Komentar

Humanost ili potpomaganje nasilja

Svako dobročinstvo, da bi zadržalo suštinu, ne može biti zasnovano na selektivnoj primjeni kriterija koji podrazumijevaju činjenje dobra, jer bogaćenje na tuđu štetu nikako ne može imati karakter humanosti, nego je to vrlo često sasvim suprotno dobročinstvu i prije će imati okvire i suštinu krivičnog djela. Krađa tuđe pokretne stvari je krivično djelo, ali,ako ga posmatramo samo u kontekstu počinitelja, to za njega ima samo pozitivne konotacije, jer je počinitelj na taj način pribavio sebi, materijalno gledano, lagodan život.

Na ovom mikro primjeru možemo posmatrati i humanost prema licima nepoznatih identiteta i sumnjive kriminalne prošlosti, koji su iz nepoznatih razloga napustili svoje matične zemlje i dolaze u BiH, pod maskom izbjeglica. Ova lica, kad ih ne posmatramo u širem aspektu, imaju lošu socijalnu kartu i nemaju materijalnih sredstava, pa im je pomoć potrebna i svaki gest koji je usmjeren u tom pravcu izgleda kao humanost.

Međutim, ako objektivno sagledamo, pomažući migrantima, čini se nepravda domicilnom stanovništvu, jer se njihovim prisustvom, i nezakonitim ulaskom, nepoznanicama o identitetu i njihovim sklonostima ka nasilju i nepoštivanju sistema, narušava mir i sigurnost građana BiH.

Zbog toga, pomoć migrantima na štetu građana BiH nikako ne može biti humanost, odnosno humanost bi u ovom kontekstu postigla svoj cilj, ako se ovi ljudi vrate na svoja ognjišta i tamo im se život učini lagodnim, ukoliko je ognjište uopće mjera zdravog koncepta života za ove ljude.