, a što je domen ljudskih prava i integriteta ličnosti, te kao takvo ne može biti zabranjivano.

A onda će se, iznenada, oglasiti da će prosvjedi u Sarajevu biti organizirani 7. februara, u nedjelju, na drugu godišnjicu pokušaja državnog udara i instaliranja građanskog rata među Bošnjacima. I prošle godine, i ove godine, oni koji su spaljivali vladine zgrade u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Bihaću, zazivali su reprizu prosvjeda, te ovaj barbarski čin nazivali „historijskim događajem“. Da li je moguće da organizatori prosvjeda u Sarajevu, tog 7. februara, nisu znali da ovaj događaj, budući da bi moglo ispasti da se časnim prosvjedima za hidžab sapire ili relativizira odgovornost za događaje od 7. februara 2014. godine?! A ko su organizatori? Koordinacija bošnjačkih nevladinih organizacija, koja je samo koji dan prije bila kod Reisu-l-uleme da mu izrazi podršku u zatvaranju tzv. paradžemata! Ostala su da u zraku lebde pitanja – a zašto prosvjedi u Sarajevu nisu organizirani u ponedjeljak, 1. feburara, kad i drugdje, zašto na prosvjede nije izišao reisu-l-ulema Kavazović, zašto nisu organizirani makar u petak, ili subotu, već baš u nedjelju, tog 7. februara?! (…)

Jer, uistinu je mnogo logičkih šupljina u događajima koji su obilježili prva dva mjeseca 2016. godine. Ko god da je sa šejtanom trgovao, zaboravio je o čiju se glavu razbijaju posađene tikve.  Ishod je: nejedinstvo, nesigurnost, neizvijesnost u Bošnjaka, a te magle danas ima više nego ikada prije. Šta god da se postigne ovim potezima, od kojih ne moraju baš svi biti švercerski, ostat će posljedice na kolektivnoj stabilnosti bošnjačkog naroda.

(Journal)

***

U rubrici „Mali esej“ na Facebooku pokušao sam proniknuti u strukturalnu dimenziju prekompozicije bošnjačke intelektualne scene, jer sam uočio procese koji su vodili hapšenju slobode misli i retardaciji kulturalnih potencijala Islamske zajednice. Pod naslovom „Ko je imame zatvorio u džamije?“, objavljujem:

 

Bošnjaci su imali dva razvojna sloma, prvi, nakon odlaska Alije Izetbegovića sa političkog kormila, drugi, nakon odlaska dr. Mustafe Cerića sa vjerskog kormila. Ti razvojni prekidi su rezultirali sputavanjem i blokiranjem energije koja je mobilizirala svenarodne potencijale oko Alije Izetbegovića i oko dr. Mustafe Cerića. Teško je vjerovati da su se ovi prekidi bošnjačkog razvoja dogodili slučajno, i da iza njih ne stoji sofisticiran objavještajni plan.

Nakon Alije Izetbegovića u Bošnjaka se nije pojavio političar koji je okupljao učene i sa njima se savjetovao. Alija Izetbegović se družio sa piscima, okupljao je nestranačke intelektualce, jer on nije imao komplekse inferiornosti, koje imaju svi, izuzev, možda, Harisa Silajdžića.

Tvrdim da u toku rata Alija Izetbegović nije imao upornijeg i plodnijeg kritičara od mene, ali, uprkos tome, on je 2000. godine tražio da se sa mnom susretne i da mu u lice kažem šta mu zamjerim. To se i dogodilo na jezeru Modrac.

Nakon njega, misiju povezivanja intelektualne energije u Bošnjaka je realizirao reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić, otvorivši Islamsku zajednicu i džamije za ulazak svjetovne inteligencije, a čime je istovremeno i otvorio mogućnost da imami izađu iz džamija i postanu dio kulturne i društvene zbilje. To je bio začetak istinske duhovne revolucije u Bošnjaka, tog mobiliziranja naših intelektualnih potencijala i stvaranja jedinstvene snage koja će misliti budućnost Bošnjaka. Na žalost, novi reisu-l-ulema Kavazović ne samo da je rastjerao svjetovnu inteligenciju iz džamija, i od Islamske zajednice, već je i imame pohapsio i zatvorio u džamije.

Trenutno na bošnjačkom horizontu ne postoji išta što nagovještava obnovu procesa koji su začeti, pa prekinuti, pod širinom stvaralačkih ličnosti Alije Izetbegovića i dr. Mustafe Cerića. (02.03.2016.)

***

Facebook

Nedžad Latić: Kako je Reis postao vjerski lider ateistima?

U intervjuu sa Depo.ba Nedžad Latić potvrđuje sumnje da je “hapšenje mesdžida” izvedeno s ciljem mogućeg konflikta među Bošnjacima, a iz čega LOGIČKI proizilazi da je reis Kavazović taj koji je pripremio teren za sukobe. Ništa se ne bi dogodilo da je Islamska zajednica živjela svoj, a nezavisni džemati svoj život. Na šta ovo liči? Neko ti upadne u kuću, da te opljačka, ti ustaneš da braniš porodicu i imovinu, a onda te optuže da si “vrlo agresivna i prilično osiona osoba”, što Latić tvrdi za selefije. No, sve ovo su logičke operacije koje kolektivni bošnjački um, očito, ne može razumjeti. Zato se Bošnjacima povijest ponavlja.

U Latićevom intervjuu je najzanimljiva jedna rečenica u kojoj reisu-l-ulemu Kavazovića imenuje za vjerskog lidera ateistima. Ne, nije on ništa pogrešno rekao! Bošnjaci dobijaju vjerskog lidera po ateističkoj, odnosno velikosrpskoj mjeri. Zato svi mediji koji su posljednjih godina širili islamofobiju i vrijeđali Bošnjake, danas podržavaju reisa Kavazovića. Nema slučajnosti.

Evo legendarne Latićeve izjave:

– Bit će dosta naguravanja između vehabijskih kolovođa i hodža. Mogući su i incidenti i personalni obračuni jer se radi o vrlo agresivnim i prilično osionim osobama. Ali, situacija neće eskalirati jer ogromna većina Bošnjaka, vjernika i ateista, stoji i podržava resiu-l-ulemu Kavazovića kao svog vjerskog lidera. (08.03.2016.)

***

Facebook

Vakat je za tačku

Nemam ja šta više reći. Bošnjaci su postali svoji progonitelji. Bošnjaci ne razumiju šta se događa i šta im se sprema. Bošnjaci nemaju moć elementarnog rasuđivanja. Ne razumiju jednostavno pitanje: A zašto reisa Kavazovića i Mirsada Kebu podržavaju velikosrpski mediji i policijske strukutre? A zašto reis Kavazović nije tzv. paradžemate rješavao izvan javnosti? A zašto se ne gnušamo kad Islamska zajednica kleveće nevine ljude da su teroristi? Sve su to logična pitanja od kojih bošnjački traumatizirani um bježi. Odgovor bi bio bolan, ali manje bolan od samoobmane.

Narod koji nema snage za kritički dijalog – osuđen je na propast. Nema jedinstva u jednoumlju.

Za mene je strašno saznanje da Bošnjak Bošnjaka progoni u nečijem antibošnjačkom interesu. Namjesto da je Bošnjak Bošnjaku preči od svakoga.

Mnogo sam čega žrtvovao i mnogo energije survao u ovaj bošnjački mrtvaluk. Vakat je za tačku.

Halal bilo. Tako se voli narod. (09.03.2016.)

 

***

Facebook

U arhivi je ostao naslov od 15. marta 2016. godine:

Da li se ovo dr. Mustafa Cerić ogradio od zloslutne šutnje Islamske zajednice?

Ovog časa sam provjerio – možda griješim – ali, Islamska zajednica nije uputila javne riječi osude zbog divljanja četnika u Višegradu, niti javne riječi kritike zbog šutnje državnih organa, niti javne riječi solidarnosti sa prestrašenim bošnjačkim povratnicima. A svjedoci smo koliko je javnih riječi Islamska zajednica potrošila na velikosrpski progon tzv. paradžemata. Sramota je to, bezgranična i zloslutna. Pišem ovo u povodu teksta dr. Mustafe Cerića u kojoj se bivši Reisu-l-ulema ogradio od ovih što šute. Pa se pitam – da li se to ogradio i od ovakve ušutkane Islamske zajednice? Evo tog odlomka iz teksta dr. Cerića: – „Hoću da mislim da sam pri punoj svijesti i pameti. Ali, moja savjest ne može da shvati da su opasniji u našoj zemlji oni koji bi mogli počiniti nasilje od onih koji čine ili su počinili nasilje bilo fizičko ili psihičko. Ne mogu da prihvatim da se od jednih traži da se ograde od svojih zbog mogućeg nasilja, dok se od drugih ne traži da se ograde od svojih za počinjeno djelo nasilja.“ (15.03.2016.)

***

Facebook

Ni jedan čovjek ne smije biti uhapšen zato što se moli Bogu!!!

Tražim od Reisu-l-uleme da se ogradi od ovog FAŠISTIČKOG udara na ljudska prava muslimana, kojima se zabranjuje da klanjaju u svome privatnom prostoru, koji je po svim svjetskim zakonima – neprikosnoven!!!

Dragan Lukač, direktor Federalne uprave policije poručuje: “FUP nema tu nadležnost da provjerava ko se i na koji način moli, ali imamo pravo da reagujemo ako se objekti koji nisu registrovani kao vjerske zajednice koriste kao bogomolje”, kazao je Lukač.

Komentar: Vi na to nemate pravo!!! Ne smijete dirati muslimanske kuće! Muslimani imaju pravo i            obavezu da klanjaju gdje god hoće, a posebno u kućama koje su privatno vlasništvo. Nemojte se, Lukaču, igrati sa ljudskim pravima, jer ćete snositi krivičnu odgovornost. Ako ima neko ko krši zakon, uhapsite ga, ali, Vi ne smijete hapsiti Bošnjake koji se mole Bogu.

Ni jedan čovjek ne smije biti uhapšen zato što se moli Bogu!!! (11.03.2016.)

 

***

 

 

Facebook

Objavio sam  na Facebooku 21.03.2016. godine listu teza pod naslovom

 

Čas logike: Zašto je afera sa tzv. paradžematima velikosrpski, a ne bošnjački interes?

 

1. Zato što problem nije postojao dok ga u januaru nije policijskom retorikom promovirala Islamska zajednica;
2. Zato što je problem stvoren i otvoren javno, namjesto da se rješava internim razgovorima;
3. Zato što je Islamska zajednica dobila podršku velikosrpskih i islamofobijskih medija, koji u progonu tzv. vehabija traže argument za opravdavanje zločina nad Bošnjacima;
4. Zato što se preko velikosrpske medije podrške – „ratu Islamske zajednice protiv vehabija“ – preko izjava Dragana Mektića i Dževada Galijaševića, odmah moglo vidjeti ko stoji iza ove besmislene i za Bošnjake opasne operacije;
5. Zato što je Islamska zajednica dozvolila da bošnjački narod postane žrtva propagande, zbog koje više mrzi tzv. vehabije nego četnike, iako su četnici stalna prijetnja bošnjačkom opstanku;
6. Zato što su nezavisni džemati rješenje a ne uzrok problema, jer su „tvrdi“ i „mehki“ muslimani živjeli jedni pored drugih, a njihovo nasilno spajanje će neminovno obnoviti stare i proizvesti nove konflikte;
7. Zato što je Islamska zajednica poziv nezavisnih džemata na dijalog odbila, optuživši ove nevine ljude za odlaske u Siriju, čime ih je stavila na odstrijel Draganu Mektiću i policijskoj državi; valja uočiti da je stil saopćenja Islamske zajednice preuzet iz policijskog tv magazina „60 minuta“, u kome su nevini ljudi optuživani i progonjeni;
8. Zato što je Islamska zajednica dozvolila da se pitanje odlazaka u Siriju koristi kao argument pritiska, iako niko ne objašnjava kako neko ko je 3000 kilometara daleko od Bosne može biti veća opasnost od 30.000 četnika koji su u Bosni;
9. Zato što nezavisni džemati postoje godinama, ali u tim godinama velikosrpski obavještajci nisu vladali Islamskom zajednicom kao što vladaju danas;
10. Zato što do danas niko iz Islamske zajednice nije objasnio: a zašto je hajka na nezavisne džemate bošnjački interes? Da li zbog Sirije ili zbog tzv. jedinstva? – budući da je Sirija daleko od nas, a da se jedinstvo ne može graditi silom, prijetnjom, zastrašivanjem i ucjenom.
11. Zato što se ovako stvara podloga za međubošnjački konflikt koji će započeti i voditi drugi, jer će nakon upada policije u tzv. paradžemate neko iz Srbije poturiti bombu u neku džamiju, i za to će mediji optužiti tzv. vehabije, pa će onda neko iz Srbije noću pobiti nekoliko porodica iz tzv. paradžemata, a mediji će reći da se radi o odmazdi za poturenu bombu – čime će Bošnjaci biti upecani u izrežirani građanski rat, kome međunarodna zajednica teži još od 7. februara 2014., jer je to jedini način da se raspadne Bosna i Hercegovina;
12. Zato što besmislena afera sa nezavisnim džematima jedino logičko uporište ima u stvaranju paralegalističkog okvira za velikosrpski progon Bošnjaka, za lažnu borbu protiv izmišljenog tzv. terorizma, kao što je to bilo i 1992. kada su velikosrpske snage počinile genocid „braneći“ goloruke Srbe od tzv. islamskih fundamentalista i „Alijinih džihad-ratnika“. Historija nam se ponavlja, a još nismo pokopali svoje mrtve. (21.03.2016.)

 

***

 

Facebook

 

Skandalozna rečenica u hutbi u povodu Dana Armije RBiH

“…Dokaz za to su teroristički napadi na našu Policiju i Armiju.”

 

Obradovao sam se kada sam čuo da će hutba biti na temu Dana Armije RBiH. Konačno da ne slušamo školske lekcije iz vjeronauke, već da čujemo nešto što se tiče našeg trenutka, a ogleda se u Kur'anu i Sunnetu. Poslije ću čuti da je ova hutba držana i u drugim džamijama.

U jednom trenutku imam govori da su naša Armija i naša Policija naše dvije ruke. Naša Armija više ne postoji, a ni Policija nije više naša, ali, hajde, praznik je, 15. je april, pa neka malo optimizma. Govoreći kako naša Armija i naša Policija smetaju našim neprijateljima, imam reče, otprilike, parafrazirat ću, da su “…dokaz za to teroristički napadi na našu Policiju i Armiju”.

Kakvi odjednom teroristički napadi?! Ko su to naši neprijatelji? Naši stvarni neprijatelji su četnici. Oni su nam stalna prijetnja. Postrojavaju se. Uvježbavaju. Prijete. Ali, nisu četnici napadali… Jedina dva događaja koja se mogu vezati za ovaj kontekst, jesu tragični događaji u Zvorniku i u Rajlovcu, a koje je velikosrpska propaganda označila kao tzv. terorizam, iako se radi o posve drugim motivima. Zar su Nerdin Ibrić iz Zvornika i Enes Omeragić iz Rajlovca najveće prijetnje bošnjačkom narodu, naspram 30.000 četnika koje se u ovoj cirkularnoj hutbi uopće ne spominju?

Zar je moguće da Islamska zajednica u hutbi u povodu časnog Dana Armije RBiH potura rečenicu koja je na talasnoj dužini velikosrpske propagande?!! Ko to podvaljuje Islamskoj zajednici? Ko je taj velikosrpski manijak koji piše ovakva saopćenja i huška Bošnjake na Bošnjake?!

Riječ je o perfidnoj podvali koja treba da odvrati Bošnjake od realnosti i od realnih prijetnji i da Bošnjake nahuška na tzv. vehabije, na tzv. paradžemate, na tzv. terorizam. Zar se moglo dogoditi da cirkularna hutba ne tretira stvarnu opasnost po Bošnjake – tih 30.000 četnika koji se postrojavaju sa “našim” Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, namjesto što se dva ubistva, koja su počinili Bošnjaci, prikazuju kao tzv. terorizam i kao najveća opasnost za Bošnjake.

Koga su to velikosrbi ubacili u vrh Islamske zajednice pa da je u stanju proizvoditi ovako opasne smutnje?! Saznat će se, kad-tad. (15.04.2016.)

 

***

Možda će se nekad saznati ko je te 2016. godine uzjahao vrh Islamske zajednice, usmjerivši autodestruktivnu žaoku na važne tačke bošnjačkog bitka. Ko je mogao zamisliti hutbu, u povodu Dana Armije RBiH (15. aprila), u kojoj se sa mimbera Bošnjaci optužuju za terorizam. Ne može biti da za tako važan iskorak ka samoponižavanju Bošnjaka nije znao reisu-l-ulema Kavazović, pa otud kao ironiju treba razumjeti intonaciju moje objave na Facebooku od  16. aprila 2016. godine:

Hutba kojom su Bošnjaci optuženi za terorizam

APEL da neko obavijesti uvaženog reisu-l-ulemu Kavazovića da je u džamijama čitana hutba u kojoj Islamska zajednica optužuje Bošnjake za terorizam, za rušenje Armije i Policije, čime Islamska zajednica tragične događaje u Zvorniku i Rajlovcu proglašava tzv. bošnjačkim terorizmom – a znamo da to nema nikakve veze sa terorizmom! – te skreće pažnju sa objektivne, velikosrpske, četničke opasnosti za Bošnjake.

Ova skandalozna zloupotreba časnog Dana Armije RBiH, s ciljem da se Bošnjaci nahuškaju na Bošnjake, morala bi biti ALARM za sve patriote, a nadasve za uvaženog Reisu-l-ulemu – da je u Islamsku zajednicu ubačen velikosrpski agent koji perfidno potura podjele i konflikte među Bošnjacima.

Treba tražiti objavljivanje hutbe, analizu, objašnjenje, i na kraju – IZVINJENJE – jer su povrijeđena patriotska i vjerska osjećanja Bošnjaka, koji nisu zaslužili da za Dan Armije RBiH budu ovako vrijeđani i ponižavani sa adrese koju smo smatrali posljednjom linijom naše odbrane.

Ovu bolest treba liječiti sad, kritičkim otporom, da ne bi bilo još gore.

Šutnja je saučesništvo! (16.04.2016.)